Pratite nas

Kronika

Za Hrvate iz Posavine nigdje mjesta nema

Objavljeno

na

U Bosanskoj Posavini, obrana je očajnički nastojala zaustaviti srpsku ofenzivu i spriječiti probijanje koridora i uspostavu komunikacije Knin – Banja Luka – Bijeljina – Beograd.
Branitelji Posavine, domaći Hrvati i Bošnjaci i dijelovi HV došli su u pomoć, ne sluteći da je sve o predaji Posavine dogovoreno. Bespredmetno je sada analizirati tadašnja borbena djelovanja, jer uzrok pada Posavine nije u braniteljima. Ipak forme radi, rađena su istraživanja i napisano je mnogo stranica koje nitko nije čitao, jer su svi znali da je prava istina drugačija.

Inspekcija u Bosanskoj Posavini; bila je ukupno mjesec dana. Pregledavalo se sve i svakoga i uvijek dolazilo do zaključka da je u ratna zbivanja u Podunavlju umiješan netko treći, da su se potezi vukli van Posavine i za to postoji niz činjenica.

Etničko čišćenje Hrvata tijekom Velikosrpske agresije

Tijekom domovinskog rata i Velikosrpske agresije prognano je preko 100.000 Hrvata. Na temelju ovih podataka može se reći da je izvršeno etničko čišćenje Hrvata od strane Hrvatske države. Broj povratnika je neznatan jer se nisu osigurali osnovni uvjeti za život. O prognanim Hrvatima u Bosanskoj Posavini nitko se ne brine i nitko ništa ne čini da se oni vrate na svoja ognjišta. Svaki dan zato slušamo o Srpskoj manjini. Ti isti koji su bili agresori na Hrvate vraćaju se i useljavaju u novo obnovljene kuće koje su oni i njihova braća Srbi srušili. Za izbjegle Hrvate nitko ne pita niti se išta čini da bi se oni vratili na svoja ognjišta. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Bosanskoj Posavini je živjelo 44% Hrvata, 26% Srba i 23% Bošnjaka. Danas je ta slika u cijelosti izmijenjena. Obnavljaju se samo Srpske kuće i sve se čini da se oni bez imalo srama vrate u Hrvatsku koju su rušili i ljude ubijali dok Hrvati Bosanske Posavine ostaju od sviju zaboravljeni i ostavljeni. Za njihov povratak i obnovu njihovih kuća nitko nije zadužen. Posavljanski Hrvati zaboravljeni od Hrvatske države i živi su svjedok da se Hrvatska vlast o svojim Hrvatima ne brine, da su ostavljeni sami sebi i da se ne vraćaju na svoju rodnu grudu nego povremeno s tugom obilaze ruševine i vraćaju stare uspomene. Hrvati izumiru kao narod a nije ni čudo jer se ne brinemo za svoju prošlost a onda nema ni budućnosti. Pojedinac ne može puno učiniti a službene vlasti za Posavske Hrvate ne žele ništa činiti jer da žele već bi se nešto učinilo, kuće obnovile a obitelji vratile na svoju hrvatsku grudu.

POSAVLJAKE ODRŽAVA SAMO SLOGA I VJERA U BOGA

Svake godine obitelj Tome Maras o Božiću dođe u svoj porušeni dom u Derventi. Ljubav i uspomene prema svome domu nikada ne prestaju. Sada dolazi sa sinom Silvijem i trećom generacijom izbjeglištva iz obitelji Maras, unucima Gabrijelom, Monikom i Laurom. Sa pažnjom i zainteresiranosti djeca slušaju priče svoga oca Silvia i djeda Tome kako je nekada bilo u njihovoj Derventi, u kući u koju su tek uselili i u kojoj je život u samo par mjeseci stao jer su Srbi izvršili agresiju i cijelu je porušili. Hrvatska država za uzvrat im je ponudila mirnu integraciju nakon koje je iseljeno preko 100.000 Hrvata jer je suživot sa Srbima koji su ubijali i rušili njihove domove bio nezamisliv.

Ono što su ranije generacije hrvatskog naroda u Bosanskoj posavini jedno i pol tisućljeće imale, čuvale i sačuvale sve do ovog rata (1992.-1995.), zločinačkom agresijom srbocrnogorskih vojnih postrojbi srpski su imperijalisti uspjeli nasilno oduzeti. Prostor su oteli, hrvatski i muslimanski narod što pobili, što protjerali. No, uzdajući se u Božju providnost i pravednost, u duhovnu snagu svakog hrvatskog Posavca, u stečenu duhovnu snagu koju su im stoljećima ulijevali njihovi preci, njihovi duhovni oci franjevci, njihova braća s gornje strane Save, njihova subraća iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, uzdajući se u stečenost povijesnog pamćenja, uzdajući se u posavski hrvatski um, krv, znoj i suze, uzdajući se u se, u vlastitu svoju osobnost, ovaj se narod i nada i vjeruje u povrat svoje imovine i svog prostora, u povratak svog tjelesnog bitka i svoje plemenite duše na vjekovna hrvatska posavska ognjišta. Jer, čiji je ovo prostor, čiji su ovi krajevi – oduvijek se znalo i zna se ali Hrvatska se o Posavini ne brine. Zaboravili su Hrvati koji sjede u Saboru da je se iz Posavine branila Hrvatska, jer da su Srbi imali otvoren put sa Bosne, Slavoniju nitko ne bi spasio i Srbočetnici bi imali otvoren put da ostvare svoje ciljeve Velike Srbije. Žalosno je da se Hrvatska Vlada brine o onima koji su rušili Hrvatsku i da se njihove kuće obnavljaju dok za Hrvate iz Posavine nigdje mjesta nema i samo njihove kuće se ne obnavljaju. Sve je to u sklopu plana da se Hrvati u Posavinu ne bi vratili na svoju djedovinu i činili većinu stanovništva kako je to bilo prije Srbočetničkog napada na Posavske Hrvate. Ali zato Hrvatska Vlada sve čini za srpsku manjinu pa su njihovi uvjeti života bolji u Hrvatskoj koju nikada nisu željeli i koju ne vole niti će je ikada voljeti, nego što imaju Hrvati. Sad sa naklonišću gledaju kako Srbi podižu spomenike četnicima koji su najviše rušili Hrvatsku i ubijali Hrvate. Hrvat je opet tako teško biti! Rekao je naš AG Matoš i od tada, nažalost ništa se promijenilo nije.

Tomo Maras sa unucima Gabrijelom, Monikom i Laurom u Crkvi Sv. Juraja

Slavica Vučko/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

U Italiji uhićen hrvatski državljanin povezan s krijumčarenjem 300 kg kokaina

Objavljeno

na

Objavio

U velikoj akciji talijanske policije uhićene su četiri osobe zbog međunarodne trgovine kokaina, a među njima i hrvatski državljanin.

Pošiljka sa 333 kilograma kokaina vrijednog oko 100 milijuna eura stigla je iz Brazila u talijansku luku La Spezia prije tjedan dana.

Skener je detektirao da 12 kontejnera paleta s crnim granitnim pločama ima različitu gustoću sadržaja i kilažu. U udubljenjima granitnih ploča bila je skrivena pošiljka od 300 paketa kokaina, piše Jutarnji.hr.

Policija je u akciji imena ‘Samba 2020’ u tajnosti zamijenila sadržaj paketa i tako ulovila četiri osobe – talijanskog, albanskog i hrvatskog državljanina te brazilsku državljanku.

Pretpostavlja se da je pošiljka bila namijenjena pripadnicima kalabrijske ‘Ndranghete, no policija tek mora istražiti i otkriti tko su ostali članovi upleteni u krijumčarenje droge, kao i kamo je sve droga trebala stići i tko su kupci.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

In memoriam Roger Scruton (1944-2020) obnovitelj konzervativizma

Objavljeno

na

Objavio

Za razliku od britanskih i anglo-saksonskih konzervativaca koji podržavaju gospodarski liberalizam i free trade ideologiju, Scruton smatra da tradicija konzervativizma počiva na duhovnim i političkim postulatima koji nadilazu samu ekonomsku sferu, te da suverenitet pojedinca ( individualizam) ne može sam “činiti društvo”.

U nedjelju 12. siječnja 2020, je preminuo Roger Scruton engleski filozof i pisac i jedan od najutjecajniji konzervativnih mislilaca. Scrutom se bavio estetikom i političkom filozofijom, bio je urednik konzervativnih političkih novina The Salisbury Review. Autor je pedesetak knjiga među kojima Značenje seksualnosti, Estetika glazbe i Kako biti konzervativac. Tijekom 1980-ih bio je začetnik uspostava mreža tajnih sveučilišta u Istočnoj Europi, pomažući disidentima, posebno Česima, u borbi protiv sovjetske cenzure.

Istodobno je marginaliziran od strane britanske inteligencije, nakon što je satirično kritizirao antirasizam u Timesu, i zbog toga nije promaknut kao što je trebao na sveučilištu. Njegova kritika multikulturalizma i njegova obrana nacije naišli su na oštre kritike progresivnih liberala u Londonu. Scruton je također zaslužan za obnovu konzervativne ekologije, i smatrao je da pitanje zaštite prirode pripada političkoj desnoj konzervativnoj obitelji. Vlada Teresa Maye u studenom 2018. godine povjerila mu je predsjedanje komisijom zaduženom za ljepotu u arhitekturi, (Building Better).

Nažalost, nakon polemike koju je pokrenuo novinar iz New Statemana, istaknuvši iz intervju Scrutonovu kritiku koncepta islamofobije i miješanje Georgea Sorosa u unutarnje poslove Mađarske, filozof je nepravedno optužen za antisemitizam i kukavički otpušten. Njegovo djelo „Značenje konzervativizma, ( the meaning of conservatisme) iz 1980., predstavlja “nepristojni pokušaj suzbijanja ideologije slobodne trgovine Thatcherijskih istraživačkih centara”. Naime, za razliku od britanskih i anglo-saksonskih konzervativaca koji podržavaju gospodarski liberalizam i free trade ideologiju, Scruton smatra da tradicija konzervativizma počiva na duhovnim i političkim postulatima koji nadilaze samu ekonomsku sferu, te da suverenitet pojedinca ( individualizam) ne može sam “činiti društvo”. Kao nasljednik Michaela Oakeshotta, Scruton je čuvar duge engleske konzervativne tradicije, koja je od Benjamina Disraelija i Roberta Peela, nastojala prilagođivati i korigirati učinke dvostruke revolucije, industrijske i tehničke s jedne strane, demokratske i individualističke-liberalne s druge strane. Kao takav, Scrutonov konzervativizam također u sebi nosi stalnu napetost između konzervativizma i liberalizma. Konzervativizam tako priznaje postojanje općeg dobra i potiče zajednice i posrednička tijela da ga ostvare, pridodaje veće mjesto ukorijenim autoritetima, hijerarhiji; osjetljiv je na ekscese modernog političkog projekta koji je u osnovi liberalni projekt.

Scruton je podržavao pluralne singularnosti lokalnog i regionalnog života i vjerovao u postojanje naroda i korisnost granica, podsjećao je s Disraelijem da “nacije imaju svoj karakter kao i pojedinci”, dok liberalna antropologija vodi k uspostavi tržišnog unificiranog svijeta kojem se upravlja univerzalnim zakonom. U članku poljskog povjesničara ideje Leszek Kolakowski ističe “konzervativnu-liberalnu-socijalističku” vjeru, tri senzibiliteta i političke ideje koje se ne moraju nužno isključivati, a filozofija i djelo Rogera Scrutona upravo su nastojali sintetizirati i pomiriti ova idejna stremljenja.

Kao autor knjige, « How to be a Conservative ?» (2014) Scruton naglašava kako konzervativizam ne pripada ni jednoj teoriji , ili bilo kojem obliku konstruktivizma već proizlazi iz svakodnevnog iskustva “ zajedničkih značenja” , zajedničkog osjećaja i intuicije da “dobre stvari mogu bili lako uništene , ali ne i lako izgrađene”: Načelo kooperativnosti i suradnje kao i solidarnosti je u središtu konzervativne misli, a zajednička kolektivna dobra kao « mir, sloboda, pravo, civilnost, zaštita vlasništva » trebaju biti zaštićeni i očuvani.

Individualizam se temelji na egoizmu i narcizmu i generira jedna oblik društvenog takmičenja i Darwinizma. Kooperativnost je razvidna i prisutna unutar « oikosa » ljuba prema domu, koji nadmašuje ideal nomadizma globalista poput Jacquesa Attalia. Scruton koji smatra da je nacionalni suverenitet ključni uvjet istinske demokracije, kritizira multikulturalizam koji proizlazi iz nastanka jedne « građanske kulture » koja se odvojila od tradicionalnih uporišta i favorizirala masovnu imigraciju iz siromašnih prema bogatim državama. Na drugu stranu, liberalizam je omogućio nastanak ideologije « Političke korektnosti » u kojoj je normizirani « zdrav razum » postao glavna poluga represije i obrnute represije u ime antirasizma.

Nakon Russel Jacobya koji je prezirao « tu desnicu koja štuje tržište i ujedno proklinje kulturu koja je izravni proizvod tog istog tržišta », Scruton se postavljao kritički u odnosu na liberalni konzervativizam. Naime malo je suvremenih konzervativnih intelektualaca koji su uvidjeli da kapitalizam koji se temelji na neograničenoj požudi za bogatstvom, nije kompatibilan s konzervativnim moralom.

Kao kritičar modela homo economicusa, Scruton smatra da je konzervativizam jedna vrsta duhovnosti koja brani primat kulturnog i teološkog nad politikom, reducirana na dobro funkcioniranje tržišta. U tom pogledu Roger Scruton naglašava da je „točka polazišta konzervativizma taj osjećaj da dobre stvari mogu bili olako uništene ali da ih je teže vratiti “: Dakle najbolje u sadašnjosti proizlazi iz spoznaje i kumulativnog odnosa prošlih iskustava.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari