Pratite nas

Reagiranja

Vučiću, teze o istrebljenju su vaše, a ne naše

Objavljeno

na

Na reakciju premijera Republike Hrvatske u Genevi (danas, 8. studenoga 2019.) vezano za postavljanje spomen-ploče zločincu Mladenu Bratiću (u Novom Sadu) koji je zapovijedao vojnim i paravojnim snagama u napadima na Vukovar, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uzvratio je primjedbom kako Hrvatska ima ulicu ustaškog zločinca Mile Budaka koji je tobože zagovarao “kako treba trećinu Srba pobiti, trećinu proterati, a trećinu prevesti na katoličanstvo”.

Istina je, međutim, kako je spomenuta teza o istrebljenju potekla iz krugova ruskih antisemita i potom prihvaćena od Srba u desetljeću prije Prvoga svjetskog rata i ona nema nikakve veze s ustaškim pokretom, nego s tradicionalnom srpskom mržnjom prema Židovima.

Ovaj plan potječe, dakle iz Rusije, i to s kraja 19. i početka 20. stoljeća, u vrijeme vladavine cara Aleksandra III, kada su Židovi u toj zemlji istrebljivani svim raspoloživim sredstvima.

Evo što o tomu kaže jedan od najpoznatijih – i najradikalnijih – antisemita među Srbima u Hrvatskoj s početka XX stoljeća, bjelovarski novinar, Milan Obradović:

“ …(…) Čivuti se najviše prilijepiše uz bezazlene Slavene, tako da ih u samoj Rusiji imade danas već 5 miliona. Gde je narod pametan, tu se Juda ne more da širi, nego gde je bedast i zaglamast. Kad su Rusi osjetili, da će ih čivuti požderati i da su u ratu na strani neprijatelja (rusko-japanski rat), Rusi se digoše na čivute, pa ih tuku kao svinje. Čitaj novine, pa ćeš vidjeti, da ih sad u Kijevu kolju, sad u Odesi, itd. I zbog toga bježe iz Rusije na sve strane, a najviše k Magjarima i Jugoslavenima. I zbiće se onako, kako je nedavno jedan veliki Rus kazao: za 25 godina neće u Rusiji biti ni jednog židova, jer 1/3 ćemo poklati, 1/3 će crknuti od glada, a 1/3 će od nas pobjeći od stra!…”

(Izvor: Milan Obradović, Slavonski silnici ili prva moja sveta antisemitska poslanica krštenome mome narodu u Slavoniji, Bjelovar, 1912., str. 6. Original brošure pohranjen je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu).

Neovisno o činjenicama koje su dobro poznate, mnogi i danas (a među njima i gospođa Florence Hartmann – bivša glasnogovornica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu), ovaj rasistički pamflet distribuiraju u svojim knjigama i tekstovima, pripisujući ga ustaškom pokretu.

Bez namjere arbitriranja oko onoga što se događalo u NDH, svatko tko na pošten i objektivan način promatra povijesne činjenice i događaje, mora priznati da ova rasistička teza u svome izvornom smislu nikako nije produkt ustaške ideologije, nego potječe s istoka, iz Rusije, i vezana je za već spomenuti genocid nad Židovima koji se tamo odvijao već prije stotinu pedeset i više godina.

Ovakvih iskonstruiranih srpskih “istina”, ima, nažalost, toliko da bi se o njima mogle napisati veće i deblje knjige nego što su one Viktora Novaka i Milana Bulajića.

Na ovom mjestu možda je vrijedno spomenuti samo još jednu, od poznatijih i rasprostranjenijih.

Već više od 6 desetljeća, nameće se laž da je dobro poznatu parolu kojom se pozivalo na istrebljenje srpskog naroda (“Srbe na vrbe”) smislio i prvi javno također izgovorio ustaški dužnosnik i književnik dr. Mile Budak (koji je kod Srba očito u ulozi dežurnog krivca).

Upravo je ona u dobroj mjeri obilježila ne samo njegov životopis, nego i stav prema ustaškom pokretu uopće, pa u konačnici (kada su srpski šovinisti u pitanju) i prema samome hrvatskom narodu.

Istina je, međutim, da je tu kovanicu ispisao još 1914. godine Marko Natlačen, slovenski političar, pravnik, književnik i nacionalist (što mu nije smetalo da poslije postane miljenik srpskoga kralja Aleksandra Karađorđevića, pa da njegovom voljom bude i ustoličen za bana Dravske Banovine u Državi SHS).

Njegovu pjesmu pod naslovom “Bojni grom”, u kojoj on osuđuje Srbe zbog atentata na prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju u Sarajevu (i u kojoj isti narod optužuje da već dugo poziva na klanje, što je konačno probudilo Slovence), objavio je list Slovenec, 27. srpnja 1914. godine. Evo te pjesme u kojoj je naglašena krilatica za čije se nastajanje neutemeljeno optužuje Budak:

„Srbe na vrbe

Krvava pesma do nebes vpije.
Krv Ferdinova je v mes Zofije.
Zvali ste nas dolgo dni na klanja…
Iz dolge vstali smo noči in spanja.
S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi…
V imenu Božjem pride k vam armada,
Pogledat, kaj se sveti tam z Belgrada
Očistimo vam sveti križ od praha,
Za nas je bojni grom in piš bez straha.
Nožnicam mač izderemo bliskavi,
Da prestol vam operemo krvavi.
Z zeleno vam odenemo odejo,
Na veke vam zaklenemo vso mejo.
Pravične stvari plačamo dolgove,
Zmagalci spet se vračamo v domove.“

(Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Srbe_na_vrbe; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 8.11.2019.)

Četničko-bizantske smicalice i laži serviraju nam se gotovo na dnevnoj razini iz Beograda, otuda se neprekidno sipaju optužbe i otrovna mržnja, ali to ne nailazi na primjeren odgovor, niti od naših političara, niti od akademske zajednice.

Žalosno.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Vinko Sabljo – Hrvatska je suočena s jednom velikom obmanom

Objavljeno

na

Objavio

Kako mi se očekivanja nisu ispunila da će se relenantne državne institucije ozbiljnije pozabavit izjavom Kreše Beljaka, predsjednika HSS, nekad časne hrvatske političke stranke, o nedovoljnom broju pobijenih Hrvata u izvandomovinstvu, moj je upit spomenutim institucijama, hrvatskim medijima i pojedincima , nositeljima najvećih političkih odgovornosti u Hrvatskoj; je li to za vas domoljubna izjava, izjava tolerancije, ljubavi, suživota a ne užasne mržnje?

Nije  li to nastavak Stazićeve izjave od prije godinu dana izrečene u Hrvatskom Saboru? Da je tako potvrdi i predsjednik SDP-a, stranke sljedbenice Komunističke partije Jugohrvatske, Davor Bernardić, svojom izjavom o Beljaku, kojeg  epski opisa.

Za njega je Beljak osebujan, tako Bernardić reče, i ne pomišlja da ga ne nagradil koalicijskim savezom. Jesam li i ja osebujan kad budem sutra, a bio sam i jesam Za Dom spreman? Izjave Nenada Stazića, pa dalje Kreše Beljaka, i svih koji šutke ili s lakoćom pored ove dvojice prođoše nose u sebi  komunistički fašizam, ili kako ga oni zovu antifašizam. Zabrinjavajuće su sramežljive, kvazi osude, koje se se čule od nekih političara. Nitko od njih se nije pozvao na zakon. Zar Stazić nije ohrabrio Beljaka pa se pitam koga će ohrabrit Beljak ?

Čuli smo govor mržnje, čuli smo poticanje na ubojstva i čuli smo žal kao pobjednici 1945 godine nisu dobro odradili svoj posao a kasnije ni UDBA, pa se pitam, kao i mnogi Hrvati i Hrvatice, što nam sprema ta buduća koalicija koja bi za premijera postavila Davora Bernardića? Gdje je domoljubna Hrvatska i gdje su domoljubi ? Jesmo li mi, stvorivši ovu Hrvatsku, odradili svoj posao ?

Nismo i nismi, na veliku žalost branitelja i svih koji su Hrvatsku izvukli iz srpskojugoslavenskog ropstva. Hrvatska je danas u raljama starih ikomunista i njihovih potomaka, neokomunista, kao ni jedna država u Europi. Komunistički fašizam drži najbitnije pore vlasti i kapitala i može si dopustit i Stazića, Beljaka i Bernardića i svih koji visoko ispruže ruku sa stisnutom šakom, simbolom čekića, i ostalom njihovom ikonografijom je normalno. Je li to je normalno za državu koja predsjeda Vijećem EU, iako je to isto Vijeće komunizam i sve ono po čemu je on prepoznatljiv, osudilo i stavilo u isti koš s nacizmom i fašizmom.

Hrvatska je suočena s jednom velikom obmanom. Snagu zajedništva, koja je Hrvatsku stvorila, sustavno sve više se slabi.  Sve učestaliji su napadi na izvandomovinstvo. Sjetimo se što je prošlog ljeta, povodom Godišnje skupštine Hrvatskog svjetskog kongresa održane u Mostaru, napisao kolumnist Slobodne Dalmacije  Ivica Ivanišević a da nitko u Hrvatskoj ne reče da je to govor mržnje.

Citiram Ivaniševia u zadnjoj rečenici njegova teksta a odnosi se na izvandomovinstvo.  „Takvima bih najradije poručio jedno gromko  „ IŠ !“ , ali nema korist , oni i onako nisu tu, samo bi htjeli prcat nas koji smo ovdje “ Po pisanju tog novinara ispade izvandomovinstvo najveći teret Hrvatskoj. Isti bi nam u domovini ukinuo sva građanska prava.   Zar nitko nema spoznaje o doprinosu izvandomovinstva u Domovinskom ratu ? Što se ne piše o novčanom doprinosu koji je danas skoro ravan hrvatskom turizmu. Ne dao Bog da se takvi pozitivni članci pojave. Stoga Stazić, Beljak i bratija zanemaruju izvandomovinske vrijednosti i snagu zajedništva, već jauču za udbom i žale da nas još ima. Ima nas ima i uvjek smo  za  Domovinu spremni.

Vinko Sabljo, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku, njegove isprike su uvredljive za obitelji naših nedužnih žrtava

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Do kada će se od najviših institucija vlasti i predstavnika hrvatskih stranaka olako prelaziti preko vrijeđanja žrtava komunističkog terora i srbo-četničke agresije na Republiku Hrvatsku koje se ne mogu više same braniti?

Do kada će se mlakim kritikama poticateljima nasilja te ignoriranjem govora mržnje u javnom prostoru od strane pojedinih saborskih zastupnika i predstavnika vlasti minorizirati njihove opasne poruke upućene svojim neistomišljenicima?

Do kada će Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska i hrvatska sveučilišta pasivno slušati skandalozne poruke “neuračunjivih” pojedinaca ili namjernih provokatora ili tek objašnjavati građanima da se radi o možebitnom “osobitom” načinom govora, kako smo to neki dan čuli od Davora Bernardića?

Isprike Kreše Beljaka uvredljive su za obitelji naših nedužnih žrtava. Sramota za vas kojima je šutnja jedina obrana od ovakvoga govora mržnje i zato se nemojte čuditi ako se sutra otvori Pandorina kutija i zapljusne nas novim prostotama, nesnošljivošću i prijetnjama.

Ovim putem pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku na časnu funkciju saborskog zastupnika.

Tuga Tarle

 

Otvoreno pismo Krešimiru Beljaku – Sramota za Hrvatsku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari