Pratite nas

Život

Zaboravljena ulica u četvrtom najvećem hrvatskom gradu

Objavljeno

na

Foto: Zdenko Roso,

Rubrike Vjerovali ili ne često zaokupljaju pažnju čitateljstva zbog nevjerojatnih i nesvakodnevnih situacija i događaja. Jedan od takvih zasigurno je i osječki slučaj “zaboravljene uliceˮ koja nosi nasiv poznatoga i znamenitoga mađarskoga skladatelja, Béle Viktora Jánosa Bartóka, koji je svoju zemlju proslavio i njezino ime pronio i izvan europskih granica.

I svaka bi se ulica trebala ponositi ukoliko je imenovana prema junacima koji su nas u bilo kojem smislu svojim životom i radom zadužili. Ali stanje u ovoj osječkoj ulici nikako nije slavno kao ime čovjeka čije ime nosi. I ne bi tomu možda ništa bilo čudno da je takva ulica, primjerice, u nekoj zemlji trećega svijeta, a ne u Lijepoj Našoj, u četvrtom najvećem gradu u Hrvatskoj, u Osijeku.

“Zaboravljena ulicaˮ nalazi se svega jednu tramvajsku stanicu od samoga središta Retfale, velike gradske četvrti u gradu Osijeku. Riječ je o Ulici Bele Bartoka koja je primjer nebrige gradske vlasti i vodećih struktura u Gradu kada je riječ o osnovnim egzistencijalnim uvjetima za život. Gotovo da je nevjerojatno da, za hrvatske prilike, u tako velikom gradu kao što je Osijek, postoji ulica u kojoj se njezini stanovnici boje godinama izići iz vlastita doma kako se ne bi zbog lošega stanja kolnika polomili. Isti ti stanovnici preko 40 godina trpe uslijed bilo koje veće kiše poplavljivanje vlastitih domova i suterenskih stanova čiji su se nosivi zidovi počeli urušavati, a skupe sanacije i popravke podnose sami. Nije rijetkost da su vodene ulične bujice stanovnicima ulazile i u automobile.

Stanovnici se preko ljeta boje odlaziti na ljetovanja jer ne znaju hoće li ih u vlastitu domu po povratku zateći fekalijama poplavljen podrum. Nekoliko su puta televizijske kuće dolazile snimati reportaže, ali jednostavno – nikoga nije briga. U četrdeset godina – niti jedno službeno očitovanje Grada Osijeka. Ulica i njezini stanovnici jednostavno su – zaboravljeni.

Zbog stanja koje se više ne može trpiti i tolerirati nekolicina se entuzijasta u ulici, vijećnica Gradske četvrti Retfala, Antonija Huljev, i predstavnik ulice, Zdenko Roso, odlučilo pokrenuti peticiju kako bi se konačno počeo rješavati problem kanalizacije i oborinske odvodnje u ulici.

Prikupljen je 161 potpis te se javnobilježnički ovjerena peticija, uz fotodokumentaciju, proslijedila 8. srpnja 2019. godine Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu Grada Osijeka. Kako niti tada Grad nije pokazao nikakavo zanimanje za ogorčene građane, 12. studenoga 2019. godine sazvana je medijska konferencija kojom se traži cjelovita analiza stanja i poduzimanje kapitalnih rješenja za Ulicu Bele Bartoka.

Pojedini stanovnici ulice svjedoče da čak i 46 godina trpe poplavljivanje svojih kuća, a da stvar bude mnogo gora, u središtu je ulice i Dječji vrtić “Jelenkoˮ te su brojni roditelji prisiljeni djecu voziti u kolicima posred ceste jer ulica nema primjerenu pješačku stazu niti kolnik. Ulična je kanalizacija na brojnim mjestima ulegnuta pa nije rijetkost niti da automobili svojim podnožjima zapinju za kolnik te se trgaju.

Predsjednik Gradskoga odbora Hrvatske demokratske zajednice, Ivan Radić, pozvao je gradsku vlast da konačno počne osluškivati i rješavati probleme svojih građana koji skupo plaćaju gradski proračun, a srazmjer cijene i usluge nije odgovarajuć. Mate Jurčević, predsjednik Gradske četvrti Retfala, istaknuo je kako se niti na tematskoj sjednici Vijeća Gradske četvrti Retfala nitko od predstavnika Grada nije pojavio, niti na ijednoj sljedećoj sjednici očitovao. Ogorčenim građanima kap je prelila čašu i odlučili su stati pred televizijske kamere i novinare te vlastitim primjerima i žrtvom posvjedočiti o problematici koju žive i trpe godinama. Naime, pojedini su stanovnici Ulice Bele Bartoka svoje nekretnine zaštitili i policama osiguranja, no ispostavilo se, govore, da osiguravateljske kuće ne pokrivaju troškove sanacije od posljedica poplava.

Iz svega navedenoga, dok tužno dočekuju sljedeća kišna razdoblja, ovi se Osječani nadaju da će ih konačno netko čuti i odlučiti im pomoći u rješavanju njihovih problema mada ono što traže nije ništa što im po pravu ionako ne pripada.

Antonija Huljev

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

Objavljeno

na

Objavio

Trend iseljavanja naših ljudi stagnira, statistike kažu da se smanjio. Ima i onih koji se vraćaju. Jedan od njih je Stanko Pezić, rođeni Australac, čiji su roditelji prije više od 50 godina napustili domovinu u potrazi za boljim životom. Sa suprugom i troje djece svoj dom su odlučili pronaći u Zagrebu.

– Kad sam otišao iz Australije, rekao sam: Vratit ću se ja nazad, ne boj se mama. Ali mislim u sebi, volio bih da tu ostanem stalno, kroz smijeh se prisjeća Stanko Pezić. Bilo je to prije pola godine kada je napuštao rodni Melbourne te se sa suprugom i troje djece odlučio preseliti u Hrvatsku.

– Ona je htjela da dođemo. U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno, ne vidiš obitelj. Za vikend isto radiš, u nedjelju se malo odmoriš pa onda u ponedjeljak ponovno posao. Dobro se zaradi, ali je veliki trošak, što dobiješ odmah ode. Sigurno imaš više novca tamo, ali drugi je život, moraš raditi. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’, kaže Pezić za HRT

Do polaska u školu Stanko je govorio samo hrvatski. Hrvatsku su posjećivali kao djeca, rado se vraćali rodbini svojih roditelja u Sinju i Hercegovini.

– Uvijek misliš na Hrvatsku. Naša dijaspora je jaka, velika, puno se družiš s Hrvatima. Sad su mi djeca mala, mislio sam ako ne idemo sada, onda neću nikada ni doći. Ja i supruga smo htjeli da djeca uče hrvatski, da vide kako se živi ovdje, u drugoj kulturi i takve stvari, kaže.

Stanko je kao inženjer građevine 5 godina radio u Londonu, gdje je i upoznao suprugu, također Hrvaticu rođenu u Australiji. U Zagrebu su se tek uselili u novi stan, starijeg su sina upisali u školu, privikavaju se. Nije im žao što su došli unatoč lošoj slici naše zemlje u dalekoj Australiji.

– U vijestima u Australiji uvijek vidimo kako je ovdje loše i ne valja, uvijek vrlo, vrlo negativno prikazuju kako je u Hrvatskoj. Od kada sam ja došao, dobro je, nije tako loše i negativno, barem ono što ja vidim. Dobro, uvijek ima stvari koje mogu biti bolje i koje se mogu promijeniti. Oni u Australiji misle da je Hrvatska “banana republika”, ali svi u Hrvatsku vole doći na godišnji odmor, no za živjeti ovdje, to je druga stvar, kaže Stanko.

Na naše školstvo i zdravstvo Stanko nema primjedbi. Kaže da je izrada dokumenata brža nego u Australiji. Osobito mu se sviđa naš običaj druženja s prijateljima uz dugo ispijanje kavica vani na otvorenome. Naviknuo je i na različite reakcije ljudi kada čuju da je došao živjeti ovamo iz daleke Australije.

– Ovdje ljudi bježe iz Hrvatske, misle ono kako se kaže na engleskom “grass is green…” kao uvijek je bolje na drugoj strani. Dobro, ima onih koji misle što je s tobom, to im je čudno, ali ima i onih koji su vrlo ponosni i njima je drago što sam se vratio u Hrvatsku, kažu mi sve najbolje, ostani tu, a i meni je to također drago. Svakakve su reakcije, kaže Stanko.

Kako god, obitelj Pezić uživa u više vremena provedenog zajedno. Vole šetnje Zagrebom i putovanja po Hrvatskoj, slušati Olivera, Bulića, Thompsona, Cetinskog. Nedostaje im obitelj i prijatelji iz Australije s kojima se često čuju, i australski biftek im fali. Vesele se bijelom Božiću za razliku od onog u Australiji na +35 na plaži i na kupanju. Iako su ostavili duplo veće plaće ovdje su još u potrazi za poslovima. Vjeruju da će se snaći i neće odustati, jer Hrvatska je, kažu, njihova domovina.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Učenička zadruga ‘Dar-Mar’

Objavljeno

na

Objavio

Unutar zadruge djeluje pet sekcija:  keramičarska sekcija, sekcija  za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, sekcija za izradu predmeta od papira i kartona, sekcija za ugostiteljstvo i cvjećarska sekcija. Članovi zadruge su sadašnji i bivši učenici škole, a voditelji sekcija nastavnici. U rad zadruge uključeni su polaznici PSP-a (produženog stručnog postupka), polaznici radnog osposobljavanja i odgojno- obrazovnih skupina. Predmeti izrađeni u učeničkoj zadruzi  izlažu se i prodaju na prodajnim i donacijskim izložbama. Od zarađenog  novca siromašni učenici, a njih ima mnogo, idu na izlet, nabavlja se materijal za daljnji rad učeničke zadruge, nagrade na natjecanjima i slično.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Srednja škola – Centar za odgoj i obrazovanje ustanova je u kojoj se odgaja i obrazuje mladež s teškoćama u razvoju u srednjoškolskim programima. Bogatim i izrazito sadržajnim Školskim kurikulumom nastojimo svakog našeg učenika osposobiti za samostalan i ispunjen život na osobnom, društvenom i profesionalnom planu. Pri tome teškoće ne stavljamo u prvi plan, već brojne jake strane i talente koje imaju naši učenici,govori nam na početku razgovora gospođa Ksenia Pinterić, profesorica u Centru, koja je sa svojim  učenicima napravila nekoliko vrlo vrijednih projekata, koji plijene pozornost šire javnosti.

Prema njezinim riječima, Učenička zadruga „DAR-MAR“ (darovitih i marljivih) osnovana je 2007. godine. Unutar zadruge djeluje pet sekcija:  keramičarska sekcija, sekcija  za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, sekcija za izradu predmeta od papira i kartona, sekcija za ugostiteljstvo i cvjećarska sekcija. Članovi zadruge su sadašnji i bivši učenici škole, a voditelji sekcija nastavnici. U rad zadruge uključeni su polaznici PSP-a (produženog stručnog postupka), polaznici radnog osposobljavanja i odgojno- obrazovnih skupina. Predmeti izrađeni u učeničkoj zadruzi  izlažu se i prodaju na prodajnim i donacijskim izložbama. Od zarađenog  novca siromašni učenici, a njih ima mnogo, idu na izlet, nabavlja se materijal za daljnji rad učeničke zadruge, nagrade na natjecanjima i slično.

Već dugi niz godina surađujemo s DM-om, koji od nas naručuje božićne čestitke. Svake godine sudjelujemo na Smotri učeničkih zadruga grada Zagreba, a uz Dan škole organiziramo prodajnu izložbu u prostorima naše škole. Svake godine potražnja za proizvodima zadrugara raste i traži se proizvod više. Kroz brojne projekte naše škole s redovnim srednjim školama širimo svijest o kreativnim sposobnostima učenika posebne ustanove. Prije četiri godine započeli smo projekt s volonterima koji povodom Božića i Uskrsa zajedno s našim učenicima izrađuju čestitke, prigodne ukrase i uporabne predmete. Bili smo ugodno iznenađeni odazivom i spremnošću mladih ljudi da poklone svoje slobodno vrijeme za dobrobit drugoga te steknu dodatna znanja i vještine družeći se sa vršnjacima s posebnim potrebama. Naša škola je za  inicijativu u radu s volonterima nagrađena nagradom Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva na najinovativniji model volonterstva, napominje gospođa Pinterić i ističe posebnu suradnju s Napretkovim kulturnim centrom:

Suradnja s Napretkovim kulturnim centrom započela je zahvaljujući  gospodinu Draženu Vikiću-Topiću, koji je na donacijskoj izložbi radova učeničke zadruge „DAR-MAR“ na Institutu Ruđer Bošković prepoznao potencijal naših vrijednih učenika i u želji da se djeca pozitivno afirmiraju, prezentiraju svoj rad i prodaju svoje unikatne proizvode, povezao nas je s gospodinom Mariom Miloševićem i Napretkovim kulturnim centrom. Prva nam je bila prodajna izložba uskršnjih proizvoda koju smo održali 28. ožujka 2018. u prostorijama NKC u Bogovićevoj 1. Organizacija je bila odlična, lijepi odaziv posjetitelja, a učenici zadovoljni jer smo prezentirali školu i naše unikatne radove, a uz to zaradili nešto novca za nove materijale, izlet zadrugara i za pomoć učenicima u potrebi. Druga nam je bila izložba božićnih proizvoda održana 5. prosinca 2018. I ova izložba je bila vrlo uspješna jer je bila dobro organizirana i vođena, a učenici su doživjeli zadovoljstvo jer su bili pohvaljeni za svoj rad od strane mnogobrojnih posjetitelja. Suradnju s NKC i gospodinom Mariom Miloševićem je odlična, uvijek su spremni na suradnju i pomoć našim učenicima, ističe gospođa Pinterić te posebno naglašava kako je članica planinarskog društva “Stjepan Planić”:

Budući da sam član planinarskog društva „Stjepan Planić“, a  u školi vodim planinarsku sekciju, planiramo jednu suradnju između PD „Stjepan Planić“ i naše škole kako bismo organizirali zajedničke planinarske ture.  Željela bih i u  budućnosti nastaviti ovu lijepu suradnju NKC i naše škole.  Kao voditeljica sekcije za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, nastojim kod učenika razviti svijest o ekologiji i važnosti recikliranja, naučiti ih kako živjeti zdravije i u skladu s prirodom, kaže profesorica Pinterić i ukazuje na brojne proizvode koje su izradili članovi Učeničke zadruge “Dar-Mar”.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari