Pratite nas

Reagiranja

Vukovarske udruge o Istanbulskoj konvenciji

Objavljeno

na

Pitanje ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulske konvencije) u Hrvatskom saboru proteklih je tjedana i mjeseci potaknulo žustru, na trenutke i uvredljivu, a u mnogim slučajevima i neargumentiranu javnu raspravu među brojnim dionicima i akterima hrvatskoga društva.

Kao hrvatski i vukovarski branitelji okupljeni u Koordinaciju udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Vukovara držimo svojom obvezom široj javnosti uputiti svoje očitovanje i upozoriti da je dosadašnja rasprava kako na političkoj tako i na medijskoj sceni iznova neopravdano podijelila hrvatsko društvo, s predvidivim pogubnim posljedicama na njegovu stabilnost i potrebu da nasuprot podjela gradimo zajedništvo i gospodarski napredak oslobođen ideoloških premisa.

Hrvatsko društvo, hrvatska država i svi njezini građani, koji su ne tako davno izašli iz razarajućeg rata, s mnogim traumama i ranama na duši i tijelu, ne žele ideološke rasprave i podjele, žele graditi svijet na vrijednostima života, obitelji, mira i napose hrvatskoga nacionalnog identiteta uronjenog u bogatu povijesnu, kulturnu, vjersku i civilizacijsku baštinu i tradiciju hrvatskoga naroda kao i drugih stanovnika i građana Republike Hrvatske.

Premda smo protivnici svake vrste nasilja, naročito nad ženama i djeci, držimo da pojedini elementi tzv. Istanbulske konvencije grubo narušavaju tradicionalne vrijednosti hrvatskoga čovjeka i da u kao takvi ne samo nepotrebni nego i neprihvatljivi. Dosadašnja je javna rasprava, kao i očitovanja nekih aktera u hrvatskom društvu (primjerice Hrvatske biskupske konferencije), nesumnjivo pokazala da spornih sadržaja i odredbi Konvencije ima više i da to zaslužuje dublju analizu i trezveniju raspravu lišenu unutarstranačkih i međustranačkih političkih obračuna.

Stoga, odgovornima u hrvatskom društvu i na hrvatskoj političkoj, akademskoj, medijskoj, crkvenoj i najširoj javnoj sceni predlažemo da se rasprava i ratifikacija tzv. Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru odgodi i da se pokrene argumentirana, tolerantna i otvorena rasprava o svim njezinim elementima, naročito onima koji duboko zadiru u pitanje rodne teorije i rodne ideologije. Držimo da je to jedino razumno i mudro rješenje i podržavamo sve one koji na tom tragu nastoje ublažiti ili otkloniti novonastale podjele. Naime, stvorena je
jedna zaglušujuća atmosfera u kojoj se teško mogu prepoznati pravi argumenti i dati objektivna pojašnjenja. To više jer su zagovornici neratificiranja Konvencije nerijetko izloženi uvredama, ucjenama i javnim poniženjima, bez mogućnosti i prostora da na njih odgovore.

Potrebno je u miru i slobodno razmotriti sadržaj Konvencije i obveze koje iz nje proizlaze te ocijeniti sve pozitivne i negativne strane primjene Konvencije naročito u onim dijelovima u kojima se u prvi plan ističe pitanje roda, rodnih uloga, rodnih stereotipa i slično. Nikako ne pozivamo na nepoštivanje obveza Republike Hrvatske prema Vijeću Europe, kao i drugim međunarodnim tijelima i organizacijama, ali ne na način da se pritom ugrozi hrvatski nacionalni integritet i identitet, hrvatske vrijednosti i jedinstvo hrvatskoga naroda, osobito njegov kršćanski i katolički identitet.

Odgodom ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije hrvatski bi političari pokazali da osluškuju, poštuju i prihvaćaju mišljenje i prijedloge svojih građana.

KOORDINACIJA UDRUGA PROISTEKLIH IZ DOMOVINSKOG RATA GRADA VUKOVARA
Predsjednik Franjo Šoljić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

I što ćemo sad – ako ne budemo mogli u Srbiju!?

Objavljeno

na

Objavio

Naježio sam se. Od kad sam čuo da će nekima od nas Hrvata biti zabranjen odlazak u Srbiju.

A kako i ne bih, kad sam svjestan koliki bi to gubitak bio. S koje god strane okreneš, otuda nam je uvijek dolazilo nešto „pozitivno“ – počevši od „Srbobrana“ i Khuenovih Srba, preko terora pod žezlom Karađorđevića, do tiranije u okviru „samoupravnog socijalizma“ i posljednjeg krvavog pira kojega nam je komunističko-četnička bratija u savezu upriličila 90-ih godina prošlog stoljeća.

Mi Hrvati ostali bi „uskraćeni“ i u pogledu kulture. Ne bi imali s kime voditi žučne rasprave o tomu „čija je dubrovačka književnost“, gdje se rodio i tko je bio Ivo Andrić, iz kojega dijela Srbije potječu preci Nikole Tesle itd., itd. A dosadno bi nam bilo bez tih rasprava, što jest jest.
I kud bi na ljetovanje?

Morali bi se odreći navike odlazaka u Vrnjačku, Matarušku i ostale banje, ne bismo više mogli u Leskovac na pljeskavicu, u Čačak na „šljivu“, do Skadarlije na cugu, u Guču na Dragačevske trubače, a koliko bi nam tek nedostajale „zvezde Granda“ i njihov turbofolk (Dara Bubamara, Mica Trofrtaljka, Maca Diskrecija, Atina Ferari…i još vagon takvih)!? Pa proročice i proroci! Što bi i kako bi bez njih – bez „vidovitog Milana“, Kleopatre, Nere itd., itd. (i njih je na vagone)!?

Vodi li tko od naših političara računa o ovome? Kako ćemo održati mentalno zdravlje nacije ako budemo lišeni takvih „civilizacijskih“ dosega?

Da nije Srbije i njihove „konstruktivne“ i „dobrosusjedske politike“ prema nama, mi ne bismo znali da su nas oni „oslobodili“ – i to barem 2-3 puta u zadnjih 100 godina (i ne samo nas, nego i sve druge južne Slavene!), da smo „nastali“ od njih (kao svi drugi narodi na svijetu – samo malo kasnije). Da nije Srbije i njezine „mirotvorne“ orijentacije, ne bismo se (možda) morali naoružavati ovim tempom, da nije Srbije (takve kakva jeste), teško da bismo imali Milorada Pupovca i Novosti – što bi tek bila katastrofa, da nije…

Da nije Srbije, mi bi morali sami voditi svoju brigu, a ovako imamo susjede koji budno paze na svaki naš pokret i „odgajaju“ nas. Da nije Srbije imali bismo mnogo manje mafije i kriminala u Hrvatskoj – što bi se negativno odrazilo na strukturu i broj zaposlenih u policiji, tajnim službama i sudstvu…Da nije Srbije, mi bismo već zaboravili rani srednji vijek, Kosovski boj, Balkanske ratove i Solunsku epopeju, četnike, Dražu, o Drugom svjetskom ratu da i ne govorimo, a možda bi čak bili uskraćeni i za pojavu takvih „državnika“ i „veličina“ kao što su Milošević, Karadžić, Martić, Dačić, Vulin, Šešelj i Nikolić.

Pa sad nek svatko od nas Hrvata zrelo razmisli, a naročito ministri Medved i Krstičević (koji su čini se prvi na tapetu kao kandidati za zabranu ulaska u Srbiju) i dobro odvagne, kakvu ćemo štetu pretrpjeti!

Nema nama bez naših susjeda!

Ponekad mi dođe žao što nisam neka uvažena persona, pa da se kao Hrvat javno i dobrovoljno odreknem te „blagodati“ odlaska u Srbiju i to za vjeke vjekova, u svoje osobno ali i u ime svojih potomaka!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Reagiranje ministra Krstičevića na odluku Vlade Republike Srbije (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević povodom odluke Vlade Republike Srbije, izjavio je danas 26. travnja 2018. na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”:

“Ja i ministar Vulin, mi smo dva različita svijeta. Ja sam fokusiran na razvoj i na jačanje Hrvatske vojske, na jačanje sustava domovinske sigurnosti kao interes Republike Hrvatske. U svom poslu vodim se uvijek vrijednostima, odgovornošću i ono što je najbitnije, nikad ne činim nekome drugome nešto što ne bih želio da netko drugi čini meni.

Takav sam bio i u Domovinskom ratu i nakon prisilnog umirovljenja i rada u privatnom sektoru i danas kao ministar obrane Republike Hrvatske.

Naša odluka, odluka države, je bila opravdana. To je bio naš odgovor na provokacije od strane gospodina Vulina i to bi napravila svaka suvremena, moderna država, koja vodi računa o svom suverenitetu, dostojanstvu i o nacionalnim interesima.

Ja nisam nikada nikoga vrijeđao. Nisam rekao nešto što nije istina, nisam odlazio u Srbiju niti nešto loše govorio, međutim, ova odluka je neopravdana, ovo je odluka Vlade Republike Srbije i ja se s tom odlukom mogu nositi.

Ova odluka više govori o njima.

Možda je razlog ove odluke moje sudjelovanje u Domovinskom ratu, možda što sam bio zapovjednik 4. gardijske brigade, može biti puno razloga.

Ja sam uvijek za suradnju, znate da i danas Hrvatska vojska puno surađuje sa svima, s našim partnerom SAD-om, Velikom Britanijom, Izraelom.

Potrebna nam je suradnja, surađujemo s našim susjednim državama i uvijek Hrvatska želi suradnju, dijalog, fokusiranost na budućnost i to je ta Hrvatska, članica NATO-a, članica Europske unije, koja je usmjerena na budućnost, to je ozbiljna, moderna država koju imamo“.

(MORH)

Diplomatski rat: Srbija ministra Krstičevića proglasila personom non grata

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati