Pratite nas

Reagiranja

VUKOVAR NAŠIH ŽIVOTA

Objavljeno

na

Sjećam se kako je bilo hladno. Mene su poslali po novine. Čitala sam ih na putu do kuće, možda ulica i pol udaljenosti. Nisam mogla vjerovati! Preneraženo sam listala stranicu za stranicom i trčala kuci. Dok sam došla do haustora više ništa nisam ni vidjela od suza. Za mene je to tada bilo nešto najgore što se moglo dogoditi. Ne samo meni, svima nama. Tada nismo bili sami sebi kao pojedinci u fokusu. Bili smo “mi”, oni koji se brane, oni koje napadaju, oni koji sjede u podrumima pod svijećom, oni koji u tijelu drhte od podrhtavanja tla, i “oni” koji napadaju, kradu pred nama živote koji smo do tada živjeli i ljude koje smo voljeli.

Za mene je 18.11.2019. bio nas kraj….psihološka prekretnica Rata, jer ako su uspjeli slomiti obranu Vukovara….meni se činilo da onda mogu sve.

Danima smo svi živjeli s patnjom Vukovara. Slušali, strepjeli, bili zgroženi informacijama i vijestima s terena… i kada je toga dana utihnulo granatiranje i ostao jecaj tih ljudi i strah koji se osjetio do nas u ostatku Hrvatske, ostala je nevjerica nad tolikom nepravdom. Tolika tuga, toliko beznađe, tolika patnja…

Roditelji su nas vrlo brzo nakon divljeg lomljenja obrane Vukovara doslovno utrpali u auto, a moj brat, kao jedini punoljetni tada, odvezao nas je za Zagorje. Sjedili smo na poplunima vozeći se prema tom nekom mitskom sigurnijem mjestu.

Strah koji se rodio po srpskoj okupaciji Vukovara trajao je do početka 1992. Bio je prisutan stalno. Tuga zbog ljudi koji su svaki dan u Vukovaru živjeli svoj pakao traje i dandanas. Iako sam čula barem 101 razlog zašto je Vukovar bio okupiran, ono dijete u meni i dalje ne razumije.

Kao grad podnio je najveću žrtvu za danas slobodnu i suverenu Hrvatsku. Kao ljudi doživjeli su najveću patnju, stradanja i nepravdu. Žalosno je što nepravdu žive i danas.
Dragi Vukovarci, kao sto smo tada živjeli s vama u Vašoj patnji i Vašem strahu, danas živimo s Vama u Vašoj nepravdi. Kao dijete mogla sam samo biti tužna, mogla sam samo gledati… danas moram djelovati!
Da se nikada ne zaboravi, i da dobijete barem moralnu, ljudsku satisfakciju nad počinjenim zločinima.
Iako nekada mislite da ovo nije Hrvatska radi koje ste ginuli, bili ranjavani i silovani, sreća i sloboda moje i vaše djece kaže da možemo i moramo živjeti dalje.

Prema Vama i pred Vama smo dužni… donijeti zakone, propise i nužan pijetet, a dužni smo i našu djecu naučiti simboliku Vukovara.
Vukovar je simbol otpora… otpora agresoru. No, agresija ne mora biti tenk, neprijateljski avion, agresija može biti i nečinjenje i šutnja institucija. Čini se da bitka za Vukovar još traje, vrijeme je i da se šutljivi promatrači uključe…

doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Potopite ‘Galeb’ i spasite nas sramote!

Objavljeno

na

Je li to normalno? S jedne strane novcima Europske unije obnavlja se brod „Galeb“ komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, a s druge pak  ta ista Europska unija šalje naputak da se moraju osuditi komunistički totalitarni režimi diljem Europe.

Tko je tu lud, ili – ima li kapetana na brodu?

Grad Rijeka i njihova perjanica Vojko Obersnel žele ovaj brod pretvoriti u muzej, gdje bi prije svih mladi učili ono što se treba „zaboraviti“ – Tita i partiju, ali ne i zločine koji je ovaj režim ostavio poglavito nakon II. svjetskog rata.

Hrvatska je doživjela strašnu velikosrpsku agresiju. Pretvaranjem komunističkih „kultova“ nastoji se zaboraviti što smo prošli tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a osobito žrtve koje su pale za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Čak 9 milijuna eura bit će utrošeno u ovaj projekt!

Bolje bi bilo da su se ti novci usmjerili prema Golom otoku ili bivšem logoru Stara Gradiška, koji se zbog nebrige ruši sam od sebe. (To je i cilj!).

Gradonačelnik Rijeke pobjedonosno kaže da će brod „Galeb“ biti ponajveća turistička atrakcija u Rijeci…“.

U pravu je. Atrakcija je i dolazak u Sjevernu Koreju, ali i razgledavanje rijetkih životinja u zoološkom vrtu!

Ali nama treba drugačijih „atrakcija“, kao što je primjerice državni Muzej hrvatskog Domovinskoga rata, koji bi se itekako mogao osnovati s tolikim novcem.

A najveća „atrakcija“ (čak i na razini „nesvrstanih“!)  bila bi  da se brod  „Galeb“ potopi u otvorenom moru nedaleko Rijeke!

Na taj način svim njegovim obožavateljima bio bi blizu, a ostalima „tako daleko“, što će reći, da se malo našalimo, da bi tim činom bili zadovoljeni jedni i drugi.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ministarstvo branitelja reagiralo na izjave Bojana Glavaševića: ‘Širi laži na društvenim mrežama’

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Ministarstvo hrvatskih branitelja odlučilo je reagirati na, kako tvrde, lažne informacije koje su se medijskim prostorom proširile nakon objave saborskog zastupnika Bojana Glavaševića na društvenim mrežama:

Navod zastupnika Glavaševića u kojem tvrdi kako „Medved i Bedeković nisu htjeli dati roditeljima njegovateljima da u utičnicu ministarstva uštekaju razglas.“ netočan je jer Ministarstvo hrvatskih branitelja nije zaprimilo obavijest o održavanju prosvjeda ispred svoga sjedišta, niti zahtjev za ustupanjem električne energije.

Ovi navodi ne štete ugledu samo ministra Medveda, već su grubo, manipulativno oporbeno korištenje zahtjeva prosvjednika u dnevno-političke svrhe.

S obzirom na dužnost koju je obnašao u Ministarstvu, Glavašević bi morao biti svjestan kako njegove tvrdnje utječu na ranjive skupine društva i upravo on ne bi trebao koristiti poteškoće s kojima se susreću ranjive skupine u svrhu svojih političkih igara.

Također, Glavašević je naveo kako se „Matić nije bojao onoga što šatoraši imaju reći i dao im je utičnicu. Doduše, za razliku od Tome i Vesne, on se nije imao čega sramiti.“

Prvenstveno, nazivanje skupine hrvatskih branitelja „šatorašima“, omalovažavanje je koje ministar Medved, uslijed postupaka pojedinih bivših dužnosnika u Ministarstvu, svakoga dana nastoji ispraviti. Svojih postupaka se ne srami, štoviše sa svojim suradnicima čini sve da hrvatski branitelji u društvu imaju položaj kakav zaslužuju.

Odnos Bojana Glavaševića prema prosvjedu hrvatskih branitelja najbolje se očituje u činjenici kako je tijekom prosvjeda hrvatska braniteljica Nevenka Topalušić preminula, a pritom nitko od tadašnje vladajuće garniture nije osjetio moralnu obvezu ponuditi pomoć prosvjednicima.

Pozivamo sve kreatore javnog mnijenja da u obzir uzmu, prije svega, istinitost onog što u javni prostor iznose te da se zaustavi korištenje teških životnih sudbina u dnevno-političke svrhe.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati