Connect with us

Herceg Bosna

Za zločin u Grabovici su osuđena samo dva vojnika tzv. ABiH. Od zapovjednika nitko!

Published

on

Ramiz Delalić Ćelo i Mušan Topalović Caco, zapovjednici 9. i 10. brdske brigade tzv. ABiH dana 02.09.1993. dobivaju naređenje od Sefera Halilovića da od 03.09.1993. se moraju prebaciti na područje Jablanice sa kompletnom opremom i naoružanjem. Naređeno, izvršeno. Oko 300 pripadnika tzv. ABiH je prebačeno na područje Jablanice.

U danima netom nakon izvršene prekomande, 07., 08., i 09. rujna na tom području su se dogodili nebrojeni zločini. Samo u selu Grabovica registrirano je 33 ubijenih Hrvata, dok se za mnoge druge iz okolice još ne zna, budući da su neka tijela bačena u HE Salakovac, neka su raskomadana i spaljena sa kućama, a zbog posljedica pretrpljenih mučenja, silovanja i maltretiranja bilo je kasnije i slučajeva samoubojstava onih koji su zločine preživjeli.

Goran i Zoran Zadro, braća ubijene 4-godišnje djevojčice Mladenke Zadro, ispripovijedali su što se dogodilo u Grabovici:

– “Došli su Ćelini i Cacini, njih oko 300. Tri dana smo bili s njima. Kako su pucali – Bože sačuvaj! Treći dan su Ćelo i Caco naredili da se sve pobije. Trojica mladića su došla u našu kuću. Jedan je imao bijelu majicu, bio je ošišan na ‘talijanku’, drugi je imao bijeli prsluk, pancir i smeđi nož, a treći plavi pancirni prsluk. Pitali su nas imamo li hajvana. Mi smo rekli da imamo. Onda su upitali jesmo li Hrvati. Odgovorili smo da jesmo, bez razmišljanja. Rekli su tati da dođe pokazati hajvan. Kako on nije smio ići sam, pošli su baba i djed s njim. Tamo se čula galama i priča. Valjda su ih tamo postrojili. Ja to nisam gledao. Čuo se rafal. Pobili su ih. Da me brat nije poslušao, i on bi poginuo. Rekao sam mu: ‘Hajde da se sklonimo.’ I tad smo se sklonili. Ubili su mi babu Matiju, djeda Ivana, tatu Mladena, a mami sam isto govorio da se sklonimo ili da se barem oni (mama, sestra i brat) sklone, a da ću ja otići i vidjeti jesu li ih ubili. Mama nije htjela, nego je rekla: ‘Ma hajde, proći će i ovo. Znaš koliko je bilo vojnika kod nas, smijenilo ih se oko dvjesto. Svi su dolazili, popili kavu i popričali.’ Kad su njih troje ubili, vratili su se po mamu i sestru. Mami je ime Ljubica, a sestri Mladenka. Odveli su njih dvije tamo kod pojate. Čula se pucnjava dugo vremena. Mi smo se tada sklonili, a iza toga smo otišli još dalje na brdo. Sestri su bile taman pune 4 godine”
Ramiz Delalić Ćelo je za zasluge u ratu dobio priznanje Alije Izetbegovića, pištolj sa posvetom. Sve do svoga ubojstva 2007. bio je blizak prijatelj s njim i njegovim sinom Bakirom. Mušan Topalović Caco je ubijen 1993. u akciji Trebević. Po svjedočenju Ramiza Delalića, Caco je ubijen jer se „oteo kontroli“ i nije pristao na šutnju, te se dao u bijeg, dok je on (Ramiz) pristao na poslušnost bošnjačkom vrhu (Haris Silajdžić mu je dao obećanje da mu se ništa neće dogoditi ukoliko bude poslušan) te je ostao na životu.

Selo Grabovica je danas spaljeno i opljačkano te u njemu ne živi niti jedan Hrvat. Za zločin su osuđena samo dva vojnika tzv. ABiH. Od zapovjednika nije nitko. Ovdje vidimo zapovijed gdje se vidi kako je prekomandu dvaju brigada naredio i potpisao Sefer Halilović, i to samo par dana prije pokolja. Ne treba biti nešto pretjerano inteligentan i zaključiti kako je on ili predvidio pokolj, ili ga naredbom nije spriječio, ili ga kasnije nije sankcionirao. Da je vrlo dobro znao da se pokolj dogodio tek desetljeće kasnije će priznati, a budući da je netom nakon pokolja došla zapovijed o blokiranju cijelog područja u vidu postavljanja punktova preko kojih nitko ne bi smio proći (UNPROFOR, mediji i sl.) dok se leševi ne uklone i unište, teško da ne samo da za pokolj nije znao, nego ga je vjerojatno i pokušao zataškati.

Imamo jednu zamolbu onima koji tvrde kako je HVO zločinačka vojska i kako je vrh Herceg Bosne radio UZP: neka nam nađu makar jedan dokument, bilo kakav, gdje se vidi zapovijed bilo kojeg zapovjednika HVO-a u kojem se izričito naređuje prekomanda jedne postrojbe, nakon čega se događa masovni zločin?

Ovima „našima“, a osobito stožernicima koji nas iz HRS-a optužuju za „dijeljenje naroda“ zbog činjenice da njihovu podršku Tužiteljstvu BiH, te cjelokupan odnos prema pravosuđu u BiH smatramo izdajničkim i sramotnim, postavljamo pitanje: kada će Tužiteljstvo BiH i Sud koje toliko podržavate i branite osuditi nekoga od zapovjednika za zločin u Grabovici, kad već sud u Haagu to nije uradio? Istina i pravda jedino mogu dati kakav takav mir obiteljima žrtava, nikakvi vijenci i poze ispred aparata u cilju dobivanja političkih poena.

Žrtvama u Grabovici, kao i žrtvama svih zločina pokoj vječni daruj im Gospodine! I svjetlost vječna neka im svijetli.

HRS

facebook komentari

Advertisement
Comments

Herceg Bosna

(VIDEO) Legende Blidinjskog jezera

Published

on

Po dolasku u Park prirode iz pravca Tomislavgrada, prvo što će te vidjeti bit će Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero. Ovu plodnu udolinu Polja odnjegovali su planinski masivi Vrana i Čvrsnice na 1.200 m nadmorske visine i u njoj jezero kao plavo oko u glavi planinskih ljepotica. S njihovih visoravni kao i s drugih okolnih planina, voda u jezero dolazi s padalinama, a ponajviše otapanjem proljetnog snijega.

Jedna od legendi kaže kako je prije postanka jezera, ovo mjesto Polja bilo u posjedu dvojice braće Duvnjaka koji su ovdje obrađivali zemlju. Nakon što su braća osnovala obitelj, odlučili su ovu plodnu udolinu podijeliti, piše Naša Tv.

“Mlađi brat je dobio kuću i manju površinu zemlje, dok je drugi +dobio veću površinu zemlje, ali nije kuću. Žena od mlađeg brata je bila nezadovoljna takvom podjelom pa je posvađala braću. Nakon nekog vremena, braća su se odlučila pomiriti i onda su rekli ‘ako ćemo se mi svađati neka sve ovo poplavi voda. Tako je počeo puhati jak vjetar i s Vrana digao stogove sijena koji su začepili ponore u donjem dijelu jezera. To područje se napunilo vodom. A ženu koja je potaknula svađu, odnijele su vile na Ivandan. Stoga se na Ivandan svake godine, jezero uzburka”, govori nam Tomislav Zelenika, mještanin Blidinja priču o postanku jezera koju je čuo od svojih predaka.

Postanak Blidinjskog jezera nije ostalo samo na legendama. Predmet je istraživanja brojnih znanstvenika koji pokušavaju dokazati je li ono nastalo otapanjem ledenjaka ili utjecajem čovjeka.

“Stric mog djeda govorio nam je kako se na ovom mjestu gdje je danas jezero nekad oralo i sadilo. Tako da je i to jedan od primjera koji kazuje kako jezero nije nastalo ledenjačim procesom. Osim toga, današnja granica između Posušja i Tomislavgrada koja prolazi kroz sredinu jezera predstavlja put kojim se prije išlo sa Barzonje prema Poljima u unutrašnjost” poručuje Zelenika.

Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na 1.183 metra nadmorske visine. Površina mu se uglavnom kreće od 3 do 6 km2. Najveća dubina je 4,5 metra, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra. U njemu se nalaze brojne ribe poput klijena, oštrulje, podbile i pastvre. Na jezero se može doći iz Jablanice i Posušja, a nalazi se na području općina Posušje i Tomislavgrad. Po ovom jezeru, Blidinje je dobilo i naziv.

Na jezeru su na pojedinim dijelovima vidljivi i tragovi motornih snježnih saonica koje koriste turisti i avanturisti koji dolaze u posjetu Parku prirode Blidinje. Iako je idilično, to može biti i opasno jer je na nekim dijelovima led tanak. Ljeti veliki dio vode nestaje isparavanjem i otjecanjem kroz ponore zbog čega opadne razina jezera. Stoga ovdje kupači nisu česti.

Ovdje se zima ne šali. Jezero je mjesecima okovano ledenim pokrivačem debljine i do deset centimetara. Kada stanovnici u većini gradova dočekuju prve proljetne zrake sunca u svojim baštama, jezero je još uvijek pod debelim slojem ledenog pokrivača. Tek kasno u proljeće, povratak galebova na ovaj lokalitet navjesti novo ruho Blidinjskog jezera.

facebook komentari

Continue Reading

BiH

Damir Beljo nakon pobjede: Ovo je zastava Hrvata iz BiH, a ne ‘zločinačke organizacije’

Published

on

By

Ovo je zastava Hrvata iz Bosne i Hercegovine (ne zločinačke organizacije, je u mom srcu i srcu mog naroda) i Ramska jer je to moja djedovina… Volim ovu zemlju. Živjeli su mi tu djedovi i volio bih da žive i unuci i to sam rekao milijun puta… Živjeli i mir vama.

Boksač Damir Beljo, prvak Europe po WBO kategoriji, u Dusseldorfu je stigao do nove pobjede.

Beljo je savladao Gruzijca Mindia Nozadze. Usprkos činjenici da nije bio potpuno spreman, Beljo je slavio nokautom u prvoj rundi i stigao je do nove pobjede.

Nakon pobjede Mostarac se oglasio na svom Facebook profilu i objasnio zašto se na proglašenju pobjednika pojavio s tri zastave.

– Pobijedio sam nokautom u prvoj rundi. Protivnik je padao nekoliko puta i to je to… Bogu hvala, nisam povrijedio šaku. Valjda. Jer još mi je pod blokadom. Hvala svima i ne treba od ovog praviti bauk. Idemo dalje! Bog vas blagoslovio i nemojte sad opet komentare o zastavama i svemu tome. Uvijek je isto i ostat će tako dok god budem boksao, a i poslije u mom srcu. Zastava Bosne i Hercegovine na meni jer je to zemlja u kojoj živimo. Zastava Hrvata iz Bosne i Hercegovine (ne zločinačke organizacije, je u mom srcu i srcu mog naroda) i Ramska jer je to moja djedovina… Volim ovu zemlju. Živjeli su mi tu djedovi i volio bih da žive i unuci i to sam rekao milijun puta… Živjeli i mir vam – poručio je Beljo na svom Facebook profilu, prenosi Faktor.ba

Beljo je nedavno u žižu sportske javnosti dospio nakon što je na društvenim mrežama iskazao podršku generalu Slobodanu Praljku./HMS/

Reagiranje Damira Belje povodom medijskog linča zbog objavljivanja slike generala Praljka

facebook komentari

Continue Reading