Pratite nas

Za mame i tate i generaciju koja će sutra naslijediti naš dom i domovinu

Objavljeno

na

Uz dužno poštovanje prema trudu i iskustvu svakoga … (svi mi govorimo iz svog iskustva) ali … mladost u zadnjih 20 godina izrasta u nešto što nama, kao društvu, nije na čast.

Politička podobnost kao jedini faktor i jedini uvjet za rad u školama zabrinjavajući je i za dijete koje postaje čovjek i za budućnost domovine. Iz škola nam izlaze polupismena djeca, bez discipline, bez društvenih manira, bez navike rada, ne dosljedni.

Apsolutna vlast ravnatelja koji odlučuje baš o svemu, bez kontrole ministarstva ili bilo koga vodi u bezvlađe ili apsolutizam. Ako je tako a tako jer, nitko drugi nema prava glasa u školama osim njih. Oni određuju tko će se primiti, tko će s kim ići u razred, iz kojih će se udžbenika učiti, koji će dobavljač dati veću proviziju u njegov džep, čije će dijete «nositi štafetu»
Apsolutni vladar, pa još sluga svoje partije, odlučuje o sudbini naše djece i pri tom gleda na njih kao na komad upotrebljenog toalet papira, onda to nije dobro i ne može biti dobro.

Ako dijete kada postane čovjek o svom učitelju nema potrebe reći jednu lijepu riječ ili prelazi na drugu stranu da ga ne sretne onda, to nije dobro. Moji profesori, 40 godina nakon moje mature još uvijek nadju vremena da me nazovu i savjetuju, još brinu o meni i ja, o njima.

Djeca odlaze iz školskih klupa potpuno ubijena i ne ambiciozna ili bolesno ambiciozna ali ne u općeljudskom interesu nego, radi osobnog … Nisu takvi zbog ne odgoja kod kuće nago zbog, ne brige u školama. Uspjesi pojedinaca nisu uspjesi njihovih učitelja nego truda roditelja .

Vjerujem da postoje moralni i savjesni odgajatelji ali sam isto tako sigurna da oni nisu u svojoj sredini politički angažirani ..
.Politici u kolijevci znanja i morala, jednostavno, nije mjesto. Pogotovo ne u nemoralnoj politici koju vodi tzv demokratska Hrvatska. Sama činjenica kako o prosvijeti slušamo samo kada treba štrajkati zbog materijalnih prava ali se rijetko čuje da se osuđuje ne briga, aljkavost, nemar, ne znanje i loši rezultati.

Ako učitelj nije samokritičan kako će odgojiti čovjeka koji to jednostavno, mora biti. Uništeno je previše generacija trajno i budućnost ove zemlje je baš zbog toga jako crna. Crkva se trudi i jedina je koja može sve to popraviti ali, dijelom tek.

Mislim iskreno, da bi državne škole trebale pozatvarati (ili iz temelja promijeniti)i da bi školstvo mladih Hrvata trebala preuzeti Crkva a, učitelje i ravnatelje ocjenjivati i birati roditelja i djeca.

Ako je učinkovitost u svemu važna zašto je nevažna u tom prevažnom segmentu društva. Od 50 kandidata za natječaj zašto uzeti dijete seoskog političara ili ono čiji je roditelj dao kovertu sa 2000 do 5 000 eura kolika je cijena na tržištu rada … zašto ne provjeriti i ne saznati koji će učitelj najbolje prenijeti znanje onima u klupi.

Neka natječaj traje mjesec dana ako treba ali tražimo kvalitetu za naše najdraže a ne političku sposobnost .

Učitelj, lječnik, svećenik … to nisu zanimanja nikada bila osim danas i osim u Hrvatskoj. To su pozivi od Boga, dar od Boga i u ime Boga ih trebaju raditi ne podobni nego, sposobni.

Tražimo sposobnost bar tu gdje se oblikuje, stvara i rađa naše danas i naše sutra.

Samo Nera/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Najave

Thompson poziva na Hod za život 25. svibnja u Zagrebu, Splitu i Zadru: ‘Pokažimo da smo narod života!’

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najpopularniji hrvatskih glazbenika Marko Perković Thompson pozvao je putem svoje službene Facebook stranice, da se svi pridruže Hodu za život koji će se održati u subotu 25. svibnja u tri hrvatska grada Zagrebu, Splitu i Zadru.

“Ja sam Marko Perković Thompson i sve vas zajedno pozdravljam, ujedno i pozivam da se pridružite Hodu za život 25. svibnja. Time pokažimo da smo prijatelji života, da smo narod života”, kazao je Thompson u videu koji je objavio.

Uz video je poručio: “Hodom za život štitimo nerođenu djecu – najugroženiju manjinu u Hrvatskoj i pružamo podršku svakoj trudnici. Pridružite nam se 25. svibnja 2019. godine”.

Hod za život, obitelj i Hrvatsku miroljubivi je hod građana u znak potpore svakom rođnom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Ove, četvrte godine za redom, održava se u dvije subote u 5 hrvatskih gradova.

U subotu, 18.5. održao se u Osijeku i Rijeci, dok se subotu, 25.5. održava u Zagrebu, Splitu i Zadru. Više o Hodu za život pogledajte na stranici https://www.hodzazivot.hr/, a za volontiranje se možete prijaviti ovdje. Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

120 g. od dolaska u Hercegovinu – Preživjele su ratne strahote i progon i nastavile svoje poslanje

Objavljeno

na

Objavio

Družba školskih sestara franjevki Krista Kralja

Zahvalne smo Bogu za sačuvane živote svih sestara u Domovinskom ratu i svima onima koji su nam omogućili povratak. Već tradicionalno, nakon Domovinskog rata, sastajemo se u svibnju na Dan zahvalnosti, molitvom i susretima zahvaljujemo dragome Bogu koji nas je štitio sve ovo vrijeme, kazala je za Večernji list BiH jučer provincijska predstojnica s. M. Zdenka Kozina u prigodi svibanjskoga okupljanja svih sestara Provincije i zajedničke duhovne obnove u Bijelom Polju i Mostaru. Sve se to događalo u duhu velikih jubileja, 150. obljetnice utemeljenja Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja i 120 godina prisutnosti i djelovanja sestara u Hercegovini.

– U svojim duhovnim obnovama dublje smo ponirale u našu povijest i duhovnu baštinu, sve to uz usklik iz Psalma 48 “Spominjemo se, Bože, dobrote tvoje!”. Naša je prva nakana zastati i iz dna duše zahvaliti Gospodinu za sva primljena dobročinstva u povijesti Družbe i naše Provincije povjeravajući Mu i svoju budućnost – dodala je s. M. Zdenka Kozina. Obilježavanje 150. obljetnice Družbe počelo je 13. rujna prošle godine, a završit će u rujnu ove. Inače, svake godine školske sestre franjevke u svibnju Danom zahvalnosti obilježavaju izlazak posljednjih sestara iz samostana u Bijelom Polju koji se zbio 17. svibnja 1992. Iako su morale otići, i tamo gdje su se privremeno nastanile, nisu zaboravile svoje poslanje.

– Tijekom Domovinskog rata otišle smo u našu kuću u Baškoj Vodi u Hrvatskoj. No, kako nas je bilo više od 70, nismo se mogle sve smjestiti. Primili su nas dobri ljudi, vjernici laici. Nakon povratka u Hercegovinu smještamo se u Međugorje. Godine 1997. uspjele smo dobiti u posjed svoje povijesno središte u Bijelom Polju, gdje je bilo sirotište, zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Mostara Miji Brajkoviću i pravobraniteljici Grada Marici Ljubić. Potom se radilo, gradilo, obnavljalo… Danas imamo internat, bolesnički odjel… Godine 2005. vraćamo se u Bijelo Polje, a 2012. vraćena je i Uprava Provincije – prisjeća se s. M. Zdenka Kozina. Stoga je jučerašnji dan u 2019. – godini dvostrukih jubileja – bio uistinu poseban. Slavlje je na razini Provincije ujedinjeno u zborovanju sestara u Bijelom Polju i provincijskom sjedištu u Mostaru.

– Jubilarna je godina za svaku od nas veliki događaj radosti i zahvaljivanja za milosni nastanak naše Družbe, za sve sestre, žive i pokojne, kao i za sve naše suputnike koji su pratili hod Družbe i pojedinačnih provincija otvoreni našim brigama i pomažući bilo materijalnom potporom, bilo molitvom i blagoslovom – kazali su nam iz Mostarske provincije. U slavlju su im se pridružile i predstavnice sestrinskih provincija iz Maribora, Splita, Sarajeva, Rimske regije, među kojima je bila i članica Vrhovne uprave i Provincije s. Lidija Glavaš.

Govoreći o zanimanju djevojaka za ovaj poziv, s. M. Zdenka Kozina kazala nam je kako se mladi danas suočavaju s potrošačkim svijetom, relativizmom u kojemu je sve dopušteno, gdje vladaju kaotična moralna situacija i nametnuti prividi sreće, gdje duhovni poziv nije privlačan. Dodala je kako svi oni mole Boga za sadašnjost, ali i budućnost svih djevojaka koje se odluče biti časne sestre.

Naglasila je i važnost pamćenja te kako budućnosti bez sjećanja nema. Jučerašnji program počeo je uvodnom meditacijom. Uslijedili su predavanje “Sjećanje – bitna odrednica identiteta osobe i zajednice”, izložba “Sjećanje u riječi i slici” s. Natalije Palac te film “120 godina milosti” s. Matije Pačar uz pomoć s. Petre Bagarić. Sestre su pohodile i groblje sestara Gruban. U provincijskom središtu u Mostaru misno slavlje predvodio je mons. dr. Ratko Perić, mjesni biskup, po riječima provincijske predstojnice, četvrti nasljednik biskupa Paškala Buconjića, zahvaljujući kojemu su prve sestre još 1. kolovoza 1899. godine stigle u Hercegovinu. I dok god ih bude, brinut će se za potrebite, djelovati u internatima, vrtićima, pomagati bolesnima… Jer, to je njihovo poslanje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari