Connect with us

Komentar

Zaboravljeni dr. Hrvoje Tomasović?

Objavljeno

on

Je li za stranku, i koliko, važan član, iza kandidature kojega stoji 10.000 potpisa članova stranke?

Prigodom nedavnih izbora u HDZ-u imali smo jednu vrlo zanimljivu situaciju, koja je već pomalo pala u zaborav. A ne bi trebala. Zašto? Zato, jer je u svojem sadržaju imala i način i pokušaj da se na demokratski način kandidira svaki član stranke za svaku stranačku funkciju. Od predsjednika naniže…

Član HDZ, ugledni liječnik, dr. Hrvoje Tomasović se, recimo to tako, samokandidirao, u skladu s odredbama Statuta, za dužnost potpredsjednika stranke. Pojasnimo. Za stranačke izbore kandidirao se sam, osobno. Nije ga kandidirala ni jedna stranačka skupina, stranačko tijelo. Kandidatura, kao svaka, tražila je da kandidat za ulazak u izborni postupak prikupi određen broj potpisa članova HDZ-a.

Koliko se sjećam cenzus je bio 10.000 potpisa. Toliko, pa čak i nešto više članova HDZ-a dalo je svojim potpisom povjerenje dr. Tomasoviću za kandidaturu za potpredsjednika stranke. Izbori su održani, rezultati su poznati. Novi sastav dužnosnika preuzeo je dužnosti. Kandidat dr. Tomasović nije dobio dovoljno stranačkih glasova na stranačkim izborima, a za potpredsjednika je izabran jedan od ostalih potpredsjedničkih kandidata.

Može se ocijeniti normalnim stranačkim uradkom. Međutim, postavlja se pitanje kako bi se stranačka mašinerija i praksa, u ovom slučaju se konkretno radi o HDZ-u, ali se može odnositi i na ostale stranke, u našem političkom životu i praksi reflektirala u ovakvim neuobičajenim slučajevima. Je li važan za stranačku kadrovsku strukturu član koji se sam kandidira i iza kojega ne stoji stranačka struktura i kadrovska politika. Ali stoji više od 10.000 potpisa članova stranke, koji su ga svojim potpisima podržali za ugled koji među njima uživa.

Prema dosadašnjoj praksi može se očekivati da samokandidatura, premda statutarna, bude ocijenjena kao „soliranje“, i slučaj će završiti u zaboravu. Ali moguće i kao opomena ostalima da soliranje, iako je realno i moguće, ne dobije prolaznu ocjenu. Možda se dogodi i nešto drugo, demokratski normalnije, da se tih više od 10.000 potpisnika kandidature valorizira kao određena popularnost i simpatije članstva.

Tim više što su na visokim državnim funkcija i dužnostima danas dužnosnici koji su na općim izborima dobili daleko manje glasova svih birača, ne samo stranačkih. U ovoj zemlji nadamerikaniziranih nemogućnosti ili mogućnosti sve je u kadrovskim križaljkama i moguće i nemoguće. Živi bili pa vidjeli.

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR