Pratite nas

Vijesti

‘Vrijeme je da se ukažu imena krivaca: ‘Račan i Lončar razoružali su Hrvatsku’

Objavljeno

na

U sklopu IX. znanstveno-stručnog simpozija “Ratna bolnica Vukovar 1991. – dr. Juraj Njavro”, koji se danas održava u vukovarskom Pastoralnom centru sv. Bono, predstavljena je knjiga ratnog ministra zdravstva Andrije Hebranga “Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku”.Govoreći o knjizi, akademik Ivica Kostović odao je priznanje Hebrangu kao čovjeku, koji je kao ratni ministar zdravstva ustrojio prvi krizni stožer u Hrvatskoj kojem je zadaća bila zdravstvena skrb o stanovništvu te ranjenim i poginulim braniteljma i civilima u Domovinskom ratu.

“Ova knjiga trebala je biti izdana ranije jer danas živimo u vremenu u kojem politička amnezija dolazi do maksimuma, Domovinski rat se relativizira, te se pokušava krivica za rat prebaciti podjedanko na jednu i drugu stranu”, poručio je akademik i HDZ-ov saborski zastupnik  Željko Reiner.

Istaknuo je i značaj podataka koji se nalaze u knjizi, a prema kojima je, ustvrdio je, Domovinski rat prvi rat u povijesti u kojem je broj civilnih žrtava veći od broja poginulih branitelja. “To po meni govori o genocidnom karakteru agresije na Hrvatsku”, ocijenio je Reiner.

Prema riječima Ante Čorušića, predsjednika HDZ-ova Odbora za zdravstvo, Hebrangova knjiga dolazi u vrijeme u kojem se Hrvatska nalazi u indentitetskoj krizi te se “sustavno pokušava zaboraviti da su Srbi bili ti koji su bili agresori”. Aktualnoj vlasti zamjerio je što od Hrvatske “namjerava stvoriti samo geografski pojam, a ne i državu”.

Hebrang je naglasio kako je od samog početka agresije na Hrvatsku organiziran sustav indetifikacije svih ubijenih, kao “jedini način da dokažemo da je onaj koji je bio ubijen bio civil, a ne naoružani civil kao što se to događalo na srpskoj strani”. Dodao je kako je u Domovinskom ratu ubijeno i poginulo 7263 civila te oko 800 onih čija sudbina još nije poznata.

“Znači, u konačnici ćemo imati više od 8.000 poginulih i ubijenih civilnih žrtava u Domovinskom ratu”, zaključio je Hebrang, dodajući kako je od 7263 poginula i ubijena civila 47 posto bilo starije od 60 godina života, a 44 posto bile su žene. Svi civili ubijeni su u svom domu, na radnom mjestu ili cesti, naveo je, dodajući kako je riječ o genocidu.

“S druge strane, na srpskoj strani prema dostupnim podacima DORH-a, HHO-a i Save Štrbca ubijeno je svega nekoliko desetaka srpskih civila za koje je neosporno dokazano da su bili civili. Taj nesrazmjer pokazuje tko je bio tko u ovom ratu”, poručio je Hebrang. Također je naveo kako je u Domovinskom ratu bilo 30.520 ranjenika.

Zapitavši se zašto Hrvatska nije mogla na samom početku agresije uzvratiti agresoru, Hebrang je dao i odgovor, rekavši da je “Ivica Račan oružje teritorijalne obrane isporučio Beogradu, dok je Budimir Lončar tražio u UN-u da nam se onemogući nabavka naoružanja”. “Vrijeme je da se kažu imena, a krivci u povijest uđu kao negativci”, zaključio je.

O knjizi je govorila i ratna ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac koja je ustvrdila kako je autor u knjigu unio samog sebe i svo svoje domoljublje.

Tijekom simpozija, koji s radom večeras i završava, Štefan Biro govorit će o “Zdravstvu u Vukovaru i Srijemu krajem 18. stoljeća, po pisanju: F.W. Taube-a, dr. A. Buday i dr. M. Marikovskog”, akademik Ivica Kostović o “Pregovaranju u humanitarnoj krizi”, Siniša Varga na temu “Evakuacija ranjenih i izbjeglih iz Vukovara 19. i 20. studenoga 1991. u mjestu Dvorovi – BiH”, a Hrvoje Brkić o “Dentalnoj identifikaciji žrtava rata”.

Simpozij organiziraju Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.–1991. – Županijski ogranak Vukovar i Opća županijska bolnica Vukovar.

Hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari