Pratite nas

Religija i Vjera

Za Uskrs neće biti ni pranja nogu ni procesije

Objavljeno

na

Proslava Uskrsa, najvećeg katoličkog blagdana, ove godine odvijat će se bez vjernika, bez pranja nogu i procesije, prema uredbi “u vrijeme Covida-19”, koju je u srijedu objavila Sveta Stolica.

“Vjernici će biti informirani o terminama rituala i molit će u svojim domovima, ako su u mogućnosti pratiti izravni prijenos”, piše u uredbi Kongregacije za božansko štovanje i sakramente.

Na Veliki četvrtak izostavljeno je pranje nogu, kao i procesija na kraju mise koju će predvoditi svećenici na prikladnom mjestu bez vjernika, stoji u uredbi.

U molitvi na Veliki petak će biti spomenuti “oboljeli” i “umrli”. Bit će ograničeno i štovanje Križa poljupcem.

Povorke poput Križnog puta koji se obično slavi u Rimu u nazočnosti Pape, biskupi mogu odgoditi.

Tradicionalna krsna misa kada se blagoslovi sveto ulje koje se tijekom godine koristi za krštenja također se može odgoditi. Uredba daje preporuke za proslave koje će se odvijati od 5. do 11. travnja.

Objavljene su i zasebne uredbe patrijaršija Istočnih katoličkih Crkvi. Sva krštenja planirana za Uskrs moraju se odgoditi, navela je Kongregacija za Istočne Crkve. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Svi obredi za Uskrs bez naroda, otkazuju se i krizme

Objavljeno

na

Objavio

S obzirom na ograničenja uvjetovana pandemijom koronavirusa, Vrhbosanska nadbiskupija donijela je 1. travnja Smjernice za slavljenje obreda Velikog tjedna i svetkovine Uskrsa 2020.

Smjernice, koje potpisuju vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić i vrhbosanski nadbiskup koadjutor dr. Tomo Vukšić, a upućene su svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije,  nedjelja.ba prenosi u cijelosti:

“Draga braćo župnici i upravitelji župa! Draga braćo i sestre!

U skladu s općim smjernicama i prijedlozima Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata o slavljenju obreda Velikog tjedna i svetkovine Uskrsa u vrijeme pandemije koronavirusa, a koji su objavljeni u dekretima od 19. i 25. ožujka 2020., mi, vaši pastiri, donijeli smo sljedeće odluke koje vrijede na području Vrhbosanske nadbiskupije:

Cvjetnica, obredi Velikog tjedna i svetkovina Uskrsa

1. Vinko kard. Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, i mons. dr. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor, predsjedaju liturgijskim slavljima i obredima u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu prema sljedećem rasporedu i bez prisutnosti naroda:

Cvjetnica, nedjelja, 5. travnja 2020. u 10:30 h;
Misa posvete ulja, srijeda, 8. travnja 2020. u 10:30 h;
Veliki četvrtak – Misa Večere Gospodnje, 9. travnja 2020. u 17:30 h;
Veliki petak – Služba Muke Gospodnje, 10. travnja 2020. u 17:30 h;
Velika subota – Vazmeno bdijenje, 11. travnja 2020. u 20:00 h;
Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjega, 12. travnja 2020. u 10:30 h.

2. Svećenici neka slave Cvjetnicu, obrede Velikoga tjedna i nedjelju Uskrsnuća Gospodnjega u župnim crkvama, na način koji je propisan u Dekretu od 25. ožujka 2020., u vrijeme koje smatraju prikladnim i bez okupljanja naroda.

3. Svećenici neka, iznimno ove godine, ne dolaze na slavlje Mise posvete ulja u Sarajevu, ali neka na taj dan prate i duhovno sudjeluju u slavljenju Mise posvete ulja u Katedrali.

4. Svećenici će sveta ulja naknadno preuzeti u prostorijama Ordinarijata kada uvjeti za to budu bolji i prikladniji.

5. Neka se nakon zaziva br. 9 “Sveopće molitve”, koja se moli na Veliki petak, doda sljedeći zaziv “Za one koji pate u vrijeme pandemije”, koji je 30. ožujka 2020. za cijelu Crkvu  posebnim dekretom (br. 155/20) predložila Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, a koji ovdje prilažemo u prijevodu na hrvatski.

6. Neka se samostani i redovničke zajednice također pridržavaju općih uputa istoga Dekreta od 25. ožujka 2020.

Izravni prijenosi slavlja preko društvenih sredstava priopćivanja

7. Budući da se, zbog ograničenja okupljanja i kretanja osoba, liturgijska slavlja i obredi Velikoga tjedna slave bez okupljanja naroda, vjernici će sva liturgijska slavlja i obrede iz Katedrale u Sarajevu, zahvaljujući susretljivosti Bosanskohercegovačke radio-televizije (BHRT), moći izravno pratiti na kanalima BHT1 i BHTHD (prijepodnevna slavlja) i na kanalu BHTHD (poslijepodnevna i večernja slavlja i obredi).

8. BHRT će najaviti raspored izravnih prijenosa liturgijskih slavlja i obreda iz Katedrale, i posebno obavijestiti krolom s informacijom neposredno pred početak pojedinog slavlja. Neka svećenici već sada obavijeste vjernike o tim izravnim prijenosima i potaknu ih da se na taj način duhovno uključe i sudjeluju u istim slavljima, obredima i molitvi iz vlastitih domova.

Posveta Vrhbosanske nadbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu

9. U subotu, 4. travnja 2020. u 11:00 h, Vinko kard. Puljić, nadbiskup vrhbosanski, predvodit će molitvu Gospine krunice i litanije pred kipom Gospe Lurdske koji je 2017. godine prošao kroz sve naše župe, i tom prigodom obnoviti posvetu Vrhbosanske nadbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu, s nakanom da je zaštiti u vrijeme ove teške kušnje koronavirusa.

10. Molitvu iz kapelice Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, osim na portalu nedjelja.ba, u izravnom prijenosu moći će se pratiti na Youtube kanalu nedjelja.ba te na istoimenoj Facebook stranici. Svi su pozvani pridružiti se ovoj molitvi, moleći također Posvetnu molitvu koju ovdje prilažemo.

Blagoslov jela za Uskrs

11. Budući da svećenici ne mogu obaviti blagoslov jela za Uskrs na uobičajeni način i u crkvi, neka se blagoslov obavi u obitelji kao kućnoj crkvi, i to na slijedeći način: Neka glava obitelji okupi na Uskrs obitelj oko stola na kojem je pripravljeno jelo za blagoslov. Nakon što se zajednički izmoli Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, glava obitelji uzme blagoslovljene vode i poškropi jelo, koje potom svi zajedno blaguju.

Druge odredbe:

12. Imajući u vidu nepredvidivost trenutne situacije u vezi sa koronavirusom, smatramo razboritim otkazati sljedeće događaje:

subota, 11. travnja 2020., tradicionalno uskrsno čestitanje svećenika, redovnika i redovnica grada Sarajeva Vinku kard. Puljiću, nadbiskupu vrhbosanskom;
ponedjeljak, 13. travnja 2020., tradicionalno uskrsno primanje Vinka kard. Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog, za predstavnike vjerskog, kulturnog, diplomatskog i društveno-političkog života u Bosni i Hercegovini;
srijeda, 22. travnja 2020., sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije;
subota, 2. svibnja 2020., ministrantsko zborovanje u Travniku.

13. Smatramo također razboritim odgoditi krizmena slavlja koja su bila predviđena u sljedećim terminima: 18., 19., 25. i 26. travnja 2020.

14. Slavlje drugih krizmenih slavlja u mjesecu svibnju i lipnju ovisit će o daljnjem razvoju pandemijske situacije, a župnici će biti pravovremeno obaviješteni.

U ovim teškim danima u kojima živimo, radi opasnosti prenošenja koronavirusa nije moguće da se kao Crkva i zajednica okupljamo i slavimo obrede Velikoga tjedna i svetkovinu Uskrsa. Zato ćemo ono što se slavi u crkvi, sada slaviti u obitelji. Obitelj je “kućna Crkva” ili Crkva u malom, i sada postaje, na neki način, nositelj crkvenog zajedništva i duha. Stoga potičemo sve naše obitelji da u danima Velikog tjedna i Vazmenoga trodnevlja u svojim domovima njeguju duh molitve, duh sabranosti, duh pučke pobožnosti, duh čitanja Svetog pisma. Na taj način, u svima nama će porasti povjerenje u Boga, osjetit ćemo Njegovu blizinu i radovati se uskrsnuću “Krista Isusa, nade naše” (1 Tim 1,1).

Na sve svećenike, redovnike, redovnice, vjernike laike i ljude dobre volje zazivamo Božji blagoslov i stavljamo vas pod moćni zagovor Blažene Djevice Marije.

Zdravlje bolesnih, moli za nas!”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Riječ u vremenu neriječi

Riječ u vremenu neriječi

Objavljeno

na

Objavio

Objavljivat ćemo do daljnjega svako jutro razmišljanje na temelju misnih čitanja od dana. Razmišljanje piše fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca

UZ BOK BOŽJI

5. KORIZMENA (A), četvrtak, 2. travnja

Post 17, 3-9

Ps 105, 4-9

Iv 8, 51-59

Dok traje ovaj prigušeni život, neki nam obećavaju brda i doline. Tu su filmovi koje, navodno, nismo gledali, puno manje knjige koje nismo čitali, a ponajviše ponavljanje zabave i utakmica koje smo već prije gledali. Da nam olakšaju ove dane. Pa da im povjerujemo!

Abram, kasnije prozvanim Abraham, nije vjerovao takvima u svoje vrijeme, tamo negdje pred 4.000 godina. A bilo ih je, samo su rabili druge oblike. On vjeruje Bogu, na njega se oslanja u svim životnim okolnostima i tako korak po korak izgrađuje sebe. Itekako je u tomu uspio. Zbog toga mu Bog dolazi i kaže mu da će od njega poteći veliko potomstvo. A ne zaboravimo da su i on i žena mu Sara već bili u poodmaklim godinama. Jedini uvjet da se sve to zbude jest da bude vjeran Savezu koji Bog sklapa s njim.

Oni naprijed spomenuti očito nisu vjerni Božjem Savezu. Zapravo, on njih uopće ne zanima. Da jest, onda bi progovorili u ovo vrijeme o Bogu, u najmanju ruku o ozbiljnim temama, a ne bi se ponašali po uzorku »pusti brigu na veselje«. Neke čak plaćaju i porezni obveznici zbog čega bi se oni prema njima trebali drukčije odnositi.

Ali njima je se lakše ponašati poput Isusovih sugovornika u evanđelju. Umislili sebi da sve znaju i mogu. I tko je onda taj Isus da im »soli pamet«. Treba mu začepiti usta. Nisu uspjeli. On je otišao propovijedati Živu Riječ, a oni su ostali u svome jadu.

Gospodin nikada ne će zaboraviti svoje obećanje, ne će razvrgnuti Savez. On hoda s nama, oslobađa nas, pokazuje nam put. Ako smo se ikada prepustili njegovoj ruci, onda znamo što to znači. Ako nismo, vrijeme je da to učinimo. Bit ćemo tada i duhovno i tjelesno zdravi, što će nam pomoći da pobjedonosno istrčimo ovu trku, kako kaže Sv. Pavao, i da se jednoga dana pred Bogom pojavimo kao pobjednici.

Sve možemo vidjeti i na primjeru ponašanja našega hrvatskog naroda ovih dana. Oni koji su se trpali u prve redove i koji su nas nastojali podučavati u svakoj prilici, sada su odjedanput ustuknuli. Te prve redove prepustili su drugima. I unatoč svoj strci stvari krenuše na bolje. Pa se čudimo kako nije moglo tako biti i prije. Već smo na to odgovorili. Jedino bismo trebali pripaziti da se nakon svega ovoga stvari ne vrate na prijašnje stanje.

Do nas je, dakle, kakvi će nam dani izgledati. Možemo se tužiti na Boga i druge, možemo se prepustiti nepotrebnoj zabavi, a možemo i zaroniti u dubinu svoje duše, stati pred svoga Boga i s njim sklopiti savez poput Abrahama. Nešto ćemo od toga zacijelo morati učiniti.

SLOBODOM OKOVANI

5. KORIZMENA (A), srijeda, 1. travnja

Dn 3, 14-20.24-25.28

Otpj. pj.: Dn 3, 52-56

Iv 8, 31-42

Negdje na nekom novinskom portalu pročitah da jedna tv kuća u našoj sredini pod plaštem brige za djecu naloži im da crtaju dugu, ne sunce nego baš dugu. Ne da mi se tražiti joj ime, ali joj svejedno hvala na tomu. Neka to više ne čini, bolje da se prihvati nekih drugih, ozbiljnijih tema.

Poručili bi im to i Sadrak, Mešak i Abed Nego iz današnjeg čitanja iz Knjige proroka Daniela. Nisu se htjeli pokloniti kralju Nabukodonozoru, voljeli su slobodu i svoga Boga. Zbog toga su dospjeli u ognjenu peć, ali uzalud.

I mi smo ovih dana u jednoj vrsti ognjene peći koja i dalje riga svoju vatru. Uskrs se približava, naše su crkve zatvorene. Tako odredili zdravstveni stručnjaci i drugi s njima povezani. Ponetko se toga ne pridržava govoreći da je Bog s njim i da se on ne boji ove pošasti. Ne znam, vremena su zgusnuta i teško je ulaziti u nečiju savjest, ali da u Svetom pismu ima da ne iskušavamo Boga, ima. S druge strane, ako želimo možemo se mi snaći i u gorim vremenima od ovih. Poručuje to jedna poruka koja ovih dana kruži društvenim mrežama. Tamo u 11. st. naše crkve također su bile zatvorene. Kalif Al-Hakim naredio je da tako bude za 9 godina. Ne treba objašnjavati da se naredba morala poštivati. Nakon nekog vremena htio je pogledati plodove pa je prošetao četvrti gdje su živjeli kršćani. Zaprepastio se onim što je doživio. Iz svake kuće odjekivale su molitve i hvalospjevi Bogu. Odmah je naredio otvaranje crkvi uz zaključak da je u svakoj ulici želio zatvoriti po jednu crkvu, a umjesto toga otvorio je po jednu crkvu u svakoj obitelji. Odgovoriti nam je na pitanje što bi zaključio da ovih dana prođe našom ulicom.

Pitaju nas to Isusove riječi iz današnjeg evanđelja. Pred njim je skupina njegovih sunarodnjaka koji su očito držali da slijede svoju vjeru. Ali on je prepoznao da ih je grijeh okovao, da su se dragovoljno odrekli svoje slobode iako se ljute kada im se to spomene. A jedini okovi koje možemo nositi jesu okovi slobode koja nas otvara za sve ono što je dobro i lijepo. Ti nas okovi zaštićuju od utjecaja zla i zato prelaze u niti ljubavi, srž božanskog bića.

Možemo sve ovo izreći i suvremenim rječnikom. On bi nam poručio da se trebamo resetirati ili, po hrvatski, vratiti na tvorničke postavke. A one jamačno nisu plod slučajnosti kao što bi to, po samoproglašenim suvremenicima i naprednjacima, trebao biti ovaj svijet i mi u njemu. Kažu da je odjedanput ničim izazvan nastao neki prasak i eto mi se pojavismo. Sveto pismo, pak, ozbiljnije sve to tumači. Stvorio nas je Bog na svoju sliku i priliku. Kao čovječanstvo sve smo uprskali prvim grijehom, ali to nije kraj. Govorit će se o tomu i ovih korizmenih i uskrsnih dana, makar crkve bile zatvorene. Isus Krist nam je došao otvoriti oči. Imamo priliku biti ono što jesmo, čisteći onu Božju sliku u sebi. Ne bilo kakvim sredstvom, nego svojim ispravnim životom. Ako ga već ne vodimo, vrijeme je početi ga voditi u ova vremena pošasti koja dolazi iznebuha i škodi našemu zdravlju. Samo gdje se namjeri »na tvrdo«, na zdrav život, odstupa. Učinimo zaista tako s grijehom koji neprestano šetucka oko nas.

PRAVI SIMBOLI

5. KORIZMENA (A), utorak, 31. ožujka

Br 21, 4-9

Ps 102, 2-3.16-21

Iv 8, 21-30

Kako nam kaže Sv. pismo Židovi su 40 godina išli kroz pustinju dok nisu stigli do Obećane zemlje. Trajalo bi to manje da su unatoč svemu slijedili svoga Boga. Ali nisu. Govori nam o tomu današnje prvo čitanje iz Knjige brojeva. I onda su kažnjeni. Kad su se dozvali pameti, sve se mijenja. Mojsije kroz molitvu spoznaje da treba podići zmiju u obliku tau kako bi se zaufanim pogledom u nju spasili ujedeni. Ne radi se tu o poganstvu. Ovo je prikrivena naznaka Isusova križa. Židovi još nisu došli dotle da to mogu shvatiti pa im je trebalo ovim načinom, kojim su se služili okolni narodi, dozvati u pamet da nisu svemoćni na ovoj zemlji. A i mnogo toga drugoga u Starom zavjetu izrečeno je po istoj matrici. Bog Židove polako odgaja da preko njih svim ostalim narodima navijesti svoju Riječ.

U ovo suvremeno vrijeme naš je hrvatski narod u ulozi tih starih Židova. Kako kažu vidioci, Kraljica mira došla je u naše krajeve, počela nas odgajati da bismo Božju riječ kasnije prenijeli svim drugim narodima. Ona nas ni na što ne sili, ali ako ne ćemo moramo biti spremni podnijeti i posljedice. Prisjetimo se samo jedne očite. Puno prije Domovinskog rata vidioci su rekli da je Gospa poručila da se molimo, jer se molitvom i ratovi mogu zaustaviti. Koliko nas je to shvatilo? Ta komunizam je izgledao tako stamen, nepobjediv po čitavom svijetu. Ako ništa drugo, posjedovao je atomske bombe i tko mu je što mogao. No, kada je sve počelo, shvatili smo što nam je bilo poručivano. Budući da smo se obratili, na kraju smo postigli pobjedu. Ali jesmo li ostali u duhu današnjega psalma koji govori: »Neka se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Gospodina«. Bojim se da smo mnogo toga zaboravili te naš put kroz pustinju traje i traje.

Vratimo se još mrvicu Mojsijevoj mjedenoj zmiji. Simbol je liječničke struke još od antičkih vremena, jer svlačenjem svoje kože predstavlja ponovno rođenje i plodnost, a štap oko kojega se omotala predstavlja autoritet. Ne govori li nam ovaj Mojsijev potez da bismo danas trebali poslušati liječnike koji nam razumno govore? Ne da se podložimo, ne da prestanemo razmišljati, već da se počnemo odgovorno ponašati. Ovo nije vrijeme kada se trebamo praviti junacima i izazivati sudbinu kao pri ruskom ruletu. Ovo je vrijeme kada trebamo biti odgovorni prema sebi da bismo na taj način tu odgovornost proširili i na druge. Nije važno koliko nam se čini da je sve prenapuhano, ili ono to možda zaista jest. Važno je da nam savjest ostane čista i da još više nego prije nastojimo prodrijeti u događanja oko nas. Jer, pokušat će neki neodgovorni sve ovo iskoristiti i zarobiti nas. Bit će tu i nametanja obvezne vakcinacije, ovoga i onoga, ali nije to trenutno važno, važno je da ova vremena završe.

Dok čitamo današnje evanđelje, pogledajmo kakve simbole nosimo oko vrata, kakve simbole držimo u svojoj sobi i u obiteljskom domu, u svome vozilu. Kazat će nam to jesmo li na pravom putu ili ne, lutamo li još pustinjom ili uživamo s Bogom negdje u oazi.

NAŠA LICA

5. KORIZMENA (A), ponedjeljak, 30. ožujka
Dn 13, 1-9.15-17.19-30.33-62
Ps 23, 1-6
Iv 8, 1-11

Bitka protiv koronavirusa bije se na sve strane. Jedni čuvaju zdravlje, drugi gospodarstvo, treći vjeru… Svi imamo nešto zbog čega nam je stalo da se stvari promijene na bolje.

Potiču nas na to i današnja čitanja. U središtu su dvije žene, a mogli su jamačno biti i muškarci, nisu oni nimalo bolji. Jedna žena je nevina, druga kriva. Jedni suci su nepravedni, drugi sudac je pravedan. Točka prijepora je 6. Božja zapovijed, blud. Kako tada, tako danas.

Dok ovo pišem, čitam o jednom noćnom klubu na portalu s vijestima. Hvale se ti klubaši da su istina zatvorili vrata, ali ih se može pratiti preko interneta. Poručuju nam da ni u izolaciji ne smijemo biti sami, tu je najbolja glazba u »regiji«. A koronavirus vani, a korizma u punom jeku! U ovim našim hrvatskim, katoličkim krajevima!

Stvarno, što nam je važno u životu? Raspojasanost ili život po Božjim zakonima? Skrušenost ili uvjerenost u svoju nepogrješivost? Odgovorit nam na to može naš stav ovih dana. Da pustimo one raspojasane po strani, ta valjda su nam takvi svima jasni. Uzmimo ove nas druge koji se molimo. Kakva je to molitva? Tražimo li od Boga samo ovo i ono ili se znamo i zahvaliti te zamoliti Boga da obrati i nas i druge oko nas? Zar molitva uopće može biti uspješna ako nije u duhu obraćenja? Razmislimo malo o svemu tomu u ove prisilno mirne koronaste i korizmene dane.

Obraćeni zacijelo nisu oni koji unatoč svemu i dalje psuju. U hercegovačkim biskupijama ovaj 5. korizmeni tjedan posvećen je molitvi protiv psovke. Psuju najprije stariji, pa onda mladež i djeca jer su vidjeli od njih. Na taj način uništavaju i svoju i budućnost svoje djece, budućnost svoga naroda, ljuteći se još usput na Boga što ih ne čuje. Pa kako će ih čuti kad su prilaz k sebi zapriječili zlom! Psovači sliče na ona dva starca iz prvog današnjeg čitanja. Jamačno su išli u hram i sinagogu, jamačno su bili poznati kao pobožni i pravedni ljudi. Ali stvarnost je bila drukčija. Bog je progovorio preko nevine duše i spasio jednu drugu nevinu dušu. Ne može se, dakle, biti pravedan i psovati. Mreža je to zla oko našega tijela.

I u evanđelju zlo želi pobijediti. Naizgled je imalo pravo. Žena je sagriješila te po tadašnjem društvenom i vjerskom zakonu trebala je biti kažnjena. Ali Isus misli drukčije. Okupljeni, pak, nisu gledali u raskajano ženino srce, oni su gledali u svoje srce koje je išlo istim i sličnim putem. Zbog toga im je trebala kazna za ženu, da se sami skriju. No, Isus, pravedan, to nije dopustio.

Bez obzira što smo učinili u životu, zaključimo polako, Bog je spreman to nam oprostiti. Jedino se trebamo pokajati kao ona žena iz evanđelja, makar i podnijeli ovozemaljsku kaznu za ono što smo učinili. Zemlja je, naime, prolazna. Važno je što će biti gore na nebesima. Tamo će se otkriti naše pravo lice. Umijmo ga dok nije posve kasno.

Samo smo prolaznici

5. korizmena, nedjelja, 29. ožujka

Misna čitanja
Ez 37, 12-14
Ps 130 (129)
Rim 8, 8-11
Iv 11, 1-45 ili 11, 3-7.17.20-27.33b-45

Ovu 5. korizmenu nedjelju nazivamo još i Gluhom ili Nedjeljom prve muke. U Crkvi se, ne toliko u našim krajevima, ovoga dana pokrivaju sve oltarne slike, križevi i kipovi, prestaje se pjevati. Na taj način iskazujemo poštovanje svome Spasitelju Isusu Kristu koji je za nas otišao u smrt.

Ima već neko vrijeme da su nam dani na jedan način gluhi. Ne samo nama kršćanima. Crkve su ili zatvorene ili samo pojedini mogu nazočiti sv. misi, nema pružanja mira, jedni smo od drugih razmaknuti oko 2 metra, ne dijeli se uvijek pričest, ne možemo nekome otići u posjet, nema dokolice, sve kao da je stalo. Nad našim glavama nadvila se neka pošast. Čak nije niti živa, tek je samo bjelančevina. Ali prijeti čitavom čovječanstvu.

Ovako bi mogla ukratko izgledati slika našega sadašnjega života. Ali gledana Božjim očima, ta slika je jamačno drukčija. Konačno imamo priliku doživjeti korizmu kao korizmu, doživjeti svijet oko sebe kao taj svijet. U vremenu prije ovoga nismo imali vremena ni za što. Žurili smo, morali smo ovo i ono. Sada odjedanput imamo vremena za sve. Kako kršćani tako i oni koji ne vjeruju. Otkrili smo da postoji život i mimo onoga što smo si pod raznoraznim utjecajima zacrtali da moramo postići. Ne moramo. Kao kršćani shvaćamo da smo samo prolaznici na ovoj zemlji, kao nevjernici manje smo uvjereni da sve završava ovdje gdje jesmo; ma moramo nešto biti i iza ovoga svega, ta nije moguće da ova ljepota koju osjećamo u našoj nutrini odjedanput bude pretvorena u ništa.

Isus Krist nam to govori oživljujući u današnjem evanđelju prijatelja Lazara. No, nije Lazar njegov jedini prijatelj. Proteže se Isusova ruka na svakoga od nas. Pokazao nam je to nebrojeno puta, samo mi nismo uvijek shvaćali. Znalo se dogoditi da je mrtvac počeo živjeti u nama. Dopustili smo grijehu da nas obuzme, da nas prevari, da ubija onaj vječni životni plam duboko u našoj nutrini. Počeli smo se nerazumno brinuti za ovo vidljivo koje ima svoj ograničeni vijek trajanja. Zbog toga Krist dolazi, pruža nam ruku i želi proći s nama naš dio puta na ovoj zemlji. Kad on stigne svome kraju, s njim ćemo opet proći onaj most koji nas vodi u vječni život. Kako lijepo, kakva sigurnost u ovoj nemiloj nesigurnosti!

Tu su i odgovarajući lijekovi koji mogu izbrisati sve životne pošasti. Još prije 3.000 godina Bog Otac nam je dao 10 zapovijedi, prije 2.000 godina Isus Krist nam je upravio svoju Riječ u duhu tih zapovijedi, nakon toga došao je Duh Sveti koji do dana današnjega djeluje u Katoličkoj Crkvi. Samo trebamo uzeti ponuđeno te se razumski brinuti za ovo vidljivo, a žarkom zauzetošću za ono duhovno. I tada smo zacijelo pobjednici.

Dok se ovih dana budemo molili za sebe i svoje bližnje, pomolimo se i za katekumene, one koji se namjeravaju krstiti u predstojeće uskrsno vrijeme. Svaki katolik naš je brat, svi smo mi jedna Crkva. Rekao nam je to jučer i Papa dok se molio pred čudotvornim križem da nas mine ova pošast. Kad se to zbude, pitat ćemo se zacijelo gdje smo bili u ta vremena.

fra Miljenko Stojić,
vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari