Pratite nas

Komentar

VUČIĆ KAO NOVI ‘KNEZ LAZAR’

Objavljeno

na

Predsjednik Srbije nastavlja prodavati maglu Srbima. I mora se priznati da to radi prilično dobro.

Najnovija šarada koju je pripremio sa svojim stožerom za prodavanje magle je ovaj “junački” odlazak na Kosovo i to unatoč tomu što su mu Tači i društvo poručili kako je persona non grata.
E, ali u tomu i jest kvaka!

Kako ćeš biti junak, junačina, dostojan potomak svojih “slavnih predaka”, ako nisi fajter, ako sklopiš savez s neprijateljima? Tu se, buraz, mora uz dlaku, “na muci se poznaju junaci” (kaže pjesma stara)!

To je, naravno, samo jedna dimenzija ove operacije puštanja magle. Druga je potreba da se oko Kosova stvori dovoljna halabuka (pa ako treba i zaprijeti ratom, organiziraju i sitne oružane čarke itd.), tako da bivši Šešeljev potrčko i četnik u srcu i dušu Aleksandar Vučić može bez velikih otpora u javnom mnijenju i potresa koji bi ga uzdrmali, izvršiti naloge koji su već odavno stigli iz Europe. To “kuhanje” okorjelih nacionalista i “zaljubljenika” u Kosovo (uglavnom po sistemu u Srbiji živim, a “tamo mi srce ostalo”) traje, evo, već punih 18 godina, pa je i zadnjem “nevjernom Tomi” u Srbiji posve jasno kako je Srbija izgubila i drugi “kosovski boj” (istina, prije 20 godina, ali ima onih kojima malo sporije stiže iz stražnjice u glavu).

Logički gledano (ovo se na najveći dio naših istočnih susjeda ne odnosi – jer tamo logika još nije zakoračila), Srbija bi Kosovom mogla ovladati jedino vojnom silom i učiniti ga svojim ako protjera ili pobije Albance. Za takvo što su, međutim, jako male šanse. Rat u ovom dijelu Europe ne treba nikomu – ni Zapadu ni Istoku, a i zemlje bivše Juge umorne su od sukoba. Ne vjerujem da bi čak i u samoj Srbiji bilo mnogo onih koji bi bili raspoloženi položiti glavu na panj za “srce Srbije” – koliko god to Kosovo još uvijek opijalo svojom mistikom. Ovi naraštaji Srba su (čini mi se) u većini ipak uspjeli napraviti neki odmak od te mitske matrice i malo su više okrenuti vlastitim brigama i borbom za egzistenciju, za kruh svagdašnji – kojega je u Srbiji sve manje.

Gotovo sam siguran da bi pokušaj izazivanja bilo kakvog rata s Kosovom, barem po pitanju odziva srpskih mladića, za Srbiju završio po onoj: “Rado ide Srbin u vojnike…dva ga vuku, a trojica tuku”.

Drugi bi put bio dogovor. Dakako, nema sile koja bi Albance nakon svih proživljenih iskustava sa Srbima u zadnjih 120 godina natjerala pod isti krov s njima dogovorom.
I da opet pozovemo u pomoć logiku.

Nema te države koja može dobiti tapiju na vlasništvo nad pokrajinom u kojoj bilo koji drugi narod ima apsolutnu većinu. To je tako prirodno, da normalni ljudi oko te stvari nemaju nikakvih dilema.

Realno gledano, Srbija na taj prostor nema gotovo nikakvo povijesno pravo, jer te su joj zemlje pripadale samo u jednom kratkom razdoblju, u dalekoj prošlosti. I naravno, u današnjem civiliziranom svijetu ne mogu se teritorijalne razmirice i nesporazumi rješavati na temelju stanja od prije 600 ili 700 godina. Ili bi barem tako trebalo biti, jer ako bi se narodi i države držali takvih principa vladalo bi stanje kaosa.
Što se prava “krvi i tla” tiče, ono je na još klimavijim nogama. Srbi na Kosovu (koliko je poznato) nikad nisu činili većinu, osim ponegdje u nekim enklavama na sjeveru.

Podjela Kosova? Zamjena teritorija o kojoj se govori u zadnje vrijeme? Možda su to najizglednije solucije (ako što od toga odobre Trump i Putin).

Nije isključeno da na kraju Vučko izgubi Kosovo (uz neke minimalne “kompenzacije” – tek toliko da se raji u Srbiji zamažu oči) i još da pored svega toga postane nacionalni heroj!
Ne vjerujete?

Miloševiću su nekad pjevali: “Care Lazo, nisi im’o sreće, da se Sloba pored tebe šeće”.
Naravno, poslije su ga bez ikakvih problema (i to na Vidovdan – tj. obljetnicu “kosovskog boja”, 28. lipnja 2001.) otpremili u Haag, ali i danas ga još uvijek mnogi slave i govore kako je “jedini državnik na svetu koji je pobedio NATO”.

Kako god okreneš, u Srbiji možeš postati junak i povijesna ličnost. Samo moraš biti verziran za puštanje magle. Ta je slava, doduše, obično kratkog vijeka, pa dotični (nacionalni junak) najčešće završi s glavom na panju, ali uvijek uđe u povijest – a to je jedino što je bitno u zemlji čuda u kojoj je sve moguće (“osim da se dogodi nešto normalno” – kako davno jednom reče jedan tamošnji intelektualac).
Do tih zvjezdanih trenutaka, dok Vučko sebi ne izbori mjesto u borbenom poretku “Lazareve vojske”, on će nastaviti svoje puštanje magle koliko god to bude potrebno.

Sreća pa je stroj ispravan, podmazan i uhodan i na njemu rade iskusni majstori.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Beljak objasnio zašto je izbrisao tvit o Srbiji i Vučiću

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HSS-Krešo Beljak kazao je kako je mislio da je situacija s prosvjedima mnogo drugačija

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak podignuo je u nedjelju prašinu na Twitteru objavom potpore prosvjedu u Beogradu. ‘Gazite bandu!!! I mi ćemo uskoro, nadam se, ove skrivene Vučićeve saveznike u Zagrebu i Hrvatskoj!!’, napisao je. Zbog čega je objavu ubrzo obrisao objasnio je u emisiji Hrvatskog radija ‘Oporbeni zarez’.

‘Ja sam u biti mislio da je situacija sasvim drugačija nego što sam vrlo brzo shvatio da je. Dakle, Vučić je netko za koga ja mislim da ne može biti partner Hrvatskoj, tako da sam u jednom trenutku pomislio da se doista radi o pravoj, liberalnoj građanskoj opoziciji. No, kad sam vidio da su s druge strane još gori ultranacionalisti i, usput, saveznici s nekim našim sličnim strankama, vrlo brzo sam se predomislio’, rekao je Beljak.

 

Beljak u elementu: ‘Gazite bandu! I mi ćemo uskoro’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Gordana Zelenika: ‘Blago zemlji koja vas ima …’

Objavljeno

na

Objavio

Još uvjek čujem glas moga oca kako mi govori.
“Ja tebi neću moći pomoći puno u životu, sve ćes morati sama.”

Bila sam peti razred osnovne škole i pitala sam kako to da iako sam odličan učenik ne mogu nikada ići na skijanje.
Ni na more. I zašto mi nemamo vikendicu na moru? I zašto nikada nemamo novaca?
I kako to da živimo u kući bez parketa i nisu dobili stan kao svi drugi?
I zašto je čovjek koji je pogledao našu kuću rekao mami da više nikada ne šalje zahtjeve za kredit jer dobro zna zašto ga neće dobiti?
I zašto je mama plakala?

On mi je tiho objasnio da ja ne moram ovdje ostati.
Da dobro učim, izaberem fakultet u kojemu Partija ništa ne može odlučivati.
I da jednog dana jednostavno odem van.
Daleko odavde.
Život se posložio tako da sam u istinu i otišla.
Gotovo bez pozdrava.
Oni su odlučili da jedan od nas mora preživjeti.
U Zagreb su donijeli moju odjeću i knjige.

I ja sam otišla zadnjim PAN American letom u New York.
Oni su ostali na milost i nemilost Četnicima i
JNA koji su nemilice tukli moj Osijek okružen sa tri strane.
Godine na rubu gladovanja, učenje na stranom jeziku po 12 sati dnevno,
na socijalnoj margini u novoj zemlji.
Tuđoj.

Neizvjesnost hoću li ikada više vidjeti svoje najdraže.
Prosvjedi, davanje zadnjih dolara doslovno odvojenih od usta..
Košmar.
Negdje tamo na drugom kontinentu stvarala se moja Hrvatska.
Na krvi moje braće, mojih prijatelja.

Naučila sam u stranoj zemlji podignuti glavu.
Biti ponosna na svoje ljude,
na svoju zemlju.
Iako mi je strana zemlja dala ogroman osjećaj slobode, nagradila sve moje napore i otvorila bezbroj mogucnosti, u srcu je ostala bol.
Za slikama moga djetinjstva.
Za poznatom mirisom kuće i majke.
Za mojim ljudima.
Neopisiva je to bol.
Zna ju samo onaj tko ju je na ovaj način osjetio.
Emigrant.

Vratila sam se očekujući je ponosnu i sretnu !
Lijepu kao u snovima.
Dočekala me tužna, opljačkana, sa ljudima pognutih glava, osramoćenim pobjednicima gurnutim na margine društvenog života.
A tamo gore, neka stara poznata pjesma.
Ona sa početka priče.
Neki čudni ljudi na krivim mjestima.
Poznata su mi bila imena stranaka, ali ono sto govore nikako se sa tim imenima više se nije moglo povezati.
Tko je ovdje sada moj?
Je li itko?
I zašto svi šute kada je tamo, odakle dolazim, bilo sasvim normalno da se pobunimo radi
širine plaže koju su nam obećali a nisu napravili??
I onda jasno i glasno čujem jedno ime
koje jasno i glasno
uz odobravanje svih koji na njegove izjave šute, govori o tome kakva treba biti njihova Hrvatska.

Ime tog gospodina je Krešo Beljak.

Gledam ga isključivo kao žena, povratnica iz emigracije, nacionalno osvještena Hrvatica i katolkinja.
I pitam one koji navodno “zovu “iseljenu Hrvatsku da se vrati, kako će objasniti ne činjenje na riječi upućene ženi, povratnici, Ruži Tomašić :
“Još jedna ustaška emigrantica, ova iz Kanade a porijeklom iz Bosne. Mi smo zemlja koja se oslobodila fašizma vlastitim snagama za razliku od Austrije, koja nam sada docira i ući nas antifašizmu zahvaljujući ovakvim domaćim izdajicama.
Sikter iz Hrvatske!!!”
Kako će objasniti katoliku Hrvatu koji je prodao kuću i poslao novac za obranu Hrvatske riječi upućene katoličkom aktivistu Batarelu :

“Za KATOLIKA Vicu želim da što prije opet postane Vincent John. Da izmoli 100 Oče naša na Zagrebačkom aerodromu prije nego što zauvijek odleti nazad tamo odakle je došao. Da pokuša svoju zatucanu, primitivnu pripizdinu stvarati u rodnoj Australiji a ne kod nas.“
Kako će objasniti nama koji smo naučili na suživot sa ljudima raznih rada i vjeroispovjesti divljački napad na dr Zlatka Hasanbegovića, Hrvata muslimanske vjeroispovjesti :

“a Hasanbegović je uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda i jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića samo je prevelika kukavica da to javno prizna. Efendija Hasanbegović je obićni domaći izdajnik, kriptonacist, lažljivac, provokator, saboter hrvatske pred međunarodnom javnošću.”

Kako će oni koji pozivaju Hrvate da se vrate objasniti da nitko riječju nije reagirao niti osudio brutalno vrijeđanje Hrvatskog domicilnog naroda u njihovoj vlastitoj zemlji riječima kojima ih nikada u stranim zemljama u kojima žive se nitko ne bi usudio vrijeđati?

Doček naših srebrnih nogometaša koji su proslavili ime svoje zemlje
Krešo Beljak naziva ovako: Radi Thompsona koji je svirao kada je emigracija sakupljala novce !

„Mora mi smeće fašističko dan pokvarit… ali ne će, nabijem njega i sve fašiste!!! Danas samo Hrvatska..”

Beljak ovako vidi ljude koji se ne slažu sa politikom Milorada Pupovca

“Bagra“ sve su glaniji i sve jači a većina šuti i gleda… do kad!?!? Dok ne počnu otvoreno ubijati Srbe, pedere a onda i sve nas ostale koji se ne uklapamo u „njihovu“ zatucanu Hrvatsku”

A u isto vrijeme proziva cijenjenu umjetnicu, ženu Meri Cetinić ovim riječima :
JER SE OGLASILA ZBOG MICANJA HOSOVE PLOĆE PODIGNUTE POGINULIMA: „Zvali su je crvena Meri. U pravilu su politički, vjerski, nacionalni ili spolni konvertiti najglasniji. Kompleksi su zeznuta stvar.“

Čovjeku koji na javnoj TV otvoreno priznaje da puši marihuanu i zalaže se za njenu proizvodnju, jos bi se u nekim okolnostima takve izjave i dale razmotriti, no ako je on predsjednik političke stranke i član Amsterdamske koalicije koja odabire ljude za EU Parlament, teško se ovako nešto igdje u civiliziranom svijetu može tolerirati.

Gospodo ! Pozivate Hrvate da se vrate?
A stotine tisuća obitelji radi ovakvih političara upravo sada govore iste riječi koje je moj otac meni govorio prije 40 godina u komunističkoj
Jugoslaviji !

I na koncu, čestita Krešo pobunu u Srbiji protiv vlasti u Beogradu
I on bi tako nešto priredio !!!
A na pravoslavni Božić zaklinje se u bratstvo i jedinstvo..i zazivlje Tita !

No eto.. želja mu se ispunila pa tako će imati prosvjed protiv sebe 23.3. u Samoboru..
Demokratski.. jer mi Hrvati želimo ipak civiliziranu demokratsku zemlju u kojoj nas nitko neće smatrati građanima drugog reda.
A jednom kada se retorika i ponašanje ovakvih političara civilizira, možda se i vrati iseljena Hrvatska i prestanu se mladi dalje iseljavati…

Tragedija u svemu je da je slogan njegove Amsterdamske koalicije “ Lijepa naša Europo..”
Da… blago zemlji koja vas ima…

i koji bi ovakvu viziju i bogatstvo svoje kulture reprezentativno prenosili dalje po svijetu !

Gordana Zelenika

Beljak u elementu: ‘Gazite bandu! I mi ćemo uskoro’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari