Connect with us

Gost Kolumne

Za budućnost Bosnu i Hercegovinu daytonisti nisu ni planirali

Objavljeno

on

Dayton je temelj Bosne i Hercegovine iskopan u pijesku, zbog čega ta građevina svakim danom sve više tone, puca, i lomi se u komade i komadiće, koje više ne može držati na okupu ni sami kopači temelja, ni visoko niski graditelji koje je svijet poslao da je gradi i izgrađuje. Daytonski temelj izdržao je, zapravo, onoliko dugo koliko su dugo daytonisti kopali pijesak u Daytonu, i silom, pod prijetnjom najubojitijeg oružja za masovna ubijanja, držali beha sastavnice na okupu.

Temelji su u Daytonu crtani i šarani, ali plan dovršetka Bosne i Hercegovine nije bio ni onda, a nema ga ni danas. To pak znači da daytonisti, u prvom redu njihov vođa tenk pregovarač, kakvim se zvučnim imenom okitio samo da bi pregovarače što više zastrašio, nisu ni planirali daljnju gradnju Bosne i Hercegovine. U, od okupatora i agresora, diktatora i carstava, daytonista i osmanista, osiromašenoj Bosni i Hercegovini česta je praksa da ljudi udare temelje kuće i onda se čeka godinama, desetljećima da bi se krenulo dalje, a u često slučajeva pokreta više nije ni bilo. Agresori su se i okupatori smjenjivali, gradnja započeti kuća je stala, i temelji zauvijek ostali zarasli u travu i žbunje.

Znali su to i daytonisti i poslužili su se tom bosanskohercegovačkom dugom praksom. Udarili temelje, i ostavili da sve propada. To propadanje ubrzavaju oni koje su daytonisti, navodno, poslali da nastave s gradnjom, a zapravo sve to ruše. Srušiti ga i nije bilo teško, taj temelj se urušio prije negoli su se potpisnici iz Daytona i vratili doma. Toliko nepravde, genocida, etničkih čišćenja, progona, ekstremizama, i svih drugi političko ratni prljavština ugrađeni u temelje daytonske Bosne i Hercegovine, bili su znak neodrživosti bilo kakve građevine na njima.

Za taj i takav temelj Bosne i Hercegovine, iskopan toliko duboko koliko pritisak olovke ostavlja trag na papiru, može se reći da je, zapravo, grobnica toj zemlji. I stoga su, budući da je bio takav plan daytonista, na Bosnu i Hercegovinu i navukli, ne kako se to krivo prikazuje luđačku košulju, već su je u Daytonu obukli u mrtvačke haljine, sašivene od genocidne republike srpske, u povijesti nezabilježenog materijala za gradnju državnih zajednica, i od federacije, bez označene teritorijalnosti federalnih partnera.

Može li biti federacije bez teritorija naroda koji je čine zajednicom. Zasigurno da ne može, jer što to neki narod unosi u federalne okvire kao jamstvo svog opstanka i sigurnosti, što mu može zajamčiti jednakost i ravnopravnost, ništa osim označenog teritorija. To nikako nije neki označeni federalni okvir entiteta, već teritorijalni okviri federalnih partnera koji čine federalnu zajednicu. Federacija bez označenih teritorija federalnih partnera je, zapravo, unitarno centralizirani entitet brojnijeg naroda, i arena nestanka malobrojnijeg federalnog partnera. Federalni dio dvoentitetske daytonske Bosne i Hercegovine je suvremeni dokaz neodrživosti federacija bez definirani, i priznati, teritorija Hrvata i Bošnjaka. Federacija nije samo zajednica naroda, napose ne onda kada su silom ugurani u tu zajednicu što je slučaj sa daytonskom federacijom u Bosni i Hercegovini. Federacija je i zajednica naroda, u prvom redu kao slobodan izabir, i zajednica teritorija, čija cjelina je federalni okvir.

Daytonisti se nisu vodili tim pravilima, tim zakonitostima, bez kojih nema federalnih zajednica, čak ni među puno vjerski, kulturno, nacionalno, ekonomski pa i civilizacijsko jednakijim i sličnijim narodima negoli su bosanskohercegovačke razlike. Sve te beha razlike koje je povijest agresora i okupatora dovela i izgradila na tom malom prostoru, Dayton i daytonisti, visoko ljudski niski predstavnici su još više međusobno udaljili. U prvom redu priznanjem srpskog genocida i njihove genocidne tvorevine, koju su definirali nacionalnim znakom, čime je rečeno da nema suživota beha razlika. Uz to i federacijom bez federalnih zakona, u prvom redu bez oznake i priznanja teritorija federalnih partnera, poslana je poruka kako u tom okviru „veća riba može jesti manju“. I to se čini, pred očima daytonista, pred svjetskom zajednicom koju predstavlja visoki predstavnici niskog ljudskog karaktera, pred graditeljima „Novog svjetskog poretka“, koji ovaj dio Europe na najgrublji mogući način amerikaniziraju, čak grublji negoli su to činili s Indijancima u Americi.

Federaciju Bosne i Hercegovine daytonisti grade na način kako je Jugoslaviju gradio diktator Tito, kada je rekao „Hrvatska mora nestati da bi Jugoslavija živjela“. Danas je to sudbina beha Hrvata, oni moraju nestati da bi beha federacija živjela.

I živi već dva desetljeća, koliko traje nestanak Hrvata. Nastavili se ovim tempom zbjega Hrvata, kroz zabrane povratka, ubijanje povratnika, obespravljenost koja je daleko veća negoli Indijanaca u Americi, osmanizacijom i mudžahedinizacijom federacije, ubrzo bi ih moglo nestati, i federacija će, kao i genocidna republika srpska, zaživjeti u punom životu kakav su joj daytonisti namijenili.

Zbog svega toga na obilježavanju obljetnica Daytona govorilo se samo o njegovoj prošlosti, ništa o sadašnjosti, a budućnost Bosne i Hercegovine se nije ni spominjala. Kako bi je i spominjali kada su joj u Daytonu obukli u mrtvačke haljine. Obično na svakim obljetnicama se uvijek govori o budućnosti, jedino se na beha obljetnicama, kakve su Daytonske govorilo se o prošlosti. Jer daytonska Bosna i Hercegovina je zemlja prošlosti, ona i nije zamišljena, nije planirana kao zemlja budućnosti. Za budućnost Bosnu i Hercegovinu daytonisti nisu ni planirali, i zato su joj i navukli mrtvačke haljine. Onoga momenta kada nestane Hrvata u Bosni i Hercegovini, nestat će i Bosne i Hercegovine. Osjetit će to Europa, koja je sudionik u procesu nestajanja Hrvata, ali i Europe na tom svom dijelu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari