Pratite nas

Povijesnice

Zaboravljeno Austrijsko groblje u Mostaru

Objavljeno

na

Na periferiji Mostara nalazi se tzv. Austrijsko groblje, na kojem je pokopano na stotine austrijskih vojnika i civila. Groblje je desetljećima bilo zaboravljeno i uništeno, no sada postoji inicijativa za njegovu obnovu.

vojno 1

Iako se prostire na površini od 13.400 metara četvornih, rijetki su Mostarci koji su čuli da u “Gradu na Neretvi” postoji tzv. Austrijsko ili Vojno groblje, a još rijeđi oni koji znaju gdje se ono nalazi. “To vam je u krugu tvrtke HP Investing, iza Petrolove benzinske crpke. Uđite unutra i pitajte”, uputio nas je mještanin naselja Bišće polje na južnoj periferiji Mostara. Djelatnik na prijavnici HP Investinga odveo nas je do ulaza u groblje. Veli kako su tu nedavno bili neki pripadnici EUFOR-a. Jedan od vojnika, Austrijanac, reče kako je došao obići grob svoga djeda.
Groblje je veličine nogometnog igrališta. Na ulazu je kapelica neobične arhitekture s pravokutnim elementima i križem uklesanim u gornjem dijelu. Polurazrušena.

vojno  2

Mala kapelica čeka obnovu

Groblje u krugu građevinske tvrtke

Prije nekoliko mjeseci dolazili su neki ljudi. Čistili su groblje, sjekli korov, kupinu, drveće. Groblje je bilo potpuno zaraslo, veli nam djelatnik osiguranja HP Investinga.

Sada kada je djelomično očišćeno “ukazalo” se na stotine grobova i nadgrobnih spomenika, uglavnom u obliku kamenih križeva. Svi od reda oštećeni, polomljeni. Na većini nadgrobnih spomenika su natpisi na njemačkom, uklesani u kamenu. Na južnoj strani su dva reda grobova. To su, saznajemo, grobovi vojnika Austrougarske monarhije, poginulih u Prvom svjetskom ratu. Jedan od boljih poznavatelja povijesti Mostara, novinar i publicist Šemsudin Zlatko Serdarević kaže kako prvi dokument o postojanju ovog groblja, izvadak iz zemljišnih knjiga, datira iz 1890. godine. “Pored austrijskih vojnika i civila na groblju je i nekoliko grobova domaćih civila. Na sjeveroistočnom dijelu groblja je nekoliko partizanskih grobova iz Drugog svjetskog rata”, kaže Serdarević za Deutsche Welle.

Naredbom Zemaljske vlade Kraljevine SHS iz 1918. godine groblje je bilo prošireno i naziv je promijenjen u “Novo vojničko groblje”. Groblje je znatno uništeno tijekom savezničkog bombardiranja Mostara, a kasnije i zbog nemara okolnog stanovništva. Na nekoliko grobova su, očito ne tako davno, postavljeni nadgrobni spomenici od crnih mramornih ploča, no i ti spomenici su već oštećeni.

vojno 3

Grad Mostar voljan pomoći u obnovi

U gradskoj upravi Mostara potvrdili su nam kako su se još prije godinu dana gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić i predstavnici gradske uprave susreli s predstavnicima austrijskog i njemačkog Veleposlanstva u BiH, koji su se zanimali za mogućnost da se ovo groblje zaštiti od daljnjeg propadanja i obnovi, ali i za mogućnost da se ondje pokopaju njemački i austrijski vojnici poginuli u Drugom svjetskom ratu. Grad Mostar je izrazio spremnost za pružanje svake vrste pomoći u zaštiti i obnovi groblja.

Na sastanku je bio i gospodin Wiedermann iz zaklade VDK koja se brine o ukopu i grobovima njemačkih vojnika poginulih u II. svjetskom ratu. On je tom prilikom rekao kako je želja zaklade izgradnja jednog groblja za sve poginule njemačke vojnike u BiH, kojih je po njegovoj procijeni oko 15.000. Ono bi se nalazilo na području Mostara u sklopu tzv. Austrijskog groblja. On je pojasnio kako vjeruje da je moguće pronaći oko 50 posto grobova njemačkih vojnika čiji bi se posmrtni ostaci prenijeli na to groblje.

Hoće li se netko napokon pobrinuti za zapušteno groblje?

vojno 4

Groblje za sve njemačke vojnike

Iz Veleposlanstva SR Njemačke u BiH nismo dobili odgovor na upit o interesu Njemačke da se ovo groblje obnovi i zaštiti, a iz ureda austrijskog veleposlanika u BiH Martina Pammera odgovoreno nam je kako “veleposlanik nažalost nije uspio u ovom kratkom razdoblju pronaći neke informacije o groblju”. Iz ureda predsjedatelja Vijeća ministara BiH saznajemo, međutim, da je veleposlanica Njemačke u BiH Ulrike Maria Knotz razgovarala s premijerom Bevandom ali ne o obnovi tzv. Austrijskog groblja, već o mogućoj novoj lokaciji za gradnju groblja za poginule njemačke vojnike u BiH u Drugom svjetskom ratu. “Lokacija za to groblje nalazila bi se uz cestu između Mostara i Međugorja”, rekla nam je Bevandina glasnogovornica Amela Mulavdić.

Podsjetimo, ove godine se navršava 100. obljetnica od početka Prvog svjetskog rata. Planirano je mnoštvom prigodnih događaja. No Austrijsko groblje na periferiji Mostara, prepušteno zubu vremena, uništeno i napušteno, kako sada stvari stoje, ostat će u sjeni obilježavanja stote godišnjice početka Velikog rata.

DW.DE

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1992. počela je bitka za Kupres

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1992. godine započela je jedna od najtežih bitaka hrvatske vojske u novijoj povijesti – bitka za Kupres! Na ovaj dan prisjećamo se 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni stradalih i nestalih u ratnom vihoru 1992. godine, u sukobu protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja – srpskoga agresora koji je u bitki za Kupres sudjelovao sa 6.000 vojnika, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jednim oklopnim bataljunom i zrakoplovstvom. U obrani Kupresa sudjelovali su Kupreška bojna HVO-a, hrvatske postrojbe iz Tomislavgrada, trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji iz Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda… Sveukupno njih 2.500 naoružanih puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača.

Nakon sedam dana borbe i otpora nadmoćnijem srpskom neprijatelju Kupres pada u neprijateljske ruke 10. travnja 1992. godine.

S pripremama za obranu Kupresa, Hrvati su počeli u rujnu 1991. kada je osnovan krizni štab. Od dragovoljaca su osnovane postrojbe po hrvatskim selima i gradu Kupresu, koje su u studenom 1991. prerasle u Kuprešku bojnu, jačine 569 vojnih obveznika.

Stanje u Kupresu jako se je pogoršalo u drugoj polovini ožujka 1992. godine. Srbi su 22. i 23. ožujka iselili žene i djecu iz Kupresa u Šipovo, Banju Luku, Beograd i Vojvodinu. To je bio poziv i Hrvatima da učine isto. Tako su hrvatske žene i djeca iseljene u Zagreb, Trogir i Baško Polje.

Krajem ožujka 1992. godine, na hrvatskim graničnim etničkim područjima u BiH koncentrirale su se jače srpske snage, JNA, TO i četnici, dragovoljci iz drugih krajeva bivše Jugoslavije. U dijelu Kupreškog polja pod srpskim nadzorom počelo je prikupljanje snaga s osloncem na Šipovu, gdje je bilo središte 30. partizanske divizije.

Pred sam kraj ožujka, Srbi su ukopali u rajonima Ravnog, Blagaja i Donjeg Malovana. U Kupresu su sve društvene objekte stavili pod svoju kontrolu a na nekima su postavili strojnička i snajperska gnijezda, a u Donjem su Malovanu postavili kontrolnu postaju na kojoj su zaustavljali, pretresali i pljačkali putnike.

Dana 3. travnja, ujutro, oko 6:30, izbio je oružani sukob. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su odgovorili protunapadom, te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem Malovanu ga okružili. Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni.

Dobivene su i prve obavijesti o pokretima srpskih snaga na Ravninama. Na području Kupresa i prigradskih sela, Kupreška je bojna ušla u sukobe s jačim protivnikom te joj je idućeg dana u pomoć stigla ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja.

Tijek bitke

Dana 3. travnja, ujutro, oko 6:30, izbio je oružani sukob. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su odgovorili protunapadom, te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem Malovanu ga okružili. Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni. Dobijene su i prve obavijesti o pokretima srpskih snaga na Ravninama. Na području Kupresa i prigradskih sela, Kupreška je bojna ušla u sukobe s jačim protivnikom. Njena tri minobacača 82 mm u rajonu Rastičeva teško su parirala postrojbama TO i JNA iz Blagaja.

Do kasno navečer, 4. travnja, Gornji Malovan je očišćen, a šumski put iz pravca Ravnina zapriječen i stavljen pod kontrolu. U Kupres je stigla ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja. Polovica je trebala ići u Zlosela, no većina se pokolebala i vratila u pravcu Bugojna, te ih je samo nekoliko ostalo u Zloselima. Druga je polovica, 55 vojnika posjela je širi rajon Kupreških vrata. Od jutra je počelo djelovanje srpskog topništva.

Obavještajni podaci su govorili kako je u Blagaj pristigo veći broj srpskih vojnika, a kasno navečer dobijen je podatak o pokretima okolpništva iz Banja Luke prema Šipovu. Tijekom dana zabilježena su dva izvidnička djelovanja zrakoplovstva JNA. Crta obrane prema Blagaju nije se mogla ozdržati. Pritisak je bio prejak, a topnička potpora iz rajona Šujice nedjelotvorna. Satnija Zlosela se povukla iz Rastičeva u rajon Zlosela. Iz voda Rastičevo dio pokolebanih ljudi povlači se za Bugojno, a 17 ih ostaje na novoj crti. Kasno na večer u Kupres stiže obećana pomoć, 80-tak boraca iz Posušja. Dio je raspoređen u Zloselima, a dio na Kupreškim vratima.

U nedjelju, 5. travnja, primjećena su srpska pojačanja na hodnji prema Kupresu. Iz donjeg Glamočkog polja preko sela Skucani prema Slovinu, otišla je skupina od dvadeset vozila, koja su vukla topnička oruđa. S područja sela Pribelja, krenulo je 17 tenkova prema Blagaju. Tijekom dana borbe su vođene uglavnom u gradu. Postrojbe Kupreške bojne pojačane s postrojbom bojne Zrinski, postupno su zauzimale grad. Oko 20 sati Srbi su zatražili pregovore, do kojih je potom došlo. Obvezali su se na prekid vatre i predaju oružja, od kojeg poslije nije bilo ništa. U biti su “kupovali” vrijeme. Jutro 6. travnja, donijelo je ledenu kišu i vijest o kretanju jače oklopne skupine kroz selo Suhovu prema Bilom Potoku i Zloselima. Bilo je to srpsko oklopništvo, koje je doveo pukovnik Slavko Lisica.

Kupres_1992

7. travnja 1992., u borbama za Kupres JNA je angažirala 30. pješačku diviziju, koju je vodio pukovnik Stanko Galić. Iz Knina za Kupres je krenuo pukovnik Slavko Lisica predvodeći ojačanu tenkovsku postrojbu iz oklopnog bataljuna u Sv. Roku. Ista je preko Glamoča i Šipova stigla u rajon Novog Sela na Kupreškom polju. Iz Novog Sela, na osnovu procjene snaga, Lisica je otišao u Knin po novu tenkovsku postrojbu, koju je vodio potpukovnik Aćimović. S tim je oklopništvom iz Kninskog i pješaštvom iz Banjalučkog korpusa JNA, Lisica ušao u Kupres.

Rješavanjem stanja u gradu i okolini, Srbi su stvorili uvjete za prenošenje težišta borbenih djelovanja na jug prema Šujici. Loše vrijeme i snijeg, koji je pao noću 9. na 10. travnja, olakšao je napad, koji su Srbi izveli ujutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres – Malovan. Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana ranije na potezu Blagaj – Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9. oklopni bataljon, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati.

Nakon osam dana borbi rat se vratio u Gornji Malovan, ali ovaj put iz drugog smjera. Iznenađene, bez međusobne koordinacije, hrvatske postrojbe su se povukle s Kupreške visoravni. Većina je odstupila prema Šujici dok se jedan manji broj boraca povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna. (Kamenjar.com)

>>“Kupres u Domovinskom ratu – 20. obljetnica operacije Cincar 94“

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan, 1992. godine, odigrala se operacija Hrvatske vojske kodnog naziva ‘Baranja’

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč Sarajevskom primirju koje je sklopljeno početkom 1992. godine s okupirane, baranjske strane Drave, na Valpovštinu su često slijetali neprijateljski projektili koji su onemogućivali normalan život, stvarali veliku materijalnu štetu, ali i stradanje ljudi.

Zato se u zapovjedništvu Operativne zone Osijek, na čelu kojeg se nalazio Karl Gorinšek, započelo s planiranjem operacije kojom bi se odbacilo neprijatelja prema Srbiji. Tijekom ožujka dio hrvatskih snaga rasporedio se uz nasip na lijevoj obali Drave te su čekali pokretanje velike operacije. Ulogu nositelja je preuzela 107. valpovačka brigada.

Operacija je započela u 5 sati i 45 minuta ujutro 3. travnja 1992. godine. Forsiranje rijeke poznato je kao jedan od najtežih manevara u vojnim operacijama no „Vukovi s Drave“ kako su se nazivali pripadnici 107. brigade uspješno su ga izvršili prebacivši na lijevu obalu velik broj ljudstva, ali i oklopno-mehaniziranih snaga odnosno tenkova. Unatoč jakom djelovanju srpskog pješaštva, oklopa i topništva, napad se odvijao prema planu.

Ispočetka je operacija bila više no uspješna i srpske su se snage počele povlačiti. Ipak, 136. slatinska brigada oko 8 sati prestala je pružati topničku, vjerojatno jer je u Petrijevcima uslijed minobacačke vatre sa srpskih položaja poginuo njezin pripadnik Mirko Adžić.

Također, oko 10 sati zapovjednik 107. brigade Miroslav Štargl dobio je obavijest kako je prestala podrška 3. mješovitog artiljerijskog divizijuna Operativne zone Osijek. U tom trenutku hrvatske snage bile su ovladale sa 70% nasipa na lijevoj obali Drave, a ostalih 30% bilo je pred padom.

O tome Štargl obavještava Gorinšeka koji uskoro u 10,50 zapovijeda da se akcija obustavi nakon čega kreće povlačenje hrvatskih snaga na desnu obalu Drave. Navodno je iz Zagreba javljeno da se akcija obustavi uslijed čega je ista propala. Bio je to izuzetno težak dan za 17. brigadu koja je izgubila 15 pripadnika od kojih je većina ostala na neprijateljskom teritoriju te su se vodili kao nestali.

U Osijek i Valpovo ubrzo je stigla komisija sastavljena od generala Janka Bobetka, Martina Špegelja i Slobodana Praljka koja je trebala utvrditi zašto je akcija pokrenuta bez odobrenja Glavnog stožera Hrvatske vojske. Posljedica je bila smjena generala Karla Gorinšeka s mjesta zapovjednika Operativne zone Osijek,a na njegovo je mjesto postavljen general Josip Lucić.

Izvor – Natko Martinić Jerčić i Slaven Ružić: “107. Vukovi s Drave”
Autor teksta – Borna Marinić/Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari