Pratite nas

BiH

‘Zaboravljeni’ zločin u Dusini

Objavljeno

na

[quote]Tužiteljstvo BiH podiglo je ovih dana optužnicu protiv Vehida Subotića, bivšeg pripadnika Armije BiH, koji se tereti za ratni zločine nad hrvatskim civilima 1993. godine. Kako navodi Tužiteljstvo, državljanin BiH je, kao pripadnik Sedme muslimanske brigade Armije BiH, odgovoran za protupravno zarobljavanje i ubojstva civila u selu Dusina kod Zenice.[/quote]

 

[dropcap]U[/dropcap] optužnici se navodi kako su pripadnici Sedme muslimanske brigade 26. SIJEČNJA 1993. godine opkolili Dusinu, zarobivši pripadnike Hrvatskog vijeća obrane, i oko 40 civila. Optuženi je potom sudjelovao u izdvajanju osam civila hrvatske nacionalnosti i ostalim pripadnicima Armije BiH naredio da jednog po jednog ubiju. Subotić se tereti da je nakon toga osobno ubio još jednog civila, a zatim sudjelovao u ubojstvu jos četiri zarobljenika i zapovjedio ubojstvo još jednog Hrvata. Ova vijest dolazi samo par dana nakon skandaloznog istupa bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i vječitog drugog u bošnjačkoj SDA Bakira Izetbegovića, sina pokojnog Alije, intervjua kojeg je napisao u najčitanijoj tiskovini u Hrvata. Napisao odgovore na unaprijed postavljena pitanja, a ne ga odradio uživo s novinarom, kako bi priličilo pravom političaru i „muškarčini“. Ovako je ispao „hinja“, kako kaže „raja“ u ovoj zemlji, no ne iznenađuje. Takva mu je i politika svih ovih godina. I onda se čudi što Sulejman Tihić, uvijek kada zagusti, s njim „očisti patos“.

Naš „lipi Bakir“, koji šarmira sugovornike kada dođe u službeni posjet Lijepoj našoj i Zagrebu, „hinjski“ napisa u svom odgovoru u najčitanijoj tiskovini u Hrvata kako, citiramo: „Mislim da se osjećajem nezadovoljstva i frustracije bh. Hrvata pretjeruje, da se on namjerno “pumpa” radi predizbornih pozicioniranja političara. Hrvati nisu neravnopravna etnička skupina u BiH“. Glede prvostupanjske haaške presude šestorici bh. Hrvata „hladno“ napisa: „Tuđmanova Hrvatska iskoristila je slabost obrambenih snaga Bosne i Hercegovine i pridružila se agresiji i pokušaju komadanja teritorija Bosne i Hercegovine, stvaranju hrvatskog entiteta koji bi se zatim pripojio Hrvatskoj. I metode su bile iste. Etničko čišćenje, konc-logori, silovanja, rušenja spomenika koji svjedoče prisustvo bošnjačke kulture na tim područjima, čaršija, mostova, naročito temeljita destrukcija i uklanjanje džamija. Sve je ovo konstatirano u presudi. Ovo je vrlo važan akt za buduće odnose u Bosni i Hercegovini i za buduće odnose BiH s Hrvatskom. Uvjeren sam da će ovom presudom biti zadan konačan udarac ambicijama za stvaranje “trećeg entiteta” i eventualnoj podršci Zagreba takvim idejama. Samo na istini, na prihvaćanju istine, ma kakva ona bila, mogu se izgraditi budući dobri i korektni odnosi Hrvata i Bošnjaka“. Ovaj vječiti drugi SDA-ovac valjda je otvorio oči svim onim Hrvatima koji žive s druge strane Save kako se ne radi o odmjerenom političaru nego suštoj suprotnosti. Alijin sin ironizirao je „s Mjeseca vidljivu“ neravnopravnost bh. Hrvata objašnjavajući da su “postotno zastupljeni”. Pri tom je namjerno propustio napisati (a ne izravno odgovoriti, op. a) kako  su Hrvati konstitutivni narod, a ne manjina.  Isti taj Bakir Izetbegović, vječiti drugi“ u SDA, Alijin sin, u jednom od svojih prvih medijskih nastupa, govoreći o svojoj, očito neiskrenoj, isprici za zločine postrojbi bošnjačke Armije RBiH, reče kako se ti zločini „u usporedbi sa zločinima hrvatske i srpske strane mogu tretirati kao incidenti“. Skandalozno! Pametnome dovoljno! Zaboravio je sin Alijin na masovne progone Hrvata od Bugojna, Travnika, Novog Travnika, Zenice, Kraljeve Sutjeske, Kaknja, Vareša. Zaboravio je na logore za Hrvate od Zenice, Viteza, Travnika, Busovače do Bugojna, zaboravio je na masovne zločine nad Hrvatima od Grabovice, Trusine, Križančeva sela do Dusine….Namjerno zaboravio! A hvali se „na sva usta“ kako je vjernik! Bog neka ti oprosti grijehe tvoje!

srednja bosna dusina

Dusina

Zaboravio je Bakir i „razni Bakiri“, ali i mnogi „naši domoljubi“, na logore za Hrvate od Zenice, Viteza, Travnika, Busovače do Bugojna, zaboravio je na masovne zločine nad Hrvatima od Grabovice, Trusine, Križančeva sela do sela Dusine…. Zaustavit ću se na selo Dusinu, Lašva, nedaleko od Zenice. Da se ne zaboravi taj krvavi zločin pripadnika Armije RBiH, mudžahedinskih postrojbi 7. Muslimanske brigade koje su  bile u sastavu 3. Korpusa ARBiH. Početak rata između bošnjačkih i hrvatskih postrojbi u BiH počeo je 26. siječnja 1993. godine napadom Armije BiH i njezinih mudžahedinskih snaga na hrvatsko selo Dusina u zeničkoj općini kada je masakrirano 10 civila, od toga jedan Srbin koji se sklonio zajedno sa suprugom u tom selu (bila je to VII. muslimanska brdska brigada čijim drugim bataljunom je zapovijedao Šerif Patković zvani Geler, koji je u međuvremenu obnašao dužnost ministra branitelja u Vladi ZE – DO županije). Što se to dogodilo u hrvatskom selu Dusina kod Zenice tog 26. siječnja?  U knjizi «Boja smrti» autor Andrija Tunjić opisuje boravak u Zenici u ožujku 1993. i svoj susret sa tadašnjim zapovjednikom zeničke HVO brigade „Jure Francetić“ Živkom Totićem. Oni su 27. ožujka 1993. obišli Dusinu u kojem su 26. siječnja 1993. pripadnici 7. muslimanske brigade Armije BiH uhitili, pobili i izmasakrirali 10 muškaraca  – devet Hrvata i jednog Srbina koji se tu sklonio iz Zenice. Ubijeni su: Draženko Kegelj, Mladen Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Tijela ubijenih Hrvata su pokopana 3. veljače 1993. na groblju u Busovači. U Tunjićevoj knjizi stoji: «…Narod zna da je Zvonku Rajiću izvađeno srce.» U  svjedočenju kod suđenja Tihomiru Blaškiću sudjelovala je i Željka Rajić, supruga Zvonka Rajića, zapovjednika HVO-a u Dusini. Ona je pod prisegom izjavila da joj se Šerif Patković hvalio kako je ubio svojom rukom njezina muža Zvonku.

[dropcap]P[/dropcap]renosimo u cijelosti i iskaz o stradanju Hrvata sela Dusina (svjedok: žensko, Hrvatica, rođena 1948. godine) – „ Dana 26. 01. 1993. ujutro u 6:00 sati probudila nas je pucnjava. Ubrzo su uslijedile i detonacije. Nazvala sam suprugu muževog brata da je upitam što se događa. Rekla je da pucaju po njenoj kući. Rekla sam joj da dođe kod nas, jer da imamo dobar podrum. Došla je ona i njena kći, druga šogorica sa sinom koji je rođen s tjelesnom manom – došao je na štakama s dvije kćeri. Kako još nije bilo dobro svanulo, uspjeli su doći do nas. Pucnjava se nastavila i narednih sat vremena. Jedan rasprskavajući metak razbio nam je podrumski prozor. Nakon toga začuli su se povici “Allahu egber!”, “Otvarajte!”. Ja sam potrčala i rekla : “Ne pucajte, otvorit ću!” Primila sam za kvaku ali je u tom trenu metak probio bravu. Vrata su se otvorila sama. Ukazala su se dvojica vojnika s uperenim puškama i rancima na leđima. Bili su u maskirnim uniformama. Preko čela su imali zelene trake i zelene beretke na glavi. Plakali smo i molili da nas ne ubiju. Rekli su: “Ne bojte se ništa! Mi ne ubijamo žene i djecu. Nismo mi ustaše i četnici! Mi smo muslimanska vojska!” Vidjeli su da su samo žene i djeca jer mi je muž već otišao iz kuće i nije se vraćao. Rekli su nam da se ne mičemo i da će se odmah vratiti. Preplašeni čekali smo, a potom su dolazili još tri puta po dva vojnika i govorili da se ne mičemo. Kad su ovi zadnji došli naredili su da što prije izađemo iz podruma. Pred sobom su dotjerali Vinka Kegelja (rođen 1940.) s rukama iznad glave. Vinko je imao modricu na licu i nateknutu bradu. Bio je u civilu. Kad smo izišli priključili su nas ostalim Hrvatima koje su pohvatali i tjerali nas u muslimanski dio sela. U Dusini je inače bilo 7 hrvatskih kuća, a prihvatili smo i prognanike: Srbina Voju Stanišića (rođenog 1924.) i njegovu ženu Gospavu (rođenu 1926.). Selo je bilo puno muslimanske vojske. Tukli su naše muškarce i Srpkinju Gospavu. Doveli su nas kod kuće Zuhdije Elvida. Od seoskih Muslimana vidjela sam Nijaza Elvida, Fildu Ćagu. Bilo je i drugih, ali se ne mogu svih sjetiti. S obzirom da je bilo još desetak naših vojnika u zaseoku Brdo koji se nisu predali, muslimanski su vojnici razdvojili djevojke, mlađe žene i sve muškarce, da ih koriste kao živi štit. Nas oko 20-tak preostalih su vratili u kuću Stipe Kegelja. Moram pripomenuti da je tu večer u naše kuće stiglo oko 40-ak Hrvata iz sela Višnjice i Lašve koji su od muslimanske vojske bježali u pravcu Busovače. Kuća Stipe Kegelja je bila pogođena granatom i unutra je vladao nered. U kuhinji gdje su nas ugurali nije bilo prozora, bio je izvaljen. S obzirom da je vani bio snijeg, u toj prostoriji je bilo užasno hladno. Straža nas je čuvala. Nakon jedno 2 sata, oko 10 sati, vraćeni su oni koji su korišteni kao živi zid. Stavili su nam i zvono iznad vrata, da nitko ne bi mogao izaći. Sve su njih potrpali s nama. Muškarci su bili krvavi i u modricama, a djevojke i žene preplašene. Potom je ušao vojnik, meni nepoznat i rekao: “Govorite gdje je oružje. Ako mi i metak otkrijemo pobit ćemo i vas i djecu!” Moj muž im je dao već prije pušku. Tražili su minobacače, PAM-ove… Muž je rekao: “Što sam imao dao sam!” “Daj da mu ubijemo kćer”, rekli su i povukli je za ruku. Svi smo zapomagali, a muž je rekao: “Ubijte mene, nemojte nju”. Onda su je pustili. Potom su počeli izvoditi muškarce, jednog po jednog i ispitivali ih, pretraživali po kućama, a potom ih vraćali. Muškarci su se vraćali krvavi i izudarani. U jednom momentu dotrčao je jedan vojnik koji je bio potpuno rastrojen. Vikao je: “Poginuo mi je komandant, sve ću vas pobiti!” Oni su zalupili vratima i otpočela je pucnjava po kući, a kroz vrata je dolazio miris benzina. Mislili smo da smo svi gotovi. Pucnjava po kući i vika je trajala 15 minuta i onda se sve umirilo. Nakon toga došao je vojnik Ahmet Elvida sa spiskom i dao nepoznatom vojniku koji je otpočeo s prozivkom. Prozivali su devet muškaraca (osam Hrvata i jednog Srbina). Kad su ih prozvali ja sam zaplakala i rekla: “Kud ih vodite, što su vam oni skrivili?” “Vodimo ih sunetiti.” – odgovorili su vojnici uz smijeh. Nepoznat vojnik me je odgurnuo i rekao: “Ja ću ih ubiti!” i zalupio vratima. Desetak minuta nakon što su ih izveli začuli smo rafale. Pitala sam vojnika do sebe: “Šta se događa?”. Rekao je: “Isprobavamo oružje.” Bilo je to oko 15:00 sati po mojoj procjeni. Pitala sam jednog vojnika: “Čemu sve ovo?” On je odgovorio: “Naš zadatak je očistiti ovaj teren. Zahvalite Bogu što vam nisu došli Krajišnici! Tek bi onda vidjeli šta bi bilo s vama!” Preostali dio dana do 18:00 sati proveli smo u kući. Vojnici su se smjenjivali, neki su čak pokušali biti fini, ali većina ih nas je vrijeđala i maltretirala.

Oko 18:00 sati rekli su nam da moramo ići u selo Lašvu, jer da tamo HVO hoće napasti njihovu vojsku. Pretresli su nam sve stvari i potjerali nas. Išli smo u koloni, a muslimanski vojnici oko nas. Usput su nas kao i prije psovali i vrijeđali: “Eto vam Herceg-Bosna! Jebo vas Kordić. Gdje vam je sad Kordić?” – i tome slično. Hodali smo po snijegu i ledu nekih sat vremena. Smjestili su nas u školu u kojoj su već bili dotjerani svi Hrvati iz sela Višnjice i Lašve. Rekli su nam da ćemo tu ostati dva do tri dana. Obećali su hranu, ali je nikad nisu dali. U 02:00 sata poslije ponoći su nam rekli da smo slobodni i da možemo ići. Razišli smo se po kućama poznanika u Lašvi. Sutradan smo otišli u Zenicu, u HDZ, da tražimo pomoć. Nahranili su nas i saslušali. Smjestili su nas u rudarski hotel, a nakon toga smo se razmjestili kod rodbine. Tamo smo od preživjelih muškaraca, od I.K. i F.K., doznali da su ostali prozvani muškarci strijeljani, masakrirani i mučeni. Razgovarajući kasnije s osobama koje su bile korištene kao živi zid doznala sam da su se svi naši vojnici koji su bili na položaju predali. Ukupno je odvedeno u KP Dom preko 20 muškaraca. Žene i djevojke iz živog zida kažu da im se prijetilo silovanjem, ali da ih nitko nije dirao“.

Za zločin u Dusini najodgovornijim su se smatrali Enver Hadžihasanović i Amir Kubura, zapovjednici 3. korpusa ABiH  i 7. muslimanske brigade Armije BiH kao i zapovjednik 2. bojne Sedme muslimanske motorizirane brigade pukovnik Šerif Patković. Spominjana su i imena: Adem Abaz, zvani Brada, zapovjednik, Edin Hakanović iz Dusine, koji je koristio hrvatske civile kao živi štit zatim Nijaz Helvida, Filda Čago, Bahro Čago, Ahmet Helvida, Kasim Helvida, Omer Helvida, Vehid Subašić, Ekrem Šišić, Fahrudin Delić i Hajrudin Delić. Do danas je samo, na godinu i pol zatvora, osuđen Edin Hakanović, bivši policajac iz Visokog kojem je dokazana krivnja za ratni zločin protiv civila i zarobljenih pripadnika HVO-a. Šerif Patković i Vehid Subotić ne samo da nisu kažnjeni nego su i nagrađeni Zlatnim ljiljanom 14. travnja 1993. godine. Koncem mjeseca travnja 2008. godine Žalbeno vijeće Haaškog tribunala  djelimično uvažilo žalbe bivših komandanata III korpusa i Sedme muslimanske brigade Armije BiH i smanjilo prvostupanjske kazne: Enveru Hadžihasanoviću sa pet na tri i pol, a Amiru Kuburi sa dvije i pol na dvije godine zatvora. Amir Kubura je odmah po izricanju presude izašao iz sudnice kao slobodan čovjek, a onda je ubrzo oslobođen i Enver Hadžihasanović, koji je na izricanje presude došao sa privremene slobode, na koju je pušten pošto je do tada u pritvoru proveo oko dvije trećine prethodno izrečene kazne od pet godina zatvora.

 

Mišo Relota/hrsvijet

 

facebook komentari

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari