Pratite nas

Kolumne

ZA DOM! NESPREMNI!

Objavljeno

na

Razumno je zaključiti da je jedina poveznica između NDH i Republike Hrvatske potpuno isti poznati neprijatelj, sa istim osvajačkim i zločinačkim strategijama. Poveznica je i hrvatski pozdrav „Za dom spremni“ s jednom bitnom razlikom.

Iskreno rečeno, nisam ni očekivao drugačiju izjavu premijera Andreja Plenkovića nakon jasenovačke komemoracije koja bi značajno odstupala od dosadašnje vještine njegove diplomatsko-demagoške retorike. Nitko razuman nije mislio kako će Plenković prije komemoracija u Jasenovcu imati snage i hrabrosti skinuti HOS-ovu ploču s braniteljskim pozdravom „Za dom spremni“, a oni koji misle kako je ostanak HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu državnička odluka i pobjeda desne strane njegovog srca, čini mi se, grdno se varaju. U pitanju je samo pragmatika predizbornog trenutka i on je to vjerojatno vješto objasnio svojim srpskim partnerima u Hrvatskom saboru, Židovskoj općini, i cijeloj lijevoj mentalno komunističkoj bulumenti, prebacujući lopticu famoznom „vijeću“ u krilo. Zbog toga titoisti i nisu dizali preveliku buku!

Ono što u dolje navedenom citatu nedostaje jest Plenkovićeva  izjava „da je zbog toga, (zbog pozdrava Za dom spremni) osnovao vijeće koje se mora preciznije odrediti oko ovog problema“. Dakle, „vijeće“ će vjerojatno zadovoljiti apetite njegovih sadašnjih i možebitnih budućih koalicijskih partnera.

– Spomen ploča podignuta je za 11 poginulih branitelja HOS-a. Taj njihov grb je ozakonjen i odobren te su ga potvrdile Vlade različitih političkih opcija. Sporno jest što je taj grb s tim pozdravom u Jasenovcu. Može se pijetet izraziti sigurno i bez tog pozdrava, jer većina spomenika je bez tog pozdrava i to nije sporno. Taj pozdrav sigurno nije jedan od onih koji je koristila hrvatska vojska i branitelji u Domovinskom ratu – rekao je premijer Plenković.

Dakako, nije sporno što je spomen ploča podignuta za 11 poginulih branitelja HOS-a, nije sporno što je podignuta u Jasenovcu, jer baš u Jasenovcu su dali svoje živote na Oltar Domovine da bi Plenković danas mogao diplomatizirati s najvišeg položaja. Pijetet se može izraziti neznanom heroju i golom hrvatskom branitelju bez odore i obilježja pod kojima je poginuo, ali ako je imao časnu hrvatsku odoru na sebi i časna obilježja red je da kao takav ostane trajno u našem sjećanju  od Jasenovca do vječnosti. Državnički bi bilo da je Plenković danas smogao snage, onako usput, o jednom trošku, zaustaviti se  pred pločom poginulih HOS-ovaca i odati im po prvi put državničku počast kada je već bio u Jasenovcu. Još bolje bi bilo da je taj državnički čin dodatno uresio i pozdravio poginule bojovnike njihovim  najljepšim, braniteljskim pozdravom  „Za dom spremni“!

Sporno je to što Plenković tvrdi, „taj pozdrav sigurno nije jedan od onih koji je koristila hrvatska vojska i branitelji u Domovinskom ratu“!? To jednostavno nije istina! A kako bi to Plenković i znao kada nije bio sudionik Domovinskog rata. Neka pita Dragu Prgometa, a može pitati i  raspjevanog Mesića, Kotromanovića, Krstičevića, Peđu Matića  ili bilo kojega „lijevog“ ili „desnog“ branitelja. U Hrvatskoj vojsci gotovo sve postrojbe izabrale su  pozdrav „Za dom spremni“ po vlastitom izboru kao motivaciju za odlazak u boj, a da pri tom  nisu nikada sa sigurnošću znali hoće li iz boja iznijeti živu glavu. Za tu činjenicu znali su i Tuđman i Šušak i nikome nije palo napamet taj pozdrav zabraniti ili ne daj Bože svoje bojovnike nazvati ustašama ili fašistima. Taj pozdrav je značio jednostavnu poruku pred kojom se svi moramo pokloniti, a osobito državnici ako to jesu!?

„Za dom spremni“, dati i svoj život u obrani Domovine od velikosrpske agresije! Ništa više i ništa manje od toga!

Ima li tu šta sporno gospodine Plenkoviću? Dakako nema, ali u njegovoj izjavi ima ! Sporno je to što ova Plenkovićeva izjava zapravo daje smjernice „Vijeću za suočavanje sa nedemokratskim režimima“ i sugerira im konačno rješenje: „ustaške zločine najodlučnije osuditi, a o nedemokratskim režimima otvoriti razumnu raspravu“. Plenković ponovo, po ne znam koji put, poziva sve da se uključe u javnu raspravu i pomognu „vijeću“ kako bi donijelo savjetodavno rješenje!?

Naš elitni znanstvenik, akademik Josip Pečarić uz brojnu potporu hrvatskih elitnih intelektualnih i znanstvenih krugova započeo je javnu raspravu o ovoj temi prije nego što je Plenković sanjao biti predsjednikom Hrvatske vlade. „Hrvatsko nacionalno etičko sudište“ sastavljeno od preko 70 vrhunskih domoljuba, diplomata, intelektualaca, doktora, akademika, branitelja, crkvenih velikodostojnika, umjetnika, kulturnih radnika, Hrvata i Srba, svojim etičkim osudama odavno potiče odgovorne političare na raspravu i donošenje rješenja o ovim tegobnim povijesnim temama. Je li Plenković uopće pitao tko su ti ljudi, s kakvim materijalima i arhivama svoga domoljubnog  rada raspolažu, mogu li pomoći i biti korisni za dobrobit Hrvatske? Ne da nije pitao, nego je one koji su iz tih krugova nominirani biti članovima tog njegovog famoznog vijeća, bez ikakvog objašnjenja isključio iz javne rasprave. Ne samo da nas je isključio, on iz državnog proračuna plaća etički osuđenog veleizdajnika Pupovca da pljuje po nama i Hrvatskoj!?

I dok Pupovac plaćen našim novcem pljuje po nama u srcu Hrvatske, do tada se druge strane Save u selu Gradine okupio sav velikosrpski „smrad“, kako to lijepo pridijevaju Pupovčeve SN-ti, aludirajući na gospodina Jakova Sedlara koji se usudio napraviti film o Jasenovcu. Taj velikosrpski, četnički smrad Vučić nevjerojatnom mržnjom okomio se na sve hrvatske svetinje na čelu s blaženim Stepincem proglašavajući nas genocidnim, fašističkim narodom, naričući nad 360 000 izmišljenih srpskih žrtava, pripisujući to Jasenovcu, ponavljajući po tisućiti put notorne srpske laži u maniri njihovog ideologa laži Dobrice Čosića. Aleksandar Vučić, depilirani četnik, državnički laže, obmanjuje svoj narod i „ceo svet“, drži ih mobilnima za neke nove pokolje, za neke nove Ovčare, za nove Srebrenice!? I dok je četnik „Za srpski dom spreman“, naš Plenković državnički šuti, jer je  „Za dom nespreman“! Nespreman progovoriti istinu i samo istinu, nespreman boriti se za istinu o svom hrvatskom narodu. Ako nismo spremni lagati, obmanjivati, jer to nam nije u genetskom kodu, zbog čega onda šutimo, ne govorimo istinu i dozvoljavam da nas i s one i s ove strane Save zakucavaju još dublje pod zemlju s vječitom nametnutom genocidnom krivnjom? Nije li taj zločinački i zlokobni krik iz Gradina opomena i putokaz šta nam je činiti?

Zna li Plenković istinu ili se pravi? Ako se iskreno poziva na Tuđmana onda neka ga slijedi, neka prouči Njegove izjave o Jasenovcu, logoru koji je djelatno radio barem do 1950. godine. Neka prouči u tom kontekstu izjave Državnika Tuđmana o mogućem broju žrtava u Jasenovcu! Neka prouči izjavu židovskog mučenika, oskarovca Branka Lustiga koji je na komemoraciji u Jasenovcu kao izaslanik Predsjednice prije dvije godine izviždan od velikosrpske i kmerske falange. Branko Lustig je izjavio:

„Ne mogu napraviti film o Jasenovcu, jer ne zna se prava istina“!

Neka Plenković prouči znanstvene radove dr. Stjepana Razuma, Igora Vukića, pravednice Ljubice Štefan utemeljene na dokazima i iskazima živih svjedoka. I dok se ne dozna istina o Jasenovcu, tragično je i za Hrvatsku pogubno komemorirati Titovim i velikosrpskim mitovima i lažima.

Dok se ne dozna puna istina može se komemorirati isključivo svima, brojčano neutvrđenim žrtvama rata i poraća od 1941. do 1950. godine.

Ako netko misli i ima namjeru zabetonirati velikosrpske mitomanske laži i na tom betonu graditi budućnost Hrvatske grdno se prevario, jer takva politika će kad-tad dovesti do toga da će hrvatski narod ponovo krvariti i morati biti „Za dom spreman“!

Nikada Plenkovićevo „vijeće“ ne će donijeti objektivan povijesni pravorijek bez istinske revizije hrvatske povijesti koja je pisana po nalogu diktatora i mega zločinca Tita! Nikada „vijeće“ ne će donijeti istinu na stol, jer je iz povijenog konteksta o kojemu raspravljaju izbačen  najvažniji dio hrvatske povijesti, a to su NDH i NOB, uzroci i posljedice! Nikada istina ne će biti potpuna ukoliko se znanstveno ne dokaže tko su bili osnovni i jedini neprijatelji NDH i Hrvatske u cijeloj povijesti!? Tko je učinio masakr u bjelovarskom kraju u praskozorje NDH, ako ne srpska divizija Dušan silni?

Zamislite licemjerja!? Na komemoraciju i obljetnicu bjelovarskih žrtava koje su pale dan prije proglašenja NDH, ove godine 08.04 u Donjim Mostima, Predsjednica je poslala lijepo pismo, Plenković je poslao svog izaslanika, ministri branitelja i obrane također, položili su vijence okrutno ubijenim nenaoružanim seljanima, ubijenim od četničke ruke. Dakle cijeli državni vrh zna koji je kontekst stvaranja NDH, ali ni jedan relevantan medij nije objavio tu vijest. Znaju i kukavički šute! Je li to državničko domoljublje ili kukavičluk? Jesu li onda elite „Za dom spremne“ ili „Za dom nespremne“?

Jesu li dakle jedini povijesni neprijatelj Hrvatskoj bili Srbi i njihova okupatorska i ekspanzionistička politika kojom su nas okivali desetljećima ili su nas kroz cijelu povijest tlačili tamo neki Kinezi? Ako sudac Antoneti u haškoj presudi četniku Šešelju izrijekom kaže da je „plan stvaranja Velike Srbije legitiman politički projekt“, nisu li onda ti isti četnici legitimno ginuli u svim svojim osvajačkim ratovima uključujući i rat sa NDH? Nije li i za vrijeme NDH bio aktualan strateški plan stvaranja i očuvanja velike Srbije?

NDH je suđena u Nurnberškom procesu i šta je presuđeno? Ništa, ni slovo „g“ od genocida! Naprotiv u tom Nurnberškom procesu relativizirani su zločini Pavelića, jer je bio pod utjecajem i okupacijom Hitlera. Gdje su arhivi i zbog čega su te činjenice sakrivene? Isto tako relativizirani su stravični srpski zločini počinjeni nad Židovima i protivnicima nacističkog Ljotić-Nedićevog režima koji je najrevnije na Svijetu u Srbiji ispunjavao Hitlerove želje u iskrenoj suradnji s nacistima. Bio je rat!

Zbog čega su izmišljeni ratovi? Ne valjda zbog toga da se ljudi ljube, slažu, množe? Ratovi postoje da se neprijatelji međusobno ubijaju, ratovi postoje radi osvajanja tuđih teritorija, ratovi postoje zbog etničkog čišćenja! Je li Hrvatska ikad u svojoj povijesti pa i u onoj za vrijeme NDH osvajala tuđe teritorije ili je bila „Za dom spremna“ braniti svoje na svom? Jesmo li mi ikada etnički očistili Hrvatsku od četnika, tlačitelja i velikosrba? Je li Hrvatska za vrijeme Domovinskog rata imala samo jednog neprijatelja kao i za vrijeme NDH, jesmo li se branili ili osvajali?

Razumno je zaključiti da je jedina poveznica između NDH i Republike Hrvatske potpuno isti poznati neprijatelj, sa istim osvajačkim i zločinačkim strategijama. Poveznica je i hrvatski pozdrav „Za dom spremni“ s jednom bitnom razlikom. U Domovinskom ratu uz pozdrav „Za dom spremni“ nije stvoren novi ustaški, nedemokratski režim već demokratska, parlamentarna Država priznata od cijelog Svijeta, članica svih relevantnih međunarodnih institucija. Zbog te činjenice braniteljski pozdrav „Za dom spremni“ je svetinja i nedodirljiva povijesna baština!

Ako mi nismo nikada etnički očistili Hrvatsku od četnika, ti isti četnički smradovi su nam djelatno pokazali kako se to radi. U pravom isplaniranom zločinačkom pohodu, etnički su od Hrvata očistili Istočnu Slavoniju i Baranju, Zapadnu Slavoniju, Kordun, Liku, Hrvatsku Posavinu u BiH stvorivši pri tom etnički čiste srpske krajine. Da nismo bili „Za dom spremni“ ne bi bilo ni Hrvata ni Hrvatske, čak ni ovako duhovno, moralno i ekonomski okljaštrene kakva je danas.

Velikosrpski modus operandi je povijesno isti, nepromijenjen od Drugog svjetskog rata, preko Domovinskog rata do danas i to glasno odjekuje s onu stranu Save iz sela Gradine. Svoje krvave povijesne zločine uključujući i svoj okrutni srpski antisemitizam potrebno je sakriti, učiniti od sebe žrtvu, a hrvatske zločine ustostručiti, od Jasenovca stvoriti još veći mit i od hrvatskog naroda učiniti genocidan narod nakon izgubljenog rata. Krajnji je cilj dokazati da Hrvatska kao samostalna država ne smije postojati i da može postojati jedino pod Beogradskim protektoratom u nekoj novoj europskoj pod regiji iliti Jugoslaviji. I dok je četnik i državnik Vučić u Gradinama  „Za nebeski narod  spreman“ sprovesti u život ovu zločinačku strategiju, dok on na toj doktrini „vasceli srpski narod“ pomoću morbidnih laži drži mobilnim, nas su kukavičke političke elite duhovno, moralno i obrambeno demoralizirale i demobilizirale, isto onako kako  su sebe demobilizirali da ne moraju ići u Domovinski rat. S obzirom da su oni „Za dom nespremni“, žele i nama uzeti moć i zabraniti nam da budemo uvijek „Za dom spremni“! Uvjeren sam, to ne će više tako ići. Pamet u glavu na ovim i svim nadolazećim izborima, jer kazna ili nagrada slijedi za djela, a ne za diplomatske i demagoške floskule.

Ne mogu, a ne osvrnuti se na propagandističku Stankovićevu emisiju Nu2 i nije ni malo slučajno da je na dan komemoracije u Jasenovcu Srbin Stanković ugostio notornog i kontroverznog Ivicu Đikića, do nedavno urednika Pupovčevih Novosti, čovjeka koji je identificirao „ustašu“ Hasanbegovića sa ustaškom HOS-ovom kapom u Splitu. Ivica Đikić tipičan je primjer velikosrpskog i udbaškog modusa operandi propagandističkog skrivanja srpskih zločina i prebacivanja krivice na Hrvatsku koji je gore opisan. Taj slučaj Đikić je živi dokaz kako UDBA i velikosrpska peta kolona u Hrvatskoj regrutira, oblikuje i mijesi svoje najbolje kadrove sa hrvatskim predznakom, regrutira ih od rane mladosti, da bi ih pretvorila u udarnu iglu za realizaciju svojih prljavih ideologija. Kao mladac, Đikić je prepoznat od svog mentora, feralovca Viktora Ivančića i od tog trenutka, od kandidata za bojovnika HOS-a, počinje njegov mentalno politička metamorfoza, da bi se preko Ferala recentno pretvorio u antihrvatsku zvijer o čemu nam svjedoči slučaj Hasanbegović. Nije isključeno  da je netko planirano olakšao Plenkoviću micanje Hasanbegovića!?

Najveći dio emisije pretvoren je u priču o Đikićevom najnovijem romanu Beara, a Beara je srebrenički krvnik osuđen na doživotnu robiju. Najveća Đikićeva dilema u cijelom romanu, po njegovom kazivanju je ta, što on zna kako je Beara „ad hoc“, na brzinu, u roku od četiri dana organizirao taj monstruozni zločin u Srebrenici, kako ga je operativno proveo, kako je regrutirao ubojice i koljače, kako je organizirao kamione, kako je zločin izveo. Ono što Đikića najviše muči jest dilema što sve zna kako je odrađeno, jer to je dokumentirano, ali on umire od nemoći i radoznalosti, jer ne zna zašto je Beara to učinio. Ne zna, jer nema Mladićeve ni Miloševićeve pisane zapovijedi pa Đikić izvlači zaključak da se radi o „ad hoc“ zločinu i tom tezom isti zločin srpskog genocida relativizira do te mjere da se skoro rasplakao nad Bearinom jadnom  sudbinom.

Dakle Đikić ne zna za memorandum 1 SANU, on ne zna za memorandum 2 SANU, on ne zna za velikosrpski plan etničkog čišćenja, ne zna za plan stvaranja velike Srbije, on ne zna šta o tome kažu haške presude, ne zna da se Bearin suradnik  Tolimir u zatvoru objesio, a prije toga je potpuno poludio od krvi i zločina koje je počinio u ime velikosrpske ideje. Đikić to navodno ne zna i to ga silno muči i tako iz navodnog neznanja nastaju romani, feljtoni, knjige, povijesni dokumenti  u tonama i  tako nastaje falsificirana povijest, srpski mitovi o pravednoj svetoj borbi i genocidnom hrvatskom narodu. Elitni udbaški i velikosrpski intelektualci danonoćno rade na ovakvim konstrukcijama, preko Stankovića i N1 to guraju u mainstream i to vremenom postaju neupitne istine. Čini mi se kako će uskoro doći vrijeme i nećemo još dugo čekati, jer će Vučić i Bearu, srebreničkog krvnika, proglasiti nebeskim srpskim herojem!? U Vučićevom vučjem četničkom srcu Beara je bez ikakve sumnje najveći heroj. Za Milorada Dodika krvnik Beara je već odavno srpski svetac broj jedan uz blagoslov SPC!

Konačno, Hrvatska je zaslužila imati državnika sa državničkim stavovima i intelektom koji ne će biti „Za dom nespreman“, koji ne će šutjeti, koji ne će svoju državničku odgovornost prebacivati na neka „ad hoc“ vijeća, koji će govoriti istinu, koji će govoriti istinu o prošlosti radi same istine i radi budućnosti naše drage Domovine u istini, ma kakva god ta istina bila.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Komunistički zločini ne mogu ostati skriveni

Objavljeno

na

Objavio

Godišnja komemoracija žrtava bleiburške tragedije i križnih putova, oko koje je ove godine bilo nevjerojatno mnogo buke, prošla je u subotu 18. svibnja posve mirno i dostojanstveno: slavljena je misa, održane su molitve, položeni su vijenci u spomen žrtvama. Kao i npr. prošle godine pokrovitelj te komemoracije bio je Hrvatski sabor i supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a dok su prošle godine govorili predstavnici pokrovitelja, ove je godine osim vjerskih službenika govorio samo predsjednik Počasnoga bleiburškoga voda.

Po procjeni organizatora Počasnoga bleiburškoga voda okupilo se 15 tisuća, odnosno oko 10 tisuća hodočasnika po procjeni austrijske policije koja se, očito pod pritiskom politike, mobilizirala kao da se na Lojbaškom polju okupljaju najekstremniji nogometni navijači – huligani. Ta demonstracija policije i njihovih sredstava poput helikoptera, koja su objektivno ometala liturgijsko slavlje, premda je vjerojatno austrijska unutarnjopolitička potreba po nečijoj zamisli, nikako se ne može smatrati ni doživljavati prijateljskom ni prema Hrvatima ni prema katolicima, što je više nego žalosno na početku 21. stoljćča i u doba kad su i Austrija i Hrvatska punopravne članice Europske unije.

Ni ove godine, kao ni prošlih otkako se u suorganizaciju komemoracije uključilo Vijeće za hrvatsku inozemnu pastvu HBK-a i BKBiH-a, nitko nije ni pomišljao na ikakvu rehabilitaciju ustaškoga pokreta ili ustaškoga režima, odnosno nacizma, što je bilo isticano kao glavni razlog osporavanja te komemoracije i što je bilo povod čak za neke promjene zakona u Austriji. Očito je da određenim političkim snagama u Austriji, radi samo njima znanih razloga, odnosno političkim krugovima u Hrvatskoj koji žele pošto-poto njegovati komunističku interpretaciju prošlosti, više odgovara prikrivanje negoli priznavanje ili još manje isticanje zastrašujućih komunističkih zločina.

Osporavanje komemoracija

Osporavanje bleiburške komemoracije koje se dogodilo, a u kojem je politički obrazloženom odlukom sudjelovao i privremeni upravitelj biskupije u Celovcu, služilo je ponajprije upravo prikrivanju komunističkih zločina, a ne, kako se predstavljalo, suprotstavljanju oživljavanju nacizma ili ustaštva. Hrvatski katolički vjernici u najvećoj većini nemaju niti žele imati išta s nacizmom ili ustaštvom, na bleiburšku komemoraciju dolaze jer zaista kao vjernici žele moliti i sjećati se svojih žrtava komunističkoga zločina, a kao građani i ljudi ne žele dopustiti da se zaboravi i sakrije taj strahoviti komunistički zločin. Ako i na Zapadu, možda i u samoj Austriji, postoje skupine koje se zauzimaju za obnovu nacizma, u današnjoj Hrvatskoj takvih skupina ni takvih stvarnih ideja – nema.

Prijašnjih godina, da bi se kompromitirala ta bleiburška komemoracija, čak su iz Hrvatske slani plaćeni provokatori koji su nosili ustaške kape i znakovlje te činili nacističke geste, jer jugokomunistima, bili oni zamaskirani pripadnošću različitim političkim strankama ili različitim ideologijama ili svjetonazorima ili nacijama i nacionalnim manjinama, uvijek treba neprijatelj, pa ako ga nema, onda ga sami stvaraju. Upravo iz te potrebe progovorio je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u intervjuu Večernjem listu od nedjelje 19. svibnja o tome da je tobože »Hrvatska talac bleiburške priče«. Predsjednik SDSS-a ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo i javno ga iznositi, no nema pravo Hrvatskoj, pa čak i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, nametati kako će se odnositi prema događajima u prošlosti i kako će postupati u sadašnjosti.

Laže optužbe s ciljem prikrivanja zločina

Njegova tvrdnja da se »mit o Bleiburgu pretvara u sredstvo za rehabilitaciju najlošije prošlosti koju je Hrvatska imala ne samo u 20. stoljeću, već u cjelokupnoj svojoj povijesti« – upravo je uzoran primjer kako se lažnom optužbom želi prikriti neoprostivi komunistički zločin. Njegova citirana politička tvrdnja – koliko god on ili njegovi istomišljenici to ponavljali, a mediji nekritički prenosili, nema baš nikakve veze s hrvatskom stvarnošću, jer baš nitko relevantan u Hrvatskoj ne želi, kako je rekao, »rehabilitaciju najlošije prošlosti«.

Politička je floskula i govor o »mitu o Bleiburgu« jer na Bleiburgu se dogodio povijesni događaj predaje i izdaje, koji više ništa i nitko ne može promijeniti, a koji je početak zločinačkoga komunističkoga likvidiranja više desetina tisuča ratnih zarobljenika i civila na više stotina stratišta diljem bivše savezne države. Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj sudjelovanjem u bleiburškoj komemoraciji baš nikada nije željela niti je na najminimalniji način podupirala tobožnju »rehabilitaciju najlošije prošlosti«, nego je uvijek željela iskazati dužno poštovanje žrtvama te je radi toga više puta baš na Bleiburgu očitovala svoju molitvu i počast svim žrtvama, uključujući i one u Jasenovcu.

Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj više se puta i na više načina i na više mjesta vrlo jasno očitovala o svom osuđujućem odnosu prema zločinima fašističkoga, nacističkoga i ustaškoga režima, a, isto tako, zauzeta je za to da postane bjelodana i općeprihvaćena cjelovita istina i o komunističkim zločinima.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Bog poručio Hodu za život : ‘Ja sam s vama’

Objavljeno

na

Objavio

Hod za život 2019 ostati će zabilježen po neobičnom događaju. Pri pokušaju zaustavljanja „Hoda za život“ od strane aktivistica koje su u „krvavim“ majicama pokušale blokirati prolaz kroz Prašku ulicu prema Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je to još jedan anticivilizacijski postupak „unezverene“ ekstremne desnice. Potpuno je jasno da nikom nije palo napamet ležati na cesti kad su te aktivistice zajedno s „antifašistima“ slavile dan pada i okupacije Zagreba. Zašto pad i okupacija? Pa zato što je tadašnji „antifašistički“ pokolj nad Hrvatima bio direktno uperen protiv hrvatskog nacionalnog bića i protiv interesa hrvatskog naroda. Taj su dan partizani oslobodili ogroman broj Hrvata od života i imovine.

BORBA ZA LEGALIZACIJU UBOJSTVA

Tko su te aktivistice, što to one traže i za što se bore.  Aktivistice kažu kako se bore za legalizaciju pobačaja jer je to, a kako one smatraju, pravo žene  budući je to njihovo tijelo. Jeli to stvarno tako?

U Ustavu Rh, članku 21. jasno piše: „Svako ljudsko  biće ima pravo na život. U Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Kad je Ustavni sud razmatrao pitanje pobačaja prvo je zatražio mišljenje medicinske struke koja je jasno rekla kako život počinje začećem. To drugim riječima znači da su one nositeljice novog života, novog ljudskog bića pa tako s obzirom na odredbe spomenutog članka Ustava RH nema toga tko bi mogao nasilno prekinuti taj novi ljudski život. Bore li se to one za pravo legalnog ubojstva? Da bude još tragičnije Ustavni sud unatoč takvom mišljenju medicinske struke nije riješio pitanje Zakona o pobačaju već je perući ruke poput Pilata prepustio to nekom drugom sazivu.

KRV i POKOLJ

Možda su to „krvave“ fleke koje simboliziraju zločine počinjene na Bleiburgu, Hudoj Jami, Mariboru ili na nekom drugom stratištu od njih 1700 do sada poznatih. Označava li ta crvena boja ono što će Hrvati ponovo doživjeti od tzv. „antifašista“ i to u smislu crne parole viđene u Beču  kod prosvjednika protiv komemoracije na Bleiburgu. Iako je na tom transparentu bila napisana parola koja zove na ubijanje – zločin, navedenu parolu nije maknula austrijska policija. Pisalo je kako treba dovršiti ono što je Tito započeo i nije dovršio, a što se odnosi na likvidacije u poraću koje slavi i zagovara ekstremna ljevica. Nije li stravično kada bivši hrvatski predsjednik na proslavi rođendana jednom od 10 najvećih svjetskih ratnih zločinaca kaže kako fašizam kruži Europom te kako  fašizam uvijek završi pokoljem. Gdje on to u Hrvatskoj, a i Europi vidi fašizam? Prijeti li to on ne daj Bože neistomišljenicima  u Hrvatskoj i Europi? Pokolj koji on spominje govori o tome kakav je to bio partizanski antifašizam. Savki čovjek s imalo savjesti srami se i osuđuje takav zločin koji se skriva iza poštenog antifašizma. Bez suda i mogućnosti na obranu likvidirane su stotine tisuća ljudi među kojima mnogo staraca, žena i djece. Pravna znanost to zove GENOCID.

CENTRALNA PROSLAVA ZLOČINA

I ove godine apologeti komunističkog sustava i neutješeni Jugoslaveni  došli su danas (25. svibnja) u Kumrovec da obilježe rođenje jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broza Tita. Opet se Kumrovcem vijori simbolika pod kojom su u i nakon II Svjetskog rata počinjeni mega zločini te simboli pod kojima je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. To su simboli pod kojima su počinjeni stravični zločini u Vukovaru, Ovčari, Četekovcima, Škabrnji, Aljmašu i mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima  HAZU nije osudio ove simbole i zabranio ih već ih je upravo suprotno mišljenju Europe i svijeta legalizirao. Da nije tragično bilo bi komično.

BOG: „JA SAM S VAMA“

No, Bog uvijek na kraju kaže svoje. Isto kao kad je rekao: ¨“Ovo je moj sin voljeni. U njemu mi sva milina“ danas je svima poslao jasnu poruku kako je uz one koji su učestvovali u Hodu za život. Upravo za vrijeme Hoda za život na nebu se oko sunca pojavio veliki sjajni krug, a krug je oduvijek bio simbol života. Zato svi vi koji ste hodali za život ne bojte se jer je Bog uz vas. To je bio jasan znak  Božje ljubavi prema Hrvatskom narodu koji nam kaže da i dalje hodamo i slijedimo njegovog sina Isusa Krista, jer on je put, istina i život. I nadalje budimo oni koji šire ljubav, toleranciju i istinu.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari