Pratite nas

BiH

Vukovar i Herceg-Bosna dogodili se istoga dana. Oboje su pali za Hrvatsku

Objavljeno

na

[quote]Da mora priznati Hrvatsku, svijet je shvatio tek kada je vidio slike razrušenog Vukovara. Tragedija Vukovara u ratu je ujedinila Hrvate. Čak 22 godine poslije u dvije su duboko podijeljene kolone sjećanja.[/quote]

Cijeli život znat ćemo gdje smo i s kim bili kada smo saznali za neki važan događaj. Većina pamti trenutak kada su čuli za vijest 11. rujna ili za neke druge svjetske katastrofe. Za 18. studenoga 1991. gotovo svaki Hrvat na svijetu zna gdje se u tom trenutku nalazio. Vijest o padu Vukovara urezala se svima duboko u sjećanje. Svi Hrvati tog su dana dijelili istu emociju. Tugu, bol, strah, zajedništvo! Tragedija je u ratu ujedinila Hrvate. Dvadeset dvije godine poslije u dvije su duboko podijeljene kolone sjećanja. U Vukovaru su jučer stanovale dvije Hrvatske. Tužno, bolno, razjedinjeno.

 Istoga toga 18. studenoga 1991. godine u susjednoj državi Bosni i Hercegovini Hrvati su utemeljili Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Ta vijest toga dana jedva je registrirana. Danas gotovo nitko ne zna gdje ju je i kako čuo. Dvadeset dvije godine poslije Herceg-Bosna obilježena je tek simbolično. Nekoliko vijenaca, svijeća i poneki govor. Umjesto ponosa, nametnuta je krivnja. Podijelila je i same Hrvate u ocjeni njene povijesne uloge. To prije što se o Herceg Bosni najčešće prosuđuje izvan vremenskog i prostornog konteksta. Zaboravlja se kako je u to vrijeme u BiH vladao potpuni kaos. Nacionalne podjele najavljivale su krvoproliće. BiH je postala neovisna zahvaljujući samo masovnom izlasku Hrvata na referendum. Srbi su ga bojkotirali, a Bošnjaci nisu mogli sami imati više od 50 posto glasova. U takvom ambijentu utemeljena je Herceg-Bosna. Iz nje je izrastao HVO. Da nije, danas bismo u mnogim obranjenim gradovima pronalazili spaljenu zemlju i mjesta masovnih grobnica. Na koncu, i “Oluja” je zapuhala s prostora Herceg-Bosne. Tek kada je u BiH oslobođeno zaleđe Knina, krenula je oslobodilačka akcija u Hrvatskoj koja je, među ostalim, i deblokirala većinsku muslimansku enklavu Bihać.

Teško je pretpostaviti kakva bi bila BiH, pa i Hrvatska da nije bilo Herceg-Bosne i HVO-a. Jedno je sigurno, da se Hrvati nisu samoorganizirali, sigurno ih ne bi branila srpska ili bošnjačka armija. Dakako, treba priznati kako je uime Herceg-Bosne napravljeno niz političkih i ratnih pogrešaka. Međutim, nije službeno napravljena ona koja joj se najčešće spočitava, a to je kako se njom težilo podijeliti ili odcijepiti od BiH. U svim dokumentima naglašavalo se poštovanje suvereniteta BiH. Rat u Jugoslaviji legalizirao je raspad države po republikama. Jedna po jedna; Slovenija, Hrvatska, Makedonija, Srbija, Crna Gora, BiH odcjepljivale su svoj teritorij. Počele su se od republika odvajati i pokrajine. Kosovo je uspjelo. Pa čak da je u takvom ambijentu i Herceg-Bosna imala slične ambicije, zašto bi je se za bilo što optuživalo. A nije. Bosanskohercegovački Hrvati i onda, kao i danas, žele BiH, ali ne onu daytonsku u kojoj Srbi vladaju u jednoj, a Bošnjaci u drugoj polovini države. Bez obzira na ratne pobjede, Hrvati su iz tog nesretnog sukoba izišli kao gubitnici. Kada nisu u ratu, mogu li sada u miru dobiti svoju federalnu jedinicu?! Bošnjaci im to ne dopuštaju. Planiraju svojom većinom vremenom zavladati cijelim zajedničkim prostorom Federacije.

S druge strane, teritorij nazvan Republika Srpska odavno je izgubljen za Hrvate. Međunarodna zajednica, otkako je u BiH, ujedinjena je samo kada treba obespravljivati Hrvate. Optužuju ih, smjenjuju, biraju im predstavnike… Poneki njihov diplomat priznaje da bi Herceg-Bosna opstala da je u Hrvatskoj bio prihvaćen plan Z-4 (Srpska Krajina). Hrvati su dobili državu, u BiH nemaju što tražiti. Uostalom, o sudbini Herceg-Bosne odlučivalo se u Zagrebu.

Jučerašnje odvojeno obilježavanje Herceg-Bosne i pada Vukovara prepuno je kontroverzija. Jedan narod se međusobno ne razumije. Umjesto ponosa, Hrvatskoj je Herceg-Bosna teret. Prije dva desetljeća bilo je drukčije. Tada su tisuće mladića iz BiH popunjavale prve bojišnice u Hrvatskoj. Mnogi su bili i u Vukovaru koji je možda baš svojim padom ponajviše pomogao međunarodnom priznanju Hrvatske.

Kako je okrutna ta međunarodna zajednica. Trebala je vidjeti razrušen grad, tisuće mrtvih, Ovčaru, uplakanu djevojčicu Vukovara, Škabrnju pa tek onda primijetiti koliko jedan narod želi domovinu. Priznali su Hrvatsku! Možda baš zato istom tom narodu s druge strane granice nije dopustio čak ni (treći) entitet. Herceg-Bosnu i Vukovar ne povezuje samo isti onaj 18. studenog 1991. Veže ih puno više od toga. Oboje su pali za Hrvatsku. Jedino što, za razliku od Vukovara, nećemo pamtiti kada se to Herceg-Bosni dogodilo.

JozoPavković/večernji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Kardinal Puljić: Politika u BiH koja se vodi na štetu drugoga mora prestati

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Viko Puljić kazao je u srijedu kako je u Bosni i Hercegovini nužno pokazati više zalaganja za opće dobro i da je to jedini način da se prevladaju sadašnje političke napetosti u toj zemlji upozorivši kako mora prestati vođenje politike na štetu drugoga.

“Dobro pobjeđuje sve. Ako u ovom društvu zavlada dobro, onda će ono zračiti dobrotom, a ono razbija ledenu masu nepovjerenja i mržnje”, kazao je kardinal Puljić novinarima u Sarajevu komentirajući trenutačno stanje u BiH opterećeno sve većim nepovjerenjem i jačanjem političkih sukoba.

Kardinal Puljić je upozorio kako to nije samo politički nego i društveni problem koji truje međuljudske odnose.

“Previše je negativnoga, ono ubija”, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Njegova je poruka kako je u bosanskohercegovačkom društvu važno naći pozitivnu energiju koja će poštivati čovjeka, dostojanstvo i njegova prava, a postavio je pitanje koliko se itko u BiH doista brine da ljudska prava zažive u različitosti.

Kardinalova je poruka kako se u slučaju BiH svi ponašaju koristoljubivo i to na račun drugoga.

“Prevažna je jednakopravnost u tim relacijama, samo treba imati dobru volju. Ne možemo graditi sreću na tuđoj nesreći”, kazao je kardinal Puljić.

On je ove poruke iznio u povodu obilježavanja 16. prosinca kao nedjelje Caritasa u BiH, dodajući kako je to povod za zajedničko zauzimanje za izgradnju boljeg i pravednijeg društva u kojemu će svaka osoba moći živjeti u dostojanstvu, slobodi savjesti i odgovornosti.

U nedjelji Caritasa Crkva želi probuditi svijest i odgovornost prema daru vjere, a kardinal Puljić je kazao kako je to poticaj svakom kršteniku da djelima pokaže svoju vjeru koje nema bez duha solidarnosti.

(Hina)

 

Božo Petrov: Krajnje je vrijeme da preuzmemo odgovornost za Hrvate u BiH!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u BiH donosi veliki zaokret Zagreba

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor danas započinje raspravu o Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u BiH koja dolazi nakon listopadskih izbora na kojima su brojniji Bošnjaci ponovno Hrvatima nametnuli člana bh. Predsjedništva i u uvjetima kada dio tih stranaka pokušava isključiti ključne hrvatske stranke iz vlasti.

Ova deklaracija prigoda je da se podvuče crta i vrlo principijelno zauzmu stajališta o procesima koji se zbivaju u BiH, čime se narušava slovo i duh mirovnih sporazuma za ovu zemlju, kojih je i RH potpisnica. Deklaracija će u svome suštinskome dijelu navesti opće stvari te u popratnom obrazloženju sadržaja nešto stidljivije pozvati na izmjene Ustava i Izbornog zakona i upozoriti na puzajuće promjene Daytonskog i Washingtonskog sporazuma koje su provođene isključivo na štetu najmalobrojnijih Hrvata, piše Zoran Krešić/VečernjiList BiH.

Mrkva i batina

Za razliku od prvoga prijedloga Deklaracije, druga iščišćenija izostavila je i grijehe, ali i zasluge struktura za stanje sunarodnjaka u BiH. Početna točka ovih odnosa je organiziranje otpora pred nastupajućom agresijom koja se događala s raspadom Jugoslavije. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je zajedno s ministrom Gojkom Šuškom poticao i pomogao političko organiziranje Hrvata u BiH koji su potkraj 1991. godine organizirali tri regionalne zajednice – Posavsku, Srednjobosansku i Hercegovačku, a zatim i Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu. Hrvatski je predsjednik imao golem utjecaj na rad ovdašnjeg HDZ-a i svih struktura prije, za vrijeme rata, sve do 1998. godine. Unatoč tome što su pregovori o referendumskome pitanju između Hrvata i Bošnjaka u BiH zapeli oko toga hoće li se odmah država definirati kao zajednica triju republika, što na kraju nije prihvaćeno, Hrvati su izašli i presudno utjecali da BiH bude neovisna država.

Ključnu ulogu u tome imale su tri osobe: Franjo Tuđman te dvojica kardinala, sarajevski Vinko Puljić i zagrebački Franjo Kuharić. Službeni Zagreb je za vrijeme rata financijski, materijalno i logistički potpomagao Hrvate u BiH i njihove institucije te modelirao i mnoge odluke. Tuđman je sugerirao vodstvu HB da prihvati sve odreda mirovne sporazume o zaustavljanju rata, ali i, kako to sugerira Haaški sud presudom šestorici dužnosnika HB, i podjelu zemlje te progon Bošnjaka. Tuđman je u dogovoru s Ankarom u Washingtonu naložio gašenje Herceg Bosne, zaustavljanje hrvatsko-bošnjačkog rata i uspostavu FBiH. To je bila jedna od najbolnijih i najtežih odluka za Hrvate u BiH, a cijena toga je bio ulazak hrvatskih postrojba u zapadnu Bosnu, oslobađanje Krajine i RH. Daytonski sporazum i podjela zemlje na dva dijela je pak s hrvatske strane bio zalog za mirnu reintegraciju istočne Slavonije. Odlazak Tuđmana s političke pozornice označio je dolazak vlasti Stipe Mesića i trećesiječanjske koalicije koje su očito hrvatsko pitanje pristale prekrižiti zajedno s krajnje nesklonom međunarodnom administracijom. U tom su vremenu u BiH izmijenjeni izborni propisi, očito uz prešutni blagoslov Zagreba, a nakon toga se izbacilo legitimne predstavnike Hrvata u vlasti. Ustavne promjene koje su uslijedile 2002., a nametnula ih je međunarodna uprava, ne bi imale nikakve šanse biti provedene da u Zagrebu nije bila ista garnitura ljudi. Uz odobrenje Zagreba uništen je i sustav hrvatskog javnog informiranja, doslovno odobren upad u Hercegovačku banku…

Haaška šestorka

Povratak HDZ-a na vlast 2003. samo je na simboličkoj ravni popravio poziciju Hrvata u BiH, a u određenim dijelovima i otežao. Zagreb je imao ambiciju preuzeti nadzor nad najvećom hrvatskom strankom u BiH, a najveći grijeh bilo je potpuno ignoriranje procesa hercegbosanskoj šestorki u Haagu. Dolazak Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i Vlade te Kolinde Grabar-Kitarović na Pantovčak iz temelja je promijenio odnos. Rezultat toga je i donošenje Deklaracije, čiji je cilj pokazati da i Hrvati u BiH, kao Srbi iz Moskve ili Bošnjaci iz Ankare, imaju zaštitnika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari