Pratite nas

Komentar

VRLO PRIMJERENO POVIJESNOM TRENUTKU: N1 NIJE U KNJIZI ELEKTRONIČKIH PUBLIKACIJA?!

Objavljeno

na

“Koji je tebi kurac? Ispile ti vrane mozak ili što? Omađijao te tvoj prijatelj Marko Jurič? – napisao mi je nedavno, u jednom tužnom trenutku o čijem povodu sad ne bih govorio, u privatnoj prepisici (koju sam ja potom učinio javnom) aktualni predsjednik HND-a Saša Leković.”

Nisam se, uslijed te bujice biranih riječi, uspio niti osvrnuti na neobičnost uporabe – u leksiku jednoga hrvatskoga novinara! – glagola “omađijati” koji, pretpostavljam, svoj korijen ima “mađija” ili “magija”, a izvorište u stripovima o Zagoru (Zag-Goru-Te-Neju, Duhu sa sekirom), ali sam se toga ipak prisjetio kad je narečeni Jurič prošloga/pretpošlog tjedna, u jednoj svojoj emisiji na sasvim drugu temu, spomenuo (ali i brzo prešao preko toga) kako “N1 nije hrvatski medij”., piše Mate Bašić

vidi: http://www.e-mediji.hr/hr/pruzatelji-medijskih-usluga/elektronicke-publikacije/

[ad id=”93788″]

Možda me Jurič i jest “omađijao”, čim sam se zainteresirao za tu njegovu pregrizenu polurečenicu, i malo kopkajući (kao da sam pravi pravcati “istraživački novinar”, makar nedostojan dometa nekih razvikanih hrvatskih “investigativaca” u tranzicisjkom periodu), otkrio da N1, barem web-portal N1, doista nije hrvatski medij.

http://hr.n1info.com/n177/Kolumne/Boris-Dezulovic
http://hr.n1info.com/O-nama#ifrndnloc
http://hr.n1info.com/Impresum

Oni stvarno nisu hrvatski portal, zamislite, dobri ljudi!
Oni stvarno – ni TV N1, ni njihov portal – nisu upisani u Knjigu pružatelja elektroničkih publikacija!

http://www.e-mediji.hr/…/pruzatel…/elektronicke-publikacije/

Naravno, riječ je o namjernoj opstrukciji, jer ipak jesu službeni info-portal, i jer imaju redakciju u RH – mislim si ja međutim.

Zanemarimo načas i HND, i Lekovića i Juriča, no znade li tkogod što o tome misli Agencija za eletkroničke medije, posebno u svjetlu činjenice da to, primjerice, znači da N1 lagodno može preskočiti, zaobići, izbjeći i izbjegavati odgovornost (pa i zakonsku, da o etičkoj, možda i financijskoj, sad ne raspravljamo) za sve što radi i publicira u Republici Hrvatskoj?

Pogledajmo neke članke Zakona o elektroničkim medijima:

Čl 70.
(3) Agencija obvezno ima stručnu službu za nadzor (monitoring) i redovito praćenje pridržavanja odredbi ovoga Zakona. (…)

Čl 82.
29. ne izvrši obvezu dostave podataka o imateljima dionica i udjela prema članku 52. stavku 1. ovoga Zakona nakon upozorenja Vijeća ili ne dostavi ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga prema članku 52. stavku 2. ovoga Zakona ili ne objavi podatke iz članka 52. stavka 4. ovoga Zakona u Narodnim novinama,
29.a prikrije vlasničku strukturu pružatelja medijskih usluga ili vlasništvo stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga suprotno zabrani iz članka 52. stavka 5. ovoga Zakona (…)

Čl 83
8. ne izvrši obvezu podnošenja prijave za upis u Upisnik pružatelja usluge elektroničkih publikacija iz članka 80. stavka 2. ovoga Zakona. (…)

Samo iz ovih citiranih članaka Zakona, lijepo se vidi, zar ne, da postoji makar prekršajna odgovornost za neprijavljivanje u Registar elektroničkih medija.

Neću dalje, dobri ljudi.
Dalje krenite sami.


Kao što rekoh, u snu svašta možete otkriti, već pukim pregledom internetskih stranica Agencije za elektroničke medije.

Recimo, možete otkriti da je Predsjednik HND-a Saša Leković “odgovorna osoba” za “neprofitnog pružatelja elektronske publikacije”, u ime Hrvatskoga novinarskog društva (HND), na adresi Perkovčeva 2, po imenu Faktograf.hr (www.faktograf.hr), s adresom GONG (?!), Trg bana Josipa Jelačića 15/IV, Zagreb, u vlasništvu Hrvatskoga novinarskog društva.

http://faktograf.hr/metodologija/
http://faktograf.hr/izjave/

No, u Knjizi pružatelja elektroničkih publikacija Agencije za elektroničke medije Republike Hrvatske, nigdje se ne spominje glavni urednik Faktografa. hr. Petar Vidov, a ni – for that matter – Drago Carlos Pilsel, vlasnik portala slična imena Autograf.hr, a da o pridruženoj kliki (da, da, kliki!) ne govorimo.

Što je, doduše, druga tema, govorim samo “onako”!

Mate Bašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Tomislav Karamarko: OD BLEIBURGA DO VUKOVARA

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Križni putovi hrvatskog naroda nisu završili u svibnju ili lipnju 1945. godine, nisu završili ni 1946., niti 1947., nego su kontinuirano trajali punih 46 godina sve do golgote – Ovčare u Vukovaru.

Nakon brutalnog zločina protiv hrvatskog nenaoružanog naroda bez ikakvog suđenje i presude sa svim značajkama genocida, perfidnim metodama u Titovoj diktatorskoj Jugoslaviji sustavno je ubijana svaka pomisao na hrvatsku slobodu, neovisnost i demokratizaciju.

Na tom dugogodišnjem križnom putu dosuđene su tisuće godina robije Hrvaticama i Hrvatima zbog verbalnog delikta pa su, obilježeni kao neprijatelji naroda, robijali u raznim kazamatima od Lepoglave do Golog otoka.

Golgota Ovčare i ubijanje Vukovara otkrili su nam isti modus operandi kao što je bio onaj iz svibnja 1945., otkrivena su ista lica zločinaca i egzekutora, činili su to pod istim znakovljem crvene zvijezde i kokarde kao i 1945., istim metodama su skrili žrtve svojih monstruoznih zločina kao što su skrivane partizanske žrtve po brojnim znanim i neznanim jamama.

Rezultat tog zločina je taj da ni danas ne znamo gdje su posmrtni ostatci naših najmilijih, kako onih iz 1945., tako i ovih iz 1991. godine.

U Vukovar 2018. odlazimo s krikom za istinom, s nadom da će se to promijeniti, odlazimo s pijetetom i molitvama nad znanim i neznanim grobovima naših najmilijih.

Vukovar je grad pijeteta, molitve, ali i opomene onima koji žele još dublje zakopati nevine hrvatske žrtve radi nekakvog kvazi pomirenja kojega nikada ne može i neće biti bez priznanja, pokajanja i kažnjavanja zločinaca.

Danas, kad smo se ponadali da su hrvatski križni putovi zauvijek iza nas, događa se da nam Hrvatska umire u slici nepreglednih kolona mladih ljudi koji u sve većem broju napuštaju domovinu.

Nije li to svojevrstan novi križni put hrvatskog naroda perfidno smišljen u veleizdajničkim kuhinjama? Nije li to gaženje po žrtvama Vukovara, po žrtvama Domovinskog rata, po svima onima koji sigurno nisu dali svoje dragocjene živote za Hrvatsku u kakvoj danas doslovno preživljavamo?!

Neka Vukovar 2018. bude dan novog hrvatskog saveza i opomena iz znanih i neznanih hrvatskih grobova onima koji Hrvatsku nisu nikada branili ni željeli!

Vaš Tomislav Karamarko

 

Tihomir Dujmović: Besramno je da Pupovca u Vukovaru nema od prvog dana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije

Objavljeno

na

Objavio

Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

U kolonu sjećanja i na komemoraciju žrtvama Vukovara svi su dobro došli – stav je gradonačelnika našega grada mučenika Ivana Penave i vukovarskog junaka pukovnika Tomislava Josića.

U cijelosti podržavam ono što su rekli i duboko sam uvjeren kako samo i jedino takav pristup može osigurati mir, dostojanstvo i atmosferu dostojnu pijeteta koji osjećamo prema onima koji su dali najviše za Vukovar, Škabrnju i Hrvatsku.

Ima, međutim i takvih koji podliježu medijskoj euforiji, a mediji se, uz časne izuzetke svojski trude od svega napraviti vašar i svojim politikantskim izvješćima i komentarima objektivno (svjesno ili nesvjesno) bacaju sjenu na sam događaj i u konačnici omalovažavaju žrtvu.

Ne znam jesu li toga svjesni u RTL-u, na Novoj TV i u drugim medijskim kućama koje se proteklih dana bave prebrojavanjem i nagađanjem tko će sve doći ili neće doći u Vukovar 18. studenoga, te s kojom motivacijom ili s kakvim namjerama.

Naravno, to sve onda neminovno dobiva svoj odraz u javnom mnijenju, pa se na istom tragu nastavljaju žučne rasprave na društvenim mrežama i portalima.

Tako ispada da za mnoge čak ni tjedan u kojemu obilježavamo najveća stradanja tijekom Domovinskog rata nije svetinja, jer da jeste, ne bi sebi dopustili izljeve mržnje i netrpeljivosti prema bilo komu, pogotovu ne primitivne i vulgarne uvrede kakvima svjedočimo svi koji posjećujem Internet.

Zar se ne može pričekati nekoliko dana da sve prođe u miru Božjem i kako treba, s pijetetom i dostojanstvom koje zaslužuju svi oni koji nisu s nama ali i preživjeli, pa da se potom ako ima nešto sporno to kasnije raspravi bez strasti i izvan konteksta obilježavanja obljetnice stradanja u Vukovaru i Škabrnji?

Zar je tjedan stradanja i sjećanja na žrtve vrijeme za vođenje ostrašćenih i ne rijetko mržnjom obilježenih rasprava?

Zar oni koji se ponašaju tako ne shvaćaju kako upravo time obezvređuju žrtvu i narušavaju dostojanstvo komemoracije i kolone sjećanja?

Zar im čak ni poruke koje iz Vukovara odašilju organizatori ne znače ništa?

Meni je osobno sasvim svejedno kako će tko shvatiti ovo što pišem. To je moj ljudski i kršćanski stav, moje uvjerenje i to osjećam kao čovjek, kršćanin, Hrvat i hrvatski branitelj.

I znam da ništa novo ni originalno nisam rekao, ali sam jednako uvjeren i u to da kako je ovaj moj stav razuman i logičan do te mjere da ga mogu razumjeti svi ljudi dobre volje.

A to mi je jedino i važno.

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije i za takvo što ne postoji opravdanje. Jednostavno ga nema i ne može biti.

Mi Hrvati nismo primitivna rulja koja nije u stanju dostojno obilježiti dan svoje patnje. I to smo do sada dokazali bezbroj puta – i u Vukovaru i u Škabrnji i na brojnim drugim mjestima na kojima se ginulo za Domovinu. Na žalost onima koji bi (možda) željeli da ne bude tako.

Zlatko Pinter

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari