Pratite nas

Pregled

Za herojem tragali 29 godina: Naš Žarko našao je svoj mir…

Objavljeno

na

Foto: 24sata

U masovnoj grobnici u Marincima našli su posmrtne ostatke heroja iz Bogdanovaca. Obitelj će Žarka Manjkasa pokopati u Brodskom Stupniku uz njegovu majku. Ona nije dočekala da joj pronađu sina…

Ana Manjkas, Žarkova majka, nikad se nije pomirila sa sinovim nestankom. Čeznula je za mjestom na kojemu bi sinu jedincu mogla zapaliti svijeću, pokloniti se, isplakati… Mjesto utjehe za nju je u stanu bio ugao sobe koji je pretvorila u oltar za sina.

Na njemu su stajali cvijeće, sinova slika i njegovi predmeti. Sve do smrti molila je Boga samo da nađe sinove kosti. Umrla je i nije ga našla.

Posmrtni ostaci Žarka Manjkasa Crvenkape identificirani su jučer na Zavodu za sudsku medicinu na zagrebačkoj Šalati. Pronašli su ga, uz još troje ljudi, u masovnoj grobnici 18. siječnja u Marincima nedaleko od Vukovara. Uz njega su našli i kosti branitelja Stjepana Katića, Antuna Petričića i Marka Kneževića.

‘Da me čuje, rekao bih mu da sam sretan što mi je bio prijatelj i što smo zajedno odrasli. Volio sam ga kao brata’, rekao je Žarkov najbolji prijatelj…

Konačno da se ta priča završila, da zatvorimo to poglavlje. Žarkov otac preminuo je 1968., a majka 2012. Želimo ga pokopati u Brodskom Stupniku, uz majku koja ga nije dočekala, rekao je Manjkasov bratić Nikola Vidmar, pišu 24sata.hr

Kaže kako se u trenutku Žarkova nestanka našao na istom ratištu. Nažalost, od suboraca tad ništa nije uspio doznati, nego ga je na povratku kući dočekao lampion pred vratima.

– Mislio sam da mi je umro djed koji je imao 91 godinu. Ušao sam u kuću i vidio majku kako plače. Rekla je da je poginuo Žarko. Pitao sam se kako, kad sam i sam bio ondje, a nisam ništa čuo – prisjetio se Vidmar.

Pomoćnik ministra branitelja Stjepan Sučić rekao je kako su osnovnu informaciju o mogućoj masovnoj grobnici, koja je nađena u siječnju, dobili prije deset godina. Tad je nisu pronašli, no u suradnji s drugim institucijama odlučili su sustavno pregledati teritorij u okolici Marinaca.

Sestra identificiranog Antuna Petričića, Marija, kaže kako je njezin brat prije nestanka ušao u minsko polje i poginuo.

‘Znamo gdje ćemo ga pokopati’

– Pretužni smo, no u jednu ruku smo presretni što smo ga pronašli. Sad barem znamo gdje ćemo ga pokopati – kaže Marija. Peta jučer identificirana žrtva rata je Cvita Mihaljević. Njezine ostatke našli su u Negoslavcima.

Od početka izdavanja serijala “Nestali” još je dvoje sugovornika našlo svoje najmilije – Marija Raužan identificirala je i pokopala supruga Marijana, a Mira Nikl sina Vladu

O hrabrom junaku Bogdanovaca, Žarku Manjkasu Crvenkapi, 24sata.hr pisali su lani u lipnju. Njegov zapovjednik, pukovnik u mirovini Damir Radnić i školski prijatelj Stjepan Dugan prisjetili su se života i posljednjih dana neustrašivog heroja koji je uništio 12 tenkova. Kažu da je bio sjajan mladić.

Prvu informaciju o mogućoj masovnoj grobnici u Marincima dobili su prije 10 godina. Tad je nisu našli pa su odlučili cijelo područje sustavno pretražiti…

– Te ratne 1991. imao je 24 godine. Sa simpatičnom baby facom nalikovao je 20-godišnjacima, kojih je bilo najviše u našoj ekipi. Nas dragovoljaca HOS-a u Vukovaru bilo je 58, a Žarko je bio jedan od nas – s ponosom u glasu govori nam Radnić.

Žarko se njihovoj postrojbi pridružio u Zagrebu tijekom rujna 1991. godine. Prva ratna iskustva stjecao je tijekom okruženja vojarne Borongaj i već se tad pokazao kao strašno hrabar momak. Za Vukovar su, raspoređeni u tri grupe, krenuli 26. rujna, a putovali su dan i pol. Nakon nekoliko dana na Sajmištu, Crvenkapa je s još sedam dragovoljaca HOS-a raspoređen braniti Bogdanovce. U selo su neopaženo ušli 1. listopada 1991. u tri sata nakon ponoći.

– Dan kasnije uistinu je uslijedio veliki i žestoki napad kojim je selo trebalo biti okupirano i pasti kao što su pali Marinci i Cerić. U selo je ušlo jako puno tenkova, nastala je panika. I ja sam razmišljao na koju stranu ići – prema Vinkovcima ili Vukovaru. Osim što ti je sve nepoznato, ne znaš odakle ti prijeti veća nesreća. I tad se dogodio Žarko Manjkas Crvenkapa.

Uništio je 12 tenkova

Od tada počinje njegova legenda. Uzeo je ručni bacač, valjda prvi put u životu, i pogodio tenk T84. I to je prvi uništeni tenk u Bogdanovcima tijekom Domovinskog rata. Bio je pun eksploziva, granata, čak mu je kupola odletjela nekoliko metara u zrak, pala naopako i nasadila se na tenk. I tad se u našim glavama dogodila promjena od 360 stupnjeva. Kao da nam je netko upucao adrenalin.

Počeli smo kao osice jurišati na te tenkove i transportere. Samo taj dan uništili smo 12 tenkova i transportera, Žarko čak četiri komada – svjedoči Radnić. Od tog 2. listopada Žarko Manjkas je postao protuoklopna zvijezda. “Gdje god je frka, zovi Žarka”, bio je slogan ekipe. A Radnić svjedoči da je sve obavljao s nevjerojatnom lakoćom. Nažalost, hrabri Crvenkapa izgubio je život 10. studenog 1991. godine tijekom proboja iz Bogdanovaca u “štafeti smrti”.

Pripadnici HOS-a, Garde i MUP-a krenuli su u proboj s civilima koje su pokupili iz podruma. Do slobodnog teritorija dijelilo ih je minsko polje. Prvi su išli vojnici. Na čelu s Crvenkapom. Ako netko i stane na minu te strada, drugi bi ga zamijenio sve dok civili ne stignu na sigurno.

– Crvenkapa je zapeo nogom za minu, aktivirala se još jedna i stradalo je svih 11 branitelja. Lakše je ranjeno i nekoliko civila koji su nastavili dalje te su stigli u Nuštar. Uz Crvenkapu, na toj livadi ispod Marinaca na licu mjesta poginuli su još Stjepan Katić, Josip Knežević, Antun Petričić, Marko Knežević, Zoran Antunović i Anto Šarić, dok su Ivica Jurčan, Ramo Hrbatović, Tihomir Iveta Piđo i Đuro Kovačević teško ranjeni, ali su preživjeli – rekao nam je tad Radnić i dodao:

Žarko ih je sve zadužio…

– Žarko nas je sve zadužio, ne samo djelom, nego poštenjem, nadahnjujućim visokomoralnim, a s druge strane naivno dječjim ponašanjem. Nastavit ćemo štovati njegov lik i djelo.

A Dugan, Žarkov najbolji prijatelj, još tuguje za prijateljem kojeg je volio kao brata.

– Da me čuje, rekao bih mu da sam sretan što mi je bio prijatelj i što smo zajedno odrasli. Volio sam ga kao rođenog brata – kroz suze je zaključio Stjepan Dugan, pišu 24sata.hr

Ispovijesti obitelji nestalih objavljene su u dvije knjige koje su 2017. i 2019. promovirane u Zagrebu, Osijeku i Vukovaru. Za doprinos u rješavanju sudbina nestalih u Domovinskom ratum, autorice Romana Bilešić i Danijela Mikola lani su odlikovane redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski.

Pronađen Crvenkapa: Identificirano pet osoba nestalih u Domovinskom ratu

Što vi mislite o ovoj temi?

Pregled

Mons. Ivan Hren: Skinut ćemo sjeverni toranj kako bi se uklonila opasnost

Objavljeno

na

Objavio

Kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog mons. Ivan Hren izjavio je u srijedu da zasad nema točnih podataka o šteti nastaloj na zagrebačkoj katedrali u potresu 22. ožujka, kao ni procjene troškova njezine obnove te je potvrdio da će se se skinuti vrh oštećenoga sjevernog tornja kako bi se otklonila opasnost od rušenja.

“Nećemo raditi rekonstrukciju, nego samo skinuti opasnost koja prijeti”, rekao je mons. Hren za N1 televiziju dodavši kako je južni toranj pao jer je, kako statičari kažu, bio ukrućen skelama.

Podsjetio je da je u ponedjeljak okupio ekipu koja je radila na katedrali te su naručene dizalice i počeli micati kamenje koje je prijetilo i Nadbiskupskom dvoru nasuprot katedrale.

“Sjeverni toranj ostao je visjeti, a kad smo uspjeli doći do snimke o stanju, okupili smo statičare i vidjeli da je daleko manja šteta da ga skinemo mi nego da padne i pitamo se hoćemo li imati katedralu”, rekao je Hren.

Oba su tornja, naglasio je, na istoj koti, a ovaj je potres pokazao gdje je slaba točka tornjeva koje je projektirao Bolle.

Što će se i kako dalje raditi pitanje je vremena, statike, procjene i odluke, napomenuo je.

Podsjetio je i kako su unutar katedrale zaštitili sarkofag blaženika Alojzija Stepinca. “Mičemo sve kipove sa zidova, maknut ćemo i vitraje da se ne bi dogodila veća šteta, a radimo i projekt skele kako bismo mogli uopće snimiti do koje mjere je oštećena statika i na koji način ćemo raditi, a što će raditi struka”, rekao je mons. Hren.

Istaknuo je i kako zasad nemaju točne i egzaktne podatke o troškovima i šteti.

Foretić: Štete se još utvrđuju

Glavni projektant obnove katedrale Damir Foretić također je istaknuo da se štete još utvrđuju, dodavši da će se one još dugo evidentirati i gledati.

Tek onda ćemo moći reći što nas sve očekuje u budućnosti, rekao je.

Sada skidamo sve od lanterne pa do vrha križa sjevernoga tornja, naglasio je dodavši kako su od jabuke na vrhu kroz toranj provučene dvije čelične šipke od 30 mm, koje sve drže u jednom komadu.

Smatra da je problem nastao na lanterni kod dijelova koji su se odlomili pa bi se zbog toga mogao srušiti cijeli zvonik.

“Cijeli se zvonik okrenuo za 12 do 15 cm”, rekao je Foretić i dodao kako vrh sjevernoga tornja planiraju skinuti u jednom komadu.

Skidat ćemo ga dizalicom od 500 tona, a drugom dizalicom ćemo ga obuhvatiti oko cijeloga zvonika i pokušati spustiti sve u jednom komadu, objasnio je

Naglasio je da će tek kad detektiraju sve što se dogodilo, napraviti analize i statičke modele pa onda vidjeti koja se ključna mjesta mogu na neki način statički ojačati. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Da nam je netko ovo rekao prije dva mjeseca, mislili bismo da je lud…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: M. Čobanović

Jednu stvar moramo iskreno priznati.

Da nam je netko prije dva mjeseca rekao da će Hrvatska biti među najuspješnijim europskim zemljama u suzbijanju epidemije koronavirusa, ne bismo mu povjerovali.

Mi Hrvati? Mi možda dobro igramo nogomet. Dobro uređujemo apartmane. Znamo po skrivećki peći dobru rakiju i praviti vrhunsko vino. A ni maslinovo ulje nam nije za baciti. Umijemo „razvlačiti“ kunu „od prvog do prvog“ u mjesecu. Nenadmašni smo, iako to nevoljko javno priznajemo, i u nepodopštinama različitih vrsta, ponajviše u muljanjima sa plaćanjem poreza.

Ali da bi se dobro nosili sa zarazom biblijskih razmjera, epidemijom koja je zaustavila svijet, rasturila bolnički sustav, na koljena bacila čak i jednu Ameriku? Ne, u to nitko od nas tamo u siječnju nije mogao povjerovati.

Brojke, međutim, ne lažu.

Hrvatska proporcionalno gledano doista ima jednu od najnižih stopa zaraženih virusom COVID-19 među susjednim zemljama. I, što je još važnije, jednu od najnižih stopa smrtnosti u čitavoj Europi.

Kod nas je do sada od posljedica zaraze koronavirusom umrlo 6 osoba. To je jedan i pol umrlih na milijun stanovnika. U Italiji je preminulo 11 591 ljudi. Odnosno 192 osobe na milijun stanovnika. U Španjolskoj je umrlih 8189. Što je 175 umrlih na milijun stanovnika.

No, nećemo gledati samo najgore primjere. Zemlje koje je korona toliko snažno pogodila da im mrtve mora odvoziti vojska.

Uzmimo, recimo, jednu Švedsku. Zemlju koja je daleko od Italije, Kine, Irana. Državu koja je mnogima ideal. Visoke plaće, visoki standardi u bolnicama, zdravstveni sustav koji je jedan od najboljih na svijetu. Tamo je od koronavirusa dosad preminulo 180 ljudi. Točnije 18 ljudi na milijun stanovnika. A 439 – isto na milijun – ih je zaraženo. Kod nas je na COVID-19 pozitivno 211 ljudi na milijun građana.

Možemo pogledati i nama susjednu Sloveniju, koja uslijed epidemije ima 15 mrtvih. Odnosno 7 na svaki milijun. I stopa zaraženih je neusporedivo veća nego u Hrvatskoj. Ona iznosi 386 na milijun stanovnika.

Švicarska? Sa 395 umrlih od koronavrusa, to je 46 smrti na svaki milijun stanovnika. Francuska? Brojka je ista.

U Nizozemskoj i Belgiji je 61 umrli na milijun stanovnika. U Velikoj Britaniji stopa je za sada niža, i iznosi 21 umrli na milijun stanovnika. U Austriji je 14, u Portugalu i Danskoj 16, a u Norveškoj 7 umrlih na milijun stanovnika.

Hrvatska je, podsjećamo, ima jednog i pol umrlog na milijun stanovnika.

A koliko nam dobro ide najbolje pokazuje primjer Njemačke, u kojoj se zaraza proširila na sve savezne države, i koja ima 67 tisuća oboljelih. No koja unatoč tome ima „samo“ 8 umrlih na milijun stanovnika.

Nisku stopu ima i Češka – 2 umrla na milijun stanovnika. Srbija sa 23 smrti od COVID-19, odnosno 3 umrla na milijun stanovnika. Bosna i Hercegovina sa 12 smrti, i 4 umrla na milijun stanovnika. Bugarska sa 8 umrlih (1,1 na milijun), Rumunjska sa 72 umrla (3,6 na milijun stanovnika) Poljska sa 32 mrtva, odnosno 0,8 na milijun stanovnika. Slovačka nema nijednog umrlog.

Nijedna od tih istočnoeuropskih zemalja izravno ne graniči s Italijom, u kojoj je glavno žarište pandemije u Europi. A Hrvatska od dobrog dijela njih ima nižu stopu smrtnosti.

Kada pandemija prođe, godinama će se analizirati što je koja zemlja napravila u prvim mjesecima da svoje građane zaštiti od zaraze. A tada nam neće preostati drugo nego da dr. Vilija Beroša, dr. Alemku Markotić i njihove suradnike – bar na neko vrijeme – negdje dobro sakrijemo.

Jer zemlje poput Njemačke, Švicarske ili SAD-a neće štedjeti novca da takve stručnjake dobiju na svoju stranu, piše Marina Karlović Sabolić / Slobodna Dalmacija

‘Hrvatska ima najbolji stožer za obranu od corona virusa u cijelom svijetu’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari