Pratite nas

Naši u svijetu

Za projekte hrvatskog iseljeništva 3,8 milijuna kuna

Objavljeno

na

Republika Hrvatska ove je godine za potporu projektima organizacija hrvatskog iseljeništva u prekomorskim i europskim državama osigurala 3,8 milijuna kuna, a kako bi se ta sredstva podijelila Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske raspisao je natječaj koji je otvoren do 10. listopada.

Prioritetna područja u kojima organizacije (udruge, zaklade, ustanove, vjerske zajednice i sl.) mogu prijaviti programe su: razvoj organizacija hrvatskog iseljeništva, kultura, obrazovanje i znanost, šport, turizam, ali i druge aktivnosti koje čuvaju nacionalni identitet i jačaju odnose između iseljene i domovinske Hrvatske).

Na natječaj se mogu javiti organizacije iz 29 država koje su se opredijelile za aktivnosti koje su predmet financiranja i kojima promiču uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s hrvatskim Ustavom i zakonima ili pravnim poretkom matične države, a upisane su u registar ili drugu odgovarajuću evidenciju organizacija matične države te imaju pravnu osobnost.
Najmanji iznos koji se može prijaviti i ugovoriti po pojedinom projektu je pet tisuća kuna, najveći 80 tisuća kuna.

Natječajna dokumentacija dostavlja se preporučenom ili elektroničkom poštom ili neposredno predaje na adrese hrvatskih veleposlanstava nadležnih za državu na koju se odnosi Javni natječaj.

Popis veleposlanstava u državama hrvatskog iseljeništva s adresama elektroničke pošte i mrežnim stranicama nalazi se u privitku Javnog natječaja objavljenog na stranicama Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske.

Projekti se prijavljuju isključivo na hrvatskom jeziku i propisanim obrascima dostupnim na stranicama Ureda http://www.hrvatiizvanrh.gov.hr/natjecaji/, Ministarstva vanjskih i europskih poslova i nadležnih veleposlanstava.

Prošle godine dodijeljeno 2,3 milijuna kuna 

Program potpore hrvatskim zajednicama u iseljeništvu, provodi se od 2012.,  a tek prošle godine otvorena je mogućnost da se u njega uključe i projekti hrvatskog iseljeništva iz svih europskih i prekomorskih država, njih ukupno 29, u kojima djeluju zajednice hrvatskog iseljeništva. Sve do prošle godine sredstva su bila namijenjena samo slabije razvijenim državama.
Prošle godine za programe hrvatskog iseljeništva Ured je dodijelio 2,3 milijuna kuna, što znači da je ove godine na raspolaganju 1,5 milijuna kuna više. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Predsjednica pozdravila angažman udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović sudjelovala je na konferenciji Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka (ACAP), a u obraćanju je zahvalila članovima na trudu i radu u korist razvoja hrvatskoga gospodarstva i društva te jačanju tradicionalno dobrih gospodarskih odnosa između Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država, priopćeno je u subotu iz Ureda predjsednice.

U pet godina svog postojanja Udruženje hrvatsko-američkih stručnjaka pridonosi napretku i razvoju bilateralnih odnosa Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država, kazala je Predsjednica na skupu održanom u petak navečer u Clevelandu.

„Hrvatska, stoga, snažno podupire vaš rad i vaše Udruženje vidi kao važnog partnera koji pridonosi ostvarenju hrvatskih državnih interesa“, dodala je.

U tom smislu, navela je kako od Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka očekujemo da budu poticatelji i promicatelji suradnje i razmjene znanja kako na području gospodarstva, tako i na svim drugim područjima koja su preduvjet gospodarskog razvoja. „Želimo da potaknete brže i efikasnije uključivanje mladih iz Hrvatske u tržište rada, pridonesete njihovom učenju, znanstvenom napredovanju ili pripremi za poduzetništvo. Želimo da svojim stručnim znanjem i međunarodnim iskustvom pridonesete jačanju hrvatsko-američke suradnje, na dobrobit gospodarskog i sveukupnog društvenog napretka“, dodala je.

Predsjednica Grabar-Kitarović kazala je kako su Hrvatska i Sjedinjene Američke Države partneri koje povezuje prijateljstvo, dobri gospodarski odnosi i izvrsna suradnja na političkom planu. Poručila je kako bi jaki i konkretni gospodarski interesi mogli postati zamašnjakom naše buduće bilateralne suradnje. U tom smislu, istaknula je globalno poznatu Inicijativu triju koja pruža velike mogućnosti za američke tvrtke da u Hrvatskoj i na području Srednje Europe unaprijede već uspostavljena poslovna partnerstva i stvaraju nova.

Istaknuvši hrvatsku otvorenost za suradnju u daljnjem razvijanju ekonomskih odnosa sa Sjedinjenim Državama, pozdravila je američka ulaganja u Hrvatskoj kao i svaki oblik gospodarske suradnje te izrazila zadovoljstvo postojanjem obostrane dobre volje da se iskoriste sve mogućnosti koje bi tu suradnju dovele na višu razinu. Kao jednu od tih mogućnosti navela je proširenje pravnog okvira kako bi se dodatno uklonile zapreke trgovini i ulaganjima te pozdravila stalna nastojanja hrvatske i američke strane za pregovaranjem Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Hrvatske i Sjedinjenih Država.

„Kada govorimo o Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, jasno je kako to nije samo gospodarsko, već i političko, diplomatsko i geoekonomsko pitanje kao i pitanje strateškog partnerstva između naše dvije države. Međutim, postoje formalni koraci na vrlo tehničkoj razini koji bi se mogli poduzeti kako bi ugovor s Hrvatskom imao veći prioritet u američkom Ministarstvu financija“, kazala je Predsjednica.

Navela je kako je nedavno osnovala radnu skupinu u kojoj sudjeluju predstavnici ministarstava financija, vanjskih poslova i gospodarstva, Hrvatske i Američke gospodarske komore, kao i porezni savjetnici iz privatnog sektora, pozvavši članove Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka da se aktivno uključe u taj posao. Njihovo sudjelovanje i angažman smatra korisnim za uspjeh ove inicijative jer kao američki državljani mogu potaknuti američko Ministarstvo financija da u tom smislu daje prednost Hrvatskoj.

„Radeći zajedno, u vašem interesu i u interesu Hrvatske i Sjedinjenih Država, sigurna sam kako ćemo postići uspjeh“, zaključila je Predsjednica Republike.

Predsjednica Republike dodijelila je Povelju Republike Hrvatske cjelokupnoj hrvatskoj zajednici u Clevelandu, okupljenoj u hrvatskom Domu kardinal Alojzije Stepinac jer je svojim aktivnostima, pogotovo početkom devedesetih godina prošloga stoljeća iznimno pridonijela stvaranju suvremene, suverene i demokratske Republike Hrvatske.

Za izniman doprinos zajedništvu i duhovnoj potpori hrvatskoj zajednici te kao središtu susreta generacija hrvatskih iseljenika s materinskim jezikom, poviješću, kulturom i nacionalnim identitetom Povelja Republike Hrvatske dodijeljena je Hrvatskoj župi Svetog Pavla u Clevalandu.

Predsjednica Grabar-Kitarović dodijelila je Povelju Republike Hrvatske Društvu „Hrvatska žena grana br.1 Chicago“, povodom njihove 90. obljetnice te za njihov doprinos očuvanju zajedništva kojim je osnaženo domoljublje, ljubav za materinski jezik, hrvatsku povijest i kulturu te solidarnu potporu hrvatskoj zajednici u Chicagu.

Prilikom boravka u Clevelandu Predsjednica Republike posjetila je Cleveland Clinic te se susrela s glavnim izvršnim direktorom Tomislavom Mihaljevićem i djelatnicima klinike.

Predsjednica Grabar-Kitarović svoj posjet Clevelandu započela je susretom sa Stipom Miočićem, svjetskim prvakom u UFC-u u teškoj kategoriji. On je Predsjednicu ugostio u teretani u kojoj trenira već 20 godina, upoznao ju sa članovima svoje obitelji i svojim timom. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

‘Granate na Hrvate’ – grafiti su najmanji problem Hrvata koji žive u granicama Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što su se početkom ovog (rujna) mjeseca u Novom Sadu pojavili antihrvatski grafiti („Ubi Hrvata da šiptar nema brata“ i drugi) isto se to ponovilo ovih dana u Beogradu i to u Osnovnoj školi „Filip Kljajić“, gdje su na vanjskim zidovima tog zdanja na više mjesta ispisane ćirilične poruke čiji je smisao nedvojben ( “Granate na Hrvate”, “Vukovar”, “Knin”, „Četnici“, “Ratko Mladić”, “Ja sam četnik” uz neizbježna četiri ocila – znamenje pod kojim se išlo u rat za „Veliku Srbiju“, klalo, žarilo, palilo, rušilo, pljačkalo i silovalo 90-ih godina po Hrvatskoj i BiH).

I odmah treba reći jednu istinu o kojoj se šuti: takvi marginalni događaji kao što je šaranje po zidovima i javnim površinama – kakve god poruke to nosilo – najmanji su problem s kojim se sreću Hrvati iz Srijema, Banata, Bačke i Srbije; i ne samo Hrvati, nego svi drugi građani koji nisu Srbi, pa i onaj dio normalnih Srba – demokrata i humanista koji ne pristaje uz politiku ekstremizma, opciju koja prevladava kod naših istočnih susjeda.

Hrvati su na prostorima o kojima je riječ nepoželjni od 1918. godine i od tada ih se nastoji suzbiti na sve raspoložive načine: od asimilacije preko pritiska državnog aparata do planskog odnarođivanja i razbijanja (uz pomoć nametanja subetničkih odrednica u zamjenu za njihovo narodno ime – „bunjevac“, „šokac“), pa do otvorenih progona onda kad to uvjeti i međunarodne okolnosti dopuštaju (kao što je bilo u razdoblju od 1991. do 1999. godine). I sve se to događalo (a događa i dalje) u sklopu dugoročne strategije velikosrpskih ideologa.

Pogledamo li službene statističke podatke, vrlo je lako uočiti kako je hrvatski narod na svojim domicilnim područjima (dakle, tamo gdje predstavlja autohtono, starosjedilačko pučanstvo – prije svega u Srijemu i Bačkoj pa potom i Banatu) sveden na ostatke ostataka sa sasvim izvjesnom perspektivom potpunog nestajanja.

Krenemo li od 1948. godine, vidimo da je broj Hrvata u Srbiji tada iznosio 169.894 (2,6% udjela u ukupnom stanovništvu)

Taj je broj 1953. godine pao na 162.158 (2,3% udjela u ukupnom stanovništvu); godine 1961. on je iznosio 196.411 (2,6% udjela u ukupnom stanovništvu); 1971. godine 184.913 (2.2% udjela u ukupnom stanovništvu); 1981. godine 149.368 (1,6% udjela u ukupnom stanovništvu); 1991. godine 105.406 (1,1% udjela u ukupnom stanovništvu); 2011. godine 57.900 (0,81% udjela u ukupnom stanovništvu).

Kako je vidljivo, u odnosu na 1961. godinu, broj Hrvata u Srbiji smanjen je za preko 300%.

Isti se proces odvija i u Vojvodini gdje je 1961. godine živio 145.341 pripadnik hrvatskog naroda, taj je broj 1991. godine bio 74.226, a 2011. godine 47.033.

Dakle, opet smanjenje od preko 300%.

Danas Hrvata u Srijemu, Bačkoj i Banatu (Vojvodini) sasvim sigurno nema više od 40.000 i taj trend rapidnog smanjenja ove populacije nije ni malo ohrabrujući.

Iz Srbije koja „nije učestvovala u ratu“, 90-ih godina prošlog stoljeća protjerano je ili pobjeglo od terora države i njezinih ekstremnih pokreta i skupina oko 50.000 Hrvata, najviše iz Vojvodine (oko 40.000).

Uvijek treba naglašavati činjenicu da su oni u svemu bili lojalni građani koji ni jednoga trenutka nisu digli ruku na državu u kojoj su živjeli, pa čak ni onda kad ih je ona progonila, zatvarala, mobilizirala u rat, palila im i otimala domove, premlaćivala ih, odvodila ih iz kuća i ubijala, kršila im temeljna ljudska i nacionalna prava – ili slala četnike i druge ekstremne skupine da taj prljavi posao obave u njezino ime i za njezin račun.

Jedini „otpor“ koji je ovaj narod pružio, bio je odlazak sa svojih stoljetnih ognjišta – u tišini, bez pompe i galame i bez ijednoga razbijenog prozora, iako su kroz cijelo to vrijeme nosili biljeg „ustaša“. Uzalud su bili vapaji naših svećenika i biskupa. Srijem je najvećim dijelom etnički očišćen, hrvatsko je pitanje u Banatu odavno riješeno, a taj se proces privodi kraju i u Bačkoj u kojoj se još uvijek Hrvati nekako drže u enklavama oko Sombora i Subotice.

Hrvate u Srbiji i Vojvodini i danas tuku, uništavaju im i pale imovinu, a svaka (pa i nehotično) pogrešno izgovorena, napisana riječ ili gesta dovodi ih u poziciju da su na udaru „patriota“ koji od 1991. godine u Srbiji vedre i oblače. To što se u ove krajeve nakrcalo na desetke tisuća „krajišnika“ (iz Hrvatske i BiH) među kojima i tisuće zločinaca i ubojica koji su tamo pronašli spas od sudskih progona u zemljama gdje su nedjela počinili, još je jedna otegotna okolnost za sve koji nisu Srbi, a posebice Hrvate koji su prema svim istraživanjima najomraženiji narod među Srbima.

Hrvati u Srbiji i Vojvodini su osuđeni su na šutnju – na nestajanje u šutnji. I kako bi biološki opstali u večini slučajeva su primorani odreći se sebe i svoga nacionalnog identiteta.

Kad se njih premlaćuje, ne diže se halabuka, nema tamošnjih premijera, ministara, predsjednika koji osuđuju incidente. Srbi imaju posve drugačiju strategiju: oni svoj prljavi veš kriju i provode ono na čemu rade već više od stotinu godina.

Naši Hrvati koji imaju nesreću živjeti tamo, nemaju svoga „Pupovca“ koji će svaki čas „trljati nos“ vlastima, on nemaju zajamčena mjesta u Narodnoj skupštini.

Jedino pravo koje imaju jeste: odreći se sebe – ili odseliti.

Treće mogućnosti nema.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari