Kolumne
VUČIĆA BI U HRVATSKOJ TREBAO DOČEKATI GOST IZNENAĐENJA
Iznenađenjima i obratima nikad kraja u zemlji Hrvatskoj.
Čudni su putevi Gospodnji.
Ne znam ima li to kakve veze s Bogom, ali hrvatska je predsjednica ljubazno pozvala predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Hrvatsku (upravo gledam na RTL-u njegov huškački govor iz ožujka 1995. Srbima u Glini, o „velikoj srbiji“, „zločinačkom režimu Franje Tuđmana“, „ustaškoj vlasti“, „nikada ovde više ustaška vlast neće moći da dođe“ itd. – pustio ga Zoran Šprajc u čast dolaska „dragog“ nam gosta, prvi put u životu čestitam Šprajcu; tko se želi podsjetiti evo: https://www.youtube.com/watch?v=vu5qvsloewU ) i on je spremno prihvatio poziv.
I tako, dolazi nam bivši Šešeljev potrčko (potvrdio je) neovisno od toga što su sve posljednjih tjedana izgovorili on i Mali Sloba (Dačić) u svojim izljevima bolesne mržnje prema Hrvatskoj i našem narodu.
Dobro, dopuštam da su meni kao laiku nerazumljivi neki potezi koji se u visokoj politici (možda) ponekad moraju povlačiti iako su iz kuta gledanja običnih ljudi nelogični.
Ali, o čemu razgovarati s akterima agresije i sljednicima srpskog naci-fašističkog projekta čije posljedice još uvijek osjećamo na vlastitoj koži?
Je li se Srbija odrekla pretenzija na BiH i Hrvatsku što bi morao biti temeljni preduvjet za svaki dijalog?
NIJE!
Ona se toga odreći neće i po cijenu novih ratova – s ovom ili nekom sličnom garniturom na vlasti. To je jedino što je u svemu sigurno i sasvim izvjesno.
Jesu li dali podatke o nestalima i vratili opljačkano?
NISU!
Hoće li Srbija priznati da više od 50 godina nepravedno optužuje nas Hrvate za genocid na temelju lažnog i megalomanskog jasenovačkog mita i krivotvorina vezano za razdoblje Drugoga svjetskog rata?
NEĆE!
Neće. Čak ni sad, nakon što je Roman Leljak došao do dokumenta iz Vojnog Arhiva u Beogradu (iz 1946. godine) kojim je Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske potvrdila (i to za potrebe naplate ratne reparacije od Njemačke) kako je u ustaškom logoru Jasenovac smrtno stradalo ukupno 1.654 osobe!
Oni će sa svojim lažima i prljavom kampanjom nastaviti, koliko god se mi sastajali s njima i kakvu god argumentaciju im predočili. Jer tako pokrivaju svoje masovne zločine etničkog čišćenja i genocida počinjene od 1991. do 1995.
Dakle: postoji li s njihove strane minimum volje da se jednom zauvijek utvrdi istina o prošlosti i prekine s politikom svađa i nesporazuma?
NE POSTOJI!
Zar i nakon ove zadnje prljave i sramotne kampanje u kojoj su se usred New York-a u zgradi UN-a sljedbenici Miloševića i Šešelja potrudili pljunuti nam u lice pred cijelom svjetskom javnošću i opet nam (po tisućiti put) nalijepili stigmu „genocidnog naroda“, mi sanjamo o normalizaciji odnosa s njima?
ČINI SE – DA!
Ima li kod nas koga da im gurne pod nos istinu o Jasenovcu i jednom za svagda začepi usta?
Jesmo li mi Hrvati išta naučili za proteklih stotinu godina ili ćemo se stalno vraćati na prvu lekciju?
Koliko nas puta treba ugristi zmija iz iste rupe da bismo shvatili s kime imamo posla i da se moramo postaviti čvrsto i odlučno kako priliči jednoj suverenoj državi?
Do kada ćemo im dopuštati da peru svoje krvave ruke vraćajući nas u doba NDH i nabijajući nam na nos lažni mit o Jasenovcu? Znamo da to rade smišljeno i znamo s kojim ciljem, a šutimo.
Što se mene tiče, ja bih Vučiću pripremio gosta iznenađenja. Doveo bih mu, ne Hrvata, Albanca, ne Rusa niti Kineza, nego Slovenca, pravog pravcatog Slovenca s aktovkom. Slovenca koji se odaziva na ime Roman Leljak. I ne bih ga pustio iz Zagreba (Vučića) dok ne prouči sve papire koje bi mu Leljak donio, a posebice one koji se odnose na NDH i ustaški logor Jasenovac.
I dok svoje mišljenje o tomu ne izrazi javno, na konferenciji za medije.
A Leljka bih posebno zamolio da mu uruči kopije i popis onih 1.654 smrtno stradalih u Jasenovcu.
Kad „visoki“ gost već nema vremena skoknuti do Vojnog Arhiva u Beogradu, nek podatke dobije od nas. I nek ih onda on i Mali Sloba razmotre. U miru, uz prepečenicu.
Zlatko Pinter / Kamenjar.com
Što vi mislite o ovoj temi?
