Pratite nas

Kolumne

ZA DOM! NESPREMNI!

Objavljeno

na

Razumno je zaključiti da je jedina poveznica između NDH i Republike Hrvatske potpuno isti poznati neprijatelj, sa istim osvajačkim i zločinačkim strategijama. Poveznica je i hrvatski pozdrav „Za dom spremni“ s jednom bitnom razlikom.

Iskreno rečeno, nisam ni očekivao drugačiju izjavu premijera Andreja Plenkovića nakon jasenovačke komemoracije koja bi značajno odstupala od dosadašnje vještine njegove diplomatsko-demagoške retorike. Nitko razuman nije mislio kako će Plenković prije komemoracija u Jasenovcu imati snage i hrabrosti skinuti HOS-ovu ploču s braniteljskim pozdravom „Za dom spremni“, a oni koji misle kako je ostanak HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu državnička odluka i pobjeda desne strane njegovog srca, čini mi se, grdno se varaju. U pitanju je samo pragmatika predizbornog trenutka i on je to vjerojatno vješto objasnio svojim srpskim partnerima u Hrvatskom saboru, Židovskoj općini, i cijeloj lijevoj mentalno komunističkoj bulumenti, prebacujući lopticu famoznom „vijeću“ u krilo. Zbog toga titoisti i nisu dizali preveliku buku!

Ono što u dolje navedenom citatu nedostaje jest Plenkovićeva  izjava „da je zbog toga, (zbog pozdrava Za dom spremni) osnovao vijeće koje se mora preciznije odrediti oko ovog problema“. Dakle, „vijeće“ će vjerojatno zadovoljiti apetite njegovih sadašnjih i možebitnih budućih koalicijskih partnera.

– Spomen ploča podignuta je za 11 poginulih branitelja HOS-a. Taj njihov grb je ozakonjen i odobren te su ga potvrdile Vlade različitih političkih opcija. Sporno jest što je taj grb s tim pozdravom u Jasenovcu. Može se pijetet izraziti sigurno i bez tog pozdrava, jer većina spomenika je bez tog pozdrava i to nije sporno. Taj pozdrav sigurno nije jedan od onih koji je koristila hrvatska vojska i branitelji u Domovinskom ratu – rekao je premijer Plenković.

Dakako, nije sporno što je spomen ploča podignuta za 11 poginulih branitelja HOS-a, nije sporno što je podignuta u Jasenovcu, jer baš u Jasenovcu su dali svoje živote na Oltar Domovine da bi Plenković danas mogao diplomatizirati s najvišeg položaja. Pijetet se može izraziti neznanom heroju i golom hrvatskom branitelju bez odore i obilježja pod kojima je poginuo, ali ako je imao časnu hrvatsku odoru na sebi i časna obilježja red je da kao takav ostane trajno u našem sjećanju  od Jasenovca do vječnosti. Državnički bi bilo da je Plenković danas smogao snage, onako usput, o jednom trošku, zaustaviti se  pred pločom poginulih HOS-ovaca i odati im po prvi put državničku počast kada je već bio u Jasenovcu. Još bolje bi bilo da je taj državnički čin dodatno uresio i pozdravio poginule bojovnike njihovim  najljepšim, braniteljskim pozdravom  „Za dom spremni“!

Sporno je to što Plenković tvrdi, „taj pozdrav sigurno nije jedan od onih koji je koristila hrvatska vojska i branitelji u Domovinskom ratu“!? To jednostavno nije istina! A kako bi to Plenković i znao kada nije bio sudionik Domovinskog rata. Neka pita Dragu Prgometa, a može pitati i  raspjevanog Mesića, Kotromanovića, Krstičevića, Peđu Matića  ili bilo kojega „lijevog“ ili „desnog“ branitelja. U Hrvatskoj vojsci gotovo sve postrojbe izabrale su  pozdrav „Za dom spremni“ po vlastitom izboru kao motivaciju za odlazak u boj, a da pri tom  nisu nikada sa sigurnošću znali hoće li iz boja iznijeti živu glavu. Za tu činjenicu znali su i Tuđman i Šušak i nikome nije palo napamet taj pozdrav zabraniti ili ne daj Bože svoje bojovnike nazvati ustašama ili fašistima. Taj pozdrav je značio jednostavnu poruku pred kojom se svi moramo pokloniti, a osobito državnici ako to jesu!?

„Za dom spremni“, dati i svoj život u obrani Domovine od velikosrpske agresije! Ništa više i ništa manje od toga!

Ima li tu šta sporno gospodine Plenkoviću? Dakako nema, ali u njegovoj izjavi ima ! Sporno je to što ova Plenkovićeva izjava zapravo daje smjernice „Vijeću za suočavanje sa nedemokratskim režimima“ i sugerira im konačno rješenje: „ustaške zločine najodlučnije osuditi, a o nedemokratskim režimima otvoriti razumnu raspravu“. Plenković ponovo, po ne znam koji put, poziva sve da se uključe u javnu raspravu i pomognu „vijeću“ kako bi donijelo savjetodavno rješenje!?

Naš elitni znanstvenik, akademik Josip Pečarić uz brojnu potporu hrvatskih elitnih intelektualnih i znanstvenih krugova započeo je javnu raspravu o ovoj temi prije nego što je Plenković sanjao biti predsjednikom Hrvatske vlade. „Hrvatsko nacionalno etičko sudište“ sastavljeno od preko 70 vrhunskih domoljuba, diplomata, intelektualaca, doktora, akademika, branitelja, crkvenih velikodostojnika, umjetnika, kulturnih radnika, Hrvata i Srba, svojim etičkim osudama odavno potiče odgovorne političare na raspravu i donošenje rješenja o ovim tegobnim povijesnim temama. Je li Plenković uopće pitao tko su ti ljudi, s kakvim materijalima i arhivama svoga domoljubnog  rada raspolažu, mogu li pomoći i biti korisni za dobrobit Hrvatske? Ne da nije pitao, nego je one koji su iz tih krugova nominirani biti članovima tog njegovog famoznog vijeća, bez ikakvog objašnjenja isključio iz javne rasprave. Ne samo da nas je isključio, on iz državnog proračuna plaća etički osuđenog veleizdajnika Pupovca da pljuje po nama i Hrvatskoj!?

I dok Pupovac plaćen našim novcem pljuje po nama u srcu Hrvatske, do tada se druge strane Save u selu Gradine okupio sav velikosrpski „smrad“, kako to lijepo pridijevaju Pupovčeve SN-ti, aludirajući na gospodina Jakova Sedlara koji se usudio napraviti film o Jasenovcu. Taj velikosrpski, četnički smrad Vučić nevjerojatnom mržnjom okomio se na sve hrvatske svetinje na čelu s blaženim Stepincem proglašavajući nas genocidnim, fašističkim narodom, naričući nad 360 000 izmišljenih srpskih žrtava, pripisujući to Jasenovcu, ponavljajući po tisućiti put notorne srpske laži u maniri njihovog ideologa laži Dobrice Čosića. Aleksandar Vučić, depilirani četnik, državnički laže, obmanjuje svoj narod i „ceo svet“, drži ih mobilnima za neke nove pokolje, za neke nove Ovčare, za nove Srebrenice!? I dok je četnik „Za srpski dom spreman“, naš Plenković državnički šuti, jer je  „Za dom nespreman“! Nespreman progovoriti istinu i samo istinu, nespreman boriti se za istinu o svom hrvatskom narodu. Ako nismo spremni lagati, obmanjivati, jer to nam nije u genetskom kodu, zbog čega onda šutimo, ne govorimo istinu i dozvoljavam da nas i s one i s ove strane Save zakucavaju još dublje pod zemlju s vječitom nametnutom genocidnom krivnjom? Nije li taj zločinački i zlokobni krik iz Gradina opomena i putokaz šta nam je činiti?

Zna li Plenković istinu ili se pravi? Ako se iskreno poziva na Tuđmana onda neka ga slijedi, neka prouči Njegove izjave o Jasenovcu, logoru koji je djelatno radio barem do 1950. godine. Neka prouči u tom kontekstu izjave Državnika Tuđmana o mogućem broju žrtava u Jasenovcu! Neka prouči izjavu židovskog mučenika, oskarovca Branka Lustiga koji je na komemoraciji u Jasenovcu kao izaslanik Predsjednice prije dvije godine izviždan od velikosrpske i kmerske falange. Branko Lustig je izjavio:

„Ne mogu napraviti film o Jasenovcu, jer ne zna se prava istina“!

Neka Plenković prouči znanstvene radove dr. Stjepana Razuma, Igora Vukića, pravednice Ljubice Štefan utemeljene na dokazima i iskazima živih svjedoka. I dok se ne dozna istina o Jasenovcu, tragično je i za Hrvatsku pogubno komemorirati Titovim i velikosrpskim mitovima i lažima.

Dok se ne dozna puna istina može se komemorirati isključivo svima, brojčano neutvrđenim žrtvama rata i poraća od 1941. do 1950. godine.

Ako netko misli i ima namjeru zabetonirati velikosrpske mitomanske laži i na tom betonu graditi budućnost Hrvatske grdno se prevario, jer takva politika će kad-tad dovesti do toga da će hrvatski narod ponovo krvariti i morati biti „Za dom spreman“!

Nikada Plenkovićevo „vijeće“ ne će donijeti objektivan povijesni pravorijek bez istinske revizije hrvatske povijesti koja je pisana po nalogu diktatora i mega zločinca Tita! Nikada „vijeće“ ne će donijeti istinu na stol, jer je iz povijenog konteksta o kojemu raspravljaju izbačen  najvažniji dio hrvatske povijesti, a to su NDH i NOB, uzroci i posljedice! Nikada istina ne će biti potpuna ukoliko se znanstveno ne dokaže tko su bili osnovni i jedini neprijatelji NDH i Hrvatske u cijeloj povijesti!? Tko je učinio masakr u bjelovarskom kraju u praskozorje NDH, ako ne srpska divizija Dušan silni?

Zamislite licemjerja!? Na komemoraciju i obljetnicu bjelovarskih žrtava koje su pale dan prije proglašenja NDH, ove godine 08.04 u Donjim Mostima, Predsjednica je poslala lijepo pismo, Plenković je poslao svog izaslanika, ministri branitelja i obrane također, položili su vijence okrutno ubijenim nenaoružanim seljanima, ubijenim od četničke ruke. Dakle cijeli državni vrh zna koji je kontekst stvaranja NDH, ali ni jedan relevantan medij nije objavio tu vijest. Znaju i kukavički šute! Je li to državničko domoljublje ili kukavičluk? Jesu li onda elite „Za dom spremne“ ili „Za dom nespremne“?

Jesu li dakle jedini povijesni neprijatelj Hrvatskoj bili Srbi i njihova okupatorska i ekspanzionistička politika kojom su nas okivali desetljećima ili su nas kroz cijelu povijest tlačili tamo neki Kinezi? Ako sudac Antoneti u haškoj presudi četniku Šešelju izrijekom kaže da je „plan stvaranja Velike Srbije legitiman politički projekt“, nisu li onda ti isti četnici legitimno ginuli u svim svojim osvajačkim ratovima uključujući i rat sa NDH? Nije li i za vrijeme NDH bio aktualan strateški plan stvaranja i očuvanja velike Srbije?

NDH je suđena u Nurnberškom procesu i šta je presuđeno? Ništa, ni slovo „g“ od genocida! Naprotiv u tom Nurnberškom procesu relativizirani su zločini Pavelića, jer je bio pod utjecajem i okupacijom Hitlera. Gdje su arhivi i zbog čega su te činjenice sakrivene? Isto tako relativizirani su stravični srpski zločini počinjeni nad Židovima i protivnicima nacističkog Ljotić-Nedićevog režima koji je najrevnije na Svijetu u Srbiji ispunjavao Hitlerove želje u iskrenoj suradnji s nacistima. Bio je rat!

Zbog čega su izmišljeni ratovi? Ne valjda zbog toga da se ljudi ljube, slažu, množe? Ratovi postoje da se neprijatelji međusobno ubijaju, ratovi postoje radi osvajanja tuđih teritorija, ratovi postoje zbog etničkog čišćenja! Je li Hrvatska ikad u svojoj povijesti pa i u onoj za vrijeme NDH osvajala tuđe teritorije ili je bila „Za dom spremna“ braniti svoje na svom? Jesmo li mi ikada etnički očistili Hrvatsku od četnika, tlačitelja i velikosrba? Je li Hrvatska za vrijeme Domovinskog rata imala samo jednog neprijatelja kao i za vrijeme NDH, jesmo li se branili ili osvajali?

Razumno je zaključiti da je jedina poveznica između NDH i Republike Hrvatske potpuno isti poznati neprijatelj, sa istim osvajačkim i zločinačkim strategijama. Poveznica je i hrvatski pozdrav „Za dom spremni“ s jednom bitnom razlikom. U Domovinskom ratu uz pozdrav „Za dom spremni“ nije stvoren novi ustaški, nedemokratski režim već demokratska, parlamentarna Država priznata od cijelog Svijeta, članica svih relevantnih međunarodnih institucija. Zbog te činjenice braniteljski pozdrav „Za dom spremni“ je svetinja i nedodirljiva povijesna baština!

Ako mi nismo nikada etnički očistili Hrvatsku od četnika, ti isti četnički smradovi su nam djelatno pokazali kako se to radi. U pravom isplaniranom zločinačkom pohodu, etnički su od Hrvata očistili Istočnu Slavoniju i Baranju, Zapadnu Slavoniju, Kordun, Liku, Hrvatsku Posavinu u BiH stvorivši pri tom etnički čiste srpske krajine. Da nismo bili „Za dom spremni“ ne bi bilo ni Hrvata ni Hrvatske, čak ni ovako duhovno, moralno i ekonomski okljaštrene kakva je danas.

Velikosrpski modus operandi je povijesno isti, nepromijenjen od Drugog svjetskog rata, preko Domovinskog rata do danas i to glasno odjekuje s onu stranu Save iz sela Gradine. Svoje krvave povijesne zločine uključujući i svoj okrutni srpski antisemitizam potrebno je sakriti, učiniti od sebe žrtvu, a hrvatske zločine ustostručiti, od Jasenovca stvoriti još veći mit i od hrvatskog naroda učiniti genocidan narod nakon izgubljenog rata. Krajnji je cilj dokazati da Hrvatska kao samostalna država ne smije postojati i da može postojati jedino pod Beogradskim protektoratom u nekoj novoj europskoj pod regiji iliti Jugoslaviji. I dok je četnik i državnik Vučić u Gradinama  „Za nebeski narod  spreman“ sprovesti u život ovu zločinačku strategiju, dok on na toj doktrini „vasceli srpski narod“ pomoću morbidnih laži drži mobilnim, nas su kukavičke političke elite duhovno, moralno i obrambeno demoralizirale i demobilizirale, isto onako kako  su sebe demobilizirali da ne moraju ići u Domovinski rat. S obzirom da su oni „Za dom nespremni“, žele i nama uzeti moć i zabraniti nam da budemo uvijek „Za dom spremni“! Uvjeren sam, to ne će više tako ići. Pamet u glavu na ovim i svim nadolazećim izborima, jer kazna ili nagrada slijedi za djela, a ne za diplomatske i demagoške floskule.

Ne mogu, a ne osvrnuti se na propagandističku Stankovićevu emisiju Nu2 i nije ni malo slučajno da je na dan komemoracije u Jasenovcu Srbin Stanković ugostio notornog i kontroverznog Ivicu Đikića, do nedavno urednika Pupovčevih Novosti, čovjeka koji je identificirao „ustašu“ Hasanbegovića sa ustaškom HOS-ovom kapom u Splitu. Ivica Đikić tipičan je primjer velikosrpskog i udbaškog modusa operandi propagandističkog skrivanja srpskih zločina i prebacivanja krivice na Hrvatsku koji je gore opisan. Taj slučaj Đikić je živi dokaz kako UDBA i velikosrpska peta kolona u Hrvatskoj regrutira, oblikuje i mijesi svoje najbolje kadrove sa hrvatskim predznakom, regrutira ih od rane mladosti, da bi ih pretvorila u udarnu iglu za realizaciju svojih prljavih ideologija. Kao mladac, Đikić je prepoznat od svog mentora, feralovca Viktora Ivančića i od tog trenutka, od kandidata za bojovnika HOS-a, počinje njegov mentalno politička metamorfoza, da bi se preko Ferala recentno pretvorio u antihrvatsku zvijer o čemu nam svjedoči slučaj Hasanbegović. Nije isključeno  da je netko planirano olakšao Plenkoviću micanje Hasanbegovića!?

Najveći dio emisije pretvoren je u priču o Đikićevom najnovijem romanu Beara, a Beara je srebrenički krvnik osuđen na doživotnu robiju. Najveća Đikićeva dilema u cijelom romanu, po njegovom kazivanju je ta, što on zna kako je Beara „ad hoc“, na brzinu, u roku od četiri dana organizirao taj monstruozni zločin u Srebrenici, kako ga je operativno proveo, kako je regrutirao ubojice i koljače, kako je organizirao kamione, kako je zločin izveo. Ono što Đikića najviše muči jest dilema što sve zna kako je odrađeno, jer to je dokumentirano, ali on umire od nemoći i radoznalosti, jer ne zna zašto je Beara to učinio. Ne zna, jer nema Mladićeve ni Miloševićeve pisane zapovijedi pa Đikić izvlači zaključak da se radi o „ad hoc“ zločinu i tom tezom isti zločin srpskog genocida relativizira do te mjere da se skoro rasplakao nad Bearinom jadnom  sudbinom.

Dakle Đikić ne zna za memorandum 1 SANU, on ne zna za memorandum 2 SANU, on ne zna za velikosrpski plan etničkog čišćenja, ne zna za plan stvaranja velike Srbije, on ne zna šta o tome kažu haške presude, ne zna da se Bearin suradnik  Tolimir u zatvoru objesio, a prije toga je potpuno poludio od krvi i zločina koje je počinio u ime velikosrpske ideje. Đikić to navodno ne zna i to ga silno muči i tako iz navodnog neznanja nastaju romani, feljtoni, knjige, povijesni dokumenti  u tonama i  tako nastaje falsificirana povijest, srpski mitovi o pravednoj svetoj borbi i genocidnom hrvatskom narodu. Elitni udbaški i velikosrpski intelektualci danonoćno rade na ovakvim konstrukcijama, preko Stankovića i N1 to guraju u mainstream i to vremenom postaju neupitne istine. Čini mi se kako će uskoro doći vrijeme i nećemo još dugo čekati, jer će Vučić i Bearu, srebreničkog krvnika, proglasiti nebeskim srpskim herojem!? U Vučićevom vučjem četničkom srcu Beara je bez ikakve sumnje najveći heroj. Za Milorada Dodika krvnik Beara je već odavno srpski svetac broj jedan uz blagoslov SPC!

Konačno, Hrvatska je zaslužila imati državnika sa državničkim stavovima i intelektom koji ne će biti „Za dom nespreman“, koji ne će šutjeti, koji ne će svoju državničku odgovornost prebacivati na neka „ad hoc“ vijeća, koji će govoriti istinu, koji će govoriti istinu o prošlosti radi same istine i radi budućnosti naše drage Domovine u istini, ma kakva god ta istina bila.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Kad već nije išlo u ratu, Hrvatsku se slama u miru

Objavljeno

na

Objavio

Nema Jugoslavije bez zgažene i ucijenjene Hrvatske, bez Hrvatske kojoj su začepljena usta i navučena luđačka košulja. Kad već nije išlo u ratu, Hrvatsku se slama u miru. U taj posao upregnute su brojne institucije, stranke, udruge i pojedinci…

Iako je Slaven Letica još davno objavio knjigu pod naslovom Četvrta Jugoslavija, do sada su ipak postojale tek dvije, ali nisu nikakvi paranoici oni koji se pribojavaju ”treće Jugoslavije” niti plove u omaglici iluzija bez ikakve osnove oni koji je priželjkuju. Ona već dugo nije tabu tema ni paranoidna fikcija pokojnog Tuđmana, nego o njoj na ovaj ili onaj govore i pišu brojni akteri javnog života na – kako njezini pritajeni ili javni podržavatelji kažu – ovim prostorima. Sve ti podržavatelji s onom specifičnom toplinom oko srca dočekuju vijesti poput ove: ”U crnogorskom glavnom gradu u petak je formiran Podgorički klub, neformalno tijelo koje čine bivši predsjednici i premijeri zemalja regije bivše Jugoslavije. Klub ima ambiciju pridonijeti razvoju dobrosusjedstva, regionalne suradnje i afirmacije same regije” (tportal.hr, 01.02. 2019.). ”Afirmacije regije” samo je eufemizam za afirmaciju Jugoslavije, a na tomu se posljednjih godina radi na veliko.

Ali nema Jugoslavije bez zgažene i ucijenjene Hrvatske, bez Hrvatske kojoj su začepljena usta i navučena luđačka košulja. Kad već nije išlo u ratu, Hrvatsku se slama u miru. U taj posao upregnute su brojne institucije, stranke, udruge i pojedinci. Običan čovjek nije ni svjestan zamašnosti tog projekta gušenja hrvatske samosvijesti radi uspostave ”treće Jugoslavije”, kako god se ona formalno zvala i kakav god formalni okvir imala. Pogledamo li pozornije bilo koji segment hrvatske zbilje, vidjet ćemo neku natruhu tog protuhrvatskog nastojanja, trag zaraze. Pokušat ću na nekoliko nasumce izabranih i s idejom Jugoslavije naoko nepovezanih primjera pokazati da je tomu tako.

Izvjesni Haris Ljevo u tekstu ”Zašto u Hrvatskoj cvjeta neofašizam: Bušićev put od teroriste do heroja”, želeći dokazati kako Kolinda Grabar Kitarović nije bila u pravu kada je svojedobno natuknula o opasnosti od potencijalnih islamskih terorista u susjedne države, piše: ”Kada zlonamjerno želite ocrniti jednu zemlju ili narod, u tom slučaju je narativ daleko važniji od činjenica, što je zvanična Hrvatska pokazala i u ovom slučaju. Međutim, ukoliko umjesto narativa osnov za priču uzmemo činjenice, onda možemo vrlo jasno vidjeti kako s terorizmom mnogo više veze ima zvanična Hrvatska od BiH” (vijesti.ba, 10.02. 2019.). Svoj zaključak da je Hrvatska bliža terorizmu od BiH Ljevo izvodi iz prikazivanja predstave ”Tko je ubio Zvonka Bušića”, i to isti dan kada cijela Bosna strepi od poludjelog mudžahedina, a u medijima čitamo naslove poput sljedećih: ”Cijela BiH traži ludog i opasnog višestrukog ubojicu: Sinoć je ubio policajca”, ”Poremećenom mudžahedinu ovo je treće ubojstvo. U kući mu našli hrpu eksploziva”, ”Ovo je poremećeni mudžahedin koji je jutros upucao i izbo čovjeka u BiH” itd.

Mogli bismo odmahnuti rukom, koga briga što lupeta tamo neki Ljevo, ali se Ljevo svoju konstrukciju podupire citatima svojih hrvatskih sudrugova, pa tako citira Tomislava Klauškog koji je također dobio napadaj moralne panike zbog predstave o Bušiću: “Time se javnosti, a naročito mladim generacijama, šalje poruka o idealu hrvatskog domoljuba. Kao i o tome da su svi zločini opravdani ako se čine u ime hrvatstva. I u terorističkim aktima, i u Domovinskom ratu, ali i u korupciji i kriminalu. Sve je legitimno ako se čini s Hrvatskom na usnama.” Zanimljivo je kako tipovi poput Klauškog, Ljeve i sličnih bez trunke oklijevanja Bušićev čin izjednačavaju ne samo sa terorizmom nego i sa ”svim zločinima” navodeći dalje zločine u ratu, korupciju i kriminal… Ponekad kad sam zlovoljan i rezigniran, bude mi žao pokojnog prijatelja što je cijeli život žrtvovao za narod koji u vlastitoj državi šutke podnosi da se o njemu pišu ovakve gadosti. No, kada stvari sagledamo racionalno, jasno je da legenda o Bušiću mora umrijeti da bi Jugoslavija oživjela.

Gledam na Valentinovo prijenos sjednice Sabora. Dame, kojima kiretaža odavno ne prijeti ni u teoriji, dramatičnim glasom čitaju iskaze žena koje su preživjele strahote kiretaže u hrvatskim bolnicama. Čovjek bi pomislio da to nisu bolnice već mučilišta. Inače, taj sustavni napad na hrvatsko zdravstvo, koje je unatoč svemu još uvijek na solidnoj razini, nije potaknut željom da se usluga unaprijedi, nego je smišljeni pritisak da sustav što prije kolabira, to jest da država zapadne u stanje kaosa kako bi se stekli uvjeti da na ruševinama Hrvatske nastane nešto drugo. Međutim, nikada te za ženska prava silno zabrinute i rodno osviještene gospođe, ako je još dopušteno tako ih zvati, nisu čitale iskaze silovanih Vukovarki niti su se na bilo koji način solidarizirale s njima. A i kako bi kada su Vukovarke silovane pod petokrakom pod kojom vrle borkinje za ljudska prava još uvijek rado stupaju.

Ljevin zemljak Tarik Filipović neki dan u kvizu Potjera na pitanje tko je od trojice diktatora na vlast došao demokratskim putem – u ponudi su bili, čini mi se, Staljin, Hitler i Pol Pot – komentirao riječima: ”Da, Hitler, malo čudno, ali vidimo da u posljednje vrijeme u mnogim zemljama…” Mudro se zaustavio prije nego što je s Hitlerom usporedio možda Orbana, Trumpa, Salvinija ili Kaczynskog. A ljudi poput Filipovića utjelovljenje su mainstreama, iz njihovih usta teče kvintesencija srednjostrujaške misli u narodne uši. I da vodi još tri kviza iz Tarikovih usta nikada ne bi izašlo ništa politički nekorektno, zato i jest znakovito da ga nacionalna osviještenost asocira na Hitlera. Nacionalno se hoće učiniti nedopustivim, izjednačiti s nacizmom, a Tarik je čovjek izoštrenog sluha za takve stvari. Mora biti ako želi sačuvati popularnost i status na televiziji.

Za kraj. U Podgoričkom klubu kažu da se neće baviti poviješću, nego budućnošću. Toga si treba bojati: da se namjeravaju baviti poviješću, moglo bi ih se nazvati tek povjesničarima amaterima i nostalgičarima, ali ovako su opasni.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Nino Raspudić: Zbunjeni suverenisti ili ćatine ćate?

Objavljeno

na

Objavio

Jesu li saborski zastupnici Hasanbegović i Zekanović istinska jezgra hrvatskih suverenista koja će se etablirati na predstojećim europarlamentarnim izborima ili su Plenkovićevi spavači na desnici, ćatine ćate, koje se aktiviraju u kritičnim situacijama kada treba spašavati vladajuću većinu, pitanje je koje ovog tjedna visi u zraku.

Neobična situacija dogodila se prekjučer u Saboru prilikom izglasavanja izmjena Zakona o privatizaciji Ine.

Nakon što je Davor Bernardić pozvao kolege iz opozicije da napuste sabornicu, svi oporbenjaci su izašli, osim dvojice, Hasanbegovića i Zekanovića. Glasovanje je održano s minimalnim kvorumom od 76 zastupnika. Od toga su 74 zastupnika bilo za, a spomenuta dvojica protiv.

Ishod je bizaran. Glasuješ protiv, ali samim tim glasovanjem podržavaš opciju “za”, točnije, omogućuješ joj kvorum i, u konačnici, pobjedu. Da je samo jedan od njih dvojice izašao, izmjena zakona bi pala zbog nedostatka kvoruma.

Na pitanje zašto je ostao u sabornici, Hasanbegović je odgovorio: “Bernardić je ovo izveo na svoju ruku… Nisam ni shvatio što se događa…”, dok je Zekanović izjavio kako mu je žao što nije napustio sabornicu i tvrdi kako bi to učinio da je “znao da neće biti dovoljno ruku”, piše Nino Raspudić / Večernji list

No poslije glasanja nema kajanja. Što se iz svega navedenog može zaključiti? Jesu li, kao što ih neki već optužuju, zastupnici Hasanbegović i Zekanović spavači HDZ-a, dude varalice za povodljivo desno biračko tijelo, koji će u trenutku kada dođe stani-padni uvijek glasovati za HDZ, time i za vladavinu HNS-a, Pupovca i svega drugog što uz to ide?

Ili su smušenjaci koji su slučajno ostali u Saboru i nisu shvatili da time održavaju kvorum i omogućuju donošenje zakona kojem se tobože protive?

Ako pretpostavimo da jeste tako, sljedeće pitanje bilo bi zašto se vladajuća većina urušila i zašto su morali potegnuti zadnje osigurače, spavače na “suverenističkoj desnici”? Zašto neki članovi vladajuće većine nisu došli na glasovanje?

Zašto nije glasovao Milorad Pupovac, a jeste Furio Radin? Možda je u općoj pregrijanoj atmosferi hitio izbjeći teret optužbi kako privilegirano izabrani Srbin predaje Inu strancima. Već kruži šala kako je Pupovac ispao veći hrvatski suverenist od Hasanbegovića i Zekanovića. Nadalje, zašto na glasovanju, primjerice, nije bila Milanka Opačić, a jeste Marija Puh?

Je li riječ o Bandićevom cimanju većine, o podsjetniku HDZ-u da ih drži na uzici i da im u svakom trenutku može srušiti većinu? Ili su se neki zastupnici osobno suzdržali zbog vlastite političke budućnosti, poput Darinka Dumbovića, koji je iz šeste izborne jedinice u kojoj se nalazi sisačka rafinerija, pa možda razmišlja – ako se sutra stvari oko Ine na terenu zakompliciraju, kako ću izaći glasačima na oči? Ili je sve skupa plod slučajnosti i trenutnog nemara onoga koji ih okuplja u većinski glasački zbor?

Tomislav Saucha je, naravno, bio prisutan i glasovao za. On je HDZ-ova najsigurnija ruka, u podne i u ponoć mogu biti sigurni da će biti u sabornici kad god im zatreba. Ako je Franjo Tuđman imao broj 1, Sauchi bi trebali dati nultu iskaznicu HDZ-a, toliko je odan toj stranci. Ljudima bi, u pravilu, trebalo vjerovati na riječ. Možda su se Hasanbegović i Zekanović stvarno zabunili.

No, nije im prvi put. Kad je u svibnju 2017. krenula operacija preslagivanja, preciznije – najveće prevare glasača u povijesti hrvatskog Sabora, glasovali su protiv opoziva ministra Marića i time de facto HDZ-u omogućili sljedeći korak trženja vlasti s HNS-om, Pupovcem, Sauchom i ostalima.

Ili je tu Hasanbegović ispao naivan, jer su ga u sljedećem koraku izbacili iz HDZ-a, ili su ispali naivni oni koju su vjerovali da je postao stvarna oporba. Nakon kvorumašenja u srijedu uslijedile su optužbe kako prijetvorno skuplja dio nezadovoljnog HDZ-ovog biračkog tijela, e da bi u prvoj situaciji kad je vladajućima neočekivano zagustilo, pristao održavati im kvorum, zajedno sa Zekanovićem.

Nezgodno je za samoproglašene suvereniste kada u očima javnosti ispadnu ćatine ćate. Njihove prve izjave o zbunjenosti i nehotičnoj pogreški odudaraju od onoga što su govorili kasnije, kada su tvrdili kako nisu htjeli biti dio igrokaza SDP-a, koji je s HDZ-om suodgovoran za stanje s Inom, što stoji, ali onda su trebali izaći iz sabornice i prije Bernardića. Nekad se čovjek zapita postoji li itko na hrvatskoj političkoj sceni tko je neupitna oporba vladajućoj oligarhiji, tko s njima nije koalirao ili ih podržavao, uključujući i SDP, od Istanbulske konvencije do sprječavanja referenduma o promjeni izbornog zakona?

Uglavnom, tri mjeseca prije europarlamentarnih izbora, dva zastupnika za koje se špekulira da će ići zajedno, zabila su spektakularan autogol, ono što se nekada zvalo eurogol, ali samima sebi.

Ostaje im stigma da su Plenkovićevo desno krilo koje će se teško otarasiti. Nad ekipom oko Hrasta odranije visi sumnja da je njihovo prikupljanje potpisa za referendum o Istanbulskoj konvenciji bio svjesno ometanje važnije referendumske inicijative za promjenu izbornog zakona, kojoj su razbili frontu volontera zapaljivim partikularnim pitanjem, umjesto da je fokus ostao na temeljnom problemu, promjeni izbornog zakona, što bi onemogućilo ubuduće da se donose važne odluke bez potrebnog legitimiteta.

U prijelomnom trenutku omogućiš Plenkoviću opstanak na vlasti kroz koaliciju s HNS-om, a onda radiš partikularni referendum protiv onoga što takva vlast radi, umjesto da se stvar mijenja iz temelja.

I kada nisu bili HDZ-ovi spavači, tzv. desne opcije u Hrvatskoj do sada su imale malo što za ponuditi – uglavnom su se svodili na čudan splet primitivizma, sitne korupcije, fetišističkog simboličkog vezivanje uz poražene i moralno kompromitirane opcije, iscrpljivanje javnosti besmislenim raspravama o pozdravima i simbolima dok se u stvarnosti razvaljuju zadnji ostaci istinske suverenosti.

Od starih emigranata u Kanadi sam davno čuo važan poučak – čim je netko puno “ustašovao” znali smo da je udbaš. Danas su takvi ili u službi vladajuće oligarhije koja rastače državu, kao desni osigurač, ili su korisne budale, ako to rade nesvjesno. U svakom slučaju reduciraju prostor za istinsku, ozbiljnu suverenističku opciju.

U Europi su tendencije potpuno drugačije. Zadnje predizborne ankete na razini cijele EU pokazuju kako će talijanska Liga postati pojedinačno najjača stranka u Europskom parlamentu, očekuje se da će imati više zastupnika od njemačke CDU. Više od dvije trećine zastupnika iz Italije bit će iz redova stranka koje simpatizeri nazivaju suverenistima, a protivnici eurofobnim populistima.

U Francuskoj stranka Marine Le Pen dobiva dva postotka više od Macronove, Orbanov Fidesz u Mađarskoj sam osvaja pedeset posto, Kaczynskijev Pis u Poljskoj više 40%.

Kod nas, pak, oni koji se javno busaju u prsa kao veliki suverenisti i bore za mršavi prelazak praga, u međuvremenu spašavaju izmjene zakona koje omogućavaju definitivnu prodaju najveće energetske tvrtke tako što kao panjevi ostaju u Saboru glasujući rukom protiv, a guzicom za, a onda takvo spašavanje kvoruma objašnjavaju zbunjenošću. Mi smo, izgleda, uvijek mimo svijeta i trendova.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Zekanović: Bio sam protiv Zakona o Ini, ali sam pogriješio što sam sačuvao kvorum vladajućima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari