Pratite nas

Kolumne

ZABORAVLJENA HRVATSKA

Objavljeno

na

Kao da nikome više, u srcu ne stoji, koliko je važno, da se domovina voli. Domovina samo riječima se voli a najčešće kad izbori su novi. Nakon toga, sve postaje isto, nastavljaju istim putem kao oni prije. I dok u srcima građana, još emocije se roje , stvarnost je drugačija i sve je gore. Nude se igre kao davno prije u kojima se ustaša i partizani i dalje bore. I dok se oni bore  donose se odluke nove i skidaju se sa liste strateški zaštićena poduzeća. I sve to rade ne zbog prodaje, nego zato da se nešto čini. Kako ih nije sram, često se pitam ja, dok moje srce slobodnu Hrvatsku sanja.

[ad id=”93788″]

Ima i onih koji je vole ali je pretužno srce njihovo. Bez posla, više misliti ne mogu a ni oni koji rade ali plaću dobiti ne mogu. Ima i onih, koji dobiju nešto, ali nije dovoljna da životne troškove pokriju. I vrte se oni u krugu svoje boli, i ne mogu više misliti, kako da se Hrvatska voli. Izgubljeni, vrte se u krugu i nikako da nađu izlaz i da vide željenu dugu.

Slavica Vučko/Kamenjar.com

Slavica Vučko/Kamenjar.com

I htjeli bi neki, voljeti još više, ali im srce, od prevelike boli, svu ljubav briše. Pravosuđe sirotinju stvara i sve više ljudi ostaje bez stana. Sramite se pohotnici, jer srce nemate i što će vam sve to, što pohlepno uzimate.  I svakim danom, neke nove afere, iz kojih hrvatski se novac pere. I misle, da će te tako doći do sreće, kad Hrvatska naša unazad se kreće.

I tako Hrvatska naša, zaboravljena stoji a svakim danom problemi su novi. Ima li nade, da može biti bolje, da ljubav zamijeni interese nove. Izgleda da nema, jer uvijek isti dolaze, na mjesta koja Hrvatsku nam kroje, kako nam nebi, nikada bilo bolje.

Sramite se pohotnici, kojima ništa sveto nije, pa ni tlo naše domovine. I nikad nitko, nekažnjen do sada prošao nije i neka ga Božja ruka dočeka što prije. Nikada nitko nije, sreću gradio na zlu, jer  svakome se vrati, ono što radi a napose, onome tko svoju domovinu Judinim škudama krati.

I uvijek, kad mislim, da za našu Hrvatsku  nema nade, Božja me milost obasja i vrati u stvarnost. Bogu je moguće sve, jer Boga nikad nitko, pobijedio nije, jer u Njemu, najveća se snaga krije. I zato, dragi Hrvati moji, predajmo svoje probleme Bogu i domovinu svoju. Molimo se iz srca i Duše, da nam dragu našu Hrvatsku, dušmani ne sruše. Volimo je sve i više, jer ljubav sve može, ako se naša srca u tome slože. I zato svaki dan, predajmo Hrvatsku našu, Svevišnjem Bogu uz molbu da je čuva i ne dozvoli da nam je pohlepnici  ukradu. I čuti će Bog, vapaj naš i poslati nam pomoć svoju, jer Boga nikad nitko, pobijedio nije a on nikad, svoju ljubav, uskratio onima koji ga traže nije.

Slavica Vučko

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko kome vodi kampanju!?

Objavljeno

na

Objavio

Isječak: Nacional

U Hrvatskoj su u posljednje vrijeme sve popularnije “afere mailovi“. Prije nekoliko dana pompozno su u jednom hrvatskom tjedniku najavljeni mailovi koji sadržavaju korespodenciju između Predsjednice RH i njenog nekadašnjeg savjetnika. Riječ je navodno o 200-tinjak mailova koji su poslani s privatne adrese Predsjednice, s naglaskom odmah u startu da su s privatne adrese – kako njihovo puštanje u javnost ne bi zadiralo u sferu nacionalne sigurnosti.

Piše: Ante Rašić

Mailovi između Kolinde Grabar-Kitarović i Mate Radeljića u javni su prostor mogli pustiti jedino Kolinda Grabar-Kitarović i Mate Radeljić. Kolindi oni ne idu u korist i jeftini pokušaji njenog bivšeg savjetnika da ih prišije Predsjednici i nazove to napadom na sebe – teško da će javnost progutati.

Koji je onda razlog najave ovih mailova? Postaje jasno nakon dva dana medijskih istupa Mate Radeljića, što je potvrdio i izvor iz stožera Miroslava Škore.

Po našim informacijama iz izvora bliskog stožeru Miroslava Škore, Radeljić želi svakako tijekom idućih nekoliko mjeseci kampanje pustiti sporne mailove u javnost, a ovo što sada radi je priprema. Činjenica je da je samo on mogao pustiti informaciju kako postoje mailovi usput otkrivajući navodne sadržaje dvije do tri njihove prepiske, te nakon toga žustro napao Predsjednicu. Cilj mu je odmaknuti priču o mailovima od sebe i prebaciti lopticu u dvorište Pantovčaka kako bi mogao nakon nekog vremena pustiti navodne mailove, a onda se opravdati da otpočetka govori kako on s njima nema ništa.

Da je ovaj scenarij moguć govore i izvori bliski Predsjednici jer pokazuju modus operandi bivšeg savjetnika, koji je slično funkcionirao i u Uredu predsjednice.

Matu Radeljića javnost pamti i po tajnim snimkama USKOK-a u aferi utaje 27 milijuna kuna poreznog duga jednog poduzetnika. U istoj se aferi spominju i Biljana Borzan i Ivan Vrdoljak s kojima je, prema snimkama USKOK-a, Radeljić često razgovarao.

Prije toga Radeljić je radio za Glavaša, Sanadera, Kosor i Karamarka. Objavom „Afere mailovi“ jasno se svrstao u stožer predsjedničkog kandidata Miroslava Škore. Iz ovoga je vidljivo da Radeljić bez problema mijenja dres, ali navike ostaju iste. Stoga i ne čudi što se pojavila panika u Škorinom stožeru, kaže naš izvor koji od početka upozorava Miroslava Škoru da je Radeljić solo igrač i da do sada nije ni s jednim bivšim poslodavcem ostao u dobrim odnosima.

Polako toga postaje svjestan i Škoro, ali Radeljić je čini se, preduboko ušao u njegovu kampanju i drži konce, kako političke, tako i financijske.

Je li Škoro pokazao naivnost kada je izabrao Radeljića za lidera svoje kampanje ili je pristao i na „malo prljavog veša“ kako bi se dokopao Pantovčaka teško je razlučiti. No Škori se, kaže naš izvor, sve manje sviđa Radeljićev način rada, posebno ga je razljutila priča oko mailova jer je očekivao ozbiljniju i sadržajniju kampanju.

Političkog iskustva Škoro realno, unatoč kratkim izletima u politiku, baš i nema. Iskustvo koje mu nosi Mate Radeljić koji bivšim poslodavcima prijeti otkrivanjem privatnih mailova, izgleda da i njemu postaje jasno, nije pametno imati u svojoj blizini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Sud kao ideološka komisija CK

Objavljeno

na

Objavio

Postojao je nekada CK SK i u njemu jako važna ideološka komisija koja je ocjenjivala i sudila o ideološkim „skretanjima“ u društvu, a najčešće je na udaru bio nacionalizam, hrvatski dakako.

Sada više nema ni SK ni CK, nema ni te ideološke komisije, ali zato postoji, primjerice, Visoki prekršajni sud koji je preuzeo ulogu ideološkog sudišta, presuđujući pozdravu „Za dom spremni“, odnosno pjevaču Marinu Rosi koji je u Makarskoj zapjevao „Čavoglave“, postavši tako kolateralna žrtva cijele zavrzlame koja se već godinama valja našim medijima.

Ne može se zanemariti ni činjenica da je vijećem ovoga suda predsjedao Siniša Senjanović potomak jedne istaknute partizanske obitelji, ostavljajući sumnju u vlastitu ideološku i emocionalnu opterećenost, koja nikada nije dobar saveznik pravde.

Presuda je problematična s pravno-logičkog i političkog aspekta. Vijeće se poziva na Ustav RH koji zabranjuje pozivanje na nacionalnu, vjersku ili rasnu mržnju i svaki oblik nesnošljivosti, ali iz toga se samo krajnje slobodnom interpretacijom ta odredba može odnositi i na sporni pozdrav. Sudovi, osim toga, ne sude izravno temeljem Ustava nego temeljem zakona koji za ovakav slučaj ne postoji.

U obrazloženju se još navodi kako je ZDS korišten u NDH, simbolizirajući time mržnju prema ljudima različitih rasa, vjeroispovijesti i etničkog identiteta. Ako se to može kazati za NDH, ne može se automatski prenijeti na sve simbole korištene u toj državi. Nikakvom se semantičkom analizom ne da iz ovoga pozdrava izvesti poziv na mržnju.

Česta usporedba s nacističkim „Sieg Heil“ je promašena. U „živjela pobjeda“ sadržan je osvajački poklič, dok je ZDS obrambeni poklič korišten u raznim formama prije i poslije NDH, a naročito u Domovinskom ratu, na kojega prvenstveno asocira. Danas je dijelom legaliziranog znakovlja HOS-a.

No, ono puno važnije: zabranom jednog pozdrava ne dobiva se ništa, a gubi se puno? Zabranom se na nevjerojatan i anakroničan način vraćamo u vrijeme verbalnog delikta. U javnoj dnevnoj komunikaciji može se naći niz primjera nesnošljivosti u kojima se još izravnije i grublje vrijeđaju nacionalni i vjerski osjećaji građana pa nikome ne pada na pamet nekakva zabrana, i gdje bi nas to uopće odvelo.

Problem s tim pozdravom je beskrajno predimenzioniran i prenaglašen (kome je danas do NDH i do ZDS?) a ovakvim presudama on se samo (namjerno) potencira i provocira. U svakom ludilu, naravno, ima i sistema.

Postoje određene skupine u društvu kojima je cilj izazivanje nacionalnih podjela i klevetanje države za fašizam i neoustaštvo, u kontekst čega se sve otvorenije stavlja i obrambeni rat devedesetih, čemu i oni koji vode državu kumuju u velikoj mjeri, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari