Pratite nas

Kolumne

VRATITE NAM MILANOVIĆA! SA NJIM BAREM ZNAMO NA ČEMU SMO.

Objavljeno

na

Apatija građana samo se produbljuje. Otužno je bilo gledati kako komunisti upravljaju našom domovinom u prethodnom mandatu, razarali su sve pred sobom, izdavali našu domovinu a sa  građanima izvodili svoje igrokaze  vrijeđajući vjeru, branitelje i svekoliko hrvatsko. Nažalost gotovo ništa od toga promijenilo se nije osim što je domoljubna koalicija na vlasti. Sve ostalo, gotovo isto je ko i prije.

[ad id=”93788″]

Ne može nova Vlada bez komunističkog kadra, sve se više priča o njihovoj stručnošću i kako su nezamjenjivi. Nezamjenjivi su na poslovima gdje se ne zastupa interes Hrvatske. I dok gledamo kako nam Hrvatska tone ni jedne promjene se ne provode, jer se komunisti na zadnje noge postave ali i dio iz vladajuće koalicije. Brzo se riješe svih eventualnih kandidata za Ministre koji se zalažu za promjene, za lustraciju izdajnika i kriminalaca. Njih  se na samom početku  onemogući i nad njima se provodi neviđeni linč. I dok se nad čestitim ljudima provodi linč nitko od vladajućih Domoljubne koalicije ne staje iza njih. Ostaje čovjek na vjetrometini i svi ko bjesni psi kreću na njega. Nema se u svome jadu ni na koga osloniti a u jad je upao jer je htio nešto učiniti što drugovi nisu htjeli. Njihova je uvijek zadnja a sve više i prva. Hvala Bogu, da to nisu uspjeli učinili sa našim Ministrom kulture, gospodinom Zlatanom Hasanbegović čija jasnoća komunikacije i sloboda izražavanja budi nadu da možda bolje može i biti. Hrabar je naš Ministar, odolio je svim napadima“kulturnjaka i nekulturnjaka“ koji su bili ispod ljudskog dostojanstva i zadobio simpatije mnogih Hrvata.

Milanović uvijek štiti svoje drugove!

Slavica Vučko/Kamenjar.com

Slavica Vučko/Kamenjar.com

Često se sjetim Milanovića i u sebi tada pomislim, šteta da nije domoljub, da ne voli Hrvatsku jer kad on nešto odluči, nitko ga ne može zaustaviti. Krasan je drug! Kako je samo štitio Matića. Svaka mu čast! On svoje voli i nikada ih ne ostavlja pa makar morao sa svima ući u rat, pa makar to bili i  hrvatski  branitelji. I krenuo je! Radi smjene Ministraa Matića pola Hrvatske se diglo na noge ali Matića nisu smjenili i ni jedna dlaka nije mu s glave pala. Bilo je tu i financijskih propusta i inih drugih ali one koje Milanović imenuje, te samo on može i smjenjivati. Kako je dobro biti Milanovićev, ničeg se ne moraš bojati, što činio da činio njegova ruka će te zaštiti i da se Sabor preokrene naopačke, njegov stav ostati će isti.

Ne mogu a ne sjetiti se našeg  Crnoje i svega što mu se činilo a onda su našli neplaćenih smiješnih 1.060,00 kuna prireza, i presudi mu opet komunistička ruka, iz samo jednoga razloga jer je htio njihovu lustraciju. Hrvatska bez lustracije je kao kuća bez temelja. Opet, kao i uvijek iza njega ne stade njegova domoljubna koalicija. Bravo Milanoviću, bila je to tvoja pobjeda. Istovjetno tome, prošao je i prof. dr. sc Ćorušić. Zamislite što je on sve htio? Čiste račune u zdravstvu, provesti reforme u zdravstvenome sustavu koje je godinama u kolapsu i zamislite čak je htio u katoličkoj zemlji zabraniti abortus. Grijeh njegov, preveliki grijeh! Naravno i on je morao odstupiti. Poznata igra komunista i kvarnih domoljuba. Ode i Ćorušić a da nitko ne stade iza njega.  Karamarko tek reče,  da se radi o kvalitetnom čovjeku i da je on donio takovu odluku. Čudno, jako čudno. Kvalitetan čovjek pa ode bez riječi, htio biti Ministar pa se predomislio. Nije baš tako ali  je tako bilo lako riješiti se još jednog domoljuba.

Tko to vlada Hrvatskom u zadnje vrijeme sve češće se pitam? Ostavlja se dojam da i kad nisu na vlasti komunisti da njihova vladavina nije  prestala, da im je sada čak i bolje nego prije, jer sve je kao prije a samo se nešto malo promijenilo je.

Što reći za niske udarce upućene Milijanu Brkiću. Ni on im  nije bio pogodan. Sihronizirano su krenuli i na njega, opet prepiska diplomskog iako je taj slučaj za Milijana Brkić pozitivno riješen. Slučaj diplome Vesne Pusić nikada nitko komentirao nije, ona je uvažena Podpredsjendica Sabora. Čisti računi oko njene diplome su nepotrebni, jednako kao i sve što je u svijetu rekla o hrvatskome narodu. Njene drugove to ne interesira  a bogme to ne interesira ni domoljube. Iz svega se da zaključiti, da sve njih zanima, jedino Milijan Brkić. Kako li je teško domoljub biti i od sviju ostavljen biti. Vesna Pusić može biti potpredsjednica Vlade a slučaj njene diplome, nikad riješen nije bio, iako ju je odvjetnik Olujić  preko javne hrvatske televizije pozivao da ga tuži. Milijan Brkić ne može biti Ministar branitelja a slučaj njegove diplome pravno je riješen. Čak nije važno što njega hoće branitelji, ma tko njih pita što oni žele? I za njega su iz Domoljubne koalicije rekli kako je riječ o izvrsnom čovjeku ali da je sam časno odstupio u cilju mira. Čijeg mira? Tako je to kad netko od drugova napadne domoljuba, jao ti se njemu jer iza njega, nitko ne staje, ostaje brisani prostor pa udaraj koliko želiš i možeš.

Milanović na  svoje uvijek misli!

Po dolasku Kukuriku koalicije 2012., na tisuće stručnih, zamjenili su nestručnma a što je nesporno jer u svakom segmentu naše domovine rezultati rada Kukuriku koalicije su poražavajući. Neki od njih i danas se jedva u poslu snalaze ali u javnosti sve više i više se stječe dojam kako su stručni i da ih ne treba mijenjati i tako ispada da Domoljubna koalicija nema stručnog kadra.  Bravo Milanoviću! Prije nego što si neplanirano otišao s vlasti, mislio si na svoje drugove i tako ih u prosincu na tisuće novih zaposlio. Zašto ne! Bolje da su zaposleni drugovi nego domoljubi! Ne želim dalje navoditi jer bi mogla Milanovića i zavoljeti kao političara od riječi i djela jer on to zaslužuje jer nikada svoga druga nije ostavio i za njega se do kraja borio i mišljenje ga domoljuba nije interesiralo. Šteta da nije domoljub, jer tada bi mu za tu brigu o domoljibima i svoj glas dala, ako radi ikoga onda radi branitelja, koji su mi toliko na srcu. Da su branitelji njegovi on bi se o njima brinuo onako kako se brine cijelo vrijeme o svojim partizanima i ne dozvoljava da se ikada otvori pitanje od kuda novac za njih, dok je istovremeno postavljao ta  ponižavajuća pitanja za naše hrvatske branitelje.  Gdje su se to izgubili moji domoljubi?

Manjine upravljaju Hrvatskom! To svi već znamo i ko magarad na batine Hrvati su se na to  privikli. Kažu da je to demokracija. Da, tako kažu! Bože nas sačuvaj tog zla! Oni imaju svoje definicije demokracije i nije to neki problem, problem je što mi Hrvati to prihvaćamo. Prihvaćamo da  manjina vlada većinom u društvu pa se to sada preslikalo i na Sabor pa ne znamo tko je pobijeđeni a tko poraženi.Tako više nema ni jednog imenovanja ali ni smjene komunističkog kadra dok ne odluči naša manjina iz Mosta. Oni nisu za promjene ni za revanšizam pa tako omogućavaju da ostanu na svojim funkcijama Milanovićev kadar jer se sad uhodao u rušilačkom pohodu svih vitalnih interesa Hrvatske pa zašto da  ih sada mijenjamo. Nered, nered preveliki nered. Zašto nered? Jer u neredu se ne vidi red. Ne vidi se sva bijeda života u koji su Hrvati dovedeni a država nam je na rubu bankrota.

Kako je teško Hrvat biti!

Pakleni plan da se mladi usmjere u inozemstvo na put bez povratne karte, plan je komunista još od onih poratnih godina drugog svjetskog rata, poradi čega je danas više Hrvata u dijaspori nego li u Hrvatskoj. Sve  isto čine i sada, samo na drugi način.  Prije su ubijali intelektualce, najčešće su to tada bili svećenici, a ostale intelektualce su za svaku izgovorenu riječ ili misao raspoređivali po Lepoglavi i Golom otoku ili ih je mrak progutao. Dok su sve to zlo radili pričali su priče o Ustašama, jer eto takvi su oni bili a istovremeno Jame sa njima punili. Kako je te teško Hrvat biti! Za sve to zlo što su nam činili čak su od Hrvata i nagrađeni bili i važne državne funkcije obavljali jednako kao je bilo i poslije Domovinskoga rata.  Hrvati i danas velike novce izdvajaju za njihove mirovine. Dugovječni su ti  partizani. Njegujemo ih kao najnježniji cvijet i ništa im ne uskraćujemo jer dok god oni žive za Hrvata neće biti mira. Oni su edukatori zla i mržnje, živi primjeri kako se vlada Hrvatima u njihovoj domovini koju nisu nikada htjeli i protiv nje se na sve načine borili a za sve to hrvatski novac trošili. Kolika je tuga prevelika da bez vjere u Boga nikada se preboljeti ne bi mogla i zato hvala ti Bože što tvoja sam ja i što vjerujem da će mi tvoje svjetlo za vječnost sjati i da ćeš našim braniteljima svu bol i tugu izbrisati i vječnim životom ih nagraditi.

Ponekad kad me uzme sjeta pomislim da mi je žao što nisam njihova a nisam i ne mogu biti jer bez Hrvatske ne mogu živjeti. To je sreća i nesreća nas koji volimo i domovinu u srcu nosimo. Nama je samo patnja određena jer i lijevi i desni idu istim putem samo nam jedni lažnu nadu daju a drugi  javno državu uništavaju, smiju nam se u oči  i državu nam kradu ali sve nam to na znanje dadu. Poslušajte izjave Pupovca, Pusićke, Teršelićke, Mesića, Josipovića ali i Milanovića. Ne skrivaju se i ne obaziru se što mi obespravljeni građani u svojoj domovini mislimo i koliko sve to boli jer uzimaju ti ono što najviše voliš. Kako je teško našim braniteljima kad tu tugu ni riječima izreći ne mogu nego dižu ruke svoje na sebe jer je nedostojno živjeti u domovini koja je krvlju natopljena i u kojoj je otvoreni lov na njih, gdje ih se omalovažava, ismijava, proglašava prljavcima, neradnicima, parazitima, pohlepnicima, lažovima i ne znam kojim sve pogrdnim riječima. Sa koliko boli sve to oni moraju gledati i slušati dok se partizanske mirovine i sva njihova prava množe i dok se ni jedan partizan nije ubio a zašto i bi kad ima sve što želi a samo zato što Hrvatsku ne voli. Što su oni to za Hrvatsku učinili da bi generacije i generacije na račun Hrvata živjeli. Kod njih nema suicida, prema podacima koliko dugo dobivaju mirovinu izgleda da su mnogi bili u ratu prije nego što su se i rodili. Sramimo se hrvatski narode, izdali smo sami sebe i dobro nam ne može ni biti jer smo sve ovo i zaslužili. Da li su oni lustrirani partizanske stoljetne mirovine? Naravno da nisu, jer su oni zaštićeni ko svete životinj, ali su zato naši branitelji lustrirani i poniženi. Sramimo se svi za ovu veleizdaju.

[ad id=”93788″]

Pogledajmo cirkus sa Ministrom Orepićem koji ne želi provesti ni jednu smjenu komunističkog kadra i stavlja se iznad Karamarka, pobjednika, predsjednika HDZ-a i domoljubne koalicije a opet kako stvari stoje nije pobjednik jer ni jednu promjenu ni smjenu ne može provesti dok se Petrov ne udobrovolji. Nema tu sreće gdje se sve oko manjine okreće, nije to prirodno ni normalno nego je to jako opasno i pitamo se svi tko Hrvatskom upravlja. Kolika je slabost naša da se krađa događa u samoj centrali krim- Policije u Heizelovoj ulici u Zagrebu. I sad bi Orepić mijenjao one koje nije htio prije smijeniti. U svakoj civiliziranoj zemlji već bi on bio smijenjeni Ministar. Što on radi? On bi sada kad je ugrožena svakojaka sigurnost smjenjivao niže rangirane djelatnike. Zakasnio je, njegovo javno prepucavanje sa Karamarkom bilo je uvredljivo i ponižavajuće a sve da bi dokazao svoju moć i zaštitio komunistički kadar. Kasno je sada da on smjenjuje bilo koga, jer bi se o njegovoj smjeni trebalo već odlučiti.

Slavica Vučko univ.spec.oec.mag.oec

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

‘Redatelji koji su narodu ukrali domoljublje’

Objavljeno

na

Objavio

Jučerašnji doček hrvatskih nogometnih virtuoza koji su oduševili i osvojili srca ljudi širom svijeta pa čak i onih koji o nogometu ne znaju ama baš ništa, skandalozno i naprasno je nakon 6 sati iščekivanja priveden kraju jer nekome nije odgovaralo da se na pozornici pojavi Marko Perković Thompson.

Thompson je bio uvjet i želja igrača i kao prijatelj svih njih ukrcao se u autobus na njihov zahtjev već u zračnoj luci. Opet se u Hrvatskoj događa da manjina diktira većini koja radi ovisnosti o njihovoj potpori popušta, ovaj put u trenutku kada je nacionalna svijest i naboj na vrhuncu.

Jučer su umjesto pobijede, vladajuće kaste u Zagrebu i posebno u Hrvatskoj doživjele potop. Umjesto da taj nacionalni naboj, osviješteno, zanos i zajedništvo iskoriste da se obračunaju s onima koji koče izgradnju hrvatskog društva u jednu samosvjesnu i organiziranu državu oni su dozvolili da im Duboka država uništi svaku šansu za to.

Luzerski mentalitet, nedovršena mentalna transformacija društva, legalizirana korupcija, nepotizam i naslijeđeno podaništvo kulminirali su proslavom u trenutku kad su igrači i njihovo vodstvo stupili na pozornicu.

Jučer dijaspora, poglavito ona prekooceanska nije spavala, kasnila je na posao. Deseci tisuća ako ne i stotine tisuća Hrvata svih generacija pratila je preko streama ili kablovskih TV postaja poput ABC direktni prijenos dočeka nogometaša s iščekivanjem onog najvažnijeg koji se trebao dogoditi na glavnom trgu u Zagrebu. Svi oni ostali su razočarani, tužni, a velika većina i u grču na rubu plača.

Nekako mi se čini da je sinoć i Ban Josip Jelačić bio tužan i na rubu plača. Plača za koji su krivi organizatori na čelu s gradonačelnikom, koji se eto nije udostojio da dođe i u ime grada Zagreba na pozornici pozdravi cijelu reprezentaciju.

Da ih pozdravi i da im kaže: – Dobrodošli naši šampioni, vaša je želja naša zapovijed, slavite, veselite se, radite što god želite do kada želite jer vi ste to zaslužili. Ovako se skupio u zapećku pozornice i gledao dobro “izrežiranu” predstavu.

Philadelphia ima stanovnika oko 1.5 milijuna i kad su Eaglesi osvojili Super Bowl gradonačelnik Michael Nutter to im je izgovorio. Zamislite da je svjetsko prvenstvo osvojila Engleska na što bi ličio London i bili postojala persona non grata kao što je to u Zagrebu jučer bio Marko Perković Thompson.

Ti koji imaju strah, ti koji imaju podanički mentalitet, ti koji u svemu vide svoj politički interes, ti koji ovise o glasovima onih koji žive u otetom i prokletom ti nisu ni dostojni da dočekuju heroje.

Sramotna priča o matrici koja nedostaje, priča je za naivne, a Hrvati nisu naivan narod. Cijela ta priča ima pozadinu na Trgu Svetog Marka i isključivi krivac je premijer države. On je najodgovornija osoba jer on je taj koji je to dozvolio, a dozvolio je jer svojim podaničkim mentalitetom i sklonosti ucjenama onih kojima to slavlje igrača i naroda ne odgovara.

U komunikologiji, političkoj strategiji i psihologiji, političarima koji poštuju volju svojih birača i svog naroda, ovakvi trenuci su Bogom dani. Ne postoji samosvjestan lider koji u parlamentarnoj demokraciji ne bi isforsirao izvanredne izbore i na valu nacionalnog zanosa učvrstio vlast. Plenković je svojom politikom, svojim odabirom suradnika tu priliku propustio.

Vlada koja ne prepoznaje poruke koje mu šalje njegov strateški partner i najpouzdaniji saveznik ili ne zna politički misliti ili ima nesposoban komunikacijski team.

Jedino političko svijetlo koje ima jaki, nebeski sjaj je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je uz nogometaše, navijače i hrvatski dres postala istinski svjetski brend. Hrvatskoj predsjednici klanjaju se svi osim onih koji Hrvatsku ne mogu smisliti, a takvih je najviše u Hrvatskoj, pogotovo u medijima.

Ante Rašić/Kamenjar.com 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Eksplozija muškosti kod ‘vatrenih’ dobitak je za žene

Objavljeno

na

Objavio

Prošle godine nije baš zapaženo prošla vijest u ispravljanju jedne, kažu, (nogometne) nepravde. Poznato je da su zarade vrhunskih nogometaša ogromne.

Nije čudno, tu su milijarde ljudi po cijeloj kugli zemaljskoj koji gledaju, na što se onda, po naravi stvari, lijepe sponzori, reklame, televizijska prava, sve skuplje ulaznice, prodaja dresova, suvenira… Pošteno zarađeno.

No onda se umiješala politika, glasne feministice i ukazale kako je velika nepravda što muškarci nogometaši zarađuju znatno više od žena. Na to je odmah reagirala Norveška i izjednačila primanja muških i ženskih reprezentativaca i reprezentativki, na što je odmah sličnim prijedlogom išao i jedan bivši talijanski ministar.

Norvežani su išli s obrazloženjem kako ženska nogometna reprezentacija globalno i europski ostvaruje veće uspjehe od muške, što je točno. No istom logikom i Talijani svojim reprezentativkama trebali spustiti plaću jer drastično lošije kotiraju od muških kolega.

Feminizirani muškarac

Nisam protiv pozitivne diskriminacije, dapače, pa i u ovom slučaju, ali jednakost i jednakopravnost spolova stjerana do bizarnosti poprima dvostruku dimenziju po muškarca.

Prva je da se samim činom što si muškarac moraš osjećati krivim ako, zasluženo, više zarađuješ, jer samim tim “diskriminaraš”, čak i kad igraš nogomet. Druga dimenzija, a radi se o kulturološkoj klimi, koja je posljedica te, da se muškarac, ako se želi iskupiti mora – feminizirati.

Još 2015. godine u medijima taj sam proces opisao ovako. Prije desetak godina u Francuskoj je jedna knjiga uzburkala žestoke rasprave.

Radi se o djelu Èrica Zemmoura pod naslovom “Prvi spol” u kojoj se iznosi snažna teza: Ako muškarac želi uspjeti, mora postati žena. Prema Zemmourau, u moru stereotipa o potlačenoj i diskriminiranoj ženi u zadnjih pedesetak godina dogodio se sasvim suprotan proces.

Dok feministice kriče mašući statistikama o prevlasti muškarca, društvo se feminiziralo, ženske vrijednosti postale su dominantne: Intuicija ispred razuma, konsenzus nasuprot autoritetu, konzumerizam ispred proizvodnje, emocije ispred razbora, izgledanje i pokazivanje ispred bivstvovanja, tolerancija ispred konflikta, pri čemu se pod konfliktom ne misli na oružani sukob, na fizičko nasilje.

Dok je feminizam sedamdesetih godina tražio da žene budu kao muškarci, da rade kao muškarci, danas je obrnuto, radi se o tome da muškarci usvoje ženske vrijednosti. Žena više nije spol, već društveni ideal. Tako i muškarac koji želi uspjeti mora usvojiti dominantne ženske vrijednosti, feminizirati se, pa i u smislu izgleda i odnosa prema vlastitom tijelu, od depilacije preko “kvarcanja”.

Ovaj proces prije više od pedeset godina najavio je psihoanalitičar Alexander Mitscherlich u knjizi “Društvo bez očeva”, društva u kojem otac, muškarac, kakvog smo poznavali postaje suvišan.

Polazeći od iskustva autoritarnih i totalitarnih režima Zapad je došao do “zaključka” da su za sva zla i krvoprolića krivi muškarci, “očevi”, odnosno hijerarhijska struktura društva, pa se moralo, napose u šezdesetosmaškom i feminističkom pokretu, “ubiti oca”, muškarca, super ego, tog autoritarnog simbola i ratnika.

Tako se od hijerarhijskog modela društva koji uzrokuje tlačenje, zlosilje i diskriminaciju prelazi u horizontalni model u kojem otac kao autoritet postaje suvišan, opasan, a veliča se egalitarizam u kojem je “zabranjeno zabranjivati”, dočim je svaki autoritet sumnjiv, represivan.

Muškarac i društvo se sve više feminiziraju, a, kako upozorava i Zemmourau, “da biste uspjeli morate postati žena” i uklopiti se u društvo kojim vlada ” feminily correct”.

Nerazumna jednakopravnost

Kada sam to izrekao 2015. godine dobio sam pismo jedne naše istaknute feministice (pismo je privatno pa nije etično iznositi ime) u kojem ona pristojno i pametno osporava moja, a zapravo razmišljanja dva citirana autora.

Sva argumentacija ove žene vrti se oko principa jednakosti, pa slijedom toga i jednakopravnosti. No to uopće nije u pitanju, dapače, jednakopravnost žene i muškarca je vrijednost za koju se svim razumom treba zalagati, osim kada postane nerazumna.

Da je tada, kada sam to pisao, bilo ovo svjetsko nogometno prvenstvo, ne bih gospođi ništa odgovarao već ju samo pitao gleda li Hrvatsku na SP-u u Rusiji?

To je suprotno od onog što su izrekli Zemmour i Mitscherlich o muškarcu i očevima i sukladnom procesu na Zapadu. Nas 40 muških je ovdje, rekao je u četvrtak Dalić. Subašić koji bi igrao i jednom nogom, eksplozija snage, htijenja i borbenosti, jednom riječju muškosti, koja se nikada ne predaje. Pravi muški!

A onda dovode, poput Vide i Modrića, djecu na teren, pokazujući na istom terenu kao muškarci i snagu i roditeljsku brigu i nježnost. Obitelj i domovina, za to igramo. Takav “zastarjeli” tip muškaraca i očeva ne bi trebao smetati, to su arhetipovi muškosti i očinstva, i najveći dobitak upravo za – žene.

U borbi za ravnopravnost ne smiju se brisati (prirodne) razlike. To osiromašuje jednako muškarca, kao i ženu, cijelu kulturu. Pa i nogomet.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori