Pratite nas

Za mame i tate i generaciju koja će sutra naslijediti naš dom i domovinu

Objavljeno

na

Uz dužno poštovanje prema trudu i iskustvu svakoga … (svi mi govorimo iz svog iskustva) ali … mladost u zadnjih 20 godina izrasta u nešto što nama, kao društvu, nije na čast.

Politička podobnost kao jedini faktor i jedini uvjet za rad u školama zabrinjavajući je i za dijete koje postaje čovjek i za budućnost domovine. Iz škola nam izlaze polupismena djeca, bez discipline, bez društvenih manira, bez navike rada, ne dosljedni.

Apsolutna vlast ravnatelja koji odlučuje baš o svemu, bez kontrole ministarstva ili bilo koga vodi u bezvlađe ili apsolutizam. Ako je tako a tako jer, nitko drugi nema prava glasa u školama osim njih. Oni određuju tko će se primiti, tko će s kim ići u razred, iz kojih će se udžbenika učiti, koji će dobavljač dati veću proviziju u njegov džep, čije će dijete «nositi štafetu»
Apsolutni vladar, pa još sluga svoje partije, odlučuje o sudbini naše djece i pri tom gleda na njih kao na komad upotrebljenog toalet papira, onda to nije dobro i ne može biti dobro.

Ako dijete kada postane čovjek o svom učitelju nema potrebe reći jednu lijepu riječ ili prelazi na drugu stranu da ga ne sretne onda, to nije dobro. Moji profesori, 40 godina nakon moje mature još uvijek nadju vremena da me nazovu i savjetuju, još brinu o meni i ja, o njima.

Djeca odlaze iz školskih klupa potpuno ubijena i ne ambiciozna ili bolesno ambiciozna ali ne u općeljudskom interesu nego, radi osobnog … Nisu takvi zbog ne odgoja kod kuće nago zbog, ne brige u školama. Uspjesi pojedinaca nisu uspjesi njihovih učitelja nego truda roditelja .

Vjerujem da postoje moralni i savjesni odgajatelji ali sam isto tako sigurna da oni nisu u svojoj sredini politički angažirani ..
.Politici u kolijevci znanja i morala, jednostavno, nije mjesto. Pogotovo ne u nemoralnoj politici koju vodi tzv demokratska Hrvatska. Sama činjenica kako o prosvijeti slušamo samo kada treba štrajkati zbog materijalnih prava ali se rijetko čuje da se osuđuje ne briga, aljkavost, nemar, ne znanje i loši rezultati.

Ako učitelj nije samokritičan kako će odgojiti čovjeka koji to jednostavno, mora biti. Uništeno je previše generacija trajno i budućnost ove zemlje je baš zbog toga jako crna. Crkva se trudi i jedina je koja može sve to popraviti ali, dijelom tek.

Mislim iskreno, da bi državne škole trebale pozatvarati (ili iz temelja promijeniti)i da bi školstvo mladih Hrvata trebala preuzeti Crkva a, učitelje i ravnatelje ocjenjivati i birati roditelja i djeca.

Ako je učinkovitost u svemu važna zašto je nevažna u tom prevažnom segmentu društva. Od 50 kandidata za natječaj zašto uzeti dijete seoskog političara ili ono čiji je roditelj dao kovertu sa 2000 do 5 000 eura kolika je cijena na tržištu rada … zašto ne provjeriti i ne saznati koji će učitelj najbolje prenijeti znanje onima u klupi.

Neka natječaj traje mjesec dana ako treba ali tražimo kvalitetu za naše najdraže a ne političku sposobnost .

Učitelj, lječnik, svećenik … to nisu zanimanja nikada bila osim danas i osim u Hrvatskoj. To su pozivi od Boga, dar od Boga i u ime Boga ih trebaju raditi ne podobni nego, sposobni.

Tražimo sposobnost bar tu gdje se oblikuje, stvara i rađa naše danas i naše sutra.

Samo Nera/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Odlazak ‘migrant’ Merkel

Objavljeno

na

Objavio

Foto: AFP

Poraz za porazom, promašaj za promašajem, iz lutanja u lutanje, nedodirljive i svemoćne kancelarke iz Istočne Njemačke, političkog mentaliteta tog njemačkog dijela, natjerali su je da ponižena i pobijeđena, poražena i potučena do nogu, počne govoriti zbogom politici. Bio je to dugo, od narod očekivani potez, žene kojoj je vlast slatka i ne daje se iz ruku, političarke koja se nikada, i nikako, nije snašla a niti prihvatila vrijednote zapadne demokracije i slobode.

Živjela je i vladala u Zapadnoj, a mislila i radila u Istočnoj Njemačkoj, za prošlost koju nikako nije mogla niti htjela ostaviti i zaboraviti. Istočnjakinja se nikako zbog toga nije snalazila u demokratskom europskom i slobodnom svijetu. Zapravo nije se ni trudila, napose od trenutka kada se, na Honeckorov način razračunavala sa političkim neposlušnicima, i kada je udarila nož u leđa velikom njemačkom i svjetskom državniku Helmutu Kohlu. I ako je samo mali dio istina onoga što pišu portali, na koji način je gurnula Kohla i njegovu obitelj na margine političkog i društvenog života, onda je to posao za neke sudove bilo u Njemačkoj ili u svijetu. Jer takva politika uvrijeda je za svakog političara, i potvrđuje staru izreku da su politika i prostitucija na istoj ravni.

Tom političkom brutalnošću ogolila je svoj totalitarni ego, ostajući vjerna politici Honeckera, uvijek nastojeći Zapadni dio Njemačke politički asimilirati u Istočni. Zbog toga se može kazati da Berlinski zid pada, i past će, tek trajnim odlaskom aktualne njemačke kancelarke, Mutti Merkel.

Na tom putu istočnoziranja ne samo zapadnog dijela Njemačke već i ostatka Europe, ustrajala je cijelo vrijeme kancelariranja dvijema Njemačkama. Silnu moć koju je osvojila, i kojom je vladala, snažno je pokazivala i demonstrirala nad malobrojnijim članicama Europske Unije.

Apsolutizam vladavine Njemačkom, i njegovo širenje na ostatak Europe bio je Merkelin , planski, početak destabiliziranja, i rušenja Europske Unije u onim njenim vrijednotama kakve su joj u okvir ugradili, i ostavili, njeni prethodnici. Merkelina demontaža Europske Unije glavni je razlog današnjeg političkog lutanja te asocijacije, pokazujući se sve nemoćnijom i nepripremljenijom za svaki problem na koji nailazi na putu ujedinjenja. Što je Frau Merkel bila okruženija sa svojim istomišljenicima i poslušnicima, a što je karakteristika vladavine svih autokrata, njemački je narod bio ušutkaniji, Europska Unija razdrmanija, nesigurnija i za mnoge nove članice upitnija.

Na vrhuncu svoje svemoći, poput njenog lidera Honeckera, s kojim je povezuju njeni i njenih roditelja mnogi skrivani mračni putevi, kancelarka udara gotovo razbijački udarac Europskoj Uniji dovodeći u pitanje njen politički opstanak. Naime u vrlo dobro razrađenom planu mirno izguruje Englesku iz europskog članstva, čime postaje najmoćnija žena svijeta.

Izguravanjem Engleske iz europske obitelji uistinu postaje nedodirljiva, svemoćna, te iznad svega bahata i gruba prema malim članicama Unije, napose onima koje su se odvažile u obrani svoga nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Kako bi ušutkala i zaustavila tu „istočnu revoluciju” unutar svoga političkog carstva, Mutti Merkel osmišlja i vrlo brzo provodi u praksu i otvoreno poziva u Njemačku milijune migrantskih islamskih ratnika. Planski ne šalje po njih zrakoplove u zemlje iz kojih ih je pozvala. Ne taj humani potez ne uklapa se u njen opasni plan rušenja, osiromašenja i destabiliziranja zemalja koje su se pokušale oduprijeti njenoj deunijarizaciji i deeuropeizaciji tisućljetnog europskog projekta Europske Unije, Ujedinjene Europe.

Po njenom u detalje razrađenom projektu bujica islamskih migranata koje je pozvala, ne pitajući svoj narod za mišljenje o toj opasnosti, imala je zadatak da na putu do dolaska na cilj u Njemačku, poruše, osiromaše, razruše križeve i crkve (Lezbos) jer se protive njihovim vjerskim osjećajima, siluju i ubijaju sve oni koji se usprotive njima i njihovoj Mutti Merkel.

Grčka, Makedonija, Srbija, BiH, Slovenija, Hrvatska, Mađarska, Češka, Slovačka, Italija,

kasnije Poljska, dijelom Francuska i Španjolska preplavljene su milijunskim brojem radikalni islamskih ratnika. Ratna pustoš i razrušenost ostajala je iza njih. Svaki vid obrane žrtvama te Merkeline agresije bio je zabranjen. Europa se našla pred kapitulacijom bez prava na otpor. Gotovo koordinirano u zemljama iz koji su dolazili i u koje su dolazili odvijao se progon i ubijanje kršćana. Koptski kršćani u Egiptu svakim danom, pa i ovim u kojem pokapaju svoje žrtve kršćanofobista, to potvrđuju, i na to Frau Merkel nijemo šuti, što još više povećava sumnju u dobronamjernost njene migrantske politike. Što je zemlja kroz koju su prolazili Merkelini ratnici bila opustošenija, razrušenija od migrantskog cunamija Mutti Merkel ih je raširenijih ruku dočekivala na svom feudu, i time prkosila i Njemcima koji je ušutkala.

Opasnost politike istočno njemačke kancelarke, ubrzo po dolasku na vlast shvatio je i američki predsjednik Trump. Za razliku od njene politike „prvo islamski migranti”, Trumpova državnička odgovornost se temelji na domoljubnom osjećaju i dužnosti „prvo Amerika”. A kolika je razlika između tih političko državničkih vladanja bila je vidljiva u slici kada američki predsjednik ne želi ni da se rukuje, da pruži ruku njemačkoj, i europskoj, vladarici. Bio je to početak političkog kraja nedodirljive i svemoćne Mutti Merkel. Kraja koji ulazi u finish poniženog i zaslužno sramotnog odlaska kancelarke. Može se kazati, svemoćnu kancelarku srušio je američki predsjednik Trump.

Njen odlazak podsjeća i na kraj diktatorske vladavine bivšog joj predsjednika Honeckera. Iza nje ostaje pustoš u zemljama kroz koje je prošla njena migrantska vojska, ostaje razjedinjena Njemačka i po svim šavovima popucana Europska Unija. Ostaje Bosna i Hercegovina sa desetinama tisuća migrantskih ratnika koji pljačkaju, kradu, djeci otimaju mobitele, upadaju u kuće, siluju djevojčice i žene, ubijaju i u svim egzistencijalnim dimenzijama razaraju ratom razrušenu zemlju, i osiromašuju do gladi siromašne beha narode. Ostaje ne „građanska“, kakvu je Merkel želila, već islamska Bosna i Hercegovina.

Ostaje na vrhuncu zamršenosti i neriješenosti migrantska kriza kojom je odlazeća kancelarka posijala sijeme vjerskog rata u Europi, dovodeći milijune islamskih ratnika koji nikada ne će, jer to i ne žele, prihvatiti europski mentalitet života. Po slikama koje ostavlja iza sebe „migrant Merkel“ samu je sebe uputila pred neki Međunarodni sud za mirnodopske zločine, ako ni zbog čega drugog a

ono zbog patnji djece koje migranti nose i vode sa sobom kao ključ otvaranja vrata zemalja kroz koje marširaju. Učinjen je zločin prema tisućama i tisućama nedužne djece, kao i prema svim migrantskim žrtvama na putu do dolaska k Mutti Merkel.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ako parazitskoj komunističkoj bagri smeta hrvatski grb što traže u Hrvatskoj!?

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska je državna zastava na jarbol podignuta prvi put 20. lipnja 1990. godine, na Trgu Svetog Marka u Zagrebu, pred zdanjem Sabora i to u nazočnosti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, njegovih suradnika, novoizabranih narodnih zastupnika i desetaka tisuća građana koji su burnim pljeskom, ovacijama i klicanjem popratili ovaj simbolični čin koji je označio raskid s pravnim sustavom i naslijeđem jugo-komunističke unitarne zločinačke tvorevine.

Povijesni hrvatski grb s prvim bijelim poljem (kao dio tadašnje državne zastave) nije bio sporan. Nitko ga nije nazivao “ustaškim”, niti njegovo isticanje prijavljivao policiji. I da je tko to htio učiniti smatrali bi ga s pravom luđakom. Crkva Svetog Marka, najznačajniji kulturno-povijesni spomenik hrvatske prvostolnice i znamen hrvatskog identiteta (izgrađen sredinom XIII stoljeća) u blizini koje je održan spomenuti ceremonijal, na krovu ima jasno istaknut isti takav povijesni hrvatski grb – s prvim bijelim poljem.

Crkva sv. Marka u Zagrebu

Nije još poznato da je bilo tko – pa taman bio i komunist – tražio rušenje krova crkve zbog “ustaškog” grba.

Krenemo li dublje u povijest, od XIII stoljeća nadalje nailazimo na brojne hrvatske grbove – nekad s bijelim, nekad s crvenim početnim poljem. Očito da tu od razdoblja do razdoblja nije bilo nekog čvrstog pravila. U Nurnbergu (Njemačka), na jednom crkvenom vitraju, primjerice, stoji hrvatski grb s prvim bijelim poljem iz 1513. godine, uz mnoštvo sličnih primjera kroz povijest diljem hrvatskih zemalja. (Vidi )

Stoga ni 1990. godine takvo što nije smetalo nikomu, niti se spominjalo.

No, danas, 28 godina poslije, situacija je posve drugačija. Baštinici komunističke ideologije, čuvari jasenovačkog mita i mentalni sljedbenici zločinaca odgovornih za masovne egzekucije nakon Drugoga svjetskog rata, obilaze Hrvatsku poput pasa tragača i u svemu (pa i hrvatskom grbu) vide “ustašluk”.

Jedan od najstarijih grbova Kraljevine Hrvatske iz 1495. godine

Gdje je bagra koja sad diže galamu bila 1990. godine? Gdje su bili u vrijeme Domovinskog rata? U kojim su se sve mišjim rupama krili dok nisu smogli hrabrosti zinuti i ponovno rigati svoju prljavu crveno-fašističku propagandu?

Smradež i klatež hrvatska ne miruje. S razlogom.

Misle da će svojim lavežom prekriti krvave tragove što su ih ostavili njihovi biološki i ideološki očevi – hude jame, jazovke, križne putove, macelje, pečovnike, mariborske grobnice, gračansko stratište, maksimirsku klaonicu, zločine u komunističkom Jasenovcu, masovna zlodjela počinjena na preko 1.600 mjesta na kojima diljem Slovenije i Hrvatske leže kosti nevinih žrtava njihove ideologije, najnečovječnijeg sustava u ljudskoj povijesti.

Oni su tu na istoj liniji s četnicima iz Beograda, starim saveznicima partizana-boljševika. Toj bagri koja i danas svoje guzice drži u stanovima i kućama Židova i Hrvata što su ih pobili ili protjerali njihovi očevi, djedovi, ujaci i stričevi, smeta Hrvatska, a ne njezin grb. Smeta im svaki spomen neovisnosti naše zemlje, sve što je za nju pozitivno i afirmativno, smeta im Crkva, dijaspora, Hrvati u Bosni i Hercegovini, smeta im povijesna istina o Domovinskom ratu, smetaju im branitelji, svi koji osjećaju, promišljaju i dišu hrvatski.

Neka javnosti objasne kako su 1960. godine srušili sinagogu u Karlovcu a kamene ploče koje su s nje skinuli ugradili u svoje “antifašističke” spomenike i njima popločali staze koje vode do njih. Neka objasne kako i zašto su poslije Drugoga svjetskog rata protjerali na tisuće Židova koji su pod prisilom morali potpisati kako tadašnjoj DFJ/FNRJ “poklanjaju” svoje nekretnine, s tim da se nasljednih prava na istima odriču i u ime svojih potomaka!

Tek u novije vrijeme u Hrvatskoj imamo znanstvene radove koji nam otkrivaju što su sve jugoslavenske komunističke vlasti činile sa Židovima u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata. (Vidi: Iseljavanje Židova iz Hrvatske nakon Drugoga svjetskog rata)

Židovska znanstvenica, povjesničarka dr. Esther Gitman, u svojoj knjizi “Kad hrabrost prevlada” piše o spašavanju Židova u NDH i zaslugama kardinala Alojzija Stepinca u tomu. Kod nas su to još uvijek zabranjene teme, kao da se nalazimo u 1946-oj, a ne 2018. godini!

Najnoviji apsurdni događaj vezano za “ustašluk” odigrao se prije 3-4 dana u splitskoj zračnoj luci. I to je moguće samo kod nas, nigdje dalje na kugli zemaljskoj!

Zamislite, dragi čitatelji, neki nadobudni putnik je u jednom od autobusa ugledao (ni manje ni više!) “ustašku” zastavu, odnosno zastavu na kojoj je bio hrvatski grb s prvim bijelim poljem!?

I to je bio znak za uzbunu! Pola Komunističke partije Dalmacije skočilo je na stražnje noge, mediji se raspisali (od “Slobodne Dalmacije” do “Net.hr”), javili su se i neki gradonačelnici (trogira i Kaštela) koji obećavaju istragu (!?) i to je bez pardona odmah nazvano “USTAŠLUKOM NA RESNIKU”! (Vidi)

Dok nam je Hrvatska premrežena zločinačkim sotonskim znakovljem crvene u krvi okupane petokrake, dok se kokarde u nemanjićki orlovi šepure na spomenicima četničkim krvnicima koji su s komunistima i “JNA” žarili i haračili našom domovinom 90-ih godina prošlog stoljeća, bolesni mozgovi uporno nam guraju pod nos kukavičja jaja.

Nije li vrijeme da se tomu stane na kraj?

I do kada će bagra koja lagodno živi u Hrvatskoj pljuvati po ovoj zemlji i našim žrtvama, dok mi svoju djecu ispraćamo u Irsku, Njemačku, Australiju ili Kanadu jer ovdje za njih nema kruha!?

Youtube, preimenovanje SR Hrvatske u Republiku Hrvatsku i podizanje zastave Republike Hrvatske (s prvim bijelim poljem)

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari