Pratite nas

Analiza

Za sve je kriva 14. Vlada RH II

Objavljeno

na

 114. sjednica Vlade RH u Puli, (13.09.2018.) bacila je novo svjetlo na već staru analizu: Za sve je kriva 14. Vlada RH.

Na 114. sjednici Vlade RH, Točka 3. (PDF,495 stranica) jasno kaže da je proračun opće države (nacionalna metodologija) u VIŠKU 1,593 milijarde kuna, stoga sam „prisiljen“ napisati novu projekciju za cijelu 2018. godinu.

Za treće tromjesečje 2018., iako još traje, očekujem rast BDP-a na razini cca 3,0 %, ovisno o inflaciji, odnosno na razini cca nešto višoj od 106 milijardi kuna.

Za četvrto tromjesečje 2018. isto očekujem rast BDP-a na razini od cca 3,0 %, ovisno o inflaciji, odnosno na razini cca nešto višoj od 96 milijardi kuna.

Prevedeno, na razini cijele 2018. godine BDP procjenjujem na razini cca 383 milijarde kuna i istovremeno ukupan rast BDP-a na razini cca 2,7% – 2,9 %, naravno, ovisno o visini inflacije.

Također očekujem daljnje smanjenje Javnog duga RH na kraju 2018. godine u visini cca 284 – 285 milijardi kuna, ovisno o Tečaju na kraju godine, odnosno do razine cca 74,3 %  ili manje u odnosu na BDP.

Na sve navedeno moram si uzeti u obzir i eventualne posljedice u brodogradnji i slično koje mogu ove projekcije malo i „poremetiti“, ali ne u tolikoj drastičnoj mjeri već eventualno za poneki deseti dio postotka.

Dužnost mi je podsjetiti čitatelje i na temelju čega dijelim ovaj optimizam, stoga idemo redom.
____________

Činjenica je da HZZ svaki mjesec iz evidencije briše neke osobe s popisa nezaposlenih iz raznih razloga pa i zbog „neaktivnosti“, ali istovremeno HZZ svaki mjesec i upisuje osobe iz „neaktivnosti“, a o čemu se medijski „šuti na sva zvona“ i želi se prikazati da su svi ili izbrisani ili i iselili iz RH što je notorna LAŽ u koju mogu povjerovati samo neznalice, osobe smanjene inteligencije ili „muljatori“ svakih boja i manipulatori javnosti.

Zbog istine prilažem obrađenu Tablicu HZZ-a.

Drugi razlog optimizmu jeste također obrađena i objedinjena Tablica HZMO-a:

U Tablici se jasno vidi da broj osiguranika- zaposlenika raste u usporedbi s prošlim godinama.

Tablica ispod: Odnos broja korisnika mirovina i osiguranika- zaposlenika također je u porastu u odnosu na protekle godine i ona je dodatni „osigurač“ i potvrda svega napisanog.


PO svim projekcijama i simulacijama sa velikim optimizmom držim da će HZZO i ove 2018. godine poslovati u plusu. (ovdje nisu uračunata dugogodišnja dugovanja jer nitko nema „čarobni štapić).

Da sad napišem da će 2018. Proračun opće države (ESA 2010.) biti u VIŠKU (suficitu) nekih cca 3 milijarde kuna, neki bi se zaprepastili i rekli: „..nu ga…to mu Plenković plaća da tako piše….“, ali biti ću još optimističniji i javno reći, da se ne iznenadimo, da će ukupan Proračun opće države (ESA 2010.) u 2018. godini biti u višku i iznad 1,0 % BDP-a odnosno više od 3,83 milijarde kuna.
(  Da sam „hrabriji“, napisao bih da ovaj višak očekujem i na razini malo višoj i od 4 milijarde HRK odnosno „zaokruženo“ na cca 1,2 % BDP-a. )

Vrijeme će pokazati koliko sam i jesam li u pravu, ali ovako kažu osobne projekcije, simulacije i izračuni po osobnim metodologijama.

Da ne bi sve bilo „super“ ili „navijački“, moram napomenuti da će Državni proračun zabilježiti manjak, isti ili nešto veći od 2017. godine.

Nakon ovoga, realno je očekivati da će nam najmanje jedna Agencija (od tri najpopularnije u svijetu) podići kreditni rejting za još jednu razinu. Iako bi trebale sve tri Agencije prebaciti naš kreditni rejting u „Investicijski“, toliki optimist još nisam jer oni ionako uvijek kasne i „pale na guranje“, ali do kraja 2019. je sasvim realno da napokon kreditni rejting RH prijeđe u „Investicijski“, što automatski za sobom povlači i niže kamate na reprogram kredita i zajmova kao i dodatne uštede Proračunu.

POGLED NA MIROVINE


Izuzetno osjetljivo pitanje za sve, a najviše za one najugroženije.

Pođimo redom:

Da nije bilo tzv. LEX AGROKOR, danas bi cijela RH bila „zavijena u crno“, HZZ bi brojio negativne brojke pa čak i rekorde u broju nezaposlenih, gospodarstvo bi bilo u „rasulu“, plaće neredovite, mirovine bi ostale iste ili bi se opet smanjile, …… ili u najkraćim crtama: KAOS!

Bogu dragom hvala i najboljoj 14. Vladi RH na čelu s g. Andrejem Plenkovićem što su uspješno odradili najveći dio posla i otklonili ovakav crni scenarij.

Zahvaljujući kardinalnim potezima (i svim ostalima) najveća opasnost za RH je anulirana i plaće rastu (iako ne baš najpravednije, ali rastu), a zahvaljujući rastu plaća (bruto) rasle su i mirovine. Ne slažem se s Ministrom rada i mirovinskog sustava g. Pavićem, da su mirovine narasle ukupno (4 usklađivanja) za 6,3 %, već su mirovine narasle za 6,53 %, a tzv. „povlaštene“ za 17,183%.

Od ovih „povlaštenih mirovina cca 35 000 odnosi se na HRVI, hrvatske branitelje i njihove obitelji, a ostalih cca 11 000 na umirovljene: Akademike, Saborske zastupnike, Borce NOR-a, rudare, oboljele od azbestoze, ….. kojima je 12. Vlada RH na čelu s g. Z.M. smanjila mirovine za 10 % iznad 5 000 HRK.

Već sam nekoliko puta javno pisao da nisam pobornik „švicarske formule“, iako i ona ima dobrih strana, već da se mirovine usklađuju na potpuno drugi način, tj. da se nakon izračuna usklađivanja mirovina, zbroji ukupan iznos potrebnog novca te da se isti ravnopravno raspodijeli na sve umirovljenike. Naravno, za ovo je potreban Zakon ili Uredba Vlade RH uz jednostavno obrazloženje:

„ Tijekom godina usklađivanja mirovina došlo je do prevelike razlike između najmanje i najviše mirovine, stoga se predlaže da se usklađivanje  ( za npr. 2018., 2019. ) mirovina izvrši na način da se nakon izračuna postotka usklađivanja mirovina ukupna potrebna novčana sredstva ravnomjerno raspodjele na svakog umirovljenika u RH i to im postaje osnovica za buduća vremena.“

Na žalost, u Saboru nikada nisam čuo ovakav ili sličan prijedlog (za koji je potreban Zakonski okvir) i to me dodatno rastužuje. Naime, protiv ovakve raspodjele, razmišljanja sam da se nitko tko ima mirovinu iznad prosjeka ne bi „bunio“ jer je tijekom vremena uistinu napravljena prevelika razlika baš po aktualnom modelu „švicarske formule“ koja u konačnici dodatno povećava zaostatak za prosječnom plaćom u RH.

Najtužnije je da predstavnik HSU, g. Silvano Hrelja još o tom nije prozborio ni riječi (ako jeste, unaprijed se ispričavam).

Međutim, nikad nije kasno, pa tako ni za buduća vremena jer po sadašnjim projekcijama inflacije i rasta bruto plaća u RH već se može očekivati iduće usklađivanje mirovina u RH (proljeće 2019.) u visini cca 1,0 %, a za drugi dio godine (rujan 2019.)  cca 1% – 2,0 % i ili više.

Postoji i drugi način, a to je aktiviranje „starog“ prijedloga (2016.) bivšeg saborskog zastupnika BUZ-a, g. Milivoja Špike da se umirovljenicima omogući makar simbolična „božićnica“, naravno i da to ne utječe na eventualne gubitke zbog prelaska limita za neke beneficije.
Treći način jeste da se umirovljenicima s najnižom mirovinom poveća mirovina za određeni postotak ili pak da se novo usklađivanje mirovina ne odnosi na umirovljenike koji imaju primanja (npr. 30 % – 50 % ) više od prosječne mirovine u RH.

Na samu mirovinsku reformu, koja je i najosjetljivija i najvažnija za svaku državu, ne mogu se još osvrnuti jer nije ni stigla u saborsku proceduru i još će se o njoj jako dugo „lomiti koplja“, ali ni onda sigurno neće biti savršena jer SAVRŠENSTVO je samo jedno, a to je dragi Bog!

Koliko me sjećanje služi, g. Andrej Plenković je u predizbornoj kampanji obećao da će mirovine u 4 godine rasti 5,0 %, a u dvije godine  iza „ustoličenja“ 14. Vlade RH već su narasle za 6,53 %, odnosno 17, 183 %.

Nakon svega napisanog, moram si i svim čitateljima, a poglavito umirovljenicima postaviti pitanje: Što bi se dogodilo da su „veliki Hrvati“ sa svojim satelitima srušili najbolju i najuspješniju 14. Vladu RH??

Jako teško pitanje , a najlakši odgovor: KAOS!

Apsolutna potpora najboljoj 14. Vladi RH kojoj je na čelu cjelokupnog tima g. Andrej Plenković!

Kako god okrenuli,

Hrvatska ide dalje unatoč i usprkos!

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

ZA SVE JE KRIVA 14. VLADA RH

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Koliko je Komšić zaista ‘opasan’!?

Objavljeno

na

Objavio

Kratku i jezgrovitu analizu djelovanja drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH koja “gađa u sridu” objavio je novinar Tvrtko Milović. On je sumirao sve laži koje je Komšić izrekao u trećem mandatu te tako potvrdio tezu da je “zlatni ljiljan” instaliran u Predsjedništvo BiH kako bi bio trbuhozborac bošnjačke politike u BiH.

Milović analizira koliko su Komšićeve izjave zaista “opasne” te se iz toga iščitava kakva je funkcija namijenjena Komšiću u četverogodišnjem mandatu.

Facebook status Tvrtka Milovića Hrvatski Medijski Servis prenosi u cijelosti:

“Nakon što je političar Komšić tužiteljstvu BiH prijavio političara Dodika zbog političke izjave, analizirao sam koliko je Komšić zaista “opasan”.

Evo analizice:

08.10.2018. Željko Komšić najavio tužbu protiv Hrvatske zbog gradnje Pelješkog mosta.
11.05.2019. Kinezi zabili zadnji pilot mosta. Komšić nije učinio ništa.

28.11.2018. Željko Komšić izjavio da će “DF ući u koaliciju sa SDA isključivo kao dio BH bloka”.
08.04.2019. DF ušao u koaliciju sa SDA mimo BH bloka.

09.04.2019. Željko Komšić upozorio Hrvatsku da prestane maltretirati BH državljane povodom afere “Selefije”.
15.05.2019. Mediji objavili da su ispitivani BH državljani zaista sigurnosno opasni zbog veza sa registriranim teroristima.

18.04.2019. Željko Komšić najavio da će “FBIH adekvatno odgovoriti na formiranje rezervnog sastava MUP Republike Srpske”.
14.05.2019. U Parlamentu FBiH prijedlog zakona o formiranju rezervnog sastava MUP FBiH praktično blokirao HDZ BiH. Zbog toga FBiH neće adekvatno odgovoriti na formiranje rezervnog sastava MUP RS.

Ali, ako ste pomislili da je Komšić kompletno bezopasna figura, evo i jednog primjera gdje je stvarno pokazao zube:

03.03. Željko Komšić poručio maškarama u Čapljini da “neće uspjeti podijeliti Bosnu”.
I stvarno nisu uspjeli”, komentirao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Davor Marijan: Pet mitova i kontroverzi koje se u BiH i Hrvatskoj vežu uz Franju Tuđmana

Objavljeno

na

Objavio

Medijski i politički najeksploatiranije su optužbe da je izdao Vukovar i da je stvorio uvjete da se u procesu privatizacije obogati skupina od oko 200 odabranih osoba.

Niz je kontroverzi koje se vežu uz Franju Tuđmana i uglavnom dolaze od političkih protivnika i iz miljea koji ga optužuje za razbijanje Jugoslavije.

Te su kontroverze najvećim dijelom vezane uz Bosnu i Hercegovinu i u nešto manjoj mjeri uz Hrvatsku. Kada je u pitanju Hrvatska, medijski i politički najeksploatiranije su optužbe da je izdao Vukovar i da je stvorio uvjete da se u procesu privatizacije obogati skupina od oko 200 odabranih osoba.

Godinama se na dan pada Vukovara plasira teza da je grad pao jer mu Tuđman nije želio pomoći. Uglavnom se vrtjela snimka razgovora za koju je teško naći osnovne podatke, prvo kada je uopće snimljena.

Pri tome je ignoriran kontekst u kojem se bitka zbila. Da je cijela Hrvatska bila u ratu. Da se vojska stvarala od nule. Da su sve postrojbe s crte duge oko 1200 km, koja je počinjala na granici Srbije i općine Županja i završavala na jugu, u Konavlima, tražile oružje i opremu, a da je zarobljen samo jedan od 17 korpusa Kopnene vojske JNA. Da je Hrvatska od 25. rujna 1991. bila pod embargom na oružje Vijeća sigurnosti UN-a kojim je onemogućeno legalno naoružavanje

Optužba o 200 odabranih obitelji koje su se obogatile na račun ostalih u državi u optjecaju je od 2000. godine, premda se prijašnjih godina “baratalo” brojkama od 50 do 500 obitelji, a najviše sa 100 obitelji.

Ta se optužba može svesti na tvrdnju jednoga novinara Feral Tribunea iz 2000. godine da je “svehrvatska imovina” prvo “pretvorena u državnu, a onda je razdijeljena tek promoviranim feudalcima, novom hrvatskom plemstvu koje je mladu državu trebalo uvesti u 21. stoljeće”. Tvrdnja o 200 obitelji često se i po potrebi izvuče iz naftalina. No problem je uopće dokučiti početak kad je tvrdnja plasirana i tko je njezin autor.

Tako se jedno loše i neučinkovito gospodarstvo, kao što je bilo socijalističko, prikazuje kao vrhunsko, gotovo savršeno prije smjene vlasti 1990., nakon čega je grubo privatizirano i opljačkano.

Prije nekoliko godina izrađen je doktorat u kojem je ta problematika dobila važno mjesto. No autor nije uspio naći vjerodostojan podatak kada je Tuđman spomenuo 200 obitelji, a osobe koje su to tvrdile nisu se očitovale na njegovu molbu da mu daju izvor za svoje optužbe, koja je, kao što smo rekli, i dalje u optjecaju, prema potrebama dnevne politike.

Kontroverze o BiH puno su češće, od navodnog dogovora u Karađorđevu do doprinosa padu Bosanske Posavine i optuživanja za izazivanje rata s muslimanima (Bošnjacima). U biti se mogu svesti i na jednu megakontroverzu u čijem su središtu BiH i Tuđmanov odnos prema njoj.

Karađorđevo je lovište pokraj Bačke Palanke u Vojvodini koje u hrvatskoj kolektivnoj memoriji ima negativno značenje zbog sječe Hrvatskog proljeća 1971. godine.

U njemu su se 25. ožujka 1991. sastali Tuđman i Milošević. Taj sastanak, kao i sljedeći 15. travnja u Tikvešu u Baranji, Tuđmanu je donio uglavnom nevolje i prozivanja da s Miloševićem dijeli Bosnu i Hercegovinu. Premda ne postoji nijedan konkretan dokaz, pojedini tumači novije povijesti navode i postotke BiH koji su trebali pripasti Hrvatskoj i Srbiji.

Na sjednici Vrhovnog državnog vijeća 25. travnja Tuđman je sastanke s Miloševićem obrazložio nakanom da pobunjenim Srbima koji su to izbjegavali, pokaže da su razgovori političkih protivnika ne samo mogući već i nužni.

Sve je to, znači, dovelo do otrežnjavanja, osobito kad su vidjeli da Milošević mora razgovarati s Tuđmanom, jer onda je jasno da moraju i Kninjani razgovarati. To mnogi ne razumiju. Navodni “sporazum” u Karađorđevu omiljen je kod Bošnjaka, koji na taj način relativiziraju propuste svoje politike, koja je rat dočekala nespremno, a što je posljedično imalo goleme civilne žrtve u prvim mjesecima rata.

Optuživanje Tuđmana da je kriv za pad Bosanske Posavine vrhunac je imalo početkom ovog stoljeća. Pri tome se, kao i kod drugih optužbi, polazilo od potpunog ignoriranja šire slike. Prvo, Bosanska je Posavina bila, što i sada jest, dio BiH pa je upitno kako je to Tuđman kriv za pad dijela druge države. On se jest miješao u rat, jer bez utjecaja HV-a u travnju 1992. ta država uopće ne bi opstala.

No najveća je ignorancija u činjenici koja je neumoljiva: najveći angažman Hrvatske vojske, ne računajući završnu etapu rata potkraj 1994. u BiH, bio je 1992. u Bosanskoj Posavini, više je vojnika bilo angažirano u obrani Bosanske Posavine nego u dijelu BiH od Livna do Stoca, tj. u jugozapadnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini.

Optužba za izdaju lagodan je način da se amnestiraju mnogi, od onih koji su bili nedorasli do onih koji su pobjegli s kućnoga praga smatrajući da ga trebaju braniti Hrvati iz Hrvatske.

Tuđmana se optužuje i da je Hrvate u BiH okrenuo protiv države u kojoj su rođeni i da je zbog opsjednutosti Banovinom Hrvatskom izazvao rat s Bošnjacima, pri čemu je prekršio savez s njima protiv Srba.

Popisi stanovništva od 1948. do 1991. prilično dobro pokazuju trećerazredan položaj Hrvata u BiH, pa se ne treba čuditi što je golema većina gledala prema Zagrebu, a ne prema Sarajevu. Saveza s Bošnjacima nije bilo do srpnja 1995. premda se mnogi lome dokazati da je postojao.

Davor Marijan / Večernji list

 

Davor Marijan: Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Alija Izetbegović

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari