Pratite nas

BiH

Zaboravljeni zločinci – Zašto Hrvatska izbjegava progoniti osumnjičenike za ratne zločine?

Objavljeno

na

Hrvatska ni danas nema sustavno sređene baze podataka o ratnim zločinima i zločincima koji su ih počinili

EUROPSKI-UHIDBENI-NALOG-Dobar izgovor zlata vrijedi. Baš tom starom narodom mudrošću dalo bi se najbolje opisati zašto se hrvatske mjerodavne institucije ne koriste Europskim uhidbenim nalogom kako bi bili procesuirani ratni zločinci koji su nedostupni našem pravosuđu. Da bismo temeljitije objasnili zašto hrvatski državni aparat izbjegava primijeniti Europski uhidbeni nalog kad su u pitanju odbjegli osumnjičenici za ratne zločine, treba pojasniti o čemu je riječ i kakva je razlika između tog instituta progona i tjeralice.

MUP izdaje tjeralicu za osobama za koje nije poznato gdje se točno nalaze. Europski uhidbeni nalog izdaje se za osobe čija je adresa ili barem zemlja prebivališta poznata. Osim toga, Europski uhidbeni nalog institut je koji se primjenjuje isključivo unutar država članica Europske Unije. Njegova primjena obvezna je za sve članice. Neke države, poput Francuske i Poljske, pokušale su tužbom Ustavnom sudu osporiti izručivanje vlastitih građana po Europskom uhidbenom nalogu koji izdaju druge države, ali te su tužbe odbijene. Zasad jedino Njemačka ima ustavno ograničenje izručivanja vlastitih građana, odnosno provedbe Europskog uhidbenog naloga, koji se može izdati samo u određenim slučajevima. Djela su ratnog zločina među njima.

Izručenje Milana Martića

dos-marticTi podaci važni su u kontekstu očekivanog odgovora vlasti u Estoniji na traženje Republike Hrvatske da izruče Milu Martića, kojem tamo uskoro istječe izdržavanje kazne koja mu je dosuđena u Haagu zbog granatiranja Zagreba. Kako službeni Tallin još ništa nije odgovorio, kod nas su se pojavile spekulacije o tome da bi Martić mogao izbjeći suočavanje s pravdom u Hrvatskoj. S obzirom na to kakvu važnost i značenje Europski uhidbeni nalog ima u zakonodavstvu Unije, Martićevo izbjegavanje pravde nije realna opcija. Kad bi Estonija htjela opstruirati hrvatski zahtjev, suočila bi se s problemima unutar EU. Naravno, ako bi ih Hrvatska inicirala. Na koncu bi ipak morali postupiti onako kako je i Milanovićeva Vlada morala u slučaju Perkovića i Mustača. Baš taj pokušaj aktualne vlasti da prvoga dana članstva u EU opstruira Europski uhidbeni nalog bio je točka na kojoj je zatvoren krug unutar kojeg se nalazi opis zbivanja, odnosno priča o tome zašto Hrvatska izbjegava progoniti osumnjičenike za ratne zločine. U tom zatvorenom krugu opisano je zašto kapetan Dragan još nije izručen Hrvatskoj iz Australije. Zašto hrvatsko Ministarstvo pravosuđa još nije zatražilo izručenje u Australiji uhićena Predraga Japranina? Zašto nije raspisana tjeralica za Milanom Zorićem, ubojicom snimatelja Gordana Lederera? Zašto se od cijeloga pobunjeničkog političkog vrha koji je kriv za četverogodišnji rat traži jedino izručenje Mile Martića? Zašto su za razaranje Dubrovnika Strugar i Jokić u Haagu dobili sramotno male kazne od po 7,5, odnosno 7 godina zatvora, dok je treći optuženi, kapetan Dragan Kovačević Rambo, čovjek koji je izdao zapovijed za najžešće granatiranje 6. prosinca 1991, oslobođen optužbe? Zašto u Haagu Ratku Mladiću ne sude ni za jedan zločin koji je počinio u Hrvatskoj? Pitanja se mogu nizati u nedogled, a sva ona imaju zajedničko izvorište – zašto Republika Hrvatska ni danas nema sustavno sređene baze podataka o ratnim zločinima i zločincima koji su ih počinili? Tko je i zašto početkom devedesetih propustio odraditi domaću zadaću prikupljanja i sistematiziranja podataka o ratnim zločinima i zločincima s područja Republike Hrvatske? Zašto smo tražili osnivanje suda u Haagu, a istovremeno nismo prikupljali dokaze o protivničkoj strani za suđenja pred tim sudom?

Da bismo lakše pronašli odgovore na ta pitanja, moramo razjasniti neke pojmove, a onda se vratiti u 1990, na početke utemeljivanja nove suverene hrvatske države i pripreme srpske pobune protiv nje.

Amnestije i ratnim zločincima

Danas se kao opravdanje za propuste u progonu ratnih zločinaca primjenjuje Zakon o kolektivnom oprostu, koji je donesen kao akt dobre volje da bi bile izbjegnute nove žrtve i obavljena mirna reintegracija istočne Slavonije. Tim zakonom jasno je rečeno da se oprost udjeljuje za sudjelovanje u oružanoj pobuni, uz iznimku onih pojedinaca koji su počinili djela ratnog zločina. Prema međunarodnim zakonima, odnosno Haškoj konvenciji, djelo je ratnog zločina i namjerno ubijanje, maltretiranje, protjerivanje i mučenje civila. Silovanje se smatra djelom mučenja, a vukovarske žene svakodnevno susreću svoje silovatelje, koji slobodno šeću. Ubojstvo nenaoružanoga kamermana Hrvatske televizije Gordana Lederera jest čin namjernog ubojstva civila i kao takvo ratni zločin. Počinitelj tog djela Milan Zorić slobodan hoda po Srbiji. Republika Hrvatska nije raspisala tjeralicu za Zorićem, kao što nije napravila baš nikakav politički pritisak radi njegova izručenja, a istovremeno Srbiji besplatno ustupa prijevode pravne stečevine EU i obećava svaku pomoć radi što bržeg pristupanja te države u Uniju.

Dakle, u Republici Hrvatskoj mjerodavna tijela namjerno zatvaraju oči pred činjenicama o počinjenim ratnim zločinima i ne raspisuju tjeralice koje su prvi korak na putu uhićivanja i suđenja ratnim zločincima. Je li realno očekivati da će se onda vlasti ponašati drukčije i kad je u pitanju izdavanje zahtjeva za izručenje od država poput Australije ili izdavanje Europskog uhidbenog naloga za neke odbjegle zločince koji se nalaze u državama EU?

Put kapetana Dragana

kapetan-dragan-lobanjaŠlampavost hrvatskih vlasti ili možda ipak izbjegavanje da se pravdi privedu osumnjičenici za ratne zločine najbolje oslikava slučaj kapetana Dragana, koji u Australiji živi pod imenom Daniel Snedden. Taj čovjek, pravog imena Dragan Vasiljković, rođen je 1954. u Beogradu, gdje je dio djetinjstva proveo uz majku, a dio je proveo po domovima za maloljetne delikvente. U Australiju je dospio 1967, a australsku putovnicu kao profesionalni australski vojnik dobio je 1974. Australija ima vrlo stroge zakone koji njezinim državljanima zabranjuju služenje u vojskama ili oružanim formacijama drugih država te sudjelovanje u terorističkim skupinama ili oružanim pobunama. Vasiljković je imao problema s australskim vlastima zbog vođenja bordela u Melbourneu, a onda je radio kao plaćenik za rudarske kompanije u istočnoj Africi. Zanimljivo je da su u istočnoj Africi radili i neki pripadnici jugoslavenski službi sigurnosti, ali oni tvrde da su bili profesionalni lovci. Nema pouzdanih podataka da je Vasiljković bio u kontaktu s nekima od njih. Znakovito je, ipak, da se Dragan Vasiljković pojavljuje u Srbiji u vrijeme zahuktavanja Miloševićeve „jogurt-revolucije“ i u samo praskozorje oružane pobune u Hrvatskoj.

Opravdavajući pohode svojih „mitingaša“ po Hrvatskoj, Milošević je na zatvorenom sastanku s gradonačelnicima srbijanskih gradova rekao da će, ako treba, sigurnost Srba izvan Srbije osigurati i tako što će im se pomoći u oružanom samoorganiziranju. Nije trebalo dugo čekati da se taj plan počne ostvarivati. No ni u Srbiji nisu bili sasvim složni. Vojni vrh i dio starih kadrova iz jugoslavenskih službi sigurnosti bili su namijenili ostvarivanje tog plana svom provjerenom čovjeku – Željku Ražnjatoviću Arkanu. Nekoliko mjeseci prije Milošević je na čelo sigurnosno-obavještajnog sustava doveo čovjeka od svoga najvećeg povjerenja, Jovicu Stanišića. On je za prvoga suradnika imenovao Frenkija Simatovića, oficirsko dijete podrijetlom iz Hrvatske. Oni nisu imali povjerenja u stare obavještajne kadrove, pa tako nisu ni htjeli njihova čovjeka na čelu osnivanja oružane formacije koja će se kroz ratne i poratne godine razviti u silu koja je određivala politička zbivanja u Srbiji, uključujući i ubojstvo premijera Đinđića. Posljednji podatak govori o koliko se ozbiljnu planu radilo. Simatović i Stanišić imali su svoga čovjeka, Dragana Vasiljkovića. Arkana je trebalo nekako eliminirati. S nekoliko suradnika i s nešto malo oružja, tek toliko da bude dovoljno za kompromitaciju tijekom uhićenja, Arkan je poslan u Knin, ali je hrvatskim vlastima dojavljeno kojom rutom ide, pa čak i koji je registarski broj automobila. Kad je uhićen, Vasiljkoviću je bio otvoren put za postavljanje jedne od najbrutalnijih svjetskih paravojnih formacija u nastajanju na čelo. Dok je Ražnjatović bio u pritvoru u Zagrebu, Vasiljković je kretao u Knin. On je tamo stigao, a da hrvatske vlasti o tome pojma nisu imale. Čim je Vasiljković postao neupitni šef centra za obuku iz kojeg će izlaziti najelitniji pobunjenički ratnici, Arkan je bez mnogo kompliciranja pušten da pravomoćnost presude čeka na slobodi. Naravno, čim je pušten, otišao je u Srbiju. Zašto su ti događaji iznimno važni? Kadrovski obračuni u vrhu sigurnosno-obavještajnog sustava Srbije vođeni su uz pomoć ljudi u Hrvatskoj, koji su odradili svoj dio posla za svoje kolege u Beogradu. Maknuli su im s puta Arkana i omogućili postavljanje Vasiljkovića. Je li realno očekivati da se hrvatski političari iz petnih žila upinju da bi se Vasiljković pojavio na suđenju u Zagrebu i počeo pričati o takvim stvarima iz vremena premijerskog mandata Josipa Manolića?

Vasiljkovića je u Australiji otkrio urednik Hrvatskog vjesnika Mate Bašić, odnosno urednica australskog dnevnika The Australian Natasha Robinson početkom 2005. Uhićen je iduće godine, ali proces za izručenje po traženju hrvatske države nije mogao početi jer je on tužio The Australian za klevetu. Spor je izgubio i dužan je platiti 1,2 milijuna dolara troškova sudskoga postupka. Tijekom suđenja zbog toga jesu li novine objavile klevetu ili ne dokazano je da je kapetan Dragan činio zločine po Hrvatskoj, tako da je to donekle ubrzalo sporove o njegovu izručenju. Kad je konačno presuđeno i na zadnjoj sudskoj instanci, on se pozvao na kršenje ljudskih prava jer mu nije bila dostupna sva korespondencija između hrvatske i australske države. Australska sutkinja Jennifer Davies odgodila je odluku o izručenju Dragana Vasiljkovića koju je prošle godine donio australski ministar unutarnjih poslova Jason Clare. Formalni postupci sad moraju biti provedeni ispočetka, od najniže sudske instance. Zanimljivo je da se sve odvija uz priličnu nezainteresiranost službenog Zagreba, koji čak tu pravnu zavrzlamu koristi kao izgovor da ne zatraži izručenje i nedavno otkrivena Predraga Japranina. Kažu da je uzalud, jer kapetana Dragana nismo dobili ni nakon devet godina vođenja sudskih sporova. Zanimljivo je da je prilikom posjeta Australiji tadašnji premijer Srbije Ivica Dačić dao službenu potporu Vasiljkoviću, dok naš premijer Milanović nije tijekom svog posjeta izrazio baš nikakav interes za taj slučaj. Je li teško pogoditi zašto?

Zataškavanje činjenica?

Kako će Milanović raditi pritisak na australske vlasti za izručenje Vasiljkovića kad je pokušavao izbjeći primjenu Europskog uhidbenog naloga? Kad se pogledaju sva zbivanja od 1990. do danas, od kojih su neka samo površno spomenuta, sasvim je jasno da bi Milanović, ali i njegovi prethodnici, te velika većina onih koji ih okružuju najviše voljeli da su Perković i Mustač ostali u Zagrebu te da Dragan Vasiljković ostane u Australiji. Najbolje je kad nitko ništa ne priča. Što ako Milan Zorić progovori o tome kako je znao da je Lederer u koloni i tko mu je zapovjedio da puca u kamermana?

Andrija Rašeta, general koji je napravio toliko ustupaka hrvatskim pregovaračima, nije dopustio let sanitetskoga helikoptera po Lederera. Rašeta nikad nije bio lice s hrvatske službene tjeralice.

Po svemu sudeći, previše osumnjičenika za ratne zločine moglo bi pred hrvatskim sudovima ispričati previše dosad zataškavanih činjenica. U Hrvatskoj je još na političkim položajima previše onih koji to ne žele.

Informacije koje bi osumnjičenici za ratne zločine mogli ispričati možda bi u sasvim drukčijem svjetlu prikazale pojedine događaje, počevši od famoznog filma o Špegelju iz siječnja 1991, preko toga tko je i kako prikupljao novac od iseljenika i kupovao oružje te kako su i pod kojim uvjetima obavljani dogovori s pojedinim generalima JNA, uključujući i spomenutog, a nikad optuženog Rašetu. Naposljetku, možda bismo saznali i zašto nitko nikad nije sustavno prikupljao ni dokumentirao dokaze o počinjenim ratnim zločinima. Kod dosadašnjih političkih elita, bez obzira na stranku ili partiju, vladao je zakon šutnje o tim pitanjima. Nitko nikad čak ni u predizbornim govorima nije obećao raščišćavanje spomenutih događaja. Zašto? Što ako neki izručeni ratni zločinac progovori o tim pitanjima pred hrvatskim sudovima? Jesu li još na vlasti oni koji misle da je baš zbog toga bolje ne ustrajavati na izručivanjima?

Ante Gugo/Vijenac

kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

SDA-u prijeti izgon iz vlasti u nizu županija, Izetbegović poziva upomoć ljevicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Presjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović najavio je kako će pokušati uvjeriti stranke lijeve i građanske orijentacije koje okupljaju pretežito bošnjačko biračko tijelo da stvore zajedničku koaliciju i tako uđu u vlast kako bi uspostavili ravnotežu s blokom kojega će činiti HDZ BiH i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika.

Taj prijedlog stigao je u trenutku kada je postalo izvjesno kako će SDA biti prisiljena prijeći u oporbu u nekim od najvažnijih županija unutar Federacije BiH.

Na konstituirajućoj sjednici Sarajevske županije, održanoj u petak, postalo je jasno kako je stvoren čvrst blok od šest stranaka koji će nakon više od dva desetljeća neprikosnovene vladavine SDA ponuditi novi model vlasti.

Iako je SDA pojedinačno najjača u skupštini te županije, koja je financijski najmoćnija u Federaciji BiH i ima godišnji proračun od gotovo milijardu konvertibilnih maraka (500 milijuna eura), Izetbegovićeva će stranka, kako sada stvari stoje, morati u oporbu jer se značaj njenih 10 zastupničkh mandata “istopio” u usporedbi s 24 zastupnika iz bloka čiju okosnicu čine Naša stranka (NS), Demokratska fronta (DF), Socijaldemokratska pratija (SDP BiH) te nedavno utemeljena stranka Narod i pravda, koju su tek nešto prije listopadskih izbora formirali neki od bivših članova SDA.

Slična je situacija i u Tuzlanskoj županiji, čija je skupština konstituirana prošlog tjedna i već je definirana većina koja će fomirati vlast bez SDA.

Najvećoj bošnjačkoj stranci slična sudbina prijeti i u Zeničko-dobojskoj te Bosansko-podrinjskoj županiji kao i u Unsko-sanskoj, a jedina joj je nada za ostanak u vlasti na županijskoj razini u onim dijelovima Federacije u kojima izvršna vlast neće moći biti uspostavljena bez HDZ BiH, koji bi za potencijalnog partnera radije uzeo SDA nego stranke lijevog profila.

SDA ipak još uvijek ima teorijske šanse biti dio vladajuće većine na razini Federacije BiH, a posebice na državnoj razini, gdje joj za ulazak u vlast, odnosno u Vijeće ministara BiH, u parlamentu nedostaje potpora samo još jednog zastupnika.

Izetbegović najavio pregovore o koalicijama 

Izetbegović je u takvoj situaciji najavio kako planira pozvati stranke poput SDP-a i DF-a na pregovore o mogućem koaliranju.

“Na tim se sastancima SDA neće ponašati sebično”, kazao je Izetbegović za sarajevski komercijalnu televiziju TV1 navodeći kako je procjena SDA da je potrebno “dijeliti vlast kako se ne bi dijelila zemlja”.

Prema konačnim rezultatima listopadskih izbora, SDA je pojedinačno najjača stranka u Zastupničkom domu parlamenta BiH jer ima 9 od ukupno 42 zastupnika. Slijedi je Dodikov SNSD, koji je dobio 6 mandata, dok je HDZ BiH dobio 5, koliko ih ima i SDP BiH.

Sve druge stranke koje će sudjelovati u državnom parlamentu zastupljene su s jednim do tri zastupnika i nemaju potencijal okupljati koalicije.

Sličan je omjer snaga i u Zastupničkom domu parlamenta Federacije BiH.

Od 98 mandata u tom tijelu SDA je dobila 27, po 16 je pripalo HDZ-u i SDP-u, a četvrta stranka po snazi je Demokratska fronta (DF) Željka Komšića s 10 mandata.

U slučaju Federacije BiH podjednaki su izgledi da partner u vlasti s bošnjačke stranke budu i SDA i blok kojega bi okupio SDP, no Izetbegović sada nudi široku koaliciju koja bi ih sve zajedno uvela u vlast.

Slične ponude iz SDP-a i DF-a do sada su uglavnom odbijali uz obrazloženje kako ne žele koalirati s nacionalnim strankama, a konačni ishod ove bitke ovisit će i o stajalištu HDZ BiH, koji je, kako se čini, uspostavu vlasti odlučio uvjetovati jamstvima potencijalnih partnera za provedbu izmjena izbornog zakona iako je Čović kazao kako kao prirodnog partnera u vlasti vidi SDA “jer je takav rezultat izbora”.

Dodik je pak poručio kako je njemu svejedno tko će biti bošnjački partner u vlasti.

(Hina)

Dragan Čović: Bez Izbornog zakona nema vlasti

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Bez Izbornog zakona nema vlasti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HDZ BiH i Hrvatskog Narodnog Sabora, te još aktualni hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović izjavio je kako će za 10 do 15 dana biti aktiviran NATO-ov program partnerstvo za mir za BiH.

”Mi ćemo u narednih 10 15 dana dobiti, aktivirati MAP, Partnerstvo za mir. Naš jedini put je euroatlanski put, kazao je Čović na večeri zahvale koju je priredio u mostarskom hotelu Mepas za stotine uzvanika iz svih područja BiH, kako bi im zahvalio na potpori u izbornoj kampanji”, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Građanska BiH nije moguća

Čović je ponovio kako je koalicija stranaka HNS-a BiH predvođena HDZ BiH u predizbornoj kampanji slala poruke prijateljstva, ljubavi, domoljublja, poruke da zajedno gradimo zajedničku nam domovinu BiH i to, zajedništvo i Hrvatski Narodni sabor, naglasio je, nemaju alternativu. I zato smo ostvarili takav izborni rezultat. Naš je cilj bio doseći 130.000, a moja je malenkost dobila podršku 155 tisuća, koalicija predvođena HDZ-om 145.000 što je najbolji rezultat ostvaren u posljednjih 20 godina. I tu snagu nitko ne može staviti u stranu, unatoč tomu što bi to neki željeli, kazao je Čović.

Istaknuo je kako takvima poručuje da građanska Bosna i Hercegovina nije moguća. ”To građansko je fingirano, jer ono postaje unitarno i daje jednonacionalnu državu koju nitko ne želi”, kazao je Čović, upozorivši kako bez HDZ BiH i HNS-a nije moguće napraviti vlast u BiH. ”U Vijeću ministara imat ćemo puninu svih ministara i zamjenika kao što ih sada imamo, imat ćemo 4 delegata u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta BiH.

Imat ćemo Vladu Federacije onoliko snažnu koliko budemo postavili odgovorne i pametne ljude i vlast u svih pet županija, a ja vjerujem uz malo mudrosti i strpljenja da ćemo dobiti ono što nam pripada i u vladi šeste Zeničko-dobojske županije”, kazao je.

Gotovo nitko od Hrvata nije glasao za Komšića

Nema BiH bez Hrvata

Predsjednik HDZ BiH uvjeren je kako zahvaljujući politici HDZ BiH i HNS-a Hrvati imaju razumijevanje i podršku vlasti Hrvatske, ali i Europske unije. ”Čut će se, vrlo skoro, i iz Bruxellesa da nema Bosne i Hercegovine bez hrvatskog naroda kao do kraja jednakopravnog s druga dva naroda u svakom dijeliću BiH bez bilo kakve unutarnje podjele”, dodao je.

Čović je, međutim, ponovio kako predstavnici Hrvatskog Narodnog sabora neće ući u vlast dok se ne izmjeni Izborni zakon sukladno presudi Ustavnog suda BiH, aludirajući na vlast u FBiH. ”Ja vas uvjeravam da se u novu vlast, u jednom djelu, nikada neće ući dok se ne promjeni Izborni zakon BiH sukladno odluci Ustavnog suda kako bi imali pravo da biramo svoje predstavnike u institucije koje su i po Ustavu institucije koje predstavljaju hrvatski narod.

Bez HDZ BiH i HNS BiH ne može se promišljati budućnost BiH”, ponovio je Čović. Lider HDZ BiH najavio je održavanje konstituirajuće sjednice novog saziva Hrvatskog Narodnog sabora BiH, kojeg će činiti svi novoizabrani hrvatski zastupnici u skupštine županija te zastupničke domove FBiH i BiH, kao i vijećnici izabrani u Općinska vijeća na prošlim lokalnim izborima, do kraja veljače, a izborni Sabor HDZ BiH krajem travnja iduće godine.

Birati najbolje među Hrvatima

”U ponedjeljak ćemo imati sjednicu Predsjedništva i Središnjeg odbora HDZ BiH, a onda idemo ostvariti ono što nam je dužnost kako bi svaki naredni izbori bili utakmica između Hrvata da možemo birati najbolje između nas, da se ne moramo uvijek zbijati i govoriti da ako ne budemo svi glasovali za jednoga da nećemo uspjeti”, kazao je Čović te dodao:- ”I ne sumnjajte da ćemo ovako okupljeni u zajedništvo i zajedno s čestitim Bošnjacima i čestitim Srbima učiniti da ova država profunkcionira kao normalna država.”

Najavio je kako će njegova stranka u izvršnu vlast uključiti najbolje i najodgovornije, te znatan broj žena i mladih, te je pozvao sve stranačke dužnosnike da do kraja budu posvećeni svojim obvezama, svjesni ogromnog povjerenja koju je HDZ BiH, na čelu koalicije HNS-a dobio od hrvatskog naroda, na izborima.

”Šansu da budu dio izvršne vlasti dat ćemo uz još ovo malo veterana damama i mladosti, da nam daju energiju i ohrabrenje, da i tu napravimo zajedništvo mladosti i iskustva. I poruka svima da moramo biti svjesni odgovornosti ovog trenutka i ostaviti prostora da najbolji među nama budu na ključnim pozicijama u izvršnoj vlasti. I poruka još jednom svima vama da date sve od sebe tamo gdje raditi bilo u bolnici, u školi, u gospodarskom sustavu, da se u potpunosti predate svom poslu”, kazao je Čović.

 

Marijan Knezović: Jadni Komšić je umislio da je predsjednik

 

 

Gotovo nitko od Hrvata nije glasao za Komšića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari