Pratite nas

Kolumne

VRATITE NAM MILANOVIĆA! SA NJIM BAREM ZNAMO NA ČEMU SMO.

Objavljeno

na

Apatija građana samo se produbljuje. Otužno je bilo gledati kako komunisti upravljaju našom domovinom u prethodnom mandatu, razarali su sve pred sobom, izdavali našu domovinu a sa  građanima izvodili svoje igrokaze  vrijeđajući vjeru, branitelje i svekoliko hrvatsko. Nažalost gotovo ništa od toga promijenilo se nije osim što je domoljubna koalicija na vlasti. Sve ostalo, gotovo isto je ko i prije.

[ad id=”93788″]

Ne može nova Vlada bez komunističkog kadra, sve se više priča o njihovoj stručnošću i kako su nezamjenjivi. Nezamjenjivi su na poslovima gdje se ne zastupa interes Hrvatske. I dok gledamo kako nam Hrvatska tone ni jedne promjene se ne provode, jer se komunisti na zadnje noge postave ali i dio iz vladajuće koalicije. Brzo se riješe svih eventualnih kandidata za Ministre koji se zalažu za promjene, za lustraciju izdajnika i kriminalaca. Njih  se na samom početku  onemogući i nad njima se provodi neviđeni linč. I dok se nad čestitim ljudima provodi linč nitko od vladajućih Domoljubne koalicije ne staje iza njih. Ostaje čovjek na vjetrometini i svi ko bjesni psi kreću na njega. Nema se u svome jadu ni na koga osloniti a u jad je upao jer je htio nešto učiniti što drugovi nisu htjeli. Njihova je uvijek zadnja a sve više i prva. Hvala Bogu, da to nisu uspjeli učinili sa našim Ministrom kulture, gospodinom Zlatanom Hasanbegović čija jasnoća komunikacije i sloboda izražavanja budi nadu da možda bolje može i biti. Hrabar je naš Ministar, odolio je svim napadima“kulturnjaka i nekulturnjaka“ koji su bili ispod ljudskog dostojanstva i zadobio simpatije mnogih Hrvata.

Milanović uvijek štiti svoje drugove!

Slavica Vučko/Kamenjar.com

Slavica Vučko/Kamenjar.com

Često se sjetim Milanovića i u sebi tada pomislim, šteta da nije domoljub, da ne voli Hrvatsku jer kad on nešto odluči, nitko ga ne može zaustaviti. Krasan je drug! Kako je samo štitio Matića. Svaka mu čast! On svoje voli i nikada ih ne ostavlja pa makar morao sa svima ući u rat, pa makar to bili i  hrvatski  branitelji. I krenuo je! Radi smjene Ministraa Matića pola Hrvatske se diglo na noge ali Matića nisu smjenili i ni jedna dlaka nije mu s glave pala. Bilo je tu i financijskih propusta i inih drugih ali one koje Milanović imenuje, te samo on može i smjenjivati. Kako je dobro biti Milanovićev, ničeg se ne moraš bojati, što činio da činio njegova ruka će te zaštiti i da se Sabor preokrene naopačke, njegov stav ostati će isti.

Ne mogu a ne sjetiti se našeg  Crnoje i svega što mu se činilo a onda su našli neplaćenih smiješnih 1.060,00 kuna prireza, i presudi mu opet komunistička ruka, iz samo jednoga razloga jer je htio njihovu lustraciju. Hrvatska bez lustracije je kao kuća bez temelja. Opet, kao i uvijek iza njega ne stade njegova domoljubna koalicija. Bravo Milanoviću, bila je to tvoja pobjeda. Istovjetno tome, prošao je i prof. dr. sc Ćorušić. Zamislite što je on sve htio? Čiste račune u zdravstvu, provesti reforme u zdravstvenome sustavu koje je godinama u kolapsu i zamislite čak je htio u katoličkoj zemlji zabraniti abortus. Grijeh njegov, preveliki grijeh! Naravno i on je morao odstupiti. Poznata igra komunista i kvarnih domoljuba. Ode i Ćorušić a da nitko ne stade iza njega.  Karamarko tek reče,  da se radi o kvalitetnom čovjeku i da je on donio takovu odluku. Čudno, jako čudno. Kvalitetan čovjek pa ode bez riječi, htio biti Ministar pa se predomislio. Nije baš tako ali  je tako bilo lako riješiti se još jednog domoljuba.

Tko to vlada Hrvatskom u zadnje vrijeme sve češće se pitam? Ostavlja se dojam da i kad nisu na vlasti komunisti da njihova vladavina nije  prestala, da im je sada čak i bolje nego prije, jer sve je kao prije a samo se nešto malo promijenilo je.

Što reći za niske udarce upućene Milijanu Brkiću. Ni on im  nije bio pogodan. Sihronizirano su krenuli i na njega, opet prepiska diplomskog iako je taj slučaj za Milijana Brkić pozitivno riješen. Slučaj diplome Vesne Pusić nikada nitko komentirao nije, ona je uvažena Podpredsjendica Sabora. Čisti računi oko njene diplome su nepotrebni, jednako kao i sve što je u svijetu rekla o hrvatskome narodu. Njene drugove to ne interesira  a bogme to ne interesira ni domoljube. Iz svega se da zaključiti, da sve njih zanima, jedino Milijan Brkić. Kako li je teško domoljub biti i od sviju ostavljen biti. Vesna Pusić može biti potpredsjednica Vlade a slučaj njene diplome, nikad riješen nije bio, iako ju je odvjetnik Olujić  preko javne hrvatske televizije pozivao da ga tuži. Milijan Brkić ne može biti Ministar branitelja a slučaj njegove diplome pravno je riješen. Čak nije važno što njega hoće branitelji, ma tko njih pita što oni žele? I za njega su iz Domoljubne koalicije rekli kako je riječ o izvrsnom čovjeku ali da je sam časno odstupio u cilju mira. Čijeg mira? Tako je to kad netko od drugova napadne domoljuba, jao ti se njemu jer iza njega, nitko ne staje, ostaje brisani prostor pa udaraj koliko želiš i možeš.

Milanović na  svoje uvijek misli!

Po dolasku Kukuriku koalicije 2012., na tisuće stručnih, zamjenili su nestručnma a što je nesporno jer u svakom segmentu naše domovine rezultati rada Kukuriku koalicije su poražavajući. Neki od njih i danas se jedva u poslu snalaze ali u javnosti sve više i više se stječe dojam kako su stručni i da ih ne treba mijenjati i tako ispada da Domoljubna koalicija nema stručnog kadra.  Bravo Milanoviću! Prije nego što si neplanirano otišao s vlasti, mislio si na svoje drugove i tako ih u prosincu na tisuće novih zaposlio. Zašto ne! Bolje da su zaposleni drugovi nego domoljubi! Ne želim dalje navoditi jer bi mogla Milanovića i zavoljeti kao političara od riječi i djela jer on to zaslužuje jer nikada svoga druga nije ostavio i za njega se do kraja borio i mišljenje ga domoljuba nije interesiralo. Šteta da nije domoljub, jer tada bi mu za tu brigu o domoljibima i svoj glas dala, ako radi ikoga onda radi branitelja, koji su mi toliko na srcu. Da su branitelji njegovi on bi se o njima brinuo onako kako se brine cijelo vrijeme o svojim partizanima i ne dozvoljava da se ikada otvori pitanje od kuda novac za njih, dok je istovremeno postavljao ta  ponižavajuća pitanja za naše hrvatske branitelje.  Gdje su se to izgubili moji domoljubi?

Manjine upravljaju Hrvatskom! To svi već znamo i ko magarad na batine Hrvati su se na to  privikli. Kažu da je to demokracija. Da, tako kažu! Bože nas sačuvaj tog zla! Oni imaju svoje definicije demokracije i nije to neki problem, problem je što mi Hrvati to prihvaćamo. Prihvaćamo da  manjina vlada većinom u društvu pa se to sada preslikalo i na Sabor pa ne znamo tko je pobijeđeni a tko poraženi.Tako više nema ni jednog imenovanja ali ni smjene komunističkog kadra dok ne odluči naša manjina iz Mosta. Oni nisu za promjene ni za revanšizam pa tako omogućavaju da ostanu na svojim funkcijama Milanovićev kadar jer se sad uhodao u rušilačkom pohodu svih vitalnih interesa Hrvatske pa zašto da  ih sada mijenjamo. Nered, nered preveliki nered. Zašto nered? Jer u neredu se ne vidi red. Ne vidi se sva bijeda života u koji su Hrvati dovedeni a država nam je na rubu bankrota.

Kako je teško Hrvat biti!

Pakleni plan da se mladi usmjere u inozemstvo na put bez povratne karte, plan je komunista još od onih poratnih godina drugog svjetskog rata, poradi čega je danas više Hrvata u dijaspori nego li u Hrvatskoj. Sve  isto čine i sada, samo na drugi način.  Prije su ubijali intelektualce, najčešće su to tada bili svećenici, a ostale intelektualce su za svaku izgovorenu riječ ili misao raspoređivali po Lepoglavi i Golom otoku ili ih je mrak progutao. Dok su sve to zlo radili pričali su priče o Ustašama, jer eto takvi su oni bili a istovremeno Jame sa njima punili. Kako je te teško Hrvat biti! Za sve to zlo što su nam činili čak su od Hrvata i nagrađeni bili i važne državne funkcije obavljali jednako kao je bilo i poslije Domovinskoga rata.  Hrvati i danas velike novce izdvajaju za njihove mirovine. Dugovječni su ti  partizani. Njegujemo ih kao najnježniji cvijet i ništa im ne uskraćujemo jer dok god oni žive za Hrvata neće biti mira. Oni su edukatori zla i mržnje, živi primjeri kako se vlada Hrvatima u njihovoj domovini koju nisu nikada htjeli i protiv nje se na sve načine borili a za sve to hrvatski novac trošili. Kolika je tuga prevelika da bez vjere u Boga nikada se preboljeti ne bi mogla i zato hvala ti Bože što tvoja sam ja i što vjerujem da će mi tvoje svjetlo za vječnost sjati i da ćeš našim braniteljima svu bol i tugu izbrisati i vječnim životom ih nagraditi.

Ponekad kad me uzme sjeta pomislim da mi je žao što nisam njihova a nisam i ne mogu biti jer bez Hrvatske ne mogu živjeti. To je sreća i nesreća nas koji volimo i domovinu u srcu nosimo. Nama je samo patnja određena jer i lijevi i desni idu istim putem samo nam jedni lažnu nadu daju a drugi  javno državu uništavaju, smiju nam se u oči  i državu nam kradu ali sve nam to na znanje dadu. Poslušajte izjave Pupovca, Pusićke, Teršelićke, Mesića, Josipovića ali i Milanovića. Ne skrivaju se i ne obaziru se što mi obespravljeni građani u svojoj domovini mislimo i koliko sve to boli jer uzimaju ti ono što najviše voliš. Kako je teško našim braniteljima kad tu tugu ni riječima izreći ne mogu nego dižu ruke svoje na sebe jer je nedostojno živjeti u domovini koja je krvlju natopljena i u kojoj je otvoreni lov na njih, gdje ih se omalovažava, ismijava, proglašava prljavcima, neradnicima, parazitima, pohlepnicima, lažovima i ne znam kojim sve pogrdnim riječima. Sa koliko boli sve to oni moraju gledati i slušati dok se partizanske mirovine i sva njihova prava množe i dok se ni jedan partizan nije ubio a zašto i bi kad ima sve što želi a samo zato što Hrvatsku ne voli. Što su oni to za Hrvatsku učinili da bi generacije i generacije na račun Hrvata živjeli. Kod njih nema suicida, prema podacima koliko dugo dobivaju mirovinu izgleda da su mnogi bili u ratu prije nego što su se i rodili. Sramimo se hrvatski narode, izdali smo sami sebe i dobro nam ne može ni biti jer smo sve ovo i zaslužili. Da li su oni lustrirani partizanske stoljetne mirovine? Naravno da nisu, jer su oni zaštićeni ko svete životinj, ali su zato naši branitelji lustrirani i poniženi. Sramimo se svi za ovu veleizdaju.

[ad id=”93788″]

Pogledajmo cirkus sa Ministrom Orepićem koji ne želi provesti ni jednu smjenu komunističkog kadra i stavlja se iznad Karamarka, pobjednika, predsjednika HDZ-a i domoljubne koalicije a opet kako stvari stoje nije pobjednik jer ni jednu promjenu ni smjenu ne može provesti dok se Petrov ne udobrovolji. Nema tu sreće gdje se sve oko manjine okreće, nije to prirodno ni normalno nego je to jako opasno i pitamo se svi tko Hrvatskom upravlja. Kolika je slabost naša da se krađa događa u samoj centrali krim- Policije u Heizelovoj ulici u Zagrebu. I sad bi Orepić mijenjao one koje nije htio prije smijeniti. U svakoj civiliziranoj zemlji već bi on bio smijenjeni Ministar. Što on radi? On bi sada kad je ugrožena svakojaka sigurnost smjenjivao niže rangirane djelatnike. Zakasnio je, njegovo javno prepucavanje sa Karamarkom bilo je uvredljivo i ponižavajuće a sve da bi dokazao svoju moć i zaštitio komunistički kadar. Kasno je sada da on smjenjuje bilo koga, jer bi se o njegovoj smjeni trebalo već odlučiti.

Slavica Vučko univ.spec.oec.mag.oec

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Javor Novak – Pljačka, a ne Hrvatska, ide dalje.

Objavljeno

na

Objavio

Zaista, divna je stvar što operateri već dugo nude uslugu snimanja tv emisija i time mogućnost da se u svako doba dana i noći pozove, upravo i samo, ona željena tv emisija. Nema više buljakanja u bezvezne sadržaje i čekanja da se ukažu oni donekle suvisli. Tako možete što nikada niste mogli – nadoknaditi i pogledati i onu promaklu emisiju. Ne samo da je to budućnost televizije nego je to i otvaranje svojevrsne pandorine kutije. Pa čak i razvoja demokracije, ako hoćete. Gledanje tv dnevnika više nije isto jer s odgođenim početkom gledanja, primjerice dnevnika, imate bitnu mogućnost preskakanja svih onih temeljitih gluposti kojima vas posebno HRT-ovi državnotvorci i televizomani namjerno i politički podobno, a sustavno i višegodišnje zatupljuju.

Serije i filmove sada možete požurivati, preskakati sve one najneuvjerljivije sekvence. Ukratko: vrlo ljekovito. Razvija kriterije. Imate cjelinu, a imate i ono što ste sami probrali. Možete snimku i vratiti ako želite provjeriti neku političku cvebu ili blebnutu riječ kojom vas je netko ‘veliki’, i nehoteći, nasmijao do suza. Možete njome zabavljati i ukućane. Bez neinventivnog i prepotentnog odabira Đele Hadžiselimovića. Neš ti odabira s prebogatih i raznovrsnih polica svjetskih festivala serija i filmova… Cannes, Berlin.. .Los Angeles… te me igre vode, vode… Kad pljušte ponude emisija zaista je nadljudski napor odabrati BBC ili nešto drugo, a vrhunsko. To je zasigurno poseban talent i vrhunski nos i ukus. Ma Đelo nam je promaknut u genija i legendu, još za njegova nadnaravna života. Pa i šire. I kada ga više nema, on je tu, u svim HRT-ovim reprizama. Zato je i tražio da ga svaki put spikeri glasno odjavljuju… kao autora. Neego…, a ne samo da tek tamo dolje nešto nažvrljano piše… Srećom, vrijeme za penziju stiglo. Odabrao ja.

Danas gledatelji mogu birati, a sutra će i odlučivati

Ukratko, gledajući snimku deset minuta nakon početka tv Dnevnika, imate mogućnost ne slušati i ne gledati jednog po svemu odioznog i dubioznog Plenkovića, bapski brbljavo dosadnjikavog Božinovića koji melje samo neuvjerljive pohvale. Kojem nisu (još) objasnili kako ministar policije nije tu da nam baja o divoti hrvatskih policajaca, već da zajedno s njima služi hrvatskim građanima, a ne da uokolo mlate. Kako vidimo i imigrante. A tek su naučili ne mlatiti hrvatske emigrante. Imate time zdravstveno korisnu mogućnost ne gledati i ne slušati umišljenog, a šupljeg Bernardića kojem sam jako zahvalan za potpunu propast SDP-a ili slične komade tipa Komadine ili glomaznog Peđe vuka, pardon Grbina ilisve ostale obvezne pretplaćenike na tv-dnevničiće. One, bez kojih emisije očito nisu moguće. To će dugoročno a zapravo brzo, otvoriti i pandorinu kutiju: sve će više i više ljudi gledati sadržaje koje žele a ne one koji se tramvajski emitiraju. Tako će gledanost pojedinih emisija porasti, a operateri ionako već i sada imaju točan uvid u ono što se gleda i traži ikoja je to tema. Tako nije daleko vrijeme kada će, iznuđenom tržišnom suradnjom tv operatera i tv postaja, potonje napokon shvatiti da je vrijeme njihove svakodnevne obmane suženo ili prošlo. Skužit će koje to sadržaje gledatelji više uopće ne piju, ne žele ipreziru. Ukratko, televizija je već polako zakoračila u novo doba i prestala biti najjače kolektivno perilo mozga svoj svojoj nemoćnoj naciji. Jer danas gledatelji mogu birati. A sutra će i odlučivati.

Tako se nazovi tv-prilozi, u kojima su prosvjednici razbili navodno „vjetrobran“ na Bandiće vukaru-službenjaku, ne će više nekritički gledati i slušati. Ne ćemo više lokati bedastoće. Kako su hrabri novinari (već treći dan) prenijeli fotografiju razbijenog stakla, tako smo lijepo mogli vidjeti da je na vozilu razbijeno staklo na stražnjim, desnim vratima. Kako to obrazovana tv studentarija s Univerziteta političkih nauka u Zagrebu ne zna, automobil ima samo jedno vjetrobransko staklo i to ono prednje, a ne dva ili ne daj Bože svih šest. Samo jedno staklo brani od vjetra, kao što lukobran brani luku od valova, baš kao što valobran na pramcu broda, brani isti od valova… Vjetrobran je jedan, a ostalo su bočna i stražnje auto-staklo. No, čemu se uopće čuditi nepismenosti kadrova Univerziteta političkih nauka u Zagrebu ili kadrova Filozofskog univerziteta u Zagrebu kad već i sama predsjednica, dragovoljni kadar i proizvod takvih fakulteta i skorašnja radosna doktorica njih istih tih, zbori o „kičmi“ ne znajući za lijepu riječ kralješnica.

Usput, važno je dodati, svi se naši tv dnevnici, pa čak i onaj ponajbolji (kod Nove TV) mogu skriti pred nažalost slabije slušanom emisijom vijesti na Prvom programu Hrvatskoga radija. Riječ je prvenstveno o Kronici dana, vijestima u 22 sata (mada su jednako vrijedne i ‘Jutarnja kronika’ u 7 sati i ‘Aktualno u 17’), a koje su još jedini i posljednji rudiment i nažalost napušten otok nekadašnjeg, profesionalnog, novinarstva. Upravo zato što nemaju sliku… (jer slikica mora biti!)… u Kronici dana nema podilaženja kakvo je često na tv. Nema onog glumatanja i koketiranja sa „strašnim slikama“. Nema prozirnog zgražanja i uvodnog kreveljenja voditelja/ce koji nam već i samim svojim izrazom lica, napredno nema što, tumače sljedeću vijest. Jer on/ona, unaprijed znaju, dakako, jer su od rođenja pametni. Znaju za strahotu vijestipa klimanjem glave niječu ili pak klimanjem odobravaju – za njezinu pozitivu. Ali i jedni i drugi boluju od neprirodnog i nasilnog spajanja vijesti: pa ako prošla vijest završava riječju ‘stradali ljudi’ neinventivni će novinari,kao svoju mudru dosjetku, sljedeću vijest započeti riječima: „a stradali su i tapiri u minhenskomzoou…“ I eto, vijesti su povezane, da ne kažem slijepljene i nalijepljene. Baš kao što nikada nisu bile, nego su namjerno odvajane onim čega danas više nema: Zagreb, pa tek onda slijedi sadržaj vijesti, pa onda: Bukurešt, pa vijest.

Sve gledanosti radi

Tv mediji u Hrvatskoj, prvenstveno (iako ne i jedini) opet su u silnoj ofenzivi zloporabljanja djece u tv vijestima, u tv emisijama. Zaboravljena je davna preporuka bivše dječje pravobraniteljice da se djecu ne smije pokazivati i zloporabiti e ne bili li vijesti bile zanimljivije, aktualnije ili da bi gledatelje možebitno dublje i ‘sladko takli vu srčeko’. Sve naravno gledanosti radi. Televizija je tako donijela pa ga čvrsto drži – najniži nivo, kao kvalitetu najveće gledanosti. U svim drugim granama ono najjeftinije je ili kič ili nekvaliteta ili šund ili sve to zajedno. Samo u elektronskim medijima je ono najgledanije i najslušanije – ujedno i ono najbolje. Ma da ne bi.

Nova pravobraniteljica, tako to s djecom još nije ni primijetila, eto jadna, iako je to i višekratna i svakotjedna pojava. Jedini, koji se oduvijek smjerno oglušivao na tu zabranu i preporuku zloporabe maloljetnika je UNICEF Hrvatska, koji valjda jedini ima monopol na „humanitarno“ fotografiranje male djece (svih rasa i diljem svijeta) i (is)korištenje istih zbog poradi prikupljanja gole love. Štoviše, iako sam svojevremeno i javno upozorio direktoricu UNICEF-a za RH, na tu ne prihvatljivu rabotu, oglušila se kao da to pitanje nisam niti postavio. Eto, to znači biti extrahuman i brinuti o jadnoj, siromašnoj djeci: slikaju samo one lijepe i zanimljive. Tako im je najisplativije?

Veliki tata će sve riješiti

Nadalje, vrlo je zgodno kako Uljanikovci drže taocima pola RH svojim pulskim štrajkovima bez hrvatskog barjaka, a onda kada dođu prosjačiti u Zagreb, netko im ipak tutne u ruke te dvije-tri mrske HDZ-ove državne zastave. Zgodno je i to kako (i) oni dolaze tražiti Vladu novac i to silnu paru a da hrvatske porezne obveznike, a u stvari sve građane RH – nitko baš ništa nije pitao. Imamo li mi uopće sav taj novac? Je li ga pametnije pokloniti Uljaniku ili možda investirati u zdravlje? Doduše, tamo je ministar-spavač Kujundžić. Kao odista najveće postizborno razočaranje.

Plenković, veliki tata, sve će riješiti… Plenković je i Agrokor riješio… Ništa Plenković ne će i nije riješio već će Uljanikovci kano i Agrokorovci plaće dobivati od novaca sviju nas, ukoliko ga sami ne zarade. I to Plenković može samo uzaludno riješiti jer Uljanik je odavno gotov i to je (stara) javna tajna. Propao predsjednik Vlade – propao Uljanik, propali su zajedno. Krepalo je brodogradilište unatoč tome što se radnici hvale kako „proizvode najkvalitetnije i najljepše brodove na svijetu“. Kako impozantno i nedovoljno. Je li to jedini tržišni uvjet ili možda i rokovi igraju neku rolu? Jesu li ih možda prekoračili, jesu li poklopile zatezne kamate? Jesu li možda pojele glavninu dobiti? Kakvo je to glasovito i svjetsko brodogradilište nadalje, kojem naručitelj broda mora kupovati goli proizvodni materijal i kako će ta pogodba u konačnici rezultirati zaradom Uljanikovaca? A tu je zatim i glavno materijalno pitanje: kojem se to dužniku u svijetu, pa tako i u RH, posuđuje novac jer je on u dugovima a ne stavlja mu se gruntovna plomba i ne ostvaruje se baš nikakva hipoteka nad nekretninama koje gubitaš posjeduje? Gdje toga ima? Kada je vrijeme da se i Puli proglasi bankrot? Hoće li Uljanik dobiti tutora kao građani u bankrotu ili je U. nad svima nama?

Drugovi iz U

Tu je zatim i sladak, vrlo sladak prvomajski, a sindikalno-komunistički slogan Uljanikovaca, koji se od opijuma zvanog IDS vrlo sporo otrežnjuju, a koji glasi parolaški: „ne damo Uljanik“. A od koga ti gubitaši brane i ne daju Uljanik? Tko ih to napada i odakle? Od koga ga oni hrabro štite? Od samih sebe… tržišno propalih? Nesposobnih. Od samih sebe parazitski naviklih da plaća sjeda, a ne da se plaća zarađuje. Parazitski naviklih da su oni jedini i najveći i najviši vlasnici Uljanika… pred Bogom i ljudima… i da oni sami (sebi) odlučuju. Očito drugovi, Titovi udarni patliđani-gubitaši, još nisu izašli iz socijalizma i one otrcane floskule propalog radničkog samoupravljanja. Oni bi da cijela Hrvatska plaća njihove dugove, a oni će onda partizanski urlati do mraka do zore kako ne daju Uljanik…

Neka lijepo ti svjesni drugovi stave sve svoje nekretnine pod hipoteku i neka im to odobri nadležna Uprava, a ne da to oni graktanjem po cesti pseudo-ostvaruju. Pa kad shvate da im ni te nekretnine nisu dovoljne da pokriju sve one dugove koje su godinama proizvodili i gomilali, takvi genijalno sposobni kakvi već jesu, možda im dopre do mozga da nikakva Vlada, nikakvi hrvatski građani – baš nitko drugi nije odgovoran za njihove mamutske dugove nego oni, njihova Uprava s holivudskim otpremninama i menadžerskim ugovorima (bez obzira na uspjeh poduzeća!) te prvo i jedino: njihov odani IDS s čelnicima na bijelom. Pogledajte se u ogledalo Uljanikovci, prodajte nekretnine ili ih dajte u dugu koncesiju, smanjite prvo time svoje enormne dugove a prosvjedujte si sebi doma.Prodavajte vi tu kvazi socijalnu osjetljivost Bruxellesu. Osjetljivost samo i jedino za sebe same.

Tako da kažem, ona tipka ‘mute’ na daljinskom i nadasve ona mogućnost gledanja snimke i preskakanja gluposti vezanih uz zaglušujući Uljanik, Agrokor ili koje druge gubitaše te školsku djecu i ono obvezno: odabrao Đeelooo… predstavlja divnu novost pri praćenju tv programa na poziv a ne na nalog na putu zaglupljivanja naroda.

JRT

Za kraj, ostavio sam JRT jer mu je tu i mjesto. Već se raspadaju na živo. Svađaju se međusobno na tjednoj razini i gađaju ostavkama. To više nije nizanka afera već opšti cirkus bre. Tko god može bježi konkurenciji, a zadnji neka ugasi svjetlo. Nakon fantastičnog prekida svih programa HRT-a, diverzije od i na gotovo dva sata, prekida emitiranja sva četiri programa radija i sva četiri programa televizije i svih onih internetskih stranica i svih platformi, a što se baš nikada u povijesti Zagrebačke radio-televizije još nije dogodilo, HRT nije poslao javnu ispriku putem HINE, nije poslao ispriku nama prisilnim pretplatnicima, koje on siluje brojnim svojim (naročito informativno-političkim), a zaglupljujućim programima. Takav se prekid rada nije dogodio čak ni u ratu! Ni približno. Trebamo ih zato pozvati da se probude: „Halo, halo, ovdje Radio Zagreb. Kako nas čujete? Molimo da nam odmah javite…“ ako nas uopće vidite i čujete… U 21 stoljeću!

Ne, nije vodstvo HRT-a smatralo da se za išta imalo, tom jadnom zgodom, ispričati… pojaviti na ekranu, sazvati tiskovnu… Ispričati prvenstveno svim onim svojim brojnim, a višegodišnje prisilnim pretplatnicima. I obrazložiti. Društvo utjerivača dugova nije dokučilo da bi bilo sasvim logično od direktora Bačića ponuditi ostavku, primjerice. Ali ni politika baš ‘neće voli’ kad se ‘talasa’. Ni oni ne bi da pljušte odaničke ostavke. Miješa se talog pa onda svašta može neželjeno usplivati. I neke druge glave mogu padati. Kao što se to inače (i bez prozivanja u medijima) uobičajeno i automatski radi u uljuđenim zemljama Europe i svijeta. Ali kada je tuđa odgovornost u pitanju… kako li je samo tada naš veliki ravnatelj hitar. O kako je hitar propitivati ju. I ne samo propitivati javno, nego zahtijevati trenutni otkaz tome novinaru. Kako ljudski mizerno, dijeliti otkaze. Kao u vremenima rata, komunjarske partizanštine i Radmanovizije tzv. novi, a staro-jednoumni ravnatelj nema drugog posla nego miješati se u uređivački posao novinara i u samostalno vođenje emisije. Naređivati. Je li mu zazvrcnuo politički telefon? Je li gazda bio jako ljut?

Ne, vodstvo HRT-a ne smatra da se za išta imalo, tom otužnom zgodom, ispričati… Objaviti svoju ispriku s obrazloženjem i ponuditi svoju ostavku svima onima koji plaćaju JRT (pod prijetnjom ovrhe, da, da) a gledaju Novu, strane programe ilinizanke. To je potpuno ista logika kao da se donese obvezan pravilnik (pod prijetnjom ovrhe!) kojim ćete plaćati samo i isključivo Konzumu a robu ćete uzimati i u Intersparu, i u Loniji, nekada i u Bili, i u Plodinama ili…. Potpuno ista stvar. I to unatoč prekidu programa koji su navodno izazvali iznutra – samiti stručni ‘haertejovci’. Pri servisiranju. Ne dali im nikad više da išta servisiraju…osim u direktora doma. A onda, o jada, ono što su sami servisno zakuhali i punim neznanjem izazvali nisu bili u stanju popraviti eto, gotovo puna dva sata. Čime je to sada ponovno, HRT zapravo bio raketiran?

Cincatska preprodaja karata

Kako to nije izolirani slučaj osionosti nesposobnog rukovodstva HRT-a pokazuje i međunarodna bruka s cincarskom preprodajom karata za Svjetsko nogometno prvenstvo i utakmicu u Moskvi. FIFA i EBU (izvana) morale su otkriti tu hrvatsku švercersku, punu tapkarošku sramotu za koju novinari HRT-a kažu da je uobičajena praksa. Bome, lijepa praksa. Neki mi kažu: Pa da, pitali rukovodstvo hoće li u Moskvu, a kako su bili godišnji u tijeku, a i povećana obiteljska potrošnja, ono im je odgovorilo: ne bi karte, ne da nam se u Moskvu – prodaj ti to pa daj lovu! I onda bi novinar Ćosić, prvo sportsko pero HRT-a, pa i šire (a nije odabrao Đelo Hadžiselimović) trebao biti žrtveno janje. Kako se njemu nije baš blejalo, a i bio bi mu to potpun neslavan kraj pjevačke karijere, on je vjerojatno znajući imena obećao kako će s njima izaći van. E sad… tu nastupa srž one tipične hrvatske eskivaže, vječne priče o provizijama i mitu: lova je naravno završila na računima, zna se točno čijima, možda je već i potrošena i ne možemo sad s imenima u javnost. Jel’ da? Zato i opet vade ono pljesnivo Titovo: „sustav okriviti – druga spasiti“. Iako opravdano, za takav je privatni prihod, svojevremeno sudski odgovarala ministrica Zlatar.

Opravdano, ali gdje je Bačićeva odgovornost? Tako su drugovi rukovoditelji, zapravo rukovodioci, smislili genijalni savski i vodnjikavi kompromis, ma slonovsko, pardon salamonsko rješenje i (kako misle i očekuju) razriješili (i ovaj) Gordijski čvor. Odgovornosti ravnatelja (i opet) nema. To prvo, a Ćosić će dobiti otkaz, ali i otpremninu, on će biti nevin, ali će za potrebe FIFE i EBU-a otići. Dakle kriv je, ali nevin, ili… ma samo je prema van kriv, nije i prema unutra… Otići će ali bez ili sa otpremninom. Može sve. Još se ne zna. I vuk sit a ovce mi… smo navodno cijeli. Jer istraga (tjednima) kao da je riječ o udruženom zločinačkom pothvatu, još traje.

I tako… pljačka, a ne Hrvatska, ide dalje. Tko takne u poklone i provizije – mrtav je. Odabrao…

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Politička eliminacija Penave bio bi početak kraja samog HDZ-a

Objavljeno

na

Objavio

Najčešće spominjane riječi u tjednu iza nas su žrtva i zločin. Mogu li žrtva i zločin biti predmet trgovine i pragmatizma i zašto je to u Hrvatskoj punih 27 godina. Zašto netko očekuje da će se žrtva pomiriti s ne kažnjavanjem zločina i da će pristati na kompromis da bi nekome bilo bolje na štetu nje!?

Hrvatski političari, odnosno hrvatska politička elita, neovisno o političkoj pripadnosti , od osamostaljenja na ovamo, uvijek pokušava manipulirati svojim građanima. Njihova manipulacija rezultat je njihovog razmišljanja da su birači kao zlatne ribice, pamte 5 sekundi i zadovoljne su s par mrvica bačenih u vodu na koje se one obruše kao Pirane na krv.

Američki politolog, komunikolog i psiholog Shawn Rosenberg, sjajno je to obradio u svom znanstvenom radu pod nazivom „Unfit for Democracy”.
Koliko u Hrvatskoj košta vlast?

Obnašanje vlasti podrazumijeva i žrtvu onoga tko obnaša vlast, ali žrtvu mogu podnijeti i oni koji su podređeni toj vlasti, ako to ta vlast svojim radom i primjerom zatraži od njih. Sjećate li se one čuvene Churchillove izreke „Nemam ništa za ponuditi osim krvi, teškog rada, suza i znoja”.

Ni jedan hrvatski političar, pogotovo premijer to nikada nije rekao hrvatskom narodu, pa bez obzira na okolnosti nastanka ove izreke , ona ima bezvremensko značenje i primjenu.

„Suverenisti”

Predsjednik Hrvatskog sabora i glavni tajnik HDZ-e, bezvremenski Gordan Jandroković u svom intervju iznosi opaku konstataciju da ovu vlast žele srušiti tzv „Suverenisti”. Jandroković zaboravlja da je suverenizam temelj postanka hrvatske države i da suverenizam u 21 stoljeću, prije svega znači gospodarsku i monetarnu samostalnost, dakle sve ono što Hrvatska gubi, u stvarnosti ni nema. Ne može se gospodarska i monetarna sigurnost, rast GDP-a bazirati na turizmu i doznakama nove dijaspore i povlačenju novca iz EU fondova.

Najmoćnije zemlje svijeta, gospodarski i monetarno su upravo one koje u svojim načelima drže suverenizam kao okosnicu svega, od gospodarstva do nacionalne sigurnosti. Njemačka je prva koja gradi suverenizam zasnovan na gospodarstvu i monetarnoj politici, ali na uštrb upravo onakvih zemalja koje predvode političari Jandrokovićevog kova. Hrvatsku vladu ne ruše suverenisti već upravo federalisti čiji su glavni apologeti Jandroković i Plenković sa svojim rukopoloženim poslušnicima.

Gnjev

Vukovarom godinama vlada gnjev, a taj gnjev sada poprima opasan stadij i bez obzira na izjave njegovog gradonačelnika o najboljem premijeru i najboljoj vladi, 13-ti listopad, bit će okidač nakon kojeg se nešto mora dogoditi. Ne postoji apolitičan skupi niti skup koji stvori kritičnu masu može biti miran i kontroliran.

Masa je nepredvidiva, pogotovo ona koju vodi gnjev i bijes, jer gnjev i bijes pokreću ratove, a kako ne bi političke promjene. Dovoljna su tri zvižduka, tri usklika i samo jedan poklič da masa iz mirne postane agresivna, nepredvidiva i da izazove strah i paniku vladajućih struktura.

Plenković i HDZ su dovedeni u poziciju da im prosvjed nikako ne odgovara. Svako naglo procesuiranje, a počelo je, izazvati će opravdane sumnje u spregu politike i pravosuđa, sukob u koaliciji jer svako stajanje u zaštitu svojih koalicijskih partnera izazvati će revolt njegovih birača, ali i ono najgore, članova stranke.

Sve to može imati velike posljedice na HDZ, ali i njegove čelnike i dužnosnike jer svaka šutnja ili ne činjenje vodi ih u političku smrt. Politička eliminacija Penave bio bi početak kraja samog HDZ-a i to je najopasnija opcija.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari