Pratite nas

Herceg Bosna

Za zločin u Grabovici su osuđena samo dva vojnika tzv. ABiH. Od zapovjednika nitko!

Objavljeno

na

Ramiz Delalić Ćelo i Mušan Topalović Caco, zapovjednici 9. i 10. brdske brigade tzv. ABiH dana 02.09.1993. dobivaju naređenje od Sefera Halilovića da od 03.09.1993. se moraju prebaciti na područje Jablanice sa kompletnom opremom i naoružanjem. Naređeno, izvršeno. Oko 300 pripadnika tzv. ABiH je prebačeno na područje Jablanice.

U danima netom nakon izvršene prekomande, 07., 08., i 09. rujna na tom području su se dogodili nebrojeni zločini. Samo u selu Grabovica registrirano je 33 ubijenih Hrvata, dok se za mnoge druge iz okolice još ne zna, budući da su neka tijela bačena u HE Salakovac, neka su raskomadana i spaljena sa kućama, a zbog posljedica pretrpljenih mučenja, silovanja i maltretiranja bilo je kasnije i slučajeva samoubojstava onih koji su zločine preživjeli.

Goran i Zoran Zadro, braća ubijene 4-godišnje djevojčice Mladenke Zadro, ispripovijedali su što se dogodilo u Grabovici:

– “Došli su Ćelini i Cacini, njih oko 300. Tri dana smo bili s njima. Kako su pucali – Bože sačuvaj! Treći dan su Ćelo i Caco naredili da se sve pobije. Trojica mladića su došla u našu kuću. Jedan je imao bijelu majicu, bio je ošišan na ‘talijanku’, drugi je imao bijeli prsluk, pancir i smeđi nož, a treći plavi pancirni prsluk. Pitali su nas imamo li hajvana. Mi smo rekli da imamo. Onda su upitali jesmo li Hrvati. Odgovorili smo da jesmo, bez razmišljanja. Rekli su tati da dođe pokazati hajvan. Kako on nije smio ići sam, pošli su baba i djed s njim. Tamo se čula galama i priča. Valjda su ih tamo postrojili. Ja to nisam gledao. Čuo se rafal. Pobili su ih. Da me brat nije poslušao, i on bi poginuo. Rekao sam mu: ‘Hajde da se sklonimo.’ I tad smo se sklonili. Ubili su mi babu Matiju, djeda Ivana, tatu Mladena, a mami sam isto govorio da se sklonimo ili da se barem oni (mama, sestra i brat) sklone, a da ću ja otići i vidjeti jesu li ih ubili. Mama nije htjela, nego je rekla: ‘Ma hajde, proći će i ovo. Znaš koliko je bilo vojnika kod nas, smijenilo ih se oko dvjesto. Svi su dolazili, popili kavu i popričali.’ Kad su njih troje ubili, vratili su se po mamu i sestru. Mami je ime Ljubica, a sestri Mladenka. Odveli su njih dvije tamo kod pojate. Čula se pucnjava dugo vremena. Mi smo se tada sklonili, a iza toga smo otišli još dalje na brdo. Sestri su bile taman pune 4 godine”
Ramiz Delalić Ćelo je za zasluge u ratu dobio priznanje Alije Izetbegovića, pištolj sa posvetom. Sve do svoga ubojstva 2007. bio je blizak prijatelj s njim i njegovim sinom Bakirom. Mušan Topalović Caco je ubijen 1993. u akciji Trebević. Po svjedočenju Ramiza Delalića, Caco je ubijen jer se „oteo kontroli“ i nije pristao na šutnju, te se dao u bijeg, dok je on (Ramiz) pristao na poslušnost bošnjačkom vrhu (Haris Silajdžić mu je dao obećanje da mu se ništa neće dogoditi ukoliko bude poslušan) te je ostao na životu.

Selo Grabovica je danas spaljeno i opljačkano te u njemu ne živi niti jedan Hrvat. Za zločin su osuđena samo dva vojnika tzv. ABiH. Od zapovjednika nije nitko. Ovdje vidimo zapovijed gdje se vidi kako je prekomandu dvaju brigada naredio i potpisao Sefer Halilović, i to samo par dana prije pokolja. Ne treba biti nešto pretjerano inteligentan i zaključiti kako je on ili predvidio pokolj, ili ga naredbom nije spriječio, ili ga kasnije nije sankcionirao. Da je vrlo dobro znao da se pokolj dogodio tek desetljeće kasnije će priznati, a budući da je netom nakon pokolja došla zapovijed o blokiranju cijelog područja u vidu postavljanja punktova preko kojih nitko ne bi smio proći (UNPROFOR, mediji i sl.) dok se leševi ne uklone i unište, teško da ne samo da za pokolj nije znao, nego ga je vjerojatno i pokušao zataškati.

Imamo jednu zamolbu onima koji tvrde kako je HVO zločinačka vojska i kako je vrh Herceg Bosne radio UZP: neka nam nađu makar jedan dokument, bilo kakav, gdje se vidi zapovijed bilo kojeg zapovjednika HVO-a u kojem se izričito naređuje prekomanda jedne postrojbe, nakon čega se događa masovni zločin?

Ovima „našima“, a osobito stožernicima koji nas iz HRS-a optužuju za „dijeljenje naroda“ zbog činjenice da njihovu podršku Tužiteljstvu BiH, te cjelokupan odnos prema pravosuđu u BiH smatramo izdajničkim i sramotnim, postavljamo pitanje: kada će Tužiteljstvo BiH i Sud koje toliko podržavate i branite osuditi nekoga od zapovjednika za zločin u Grabovici, kad već sud u Haagu to nije uradio? Istina i pravda jedino mogu dati kakav takav mir obiteljima žrtava, nikakvi vijenci i poze ispred aparata u cilju dobivanja političkih poena.

Žrtvama u Grabovici, kao i žrtvama svih zločina pokoj vječni daruj im Gospodine! I svjetlost vječna neka im svijetli.

HRS

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Za nestanak stotina Hrvata središnje Bosne ni nakon 73 godine nitko nije odgovarao

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Večernji list

Crvena stijena – Stotine Hrvata odvedene na saslušanje pa ubijene

Mjesec svibanj, po mnogima najljepši u godini zbog bujanja prirode u svoj njezinoj raskoši, mnogim Hrvatima Kiseljaka, Kreševa, Fojnice, Busovače, Vareša, Breze, ali i drugih srednjobosanskih općina, posebno onim starijim, još uvijek budi bolne uspomene, ali i obvezu do kraja istražiti zločin koji su komunističke vlasti prije 73 godine počinile na lokaciji Crvena stijena u Kiseljaku.

Po nalogu tadašnje UDBA-e, čak nekoliko stotina Hrvata iz spomenutih općina nakon “oslobođenja” Kiseljaka odvođeno je na saslušanja s kojih se nikad nisu vratili. Mjesto obračuna komunističkih vlasti s neistomišljenicima bila je Crvena stijena, piše Večernji list

Pretpostavlja se da ova lokacija nadomak središta Kiseljaka, uz prometnicu prema Visokom, krije tijela nekoliko stotina u bližoj ili daljoj okolici likvidiranih, uglavnom Hrvata. Mještani su godinama govorili o kricima žrtava i pucnjevima iz vatrenog oružja, najprije krišom, a nakon pada komunizma slobodno su mogli posvjedočiti o svemu što vidjeli i čuli.

Nažalost, za njihova i svjedočenja obitelji žrtava, kojih je iz godine u godinu sve manje, pravosuđe BiH ostalo je slijepo, iako su ubojstva zločin koji ne zastarijeva.

Budući da su počinjena bez suđenja i prava na obranu likvidiranih, nije teško pretpostaviti da su bila politički motivirana. Da je zavjet šutnje, ali i negiranja zločina na Crvenoj stijeni i dalje na snazi, svjedoče reakcije na inicijativu o ekshumacijima na spomenutoj lokaciji.

– Mnogi još uvijek pokušavaju negirati ovaj zločin tvrdeći kako se nije dogodio. Zločin se, nažalost, dogodio. Znaju to mnoge obitelji poput Markovića i Trutina iz Kiseljaka, Mlivočića iz Vareša, obitelji čijih je 17 članova likvidirano 1945. godine. Zbog njih mi nećemo odustati od inicijative da se ekshumacije provedu.

Potporu imamo u hrvatskim predstavnicima općinske, ali i drugih razina vlasti, Udruzi hrvatskih političkih zatvorenika, kao i udrugama proisteklima iz Domovinskog rata – kaže Ivo Miro Jović, profesor povijesti koji godinama istražuje zločine na Crvenoj stijeni.

Put od inicijative do realiziranja ekshumacija nije samo kompliciran, već i iznimno skup jer zemljište je u privatnom vlasništvu i trebalo bi ga otkupiti.

No, pitanje je ima li istina cijenu, kao i ima li itko pravo od nje odustati zbog žrtava, ali i njihovih potomaka koji imaju pravo na istinu o smrti svojih djedova i pradjedova, kao i pravo dostojno pokopati njihove posmrtne ostatke. A dok im se to ne omogući, počast žrtvama i ove godine odana je najprije misom zadušnicom na zavjetnom mjestu “Pod stijenom”, koje je još u prošlom sustavu ustanovio pokojni fra Stjepan Buljan, a potom i polaganjem vijenaca na spomen-obilježju na Crvenoj stijeni.

Žrtvama komunističkih zločina, na 73. godišnjicu stradanja, poklonili su se čelnici udruga, hrvatski politički predstavnici s područja općine Kiseljak te brojni drugi.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

O povijesnoj ulozi tenkista HVO-a i HV-a govorit će se budućim generacijama

Objavljeno

na

Objavio

Bivši pripadnici oklopnih postrojbi HVO-a i HV-a u nedjelju su ispred spomen obilježja u Tomislavgradu položili vijence i zapalili svijeće u znak sjećanja za sve poginule i nestale hrvatske branitelje.

Vijence je položilo izaslanstvo općine Tomislavgrad načelu na načelnikom Ivanom Vukadinom, izaslanstvo Vlade i Skupštine Hercegbosanske županije (HBŽ), predstavnici Uprave za pitanje branitelja HBŽ-a te brojna izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a i HV-a.

Inače, već treću godinu organizira se susret tenkista iz sastava tomislavgradske brigade “Kralj Tomislav”, 1. gardijske brigade Ante Bruno Bušić, Brigade Rama, Brigade dr. Ante Starčević – Uskoplje, Brigade Petar Krešimir IV – Livno, Brigade Eugen Kvaternik – Bugojno, pukovnije Hrvoje Vukčić Hrvatinić – Jajce, Kupreške bojne, a susretu su nazočili i veterani oklopno-mehaniziranih postrojbi Hrvatske vojske.

– Obilježavanje i druženje tenkista je garancija da će se o povijesnoj ulozi tenkista HVO-a i HV-a nastaviti govoriti i prenositi budućim generacijama – kazao je okupljenima predsjednik Udruge tenkista HVO- Hercegbosanske županije Josip Čerdić – Jimmy.

Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća, nazočni su druženje nastavili u Sportsko rekreativnom centru “Šumarska kuća” u Grlima pored Tomislavgrada gdje je priređen sportski program.

Susret tenkista organizirali su bivši tenkisti iz sastava brigade “Kralj Tomislav” iz Tomislavgrada, a susret se odvijao pod pokroviteljstvom Uprave za pitanje branitelja HBŽ-a.

(Fena)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati