Pratite nas

Reagiranja

Vučiću, teze o istrebljenju su vaše, a ne naše

Objavljeno

na

Na reakciju premijera Republike Hrvatske u Genevi (danas, 8. studenoga 2019.) vezano za postavljanje spomen-ploče zločincu Mladenu Bratiću (u Novom Sadu) koji je zapovijedao vojnim i paravojnim snagama u napadima na Vukovar, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uzvratio je primjedbom kako Hrvatska ima ulicu ustaškog zločinca Mile Budaka koji je tobože zagovarao “kako treba trećinu Srba pobiti, trećinu proterati, a trećinu prevesti na katoličanstvo”.

Istina je, međutim, kako je spomenuta teza o istrebljenju potekla iz krugova ruskih antisemita i potom prihvaćena od Srba u desetljeću prije Prvoga svjetskog rata i ona nema nikakve veze s ustaškim pokretom, nego s tradicionalnom srpskom mržnjom prema Židovima.

Ovaj plan potječe, dakle iz Rusije, i to s kraja 19. i početka 20. stoljeća, u vrijeme vladavine cara Aleksandra III, kada su Židovi u toj zemlji istrebljivani svim raspoloživim sredstvima.

Evo što o tomu kaže jedan od najpoznatijih – i najradikalnijih – antisemita među Srbima u Hrvatskoj s početka XX stoljeća, bjelovarski novinar, Milan Obradović:

“ …(…) Čivuti se najviše prilijepiše uz bezazlene Slavene, tako da ih u samoj Rusiji imade danas već 5 miliona. Gde je narod pametan, tu se Juda ne more da širi, nego gde je bedast i zaglamast. Kad su Rusi osjetili, da će ih čivuti požderati i da su u ratu na strani neprijatelja (rusko-japanski rat), Rusi se digoše na čivute, pa ih tuku kao svinje. Čitaj novine, pa ćeš vidjeti, da ih sad u Kijevu kolju, sad u Odesi, itd. I zbog toga bježe iz Rusije na sve strane, a najviše k Magjarima i Jugoslavenima. I zbiće se onako, kako je nedavno jedan veliki Rus kazao: za 25 godina neće u Rusiji biti ni jednog židova, jer 1/3 ćemo poklati, 1/3 će crknuti od glada, a 1/3 će od nas pobjeći od stra!…”

(Izvor: Milan Obradović, Slavonski silnici ili prva moja sveta antisemitska poslanica krštenome mome narodu u Slavoniji, Bjelovar, 1912., str. 6. Original brošure pohranjen je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu).

Neovisno o činjenicama koje su dobro poznate, mnogi i danas (a među njima i gospođa Florence Hartmann – bivša glasnogovornica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu), ovaj rasistički pamflet distribuiraju u svojim knjigama i tekstovima, pripisujući ga ustaškom pokretu.

Bez namjere arbitriranja oko onoga što se događalo u NDH, svatko tko na pošten i objektivan način promatra povijesne činjenice i događaje, mora priznati da ova rasistička teza u svome izvornom smislu nikako nije produkt ustaške ideologije, nego potječe s istoka, iz Rusije, i vezana je za već spomenuti genocid nad Židovima koji se tamo odvijao već prije stotinu pedeset i više godina.

Ovakvih iskonstruiranih srpskih “istina”, ima, nažalost, toliko da bi se o njima mogle napisati veće i deblje knjige nego što su one Viktora Novaka i Milana Bulajića.

Na ovom mjestu možda je vrijedno spomenuti samo još jednu, od poznatijih i rasprostranjenijih.

Već više od 6 desetljeća, nameće se laž da je dobro poznatu parolu kojom se pozivalo na istrebljenje srpskog naroda (“Srbe na vrbe”) smislio i prvi javno također izgovorio ustaški dužnosnik i književnik dr. Mile Budak (koji je kod Srba očito u ulozi dežurnog krivca).

Upravo je ona u dobroj mjeri obilježila ne samo njegov životopis, nego i stav prema ustaškom pokretu uopće, pa u konačnici (kada su srpski šovinisti u pitanju) i prema samome hrvatskom narodu.

Istina je, međutim, da je tu kovanicu ispisao još 1914. godine Marko Natlačen, slovenski političar, pravnik, književnik i nacionalist (što mu nije smetalo da poslije postane miljenik srpskoga kralja Aleksandra Karađorđevića, pa da njegovom voljom bude i ustoličen za bana Dravske Banovine u Državi SHS).

Njegovu pjesmu pod naslovom “Bojni grom”, u kojoj on osuđuje Srbe zbog atentata na prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju u Sarajevu (i u kojoj isti narod optužuje da već dugo poziva na klanje, što je konačno probudilo Slovence), objavio je list Slovenec, 27. srpnja 1914. godine. Evo te pjesme u kojoj je naglašena krilatica za čije se nastajanje neutemeljeno optužuje Budak:

„Srbe na vrbe

Krvava pesma do nebes vpije.
Krv Ferdinova je v mes Zofije.
Zvali ste nas dolgo dni na klanja…
Iz dolge vstali smo noči in spanja.
S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi…
V imenu Božjem pride k vam armada,
Pogledat, kaj se sveti tam z Belgrada
Očistimo vam sveti križ od praha,
Za nas je bojni grom in piš bez straha.
Nožnicam mač izderemo bliskavi,
Da prestol vam operemo krvavi.
Z zeleno vam odenemo odejo,
Na veke vam zaklenemo vso mejo.
Pravične stvari plačamo dolgove,
Zmagalci spet se vračamo v domove.“

(Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Srbe_na_vrbe; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 8.11.2019.)

Četničko-bizantske smicalice i laži serviraju nam se gotovo na dnevnoj razini iz Beograda, otuda se neprekidno sipaju optužbe i otrovna mržnja, ali to ne nailazi na primjeren odgovor, niti od naših političara, niti od akademske zajednice.

Žalosno.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

VUKOVAR NAŠIH ŽIVOTA

Objavljeno

na

Objavio

Sjećam se kako je bilo hladno. Mene su poslali po novine. Čitala sam ih na putu do kuće, možda ulica i pol udaljenosti. Nisam mogla vjerovati! Preneraženo sam listala stranicu za stranicom i trčala kuci. Dok sam došla do haustora više ništa nisam ni vidjela od suza. Za mene je to tada bilo nešto najgore što se moglo dogoditi. Ne samo meni, svima nama. Tada nismo bili sami sebi kao pojedinci u fokusu. Bili smo “mi”, oni koji se brane, oni koje napadaju, oni koji sjede u podrumima pod svijećom, oni koji u tijelu drhte od podrhtavanja tla, i “oni” koji napadaju, kradu pred nama živote koji smo do tada živjeli i ljude koje smo voljeli.

Za mene je 18.11.2019. bio nas kraj….psihološka prekretnica Rata, jer ako su uspjeli slomiti obranu Vukovara….meni se činilo da onda mogu sve.

Danima smo svi živjeli s patnjom Vukovara. Slušali, strepjeli, bili zgroženi informacijama i vijestima s terena… i kada je toga dana utihnulo granatiranje i ostao jecaj tih ljudi i strah koji se osjetio do nas u ostatku Hrvatske, ostala je nevjerica nad tolikom nepravdom. Tolika tuga, toliko beznađe, tolika patnja…

Roditelji su nas vrlo brzo nakon divljeg lomljenja obrane Vukovara doslovno utrpali u auto, a moj brat, kao jedini punoljetni tada, odvezao nas je za Zagorje. Sjedili smo na poplunima vozeći se prema tom nekom mitskom sigurnijem mjestu.

Strah koji se rodio po srpskoj okupaciji Vukovara trajao je do početka 1992. Bio je prisutan stalno. Tuga zbog ljudi koji su svaki dan u Vukovaru živjeli svoj pakao traje i dandanas. Iako sam čula barem 101 razlog zašto je Vukovar bio okupiran, ono dijete u meni i dalje ne razumije.

Kao grad podnio je najveću žrtvu za danas slobodnu i suverenu Hrvatsku. Kao ljudi doživjeli su najveću patnju, stradanja i nepravdu. Žalosno je što nepravdu žive i danas.
Dragi Vukovarci, kao sto smo tada živjeli s vama u Vašoj patnji i Vašem strahu, danas živimo s Vama u Vašoj nepravdi. Kao dijete mogla sam samo biti tužna, mogla sam samo gledati… danas moram djelovati!
Da se nikada ne zaboravi, i da dobijete barem moralnu, ljudsku satisfakciju nad počinjenim zločinima.
Iako nekada mislite da ovo nije Hrvatska radi koje ste ginuli, bili ranjavani i silovani, sreća i sloboda moje i vaše djece kaže da možemo i moramo živjeti dalje.

Prema Vama i pred Vama smo dužni… donijeti zakone, propise i nužan pijetet, a dužni smo i našu djecu naučiti simboliku Vukovara.
Vukovar je simbol otpora… otpora agresoru. No, agresija ne mora biti tenk, neprijateljski avion, agresija može biti i nečinjenje i šutnja institucija. Čini se da bitka za Vukovar još traje, vrijeme je i da se šutljivi promatrači uključe…

doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Penava: Pupovac pokušava prodati velikosrpsku demagogiju u celofanu

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava bio je gost Dnevnika N1 televizije. Pozvao je sve da sutra u tišini odaju počast žrtvi Vukovara, naglasio da bez rješavanja sudbine nestalih i zločina nema suživota, a oštro je komentirao današnje izjave Milorada Pupovca.

“Nevažno je je li gospodin Pupovac danas bio u Vukovaru i što je rekao. On je doša brojati krvna zrnca, pokloniti se hrvatskoj i srpskoj žrtvi, i ja i vi i sav normalan svijet znamo da smo ovdje zbog žrtava velikosrpske agresije, znamo odakle su stizali tenkovi, tko je organizirao i proveo Ovčaru i mi ne dijelimo žrtve na hrvatske i srpske nego isključivo na one koji su bile žrtve i onu drugu, crnu stranu, agresora. Zna se tko je bio agresor, tko su bili četnici, JNA i Slobodan Milošević s velikosrpskom politkom.

Ovo što gospodin Pupovac pokušava opet prodati onako u celfoanu je čista velikosrpska demagogija, u celofanu doduše bez oružja i to neće proći, mislim da sam dovoljno rekao”, komentirao je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava današnji istup Milorada Pupovca.

Rješavanje problema nestalih i zločina je, kaže, preduvjet za suživot. Smatra da Srbija i dalje zastupa velikosrpsku politiku i pretenzije prema hrvatskom teritoriju.

“S čime se mi moramo baviti u našem dvorištu jesu institucije koje ne da nisu dorasle zadatku nego ljudi koji obnašaju te dužnosti su odavno trebali biti u prošlosti. Metodologija njihova rada je nedorasla žrtvi Vukovara.

Odgovornost njihovog posla nije prepoznata od njih samih i to treba stubokom mijenjati, ustrojiti novi sustav, predlagali smo posebne institucije od istražnih organa do tužiteljstva i dok se to ne napravi mi ćemo se iz godine u godinu okupljati, a majke, očevi, supruge i djeca će s pitati u svojoj nemoći što se to događa, je li moguće da imamo tako neučinkovitu državu i pravosuđe.

Tome ćemo stati na kraj, to budite sigurni i nadam se u vrlo skoro vrijeme jer to neće ići ovako dok postoji nas dovoljno svjesnih i odlučnih uz potporu ljudi koji su danas s nama u Vukovaru, budite sigurni da ćemo to riješiti.”

Zahvalio se Vladi za proglašavanje 18.11 državnim blagdanom. “Idej za tim je došla iz Vukovara i hvala im što su nas čuli i usvojili naše molbe i 18.11 postao državni blagdan. Sutra očekujem dostojanstvo, dugačko mnogobrojno dostojanstvo bez isticanja sebe i ambicija u prvi plan. Neka prate nas Vukovarce, ako smo mi u tišini i s pijetetom u srcu neka nam se i drugi u tome pridruže”, rekao je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, piše N1.

 

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari