Pratite nas

Kultura

VUKOVARSKE RANE

Objavljeno

na

Tužna jesen tužnu pjesmu piše.
Ni sunce ne izlazi više!
Iz oblaka liju hladne kiše
i Dunav je prestao da diše!

Ne čuje se ni pjesma slavuja,
niti zvona sa starog zvonika,
samo plač vukovarskih majki
i uzdisaji teških ranjenika!

Vukovar pada ispod križa,
ali križ ispustio nije,
već ga sa ponosom nosi
na krvavoj stazi kalvarije.

On umire da Hrvatska živi!
Cijelog sebe Domovini dade.
Kad dušmani počeše da ruše,
prvi njima na tom putu stade!

I srušiše što srušit su mogli!
Ne ostade kamen na kamenu,
al ne mogu srušit našu ljubav,
ni u našim srcim uspomenu!

Dok prolaze proljeća i ljeta,
te slike nikako ne blijede,
sjećanja na teška vremena
krv u žilam i dan danas lede!

I kad nas ta sjećanja vrate
u krvave al ponosne dane,
znamo da nikada neće
zarast bolne vukovarske rane!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Kultura

‘Sudbnosni patuljak’ Nevenke Nekić označio je živote mnogih od nas

Objavljeno

na

Objavio

Nevenka Nekić je sa svojih 40-tak knjiga pokazala kako se može biti dosljedan i u teškim vremenima, a tema o kojoj piše postala je njezin životni zadatak, na čemu će posebno biti zahvalne generacije koje dolaze, rekao je ovom prigodom Anto Pranjkić.

Poznata hrvatska književnica i profesorica hrvatskoga jezika Nevenka Nekić jedna je od najpoznatijih i najpriznatijih živućih hrvatskih književnika. Svoj plodan književni, ali i sveopći životni opus obogatila je 2018, godine malih romansijerskim djelom “Sudbonosni patuljak”, o kojemu se domaća čitalačka javnost i književna kritika itetako pozitivno izrazila, što potiče mnogobrojne organizacije, udruge i ogranke kulturnih ustanova na organizaciju promocija ovoga djela.

Tako je 10. listopada u novootvorenoj zgradi Turističke zajednice Grada Nova Gradiška a u organizaciji tamošnjeg ogranka Matice Hrvatske organizirana promocija na kojoj je predstavljen “ Sudbonosni patuljak”. Ovo je autoričina sedma knjiga koja je promovirana u Novoj Gradišći, a po dojmovima publike  zasigurno je kako se gospođa Nekić i njezin stil pisanja, ali i teme koje bira izuzetno sviđaju novogradišćanima. Bitno je napomenuti da su se među publikom nalazili brojni intelektualci ovoga grada, a prema riječima predsjednice ogranka Matice hrvatske u Novoj Gradišci umirovljene profesorice hrvatskoga jezika i književnosti Vjekoslave Bagarić, gospođa Nekić je i ovom prigodom došla u svoj grad.

– Ona u Novoj Gradišci nije obični gost. Ona je naša i svaka njezina nova knjiga ovdje se s posebnim zanimanjem čita, kaže gospođa Bagarić.

Djelo “Sudbonosni patuljak” gospođe Nekić predstavio je glavni urednik nakladničke kuće Kerigma-Pia Anto Pranjkić, koji je, između ostaloga, kazao kako je Nekić književnica koja njeguje tri osnovna postulata koja su posebno izražena u hrvatskom narodu: bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje te da se sve tri međusobno isprepliću.

– Takav stil pisanja jednostavno dolazi do ljudi. Autentičnost života s onim što se piše jedan je jamac prihvaćenosti autora i njegova spisateljskog opusa.  Nevenka Nekić je sa svojih 40-tak knjiga pokazala kako se može biti dosljedan i u teškim vremenima, a tema o kojoj piše postala je njezin životni zadatak, na čemu će posebno biti zahvalne generacije koje dolaze, rekao je ovom prigodom Anto Pranjkić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Trubaču sa Seine

Objavljeno

na

Objavio

Ujutro šalica čaja

I gorki okus neprospavane noći

Navečer drugo konačište

I tako u krug…

Do nove postaje Križnog puta

*

Nikoga osim Boga nemam

I ovo malo srca i duše

Što mi ih On dade

Ničega osim ljubavi

Ljubavi za Rod i Dom svoj

*

Kažu mi: „Za petama su ti…“

A ja luđak i zanesenjak

I dalje jurim za svojom zvijezdom

I sanjam iste snove, poput dječarca

Oni svojim, a ja svojim putem

Dok nam se staze ne presijeku

*

Oni se mene boje, mene emigranta

Golje i beskućnika što polugladan skita

Bez doma i smiraja, odbačen od ljudi

Ja znam, a znaju i oni

Moja je snaga u Istini

Njihova slabost u sili i zločinu

*

U oku majčina suza i poljane djetinjstva

U srcu kremen kamen moga Imotskoga

Kaldrma uska i pjesma momačka

Obijesna, glasna i žestoka, prava naša

I jezero Modro i Crveno u meni

A iznad nebo plavo i biserno čisto

*

U vrevi pariškog Bellevillea

U bulevarima i krošnjama

U pjesmi uličnog svirača

Ja čujem Tvoje jecaje

I  osjećam Te duboko u sebi

Tebe, Hrvatska moja,

Otvorena i živa rano,

Patnjo, sudbino, svetinjo

*

U grudima srce tuče

I žar navire u obraze

Još u meni života ima

Grabim dalje, u slobodu

Ne osvrćem se i ne bojim

Kurvinih sinova i žbira

Oni se mene boje, silnici i hulje

Mene jadnika bez doma i staništa

Strijepe od svake riječi i istine se plaše

Nečiste savjesti i ruku krvavih

Vrebaju iz busije svjesni da su slabi

I da su im dani davno odbrojani

*

S leđa, a da kako, hulja drugačije ne zna

Sjena krvnika odvaja se od tmine

I već osjećam za vratom dah koji peče…

Livada cvjetna i Majčina suzica

Skrivena iza zelenog bokora

Baš tamo u blizini izvora

Na kraju staze dobro znane, krivudave

                                   Čekaju mene, mene emigranta…

 

Zlatko Pinter

listopad 2019.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari