Pratite nas

Komentar

Za razliku od rata, Hrvate u dijaspori nitko ne zove. Čak ni na birališta

Objavljeno

na

[dropcap font=”0″]H[/dropcap]ladno vrijeme i snijeg dodatno su ohladili zanimanje dijaspore za izbore. Uz to, mali broj biračkih mjesta fizički je onemogućio većini od 250 tisuća s pravom glasa u BiH dolazak do izbornih mjesta. Glasovalo je tek njih nešto preko sedam tisuća. Kada bi “službeni Zagreb” uistinu svim hrvatskim državljanima u Bosni i Hercegovini želio tehnički omogućiti glasovanje onda bi umjesto sadašnjih 15 biračkih mjesta u četiri grada, trebao otvoriti još barem 200 birališta u pedesetak općina.

I dijaspora u svijetu je poput hrvatskih državljana u BiH također tek simbolički (13 tisuća) iskoristila svoje pravo. Ako znamo da izvan Hrvatske “stanuje” još jedna Hrvatska koja broji bar dva, tri milijuna Hrvata onda brojka od 20 tisuća (zajedno s BiH) koliko ih je jučer glasovalo drastično demantira one koji tendenciozno upiru prstom kako im iseljeništvo bira predstavnike.

Nekada se izlazak na izbore za hrvatskog predsjednika u dijaspori doživljavan dramatično važnim. Izlaznost je bila velika i zbog straha dijela Hrvata u BiH od dolaska ljevice. Koja je često prema njima bili nesklona. Osobito Stipe Mesić. Međutim, ukupna politika RH prema Hrvatima iz BiH postala je principijelna. I desnica i ljevica imaju poprilično ujednačen stav oko strateških pitanja. Zapravo, bh. Hrvati sve su uvjereniji da će, bez obzira na to, tko sjedio na Pantovčaku i Markovu trgu poštovati ustavnu obvezu o skrbi Hrvatima izvan domovine, te inzistirati na jednakom statusu sva tri konstitutivna naroda u BiH.

Ovakav odnos prema BiH nešto je oko čega na hrvatskoj političkoj sceni odavno postoji opći konsenzus. U politički podijeljenoj i posvađanoj državi to je jedno od rijetkih, a možda i jedino pitanje oko kojeg nema prijepora. Valjda je zato BiH bila tek sporedna tema i u predsjedničkoj kampanji. Sve konstruktivniji odnos prema Hrvatima u BiH rezultirao je sve manjom njihovom zainteresiranošću za hrvatske izbore. Od tih nekoliko tisuća glasova iz BiH, 80 posto očekivano su dani HDZ-ovoj kandidatkinji. Hrvati izvan domovine tradicionalno su naklonjeni narodnjacima pa bi i ovaj put sve izvan potpore Kolindi Grabar Kitarović bilo iznenađenje.

Činjenica je, međutim, da ti glasovi nisu utjecali na rezultat predsjedničkih izbora. Ma koliko se Hrvatima u inozemstvu, a posebno onima u BiH, spočitava ‘uplitanje’ u hrvatsku državnu politiku, povijest pokazuje da glasovi izvan Hrvatske nikada nisu odlučili pobjednika bilo kojih izbora. Uvijek je to bio izbor ‘hrvatskih poreznih obveznika’, kako to vole definirati zagovornici ukidanja biračkog prava građanima u inozemstvu. Iseljeništvo će i u drugom izbornom krugu 11.1. tek 1 posto iskoristiti biračko pravo. Kolinda Grabar Kitarović ili Ivo Josipović svakako će nakon tog datuma trebati mijenjati stereotip o Hrvatima izvan RH. Hrvati u dijaspori nisu “paraziti” koji samo žele glasovati, već su snaga koja može pokrenuti Hrvatsku. Nažalost, za razliku od ratnih vremena, u miru ih Hrvatska ne zove. Čak ni na birališta.

Autor:Jozo Pavković/VečernjiList

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Višnja Starešina: Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom

Objavljeno

na

Objavio

Doživotna kazna zatvora prvostupanjska je presuda Ratku Mladiću na suđenju u Haagu za zločine u Bosni i Hercegovini.

Težina nijedne kazne ne može se izjednačiti sa strahotama počinjenim pod njegovim zapovjedništvom, no okrivljujuća presuda barem nosi zadovoljštinu.

O presudi, njezinom značenju i odjecima u Temi dana na HRT-u govorili su novinarka Višnja Starešina i
predsjednik Upravnog vijeća Memorijalnog centra Srebrenica Sadik Ahmetović.

“To je potpuno očekivana presuda i to ne samo nakon presude Radovanu Karadžiću, već i nakon presude u predmetu Srebrenica, osobito generalima Tolimiru i Popoviću koje su potpuno rekonstruirale mehanizam genocida i mehanizam likvidacija u Srebrenici.

Dakle, Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom i jedno od najvećih postignuća tih suđenja je to što je utvrdila kako izgleda mehanizam likvidacije”, rekla je Višnja Starešina.

“Ako i doživi drugostupanjsku pravomoćnu presudu, ona je svakako ‘zabetonirana’. Zašto Mladić nije suđen za Škabrnju? To je također zabetonirano već samom optužnicom. Zdravko Tolimir je bio s njim u Škabrnji, cijelo vrijeme je bio s njim od Knina do Srebrenice. I Zdravko Tolimir je mozak zločina”, kazala je Starešina.

Na pitanje zašto nije djelovalo hrvatsko pravosuđe istaknula je da ono može još uvijek djelovati. “Pitanje je zašto se ne organiziraju suđenja u odsutnosti, barem zbog istine, da nam se ne nameće teza da su neki lokalni zli ljudi upravljali svime”, naglasila je Starešina.

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Slijedi masovna beatifikacija ‘novog sveca’ u njihovom kalendaru. Nebeskom!

Objavljeno

na

Objavio

Ratko Mladić ide na doživotnu.

Razmišljam nešto da nitko ni u snu nije mislio da itko ima šanse protiv udruženih terorista i JNA.

Nikada ni pomislili nisu da mogu izgubiti rat.
Od tu iživljavanje i bestijalnosti bez mjere .
Mučenja, klanja, silovanja.
A iza njih armija!

Sve si mislim kako je to biti pripadnik naroda koji se nikada nije suočio sa svojom kolektivnom psihologijom.

Psihologijom naroda koji je potpuno kopirao svog dugogodišnjeg gazdu, Turke , u baš svakoj bestijalnosti koju su oni njima činili.
Sindrom zlostavljanog zlostavljača.

Pokušali su pronaći spas u mitologiji.
Proslavi izgubljenih bitaka.

Nametnuti se kao direktori, oficiri, žandari i milicionari, šefovi i nadređeni. Njihov zločin u poraću 45 ostao je nekažnjen. Priklonili se pobjednicima. Da bi pokazali sav sjaj svoje impotencije 91.
Primitivno, krvožderno.

Srdžba onih koji su šetali opanke stoljećima.
A svoj sram nikada racionalizirali.
Nadmeno agresivni.

I kada prijateljuju i kada ratuju .

Tek nad civilima i zarobljenicima postajali su moćni.

Govoreći o nasilju i kakve konkretne posljedice kontinuirano nasilje može ostaviti na čovjeka, sa zgražanjem gledam kako se odražava na jedan narod.

Koji je odlučio živjeti u mitologiji .

U negaciju kao najprimitivnijem obliku obrambenog mehanizma .

Zato je gotivo nemoguće uspostaviti racionalni dijalog s njima. Unatoč tome što je jezik sličan, a i zemljopisna širina.

Dijelovi mozga koji komuniciraju su potpuno različiti.

Duboko usađen u bazalne ganglije, mitologiju i odmak od stvarnosti ovaj narod na Balkanu treba godine da bi se otrijeznio.
Unatoč tome što je za lidere birao psihijatre. Koji su manipulirali ovom spoznajom.

Slijedi masovna beatifikacija novog sveca u njihovom kalendaru. Nebeskom, na lunatički način .

dr. Gordana Zelenika / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari