Pratite nas

Komentar

ZA ISTINU SPREMNI – SRBIN NAGRAĐEN PLJESKOM U VUKOVARU

Objavljeno

na

Nije potrebno biti povjesničar, pravnik, a ni policajac pa da znate kako se istina može utvrditi iz materijalnih dokaza između kojih su dokumenti sasvim sigurno jedni od najpouzdanijih. Prisjetimo se sudovanja u demokratskom svijetu.  Stranke u nekom sudskom postupku predlažu određene materijalne dokaze (dokumente) koji bi trebali potvrditi  njihove navode na temelju koji neovisni sud donosi svoj pravorijek.

Za razliku od demokratskog svijeta u totalitarnim sistemima kakav je bila Jugoslavija vladalo je pravilo: “Kadija te tuži, sudi i drži. Tvoje pravo na obranu i istinu bilo je samo deklaratorno, a sustav je uvijek „bio u pravu“. Tek 70-tih godina prošlog stoljeća došlo je do razdvajanja pravosuđa od milicije (SUP-a) što je bio jedan od osnovnih preduvjeta za daljnji demokratski razvoj društava.  Unatoč odvajanju sudstva od milicije nije se postigla neovisnost sudstva jer je politika i dalje držala sudstvo pod svojom šapom. O tome najbolje govore politički procesi i presude koje su štitile totalitarni sustav od demokracije. Tisuće i tisuće ljudi završavali su na Golom Otoku, Staroj Gradišci i Lepoglavi samo zato jer su bili politički neistomišljenici.

Komunistička partija, tada jedino dopuštena, poslije II. svjetskog rata ideološki je kreirala povijesna događanja kako bi prikrila stravične ratne i poratne zločine kojima je došla na vlast. Milijarde i milijarde tadašnjih dinara potrošeno je na učvršćivanje i promociju neistine. Stvarani su mitovi koji su ušli i u školske udžbenike gdje nažalost egzistiraju i dan danas. Brižnim planiranjem stvorena je paradigma koja je taj totalitarni režim čuvala od neistomišljenika koje je sustav čak i likvidirao ako je to bilo potrebno. Zloglasna OZN-a, KOS i UDB-a zavile su crno mnoge obitelji.

Prisjetimo se samo Ante Brune Bušića (6. 10. 1939 – 16. 10. 1978.) danas kada se je upravo prošlo 40 godina od njegove likvidacije. Bušić se kako karizmatični politički vođa hrvatske emigracije zalagao za neovisnu hrvatsku te je tako kao borac za hrvatski nacionalni identitet bio bjesomučno proganjan od strane SDS-a  ( kolokvijalno rečeno – UDB-e).  Ušavši oko 23 sata u usko dvorište zgrade u Ulici Belleville 57. u Parizu  zakoračio je u  slabo osvijetljeni hodnik gdje ga je zaskočio UDB-in  egzekutor kodnog imena „Mišo“ ili „Pitgora“ koji je u Bušića ispalio više hitaca i usmrtio ga samo nekoliko koraka dalje od njegovog stana.

Tragična istina o genocidu nad hrvatskim narodom tijekom i nakon II. Svjetskog rata brižno je desetljećima skrivana od očiju javnosti. Dokumenti koji govore o tome nalaze se u raznim arhivima i do prije samo kratkog vremena bili su potpuno nedostupni.  Da ti dokumenti ugledaju svijetlo dana pobrinuo se novinar i istraživač Roman Leljak, autor mnogih knjiga i nekoliko dokumentarnih filmova o strašnim komunističkim zločinima nad nesrpskim narodima, a naročito nad hrvatskim narodom.

Njegov dokumentarni film i knjiga „MIT O JASENOVCU“ podigli su na noge još živuće izvršitelje tih zločina, sljedbenike komunističke partije i ljubitelje neprežaljene  Jugoslavije. Osobito ih je pogodila činjenica da će se taj dokumentarni film gledati diljem Hrvatske, a istoimena knjiga sa oko četiristo dokumenata koji donose istinu doći u ruke hrvatskom puku. Zbog urušavanja njihove sotonske komunističke paradigme „unezverili“ su se i pokušavaju na svaki mogući način diskreditirati gospodina Romana Leljaka braneći neistinu novim neistinama. Nemojte pomisliti kako je žalosno da o tome govore i neki „povjesničari“ koji se nisu udostojali niti pogledati dokumente pohranjene u raznim arhivima i saznati istinu. Njima je ta istina dobro poznata no oni kao sljedbenici te mračne ideologije ne žele da se istina obznani. Jesu li ti povjesničari zaslužili mjesta na kojima su? Upravo oni su uhljebljeni u raznim institucijama i na fakultetima kako bi sačuvali tu neistinu. Njih se kao kako meritorne s tih pozicija poziva u „javne“ medije kako bi komentirali politička događanja, a naročito kad treba braniti tekovine totalitarnog režima.

Vrlo je zanimljivo kako i na koji način se pokušava djelovati protiv gospodina Romana Leljaka koji je jučer (16. 10. 2018.) imao predstavljanje dokumentarnog filma i knjige „MIT O JASENOVCU“ u Vukovaru. Iz objave Romana Leljaka na njegovom facebooku vidljivo je kao je na njegovo predstavljanju u Vukovaru došao  iz Beograda njegov suradnik gospodin Blažo Đurović. Gospodin Đurović se prisutnima obratio i  naveo kako je dobio e-mail od ravnatelja JAVNE USTANOVE SPOMEN-PODRUČJE JASENOVAC u kojem mailu stoji (citirano s facebooka):

Poštovani g. Đurović,

s obzirom da je trenutno u Hrvatskoj u toku turneja Vašeg suradnika Romana Leljaka s filmom i knjigom Mit o Jasenovcu, zanima me da li ste imali priliku vidjeti film te ako jeste, koje je Vaše mišljenje o njemu? Mislim da Roman Leljak nije fer prema Vama što sebi pripisuje istraživački posao u arhivima i muzejima u Beogradu, a ipak ste Vi odradili lavovski dio posla. Isto tako, imate li informaciju, da li se možda priprema premijere filma u Srbiji, s obzirom da se veliki dio dokumenata koji su prikazani u fimu čuva u arhivima i muzejima u Srbiji.

Srdačno,

Ivo Pejaković

Na kraju obraćanja Đurović je rekao  kako je pomogao gospodinu Leljaku, što će i dalje činiti, navodeći pri tome “Nisam autor ni jednog dijela filma.”  Iz izvora u Vukovaru dobio sam informaciju kako je publika dugotrajnim pljeskom nagradila gospodina Đurovića.

Samo dan nakon premijernog prikazivanja filma u Zagrebu  28. rujna 2018. reagirala je Javna ustanova Spomen područja Jasenovac tekstom na svojoj službenoj web stranici. Spomen područje Jasenovac izražava zabrinutost, kako kaže,  zbog sve češćih slučajeva umanjivanja i poricanja zločina počinjenih u logoru Jasenovac, a koji se događaju u javnom prostoru. Takve teze obično zastupaju pojedinci i grupe koji istovremeno iskazuju simpatije prema ustaškom režimu, kao što je to i u slučaju autora filma Mit o Jasenovcu.

Iz spomenutog teksta dade se naslutiti kao autor nije ni pogledao film o kojem govori. Autor teksta ne suprotstavlja niti jedan argument (dokument) koji bi pobio bilo koji dio navedenog filma već isprazno s pozicije „autoriteta“ ustanove po već ranije viđenom obrascu  napada gospodina Leljaka. Da je pogledao film vidio bi kako je njegova naracija potpuno nepristrana, a u određenom  trenutku ne negira i  počinjenje zločina u Sabirnom logoru Jasenovac.

Odmah potom u obranu „ MITA O JASENOVCU“  orkestrirano su se uključili mnogi portali: Indeks.hr, Historiografija.hr, Telegram.hr,  Slobodnaevropa.hr, Bilten.org, Hr.N1info.com,  Nacional.hr, Jadovno.com,   TIME.mk i neki drugi koristeći se ispraznim pričama bez argumentacije. Njihova retorika već je desetljećima dobro je poznata svim istinskim Hrvatima.  Urušavanjem njihovog mita potpuno su svjesni skorog gubitka svojih pozicija što ujedno otvara mogućnost njihove lustracije, toliko potrebne u Hrvatskoj.  Tada više neće postojati  mit kojim se već 70 godina hrvatskom narodu  nameće krivnja za nešto što nije počinio.

Konačno je došlo je vrijeme otkrivanja istina o totalitarnom Jugoslavenskom režimu pa tako i o „MITU O JASENOVCU“ koji će se srušit poput zidina Jerihona, no neće ga srušiti sedam trubača u sedam truba već dokumentarni film i knjiga gospodina Romana Leljaka „MIT O JASENOVCU“.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijana Petir je politički kapitalac po mjeri Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

 „Nije hrvatski narod glup da neprestance sluša dijagnoze. Treba mu terapija. Rijetka političarka koja nudi terapiju, a ne govori o dijagnozi je Marijana Petir. Kao hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu iz grupacije Europske pučke stranke dobitnica je EU Oskara u kategoriji poljoprivrede. Tu je napravila niz pomaka za europsku poljoprivredu, a poseban doprinos dala je za hrvatsku poljoprivredu. To se može u nedogled nabrajati“, navodi novinar i hrvatski branitelj Čutura.

 Predizborna kampanja pomalo se zahuktava, slažu se liste, okupljaju stranke, priključuje se neovisne kandidate. Za sada je najzvučnije ime Marijane Petir. „Politički kapitalac“ Marijana Petir potvrdila je i na nedavnim izborima za EU parlament da za tri dana može prikupiti glasače gdje je dobila više od 40 000 glasova i to bez kampanje. U EU parlament su otišli anonimci, s par stotina glasova, a što se danas pokazuje promašenim „niš koristi za Hrvatsku“. Petir se ponovno vratila u politiku s kandidaturom za sljedeće parlamentarne izbore. O politici Marijane Petir te što to znači za hrvatsko selo, prokomentirao  je novinar Vlado Čutura koji se tom problematikom bavi tridesetak godina. „Povratak Marijane Petir u hrvatsku politiku je bogatstvo, bez obzira na kojoj i na čijoj listi se našla“, navodi Čutura.

Nadalje ističe Čutura, to je profil suvremenoga političara s jasnim demokršćanskim načelima, potpuno jasnim za razliku od mnogih koji tu sintagmu uzimaju po potrebi. „Imao sam priliku s njom surađivati, pa se prisjetim dok je bila dožupanica Sisačko-moslavačke županije, pokrenula je više od 11 tisuća gospodarstava u toj županiji. U to vrijeme bio sam urednik glasila ‘Glas sela’. Ta županija je cvjetala u to vrijeme, od vinara, ratara, uzgajivača konja i niz drugih poljoprivrednih aktivnosti.“ Novinar Čutura koji je dragovoljac Domovinskoga rata navodi da se Marijana Petir istodobno borila protiv korupcije i kriminala.

„Tada mi je dala podatke o zloporabi položaja tadašnje županice koje sam osobno nosio u DORH i prijavljivao. Tek je kasnije, političkom voljom, jer se radilo o SDP-eovki, raskrinkan taj kriminal na koji je Marijana Petir godinama upozoravala.“ Čutura ističe da je ispod novinarskoga radara prošlo zalaganje Marijane Petir za hrvatske branitelje, posebno borba protiv tzv. srbijanskoga zakona „mini Hag“.

U to vrijeme svi dragovoljci i oni koji su se borili za Hrvatsku prije njezina priznanja trebali su završiti pred srbijanskim sudovima. Hrvatski narod brzo zaboravlja, na primjer slučaj „Veljka Marića“? Pa njega je Marijana Petir izvukla od mučeničke smrti iz srbijanskoga zatvora. „Zalaganje za pravdu i odgovornost zločinaca za ubijenu djecu u Domovinskom ratu, Marijana Petir je jedina političarka, jedina, koja je ishodila kod Europske komisije da se zločinci moraju kazniti.“

Novinarskim iskustvom Čutura, koji je radio za više od stotinu medija, a još je aktivan u desetak tuzemnih i inozemnih televizijskih, radijskih, pisanih i inih medija promatra prizmu današnje politike. „Danas se ne može ništa pojednostaviti, zapravo političari su često konvertiti, a u Hrvatskoj je oporba uvijek dijagnostičar, bez obzira o kome se radilo. Isključivo su dijagnostičari, ali nema terapije. Nije hrvatski narod glup da neprestance sluša dijagnoze.

Treba mu terapija. Rijetka političarka koja nudi terapiju, a ne govori o dijagnozi je Marijana Petir. Kao hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu iz grupacije Europske pučke stranke dobitnica je EU Oskara u kategoriji poljoprivrede. Tu je napravila niz pomaka za europsku poljoprivredu, a poseban doprinos dala je za hrvatsku poljoprivredu. To se može u nedogled nabrajati.“ Marijana Petir više je puta vodila mlade poljoprivrednike u Europski parlament, razmjenjivali su iskustva s drugim poljoprivrednicima zemalja Europske unije, izborila se za poticaje, za ribare… Istinu valja priznati!“

O demokršćanstvu Marijane Petir, Čutura navodi: „To je osoba koja se ne srami svojih svjetonazora i uvjerenja sam, kao novinar da većina Hrvata dijeli njezino mišljenje i stavove. Hrabrost i jasni stavovi te žene, od neradne nedjelje, čuvanje okoliša, radničkih prava, zatim prava hrvatskih branitelja – potpuno su jasni. Jasni demokršćanski stavovi.“ Novinar Čutura navodi i organiziranje simpozija o bl. Alojziju Stepincu u EU parlamentu. „Mrijana Petir je organizirala izložbu i simpozij o bl. Alojziju Stepincu u EU parlamentu. Zanimljivo je da su došli na simpozij zastupnici pojedinih država, pa i potpredsjednica EU parlamenta, a hrvatski SDP-ovci nisu se pojavili. Tu je suvišan svaki komentar. Ako netko bojkotira hrvatsko, postavlja se pitanje – koga zastupa?“ Nebitna je platforma, važan je sadržaj!

Božidar Bebek

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Izbori: Domoljubna sujeta i razmažena derišta dovode SDP na vlast

Objavljeno

na

Objavio

Mjesec dana je do izbora u R. Hrvatskoj. Te izbore će, po mojoj skromnoj procjeni, odlučiti nitko drugi nego kalkulator. Na što mislim.

Naime, sustav zbrajanja mandata ide po D’Hondtovoj metodi. Ta metoda favorizira onoga tko će biti prvi u svakoj od 11 izbornih jedinica. Tako neka stranka može dobiti npr. 28% glasova, druga nakon nje 25%, treća 18% itd. U takvome stanju ovaj prvi ima velike šanse da mu se pribroji mandat više od onih glasova koji ne prijeđu izborni prag. Budući da je jasno kako su se na strani onih koji se drže strankama desnoga centra i koje govore da promiču konzervativne i domoljubne vrijednosti formirala tri bloka (HDZ, Domovinski pokret i Most) jasno je da će tu glasači sličnih orijentacija biti podijeljeni.

Usto na lijevo-liberalnoj strani ne postoji jaka konkurencija slijednicima komunističke partije SDP-u. U tom stanju oni će, bez obzira što imaju najgori kadar i loše kandidate i nedorasla predsjednika, ni krivi ni dužni, a najmanje zaslužni, doći u poziciju relativnoga pobjednika. Matematika je jasna. Kad se bude prikazivala karta Hrvatske u izbornoj noći ona će se crveniti premda će SDP možda dobiti u prosjeku 25% glasova. U takvome stanju mogu čak računati na oko 60 mandata. Skupa tri bloka desnoga centra mogu dobiti oko 43% glasova, što je za 18 postotaka više od rezultata SDP-a, ali se karta Hrvatske neće pretvoriti u plavu boju ili žutu boju.

Na ovim izborima, što je jako dobro, u sva tri bloka desnoga centra ima sjajnih imena i kandidata. U Most su ušli novi ljudi s intelektualnom i vjerskom dimenzijom, u Domovinskom pokretu Miroslava Škore imamo niz izvrsnih kandidata koji istinski promiču domoljublje i konzervativne vrijednosti, unutar HDZ-a koji je morao proći razne faze čišćenja također postoji dobar broj kandidata koji bi dobro promicali vrijednosti desnoga centra.

Stoga, ako se ne želi ući u kuknjavu dan nakon izbora, bilo bi razborito stati na loptu. Bilo bi uputno da se domoljubna tri bloka međusobno ne optužuju i napadaju. Time se u biti vodi besplatnu kapanju za SDP. Iznosite programe, govorite što možete bolje, poštenije, pravednije učiniti za našu Domovinu.

Promičite vrednote kršćanstva, domoljublja i kulturu života. U borbi za saborsku poziciju treba prestati i stati s blaćenjem jednih prema drugima. Ta gesta već bi bio znak vašega budućega rada. Nastojati Hrvatsku odvesti ondje gdje ona pripada i isticati domoljublje, a klevetama jednih prema drugima dovesti nesposobni SDP na vlast je znak političke sljepoće i plitkoga shvaćanja stvarnosti.

Umjesto tih prepucavanja neka domoljubno političko krilo uzme kalkulator u ruke i neka se zbroje. Matematika je jasna i neumoljiva. Matematika je po sustavu D’Hondta čak i nepravedna. No, dok se igra po tim pravilima njih se treba držati i na njih računati. Svima je jasno da ni jedna opcija neće sama moći sastaviti vlast. Najizglednija je opcija da će vlast moći sastaviti trojac (Domovinski pokret, Most i HDZ). Tu, po meni, nema vremena za sujetu, romantiku i glumu razmaženoga derišta.

Ako je politika borba za vlast, a to po svom habitusu ona jest, onda se u tom stanju mora misliti na ono što će biti nakon izbora. Nije dobro popljuvati buduću nevjestu (snahu) i onda s njom nastaviti živjeti pod istim krovom. Kršćanski nije uputno konkurenta blatiti kako bi se izišlo iz blata. Stoga, apeliram, da nam se ne bi ponovio sindrom Milanović, kalkulator u ruke, a taštinu ostavite po strani u ime općega dobra naše drage Domovine i njezinih divnih ljudi. Kao hrvatski državljanin pozivam da iziđete na izbore. Nemojte ostati u kući. Kao svećenik-pastir pozivam vjernike da iziđete na izbore jer je i to način, uz Božju pomoć, stvaramo bolji svijet.

dr. fra Mario Knezović, fratar.net

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati