Pratite nas

Kultura

Vrijeme u kojem je čovjek odlučio odselit se iz raja

Objavljeno

na

Vrijeme je samo varka, nepostojeća kategorija, svojstveno našem materijalnom poimanju. On je trajno, neprestano i teče od prvog daha koji nam Bog udahnu do zadnjeg daha prije nego se preselimo u duhovni svijet života.

Što više razmišljam o Bogu i osnovnim postavkama logike života, spoznaje, stvaranja i vjerovanja, to mi se više nameće misao da Bog čovjeka nije protjerao iz raja, nego da mu je na živce išla stalno jogunasta narav tek stvorenog čovjeka koji je usput dobio i slobodnu volju odlučivanja. Meni se čini da je onoga trenutka kad je čovjek – muško i žensko – otkrio da im je Bog darovao tri važne stvari; slobodnu volju, razum i sposobnost sustvaranja novog života – da je onog trenutka u raju nestao rajski mir i blaženstvo.

Tek što je Bog čovjeka ostavio samog sa sobom, ovaj je postavio pitanje tko je glavna faca u raju, Stvoritelj ili stvorenje. Da bi malo bolje razumjeli čitavu dramu moramo si prizvat u pamet da je u to vrijeme Božji najdraži anđeo već bio promijenio stranu i postao kolovođa protubožjeg pokreta. Lucifer je već tada zvrndao okolo i govorio čovjeku – i njemu i njoj – da njima ne treba Bog, da je ljubav koju on nudi najvažnija, a spoznaja svega i svačega da je tik na dohvat ruke, samo ispruži ljevicu i evo je. Pametniji od Boga. Razmišljajući o tim događajima mi se čini da je čovjek uz Luciferov nagovor odlučio sam napustit raj i okrenut Bogu leđa. Nikako mi ne ide u glavu da je Bog čovjeka protjerao.

Da je čovjek imalo želio i trudio se, nekako bi on Boga već bio nagovorio da mu oprosti. Na kraju krajeva Bog neizmjerno ljubi čovjeka, ali dao mu je slobodu da sam odluči. I kad je čovjek uz Luciferovu pomoć odlučio Bogu okrenut leđa Bog ga nije napustio, nije ga zaboravio. Čak štoviše ostao je prisutan i uvijek je tu da pomogne kad zašteka. No, kad iskreno promislimo o nama ljudima onda se nameće zaključak da nije Bogu lako pomagat čovjeku koji to ne želi. Čak štoviše, čovjek sve radi ne bi li dokazao da je on sam izvor svega i mjerilo svega. Najvažnije je biti čovjek, kažu oni koji se nerado pozivaju na Boga, al zato rado pričaju o moralu koji po njihovom izvire iz činjenice da smo svi mi ljudi. No, ima ljudi boljih i lošijih. I Tito bijaše čovjek okićen vražjim moralom. U zadnje vrijeme je jako popularno boriti se za istinu, pravdu, ljubav i tolernaciju, al da Boga nema u toj priči. Oni koji Boga, po vlastitim izjavama, mrze najviše nas pozivaju na toleranciju, ljubav, spašavanje zemlje, ekološku i inu svijest.

Čovjek koji sebe smatra sveznajućim očito je u fazi konačnog raskrštavanja s Onim koji ga stvori. Mediji, pismoznanci i pametnjakovići nam svakodnevno poručuju da je Bog mrtav, da nam ne treba. Kažu da smo sami sebi dostatni, mi kao ljudi bez Boga znamo što je ispravno. Propovjednici spašavanja zemlje, ljduskog roda, istine, morala, tolerancije i ljubavi ne prezaju od obrane masovnih ubojica i od ubijanja nerođene djece. No, čemu se čuditi. Zar nije ime najvećeg Božjeg protivnika Lucifer – Lučonoša – Svjetlonoša. Kao i njihovom začetniku, tako i njegovim učenicima ne treba  Bog. No, kao i on, tako i njegovi sami sebe nazivaju srceparajućim nadmoćnim imenima. Svoja djela prozivaju djelima ljubavi i tolerancije, svjetla, spoznaje, naprednosti i konačnog oslobođenja čovjeka.

Nekad mi se pričini da je Bog zaboravio na čovjeka, da mu idemo na živce, da je i On napustio svaku nadu i da će svoju srdžbu iskazat na bolan način. No, naivna seljačka vjera mi ne da za pravo, ne mogu Boga strpat u te okvire srdžbe, osvete i jeftinog poigravanja onim što On sam stvori. Nepopravljivo vjerujem da je Isus u pravu kad kaže da Bog neizmjerno voli svakog čovjeka, čak i onog najgoreg. Možda to vjerujem svjestan da onda imam i ja neke šanse. No, ni Bog nas ne voli baš bezuvjetno. Ima jedan uvjet. Čovjek mora prihvatiti ljubav. Bog ne prisiljava. Ljubav na silu bi bila silovanje, a Bog nas voli i cijeni ono što nam je dao: razum, slobodnu volju i život.

Pisati o Bogu i vjeri je uvijek dvosjekli mač. Kako god da okreneš pogriješit ćeš u očima čovjekovim, al svejedno par riječi o čovjeku i Bogu nije na odmet:

Čovjek bez Boga

Sam sebi dostatan

Demonstrira, plače, piše

Viče, strepi, jauče

Ljubav prema svemu

Osim prema Bogu

Bog mu ne treba

Prokleti koji ga traže

Nazadni kreteni

Retardi i neznalice

On podučava

Proziva i proklinje

Borac za život zemlje

Umire, a ne vidi

Borac za prava

Ubija nerođene

Oni nemaju prava

Čovjeku ljudske spoznaje

Ne treba Bog

Kad misli da spozna

Čovjeku

Bog smeta

Čovjeku bijesnom

Bog oduzima

Mjesto

Koje pripada njemu

Čovjeku sveznajućem

Bog smeta

On, izvor života

Koji čovjek uništava

Dok se na ljubav poziva

Spašava čovjek zemlju

Spašava čovjek

Buduća pokoljenja

Ona koja

Ne će ubiti

Majke utrobarke

Spašava bez Boga

Ne vidi čovjek da

Bog je izvor života

Milijardama puta prekinutog

Odavno Njemu preseljenog

Onog nikad začetog

Ne vidi čovjek da

Bog je temelj zemlje

On ju stvori

On ju osmisli

On njom upravlja

Bog strpljivo

Voli čovjeka

Odseljenog iz raja

Stalno sumnjičavog

Vječno grešnoga

Neumoljivo vjernoga

Bog vjerno

Voli čovjeka

Što

Kao luđak viče

Bježi mi s očiju

Tebe nema

Tebe ne trebam

Ja sam Bog

Ja sam početak

Ja sam mjerilo

Ja sam kreator

Bog sluša i

Čudi se

Ludom čovjeku

Kojeg sam stvori

Makne se u stranu

Gleda i čeka

Da taj ludi čovjek

Shvati

Da nema života

Bez Boga

Bog umoran

Tužan ko majka

Ne ubija

I kad ne vjerujemo

On pomaže

Da ne uništimo

Da progledamo

Nije ni Bogu lako

Mi ludi, a

Njegov najdraži

Anđeo Svjetlonoša

Lucifer postade

I od tada do danas

Čovjeku žderaču

Jabuke  prijevarne

Put iz raja

Svjetlom svojim

Osvjetljava

 

Vinko Vukadin

Mandino selo.com/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

‘U spomen Divu’

Objavljeno

na

Objavio

Prije otprilke dva tjedna, na servisu you tube objavljena  je predivna pjesma bivšeg pjevača Zlatnih  dukata Stanka Šarića posvećena legendarnom hrvatskom vitezu i generalu Slobodanu  Praljku. Pjesma se zove “U spomen Divu”.

Tekst pjesme:

U spomen Divu

Bio si Div
silan neslomljiv
gord k´o Velebit
hrabar k´o Zrinjski
bio si ponos
narodu svojem
naš svjetionik
junak istinski.
Ime će tvoje
upisat stijena
u čast heroju
hrvatskih gena
iz praha tvog
divovi niču
k´o i ti glasom
junačkim kliču:

S prijezirom rušim
zakon vam cio
zločinac nisam
nikada bio
rađe ću časno
leći u grob
već bit´ pogancu
sluga i rob!

Bio si vodič
u crnoj tmini
kroz rat i vatru
kročio prvi
nesretne bolne
na srce svijo
i nisi pit´o
čije su krvi.
Ubogom, moćnom
Bog isti sudi
slavni su pred Njim
pošteni ljudi
iz praha tvog
divovi niču
k´o i ti glasom
junačkim kliču:

S prijezirom rušim
zakon vam cio
zločinac nisam
nikada bio
rađe ću časno
leći u grob
već bit´ pogancu
sluga i rob!
Ostajem Hrvat
sin doma svog
neka mi sudi
pravedni Bog!

Evo, pa ako niste čuli onda čujte i počujte i djelite ovu pjesmu. Moramo našeg slavnog velikog generala otrgnuti zaboravu, kad su ga već napustili političari i ostali koji su ga morali spašavati od tužne sudbine, bar mi, hrvatski narod možemo učiniti nešto da njegova žrtva ne bude uzaludna!

Nek živi vječno u našim srcima, legendarni hrvatski vitez i general Slobodan Praljak!!

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Tu su mnogi ostavili mladost

Objavljeno

na

Objavio

Fotografija piše stih
i čuva spomen na njih!!!

MIR I SPOKOJ

Tu su mnogi ostavili mladost,
tu su njima prolazile noći,
po vrletim surovih planina
kap sna tražile su oči.

Samo malo spokoja i mira,
ispod ovog uplakanog neba,
samo malo za odmorit dušu,
to je sve,što im sada treba!

Ali razum snu na oči ne da,
smrt je blizu i uvijek te gleda,
odaju je vjetrovi što pušu,
ne daju joj da iščupa dušu!

U svakoj neprospavanoj noći
sa razumom svađaju se oči,
ispod ovog uplakanog neba,
pitaju ga: Što nam ovo treba!?

A očima razum odgovara:
Od jednog, nema većeg dara,
a taj dar zove se sloboda,
mir i spokoj hrvatskoga roda!

Svako dijete miran san će sniti
jer mi ćemo iznad njega bditi,
nek osjete svog djetinjstva radost
kad već nama uzeta je mladost!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

RATNICI DJEČJEG LICA

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari