Pratite nas

Kolumne

Zabludljiva riječ o zabrani pobačaja

Objavljeno

na

Konačno sam, u ove dane, oslobođen od pritiska, onog iznutra nevidljivog, koji se može izraziti u rečenici: nemoj, Nikola, pisati ili ponavljati se u pisanju, pogotovo u onom što ti je već objavljeno u više navrata i više verzija!

[ad id=”93788″]

Da, pa svakog dana ponavljamo radnje od jučer, prekjučer i tako redom, kao i molitve; od križanja, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu…itd. Usput, jedna anegota o molitvi kru-nice u jednom sjemeništu. Naime redovnoj ili svakodnevnoj molitvi krunice sjemeništarcima se prik-ljučio jedan laik koji je tu zaposlenik. I netko ga je nagovorio da i on ponekad predmoli. I on je pristao na to te je počeo prvu desetku Zdravo Marija na način da je tu prvu izrekao u cijelosti kako već ide, a za drugu je ovako rekao: Zdravo Marijo kao i prije…! Valjda je očekivao da će svi sjemeništarci odgo-voriti, na tu drugu po redu; Sveta Marijo kao i prije….! Pa, sad i ja ponavljam jedan već objavljeni čla-nak u vezi pobačaja, ali u cijelosti i pokušat ću se osvrnuti na posljednja zbivanja u javnosti oko toga, a posebno ona preko elektronskih medija. A inače i sada se može staviti u opticaj izreka: repetitio ma-ter studiorum est (ponavljanje je majka učenja)

http://glasbrotnja.net/religija/drustvo/nikola-basic-orgije-kulture-smrti

U današnje vrijeme ne čujemo nekoga da, bilo javno bilo u kuloarima, govori o zločinu pobačaja od-nosno o zločinačkim pobačajima, kad je u pitanju namjerni pobačaj. Još manje je čuti nekoga da je to kažnjivo djelo. A evo kako se o tome izražavao naš blaženi Alojzije Stepinac u vrijeme svog nadbisku-povanja u Zagrebu i to na onoj svojoj nadaleko čuvenoj propovijedi javno, tj. na trgu ispred zagreba-čke katedrale, nakon isto tako javne procesije po Zagrebu na blagdan Krista kralja 31. Listopada 1943. A on je to neustrašivo izgovarao i na drugim skupovima ili manifestacijama. Ovom prilikom je rekao: „Tko da vjerno ocrta zločinačke pobačaje, izvršene u zadnjih dvadeset godina u ime tobožnje znanosti i tobožnjih socijalnih indikacija?“ A na otvaranju Hrvatskog socijalnog tjedna( 1940.) u svojoj alokuciji (uvodni govor ) je rekao slijedeće:„Jedno je jasno i ne treba dokaza jer činjenice govore. Bez brojne i čestite djece, neće biti niti brojnih i čestitih odraslih pojedinaca, neće biti ni obitelji, a bez brojnih i čestitih obitelji ne će biti ni brojnoga jakoga i zdravoga te za život sposobnog naroda. To svi znadu i to bi manje više svi htjeli. A pitam vas, kakova je to logika, kad se sve to znade, a s druge strane gledamo, kako se danas nekažnjeno izvršuju zločini na očigled vlasti, zločini koji znače presušenje izvora, odakle se pomlađuje narod. Kakova je to logika velim“. Zar nešto „zločinačko“ ne podrazumje-va i kažnjivo?

Gledao sam, ovih dana, na portalu bitno.net wideo: “Pravo na život od začeća” najnoviji je dokumentarni film u produkciji Laudata, koji putem svjedočanstava i izjava ljudi širokog spektra zanimanja u središte stavlja Ustavom zajamčeno temeljno ljudsko pravo– pravo na život(članak 21.) Ali nitko od njih nije spomenuo riječ, pojam, ideju, logiku: zločin koji korespondira s kaznom. Govori se o pobačaju, abortusu, prekidu nerođenog života, moralno neprihvatljivom činu, a nitko nije izrekao: namjerni pobačaj je ubojstvo nerođenog djeteta, tj. čovjeka. A znamo kako naš Kazneni zakon tretira namjerno ubistvo čovjeka. Proziva ga da je to kazneno djelo ubistva i propisuje visinu kazne. Eto zakona koji mora štititi i nerođenu djecu, a ne imaginarno ili sofistički govoriti o potrebi zabrane pobačaja, o nekakvom mijenjanju zakona iz 1978., koji je ostavština Jugoslavije, tj. na koji se pozivaju naše“svemirske amazonke“ ili pak i toliki medicinari koji su prisegnuli braniti život od trenutka začeća. Ova riječ zabrana pobačaja drži vodu kao i zabranu silovanja, plačkanja, krađe i raznih razbojstava. Kazneni zakon neka štiti nerođene kao i rođene.

Ta tko je vidio ili donio nekakav zakon iz kojega se vidi da je zabranjeno ubiti starca od 89 godina, ženu od 45, dječaka od 11, djevojku od 22 godine i tako redom ili pak zabranu silovanja žene od 10 i više godina i sl.!? Potencijalne ubojice i silovatelje može od ubistva odnosno silovanja odvraćati upravo Kazneni zakon. Tko može pojedincu nekim zakonom zabraniti odlučiti se izabrati dobro ili zlo? Ali drugome nanijeti zlo može se kazniti. Bučimo na sve strane, uvjetno nazovimo“desnica“, kako je bivša vlast ukinula pokroviteljstvo našeg Hrvatskog(državnoga) Sabora nad komemoriranjem bleiburških žrtava, a koliko smo bučni što isti Sa-bor štiti Zakon iz 1978. po kojem je Hrvata ubijeno pet puta više nego onih na Bleiburgu, oko njega i sve dalje i dalje od njega.A nerođene se i dalje ubija. Čak naš jedan biskup stoji na čelu znanstvenog skupa koji istražuje bleiburške žrtve, a nema sličnog skupa za nerođene. No, što je jedan od naših biskupa rekao nedavno u televizijskoj emisiji Markov trg o pobačaju i žrtvovanju Izaka od strane Abrahama gotovo me je strah to ovdje iznositi. No možda će on naći načina da to ispravi kao i ono svoje oko koaliranja Mostovaca sa SDP-om. Daj Bože, ili smiluj nam se Bože!

Na nama je da ispravimo tu civilizacijsku grešku odnosno grijeh koji vapi u nebo za osvetom i da ga iskajemo poput biblijskih Ninivljana, a na što nas poziva u onoj citiranoj propovijedi iz 1943. na trgu pred zagrebačkom katedralom ondašnji nadbiskup Stepinac, tj. da prestanemo ubijati nerođenu djecu na temelju“nečijih prava“! Neki se hvataju ili mudruju kako bi silovanim ženama trebalo dopustiti ubi-ti nerođeno dijete. Ali kako brzo zaboravljamo da ima i nasilnih ili silovanih smrti na cesti od pijanih vozača. Pa hoćemo li reći da nećemo priznati smrt pokojnika na cesti i nećemo ga sahraniti odnosno priznati njegovu smrt i ne dati mu određene počasti!?

Nikola Bašić, Vis

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Najnapadanija osoba u Hrvatskoj izložena histeriji izluđenih lobista, četnika i SDP-ovih kompleksaša

Objavljeno

na

Objavio

U Hrvatskoj nema napadanije osobe od ministra obrane Damira Krstičevića. Nije još proslavio ni pedesetu, ali je postao simbol najveće karakterne slabosti Hrvata – hrvatskog jala. Zavisti, oblika zlobe, nezadovoljstva koje prelazi u neprijateljstvo.

Hrvati često zavide na uspjehu svojim sunarodnjacima, kukaju, a kada se predmet zavisti “posklizne”, onda jal prelazi u euforiju i histeriju. Krstičević se sada poskliznuo, propao mu je životni projekt da HRZ-u osigura budućnost i nabavi respektabilnu borbenu eskadrilu. Posao s izraelskim F-16 Baracima jest propao, no ono što ga još drži na tom radioaktivnom stolcu jest tvrdoglava uvjerenost da će, ako nije uspio iz prve, uspjeti iz drugog pokušaja.

A još prije samo tri i pol godine Krstičević je bio gospon čovjek, jedan od čelnih ljudi moćne M-San grupe (King ICT), tvrtke u kojoj je 2000. nastavio svoju drugu karijeru, menadžersku, nakon čistke elitnih hrvatskih generala koju je proveo Stjepan Mesić. I koji je njihovo otvoreno pismo smatrao pokušajem vojnog udara. No, 2015. Krstičevića zovu iz HDZ-a i prebacuje se u politiku. Ubrzo postaje i žrtva jedne desničarsko-obavještajne grupacije unutar HDZ-a koja ne podnosi one koji su u HV došli s “pedigreom” školovanog oficira JNA, pa ne postaje ministar.

To postaje godinu kasnije, kada Karamarka zamjenjuje Plenković, kojemu Krstičević vodi izborni stožer, a sam dobiva 32.500 preferencijskih glasova. Nakon toga počinju najgrublje diskreditacije, koje od tada i ne prestaju. Prvo je lansirana informacija da je on još u rujnu 1991., kao oficir JNA, sudjelovao u napadima na Vukovar. Međutim, on je u to vrijeme već preuzeo zapovjedništvo 4. bojne 4. Gbr., a u srpnju 1991., piše u njegovu službenom životopisu, ulazi u 4. Gbr. kao obični vojnik-izvidnik. Dalje, znamo, sudjeluje u svim najvažnijim vojnim operacijama HV-a, od Maslenice do Maestrala, a Knin oslobađa kao zapovjednik 4. Gbr.

Od ulaska u politiku aktivirali su se i velikosrpski paraobavještajni “centri za istraživanje ratnih zločina”, te hrvatskim medijima otamo plasiraju informacije da je protiv Krstičevića pripremljena optužnica za ratne zločine, pogotovo u BiH tijekom zadnjih oslobodilačkih operacija HV-a.

Odmah nakon propasti posla s Baracima, iz Beograda stiže vijest da je protiv Krstičevića podignuta kaznena prijava jer je kao zapovjednik 4. Gbr. koja je “sudjelovala u raketiranju kolone srpskih izbjeglica u mjestu Bravnice kod Jajca 12. i 13. rujna 1995., osumnjičen za ubojstvo 81 srpskog civila”. Prijavu je podnio odvjetnik Dušan Bratić koji zastupa bivšeg pilota JNA Ljubomira Bajića koji je raketirao Banske dvore u jesen 1991., zbog čega se protiv njega u Zagrebu vodi istraga.

Na molbu Hrvatske, u Beogradu saslušan je Bajić i ostali koji su sudjelovali u pokušaju ubojstva Tuđmana, Mesića i Markovića. Bratić svoju prijavu temelji na dokumentima banjolučkog Centra koje je prije dvije godine objavio zagrebački list Nacional. Večernji i Jutarnji objavili su potom tekstove koji dokazuju da je banjolučki Centar u Zagreb poslao falsifikate, a pravi izvor su originalni dokumenti sa suđenja Slobodanu Miloševiću u Haagu gdje stoji da je 4. Gbr. tada bila povučena na odmor 300 kilometara dalje, u Split.

Specijalni je rat protiv Krstičevića nastavljen, pa ga je Srbija proglasila nepoželjnim nakon što je RH zabranila dolazak Vučićevu ministru obrane Vulinu zbog četničke propagande i pobunjivanja Srba.

No glavni problemi počeli su kada su i u Srbiji i u RH shvatili da bi Krstičević mogao uspjeti i nabaviti Barake, najsnažnije i najmoćnije zrakoplove u “regiji”. Kada su počeli problemi, Krstičević postaje istodobno meta lobista Gripena.

U cijelu kampanju uključuje se i dio oporbe želeći politički poentirati. Most tome pristupa iz političkog pragmatizma, vjerojatno i ne znajući stvarnu istinu o Krstičeviću i Baracima, a SDP-ovi kritičari Bernardić i Maras pokazuju komplekse, pa će Maras nakon što se Krstičević usudio samo spomenuti da MiG-ovi ne lete zbog katastrofalnog remonta u Ukrajini koji je proveo SDP-ov ministar, sada “tvitnuti”: “Daj ostavku, brate, poklopi se ušima i idi radi u King ICT”.

I tako je Krstičević unatoč svom životopisu i tome što je gotovo jedini ministar, bez obzira na fijasko s Baracima, koji je u dvije godine svoj sustav znatno poboljšao, od SDP-ova društveno-političkog radnika s mizernom biografijom dobio “šupkartu” u ovoj jedinstvenoj hrvatsko-srpskoj histeriji izluđenih lobista, četnika i SDP-ovih kompleksaša.

Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

IVICA ŠOLA – Znanstveno potvrđeno: biti muško je poremećaj

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je sedamdesetih u jeku seksualne revolucije američko cehovsko psihijatrijsko udruženje izbacilo homoseksualnost s popisa poremećaja, ovu godinu dočekali smo s oprečnom dijagnozom.

Homoseksualnost, O.K., nije poremećaj, sada je poremećaj muškost, točnije tradicionalna muškost, kako u svojim smjernicama kaže Američko društvo psihologa (APA). Prvo što je nejasno – što je to sintagma “tradicionalna muškost”? Samim tim implicira se da postoji netradicionalna muškost, no i to je u znanstvenom i zdravorazumskom smislu fluidan, frivolan, da ne kažem bedast pojam.

Iz duha dokumenta američkih psihologa da se zaključiti da poremećaj zvan “tradicionalna muškost” označava bijelca, heteroseksualca, “previše” muževnog muškarca, koji ne pokazuje emocije, drugim riječima ne cendra, pa uslijed potiskivanja emocija i problema češće nego žene čini (samo)ubojstva i u manjoj mjeri od žena traže psihološku pomoć.

Svašta se danas naziva znanošću, pogotovo što pod tradicionalnu muškost možete možda strpati Hugha Hefnera, macho playboj alfa mužjaka i tip muškarca koji Hefner simbolizira?

Koje su to karakteristike poremećaja zvanog tradicionalna muškost. Američki psiholozi navode četiri značajke: “To je muškost obilježena stoicizmom, kompetitivnošću, dominacijom i agresivnošću”, što je, navode američki psiholozi “u cijelosti štetno” i dovodi do bolesti i nasilja.

Stoička filozofija

Krenimo redom. Stoicizam, znaju li uopće ovi psiholozi što je stoicizam? Jamačno ne. Što manjka muškarcu, caru, stoiku, Marku Aureliju koji je prezirao moć, zanimala ga je mudrost, vladanje sobom, ali nije abdicirao zbog naglaska cijele stoičke filozofije, za razliku od današnjeg vremena hiperprodukcije prava, a to je – dužnost.

Dakle, tradicionalna muškost, ma što to značilo, je poremećaj u ovoj narcisističkoj, feminiziranoj kulturi eksplozije prava jer se u stoicizmu inzistira na – dužnosti. Za mene ovo je zamjena teza, opasna dijagnoza, jer je temeljni poremećaj današnje kulture upravo sumrak dužnosti, već od školske dobi, bez obzira radi li se o muškarcima ili ženama, svi inzistiraju na pravima.

Normalno je da stoicizam tu postaje poremećaj, da se zdravlje proglašava bolešću, bolest zdravljem. K tome, moja mater, žena, brižna i posvećena, imale je na principu dužnosti sve karakteristike stoika, kao i mnoge kolegice s kojima sam radio ili radim, i koje, od obitelji do posla, stoički su posvećene dužnostima, samozatajne, ostvarene, izvrsne.

Stoicizam, pak, ne znači šuti i trpi, nepravde ili bilo što drugo, već vodi računa o svojim dužnostima. U konzumerističkoj kulturi kakva je naša, stoicizam koji zagovara umjerenost, mjeru, jasno da je – poremećaj. Ili njegov izvor.

Što je problem u kompetitivnosti, od posla do sporta? Kompetitivnost, natjecanje, ljudsko je prirodno stanje još od vremena dok smo živjeli u pećini. Je li onda i cijeli proces evolucije poremećaj?

A dominacija? Ona po sebi nije niti vrijednosno ni psihološki niti pozitivna niti negativna, već to postaje zavisno od toga je li ona u svrsi služenja ili pokoravanja ljudi. Hoćemo li dokinuti politiku? Sport? Znanost?…

Talijani dominiraju u designu, Đoković u tenisu, Janica je dominirala u skijanju, Japanci i Amerikanci u inovacijama, žene dominiraju u pedagoškim strukama, Modrić ove godine u nogometu… Osovina dominacija – servilnost je prerogativ svih živih bića i ona ima pozitivan/negativan znak samo u teleološkom kontekstu, odnosno, koja joj je svrha, porobljavati ili je izvršavati u kontekstu (općeg) dobra, ili dobra skupine kojom vladate.

Što je, na kraju, ovaj dokument Američkog društva psihologa o “tradicionalnoj muškosti” nego akt dominacije nad pojmovima, a tko vlada pojmovima, vlada ljudskim mislima, a tko vlada mislima vlada ljudima.

Ideološka agresivnost

Slično je i s agresivnošću, invazivna agresivnost nije isto što i defenzivna, od životinjskog do ljudskog svijeta. Kako bismo u Domovinskom ratu kao narod i država opstali da tisuće muškaraca i žena nisu pokazali agresivnost prema invazorima s istoka?

Bedasto je ne samo muškost, već i ženskost, suditi po manjini nasilnog ili devijantnog ponašanja u oba spola.

Iz ovog dokumenta američkih psihologa isijava ideološka agresivnost, gdje se u ime znanosti muškost kao takva de facto proglašava potencijalno opasnom, poremećenom, bolesnom. To je tako kada u znanosti na matrici kulturmarksizma dajete prednost ideologiji pred metodologijom, kada znanost, pogotovo na području društvenih znanosti i humanistike, samo služi kao pokrivalo za unaprijed postavljene teze i stereotipe u službi politike koje “istraživanje” samo treba potvrditi.

Američki psiholozi zapravo perfidno stigmatiziraju muškost kao takvu s tim nejasnim pojmom “tradicionalne muškosti”. Zar je muškost samo problem, a ne i rješenje na mnogim područjima, kao i ženskost, kako u prošlosti, tako i danas?
Svašta se danas naziva znanošću…

Ne preostaje mi drugo nego upaliti TV i gledati gospodina savršenog u okršaju s Nevenom Ciganovićem i početi s vlastitim preodgojem.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Zapad je infantilna, kretenska kultura

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari