Pratite nas

Za 10 godina doživjet ćemo šok ako nam slučajno zazvoni telefon i začujemo ljudski glas

Objavljeno

na

No krasno, kako su nas samo nova komunikacijska čuda zbližila, pa to je divota jedna. Svi ti fejzbuci, tviteri, instagrami, svi ti vajberi i vocapovi, pa mi smo toliko blizu jedni drugima, osjećamo toplinu duše i otkucaje srca naših bližnjih, čak i kada su daleko.

Krasno mi je to.

hrvoje salkovicNeki dan se muslimanskom dijelu svijeta dogodio Bajram, i zid mog facebooka je prštao od krasnih statusa u kojima svi živi čestitaju svim prijateljima muslimanske vjere. Kako ja samo divne i obazrive prijatelje imam, svi oni šire poruke ljubavi i prihvaćanja različitosti.

A ja?

Ja nisam pisao status, premda idem u red obazrivih. Radije sam dohvatio telefon, okrenuo nekoliko brojeva i čestitao kako se već čestitati treba.

Svakog nas dana facebook obavještava o rođendanima ostalih facebook prijatelja. Pa onda svi krenemo s velebnim čestitkama na zidu slavljenika. Tako ushićeni virtualni prijatelj na zidu pronađe nekoliko stotina čestitki. Ushićen je, pa u stanju euforije niti ne primijeti da mu čitavog dana nije zazvonio telefon, o onom zvoncu kraj ulaznih vrata da ne pričam.

Jednako je tako i sa humanitarnim akcijama. Jao kako smo mi samo plemeniti, sheramo linkove, vješamo po zidovima, tegamo na stotine ljudi, otvaramo grupe. Aktivizam nam leti u nebo. U čitavom procesu dizanja virtualne humanitarne prašine zaboravimo ispuniti uplatnicu, otići do pošte i uplatiti sto kuna.

A aplikacije? Ma divota živa, tu su stvari pojednostavljene do boli. Tamo imamo razne ikonice koje se smiju, koje plaču, češkaju se iza uha, pa onda crveni vrag, zeleni pajac, štikla, čaša šampanjca.
Sveli smo se na komunikaciju orangutana, postalo je sasvim nepotrebno biti pismen, sve se rješava s nekoliko ikona:

Smješko, čaša šampanjca, štikla, plačko, automobil.

U prijevodu to znači – draga, super smo se provele vani, izgledala si sjajno, ali zaista ne razumijem kako je taj gad ipak pokupio drugu curu i odvezao je kući.

Kakva slova, kakve rečenice, kakva sintaksa, kakva metafora?! Sveli smo se na komunikaciju majmuna u krošnjama.

Tehnologija toliko brzo i nezaustavljivo juri naprijed da mi se zapravo čini da smo mi tu postali nebitni.

Dosta su nam samo prstići da njima natipkamo nekoliko nasmijanih ikonica.

Za deset godina doživljavat ćemo šokove ako nam slučajno zazvoni telefon i začujemo ljudski glas.

A za dvadeset godina će na TV Dnevniku javljati kako su na terasi kafića u središtu grada viđena dva prijatelja koji sjede, piju pivo i smiju se od srca. Senzacija, neviđeno! Prilog će prenijeti većina svjetskih TV kuća.

Zaista mi je srce puno radosti kada vidim kako nas sva ta komunikacijska čuda zbližavaju kao ljude.

Odmah mi se 🙂

 

Hrvoje Šalković/dnevnik.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Culej: Penava govori o Vukovaru, gradu političke blasfemije i nemorala u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit gost je saborski zastupnik Stiv Culej.

► Tko je i zašto ukrao torbu?
► Što se nalazilo u torbi?

► Je li prijavio policiji i kakav će biti postupak?
► Godinu dana nakon prosvjeda u Vukovaru zbog neprocesuiranja ratnih zločina, nema nikakvih rezultata. Hoće li biti nekih novih prosvjeda?

► Gradonačelnik Penava je najavio izlazak iz HDZ-a ako državni aparat ništa ne promijeni po tom pitanju. Je li to najbolje moguće rješenje?
► Kakvo je raspoloženje u HDZ-u zbog takvog odnosa prema neprocesuiranju ratnih zločina?

► Kakvo je raspoloženje u HDZ-u zbog prijetnji koalicijskih partnera povodom štrajka prosvjetara?
► Zašto se iz sredstava, milijarde kuna koliko košta ‘Škola za život’ odnosno informatička oprema na kojoj inzistira ministrica Divijak, ne riješi probleme plaća prosvjetara?

► Što je s ultimatumom HVIDRE zbog skandaloznih istupa Milorada Pupovca?
► Kako komentira ponašanje Josipa Đakića?

► Jesu li Srbi ugroženi u Hrvatskoj?
► U Vukovaru se na udaljenosti od dva kilometra nalaze spomenici Blagi Zadri i Vukašinu Šoškočaninu, znači li to da je između tih ratnih simbola znak jednakosti za hrvatsku državu?

► Hoće li se postaviti dvojezične ploče u Vukovaru?
► Što je s ponovljenim suđenjem Marijanu Živkoviću?

► Vrijedi li život hrvatskog branitelja manje od jedne plastične ploče s obzirom da za teško ozljeđivanje Darka Pajčića nitko nije odgovarao?
► Što se to događa s Hrvatskom – mladi odlaze, po svuda se čuju cajke, mediji nas svaki dan upozoravaju da je ustašizacija i fašizacija na djelu, snimaju se filmovi o ustaškim nedjelima, manjine su stalno ugrožene itd.?

► Je li na djelu nasrtaj i na trenutno najpopularniji nacionalni simbol – nogometnu reprezentaciju?

 

SDSS-ovac Penavi dao statut na ćirilici, on ga bacio na pod

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Kazna za RTRS zbog širenja neistina o ratnim zločinima

Objavljeno

na

Objavio

Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine (RAK) izrekla je novčanu kaznu u protuvrijednosti od šest tisuća eura Radio-televiziji Republike Srpske (RTRS) zbog širenja informacija protivnih sudski potvrđenim činjenicama o masakru nad civilima u Tuzli kojega je u svibnju 1995. počinilo topništvo vojske bosanskih Srba, doznaje se u petak.

Tu vijest potvrdila je tuzlanska zaklada “Istina, pravda i pomirenje”, koja je entitetski javni servis i prijavila zbog širenja dezinformacija i kršenja kodeksa o djelovanju elektroničkih medija.

“Riječ je o prilogu RTRS-a o stradanju na tuzlanskoj Kapiji u kojemu su po tko zna koji put javnosti plasirane izmišljotine beogradskog ‘žutog tiska’ koju predvode ‘Večernje novosti’. U njihovom članku, kojeg je nekritički prenijela RTRS, lansirana je teza da su žrtve stradale zbog eksploziva koji je podmetnut na Kapiji i da je general (vojske RS) Novak Đukić nevin osuđen, a da pri tome nije pružena nikakva mogućnost da iznesu svoje stajalište oštećeni u predmetu Kapija”, pojasnili su iz zaklade.

Masakr na tuzlanskoj Kapiji jedan je od najtežih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

U topničkom napadu na središte Tuzle počinjenom 25. svibnja ubijena je 71 osoba, a najmanje 200 ih je ozljeđeno. Napad je počinjen u večernjim satima, a meta je bila lokacija na kojoj su se u to doba u Tuzli, koja je tijekom rata uglavnom bila pošteđena izravnih napada, uglavnom okupljali mladi. Stoga je i među žrtvama bio najveći broj mladića i djevojaka.

Najmlađa žrtva bio je dječak Sandro Kalesić, koji je u vrijeme kada je ubijen imao samo dvije i pol godine.

Istraga koja je provedena utvrdila je kako je napad na Tuzlu izvela topnička bitnica vojske bosanskih Srba, čiji su položaji bili na planini Ozren.

Zapovjednik te postrojbe bio je Novak Đukić, koji je nakon rata promaknut za generala vojske RS.

Njemu se zbog ovog zločina sudilo pred Sudom BiH, koji ga je 2008. godine proglasio krivim po zapovjednoj odgovornosti i osudio na 25 godina zatvora.

No u nevjerojatnom obratu okolnosti, prouzročenim činjenicom da se Đukiću sudilo po kaznenom zakonu bivše SFRJ, a ne BiH, on je 2014. morao biti pušten iz zatvora u Foči kako bi se postupak obnovio, a tu je okolnost iskoristio kako bi pobjegao u Srbiju gdje se i sada skriva.

Sud BiH je kaznu Đukiću u međuvremenu smanjio na 20 godina zatvora, no on se odbio vratiti u BiH, a preko odvjetnika je poručio kako se u Beogradu mora liječiti.

Iz BiH su tražili da ga se u tom slučaju smjesti u zatvor u Srbiji i da tamo odsluži kaznu, no Beograd na taj zahtjev do danas nije odgovorio, a Đukićevi odvjetnici i srbijanski mediji nakon toga su započeli kampanju čiji je cilj bio dokazati tvrdnju kako je masakr u Tuzli prouzročio eksploziv kojega je podmetnula Armija BiH kako bi nepravedno optužila srpsku stranu.

“I moje ime treba da stoji na Tuzlanskom spomeniku jer sam i ja žrtva tog zločina”, izjavio je sam Đukić beogradskim “Večernjim novostima” inzistirajući na tvrdnji da je žrtva montiranog procesa te stoga traži obnovu sudskog postupka u Srbiji, kao i svjedočenje eksperata koji bi iznijeli dokaze u njegovu korist.

Ovakve tvrdnje srbijanskih medija već godinama nekritički prenose mediji u RS bliski vlastima pod kontrolom Milorada Dodika.

RTRS ovoga je puta odlukom RAK-a BiH kažnjen zbog kršenja članaka Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija koje definiraju “pravičnost i nepristranost” i “zaštitu privatnosti”.

To je već druga takva kazna koju je zbog načina izvještavanja o masakru u Tuzli iz 1995. godine platio javni servis RS, financiran novcima građana. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari