Pratite nas

Povijesnice

Zaboravljeno Austrijsko groblje u Mostaru

Objavljeno

na

Na periferiji Mostara nalazi se tzv. Austrijsko groblje, na kojem je pokopano na stotine austrijskih vojnika i civila. Groblje je desetljećima bilo zaboravljeno i uništeno, no sada postoji inicijativa za njegovu obnovu.

vojno 1

Iako se prostire na površini od 13.400 metara četvornih, rijetki su Mostarci koji su čuli da u “Gradu na Neretvi” postoji tzv. Austrijsko ili Vojno groblje, a još rijeđi oni koji znaju gdje se ono nalazi. “To vam je u krugu tvrtke HP Investing, iza Petrolove benzinske crpke. Uđite unutra i pitajte”, uputio nas je mještanin naselja Bišće polje na južnoj periferiji Mostara. Djelatnik na prijavnici HP Investinga odveo nas je do ulaza u groblje. Veli kako su tu nedavno bili neki pripadnici EUFOR-a. Jedan od vojnika, Austrijanac, reče kako je došao obići grob svoga djeda.
Groblje je veličine nogometnog igrališta. Na ulazu je kapelica neobične arhitekture s pravokutnim elementima i križem uklesanim u gornjem dijelu. Polurazrušena.

vojno  2

Mala kapelica čeka obnovu

Groblje u krugu građevinske tvrtke

Prije nekoliko mjeseci dolazili su neki ljudi. Čistili su groblje, sjekli korov, kupinu, drveće. Groblje je bilo potpuno zaraslo, veli nam djelatnik osiguranja HP Investinga.

Sada kada je djelomično očišćeno “ukazalo” se na stotine grobova i nadgrobnih spomenika, uglavnom u obliku kamenih križeva. Svi od reda oštećeni, polomljeni. Na većini nadgrobnih spomenika su natpisi na njemačkom, uklesani u kamenu. Na južnoj strani su dva reda grobova. To su, saznajemo, grobovi vojnika Austrougarske monarhije, poginulih u Prvom svjetskom ratu. Jedan od boljih poznavatelja povijesti Mostara, novinar i publicist Šemsudin Zlatko Serdarević kaže kako prvi dokument o postojanju ovog groblja, izvadak iz zemljišnih knjiga, datira iz 1890. godine. “Pored austrijskih vojnika i civila na groblju je i nekoliko grobova domaćih civila. Na sjeveroistočnom dijelu groblja je nekoliko partizanskih grobova iz Drugog svjetskog rata”, kaže Serdarević za Deutsche Welle.

Naredbom Zemaljske vlade Kraljevine SHS iz 1918. godine groblje je bilo prošireno i naziv je promijenjen u “Novo vojničko groblje”. Groblje je znatno uništeno tijekom savezničkog bombardiranja Mostara, a kasnije i zbog nemara okolnog stanovništva. Na nekoliko grobova su, očito ne tako davno, postavljeni nadgrobni spomenici od crnih mramornih ploča, no i ti spomenici su već oštećeni.

vojno 3

Grad Mostar voljan pomoći u obnovi

U gradskoj upravi Mostara potvrdili su nam kako su se još prije godinu dana gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić i predstavnici gradske uprave susreli s predstavnicima austrijskog i njemačkog Veleposlanstva u BiH, koji su se zanimali za mogućnost da se ovo groblje zaštiti od daljnjeg propadanja i obnovi, ali i za mogućnost da se ondje pokopaju njemački i austrijski vojnici poginuli u Drugom svjetskom ratu. Grad Mostar je izrazio spremnost za pružanje svake vrste pomoći u zaštiti i obnovi groblja.

Na sastanku je bio i gospodin Wiedermann iz zaklade VDK koja se brine o ukopu i grobovima njemačkih vojnika poginulih u II. svjetskom ratu. On je tom prilikom rekao kako je želja zaklade izgradnja jednog groblja za sve poginule njemačke vojnike u BiH, kojih je po njegovoj procijeni oko 15.000. Ono bi se nalazilo na području Mostara u sklopu tzv. Austrijskog groblja. On je pojasnio kako vjeruje da je moguće pronaći oko 50 posto grobova njemačkih vojnika čiji bi se posmrtni ostaci prenijeli na to groblje.

Hoće li se netko napokon pobrinuti za zapušteno groblje?

vojno 4

Groblje za sve njemačke vojnike

Iz Veleposlanstva SR Njemačke u BiH nismo dobili odgovor na upit o interesu Njemačke da se ovo groblje obnovi i zaštiti, a iz ureda austrijskog veleposlanika u BiH Martina Pammera odgovoreno nam je kako “veleposlanik nažalost nije uspio u ovom kratkom razdoblju pronaći neke informacije o groblju”. Iz ureda predsjedatelja Vijeća ministara BiH saznajemo, međutim, da je veleposlanica Njemačke u BiH Ulrike Maria Knotz razgovarala s premijerom Bevandom ali ne o obnovi tzv. Austrijskog groblja, već o mogućoj novoj lokaciji za gradnju groblja za poginule njemačke vojnike u BiH u Drugom svjetskom ratu. “Lokacija za to groblje nalazila bi se uz cestu između Mostara i Međugorja”, rekla nam je Bevandina glasnogovornica Amela Mulavdić.

Podsjetimo, ove godine se navršava 100. obljetnica od početka Prvog svjetskog rata. Planirano je mnoštvom prigodnih događaja. No Austrijsko groblje na periferiji Mostara, prepušteno zubu vremena, uništeno i napušteno, kako sada stvari stoje, ostat će u sjeni obilježavanja stote godišnjice početka Velikog rata.

DW.DE

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

18. ožujka 1990. Benkovac – Atentat na dr. Franju Tuđmana (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj pokušaj atentata dogodio se uoči prvih parlamentarnih izbora kada je dr. Franjo Tuđman već prepoznat kao vođa hrvatskog naroda protiv pristalica komunističke Jugoslavije i velikosrpskog imperijalizma.

Nakon Stjepana Radića i dr. Andrije Hebranga Starijeg ne bi bilo prvi puta da Srbi ubijaju onoga koji je stao na čelo borbe hrvatskog naroda.

Na današnji dan 18. ožujka 1990. u Benkovcu je došlo do incidenta tijekom govora dr. Franje Tuđmana na osnivačkom skupu lokalnog ogranka HDZ-a.

Skup su ometali srpski nacionalisti upadicama, bacanjem kamenja i rafalima iz automatskog oružja. U jednom trenutku iskočio je iz gomile Srbin Boško Čubrilović s pištoljem u namjeri da puca na Tuđmana.

Srećom, Čubrilović je savladan od strane Željka Kučića, a pištolj mu je oduzet. Svi koji su imali priliku držati pištolj toga dana tvrdili su da je pravi, no komunistička milicija je kasnije tvrdila da je bila riječ o plinskom pištolju.

Prema tvrdnjama Željka Kučića pištolj je bio je pravi:“ Prvo sam instinktivno čučnuo na pod, no u času kad je taj stari prolazio kraj mene, podigao sam se i skočio na njega, oborio ga na pod i zabio mu koljeno u leđa.

Prilikom pada uhvatio sam ga za desnu ruku u kojoj je držao pištolj i to tako čvrsto da sam mu ga jedva uspio istrgnuti iz ruke…svi su gledali i jasno utvrdili da nije riječ o plinskom pištolju, nakon čega je Petar Šale izašao na pozornicu i pred okupljenima, visoko u ruci držeći pištolj uzviknuo:’Evo tog pištolja kojim je trebao biti ubijen dr. Franjo Tuđman’“.

Zanimljivo je da je pištolj kao dokazni materijal kasnije nestao iz policije. HDZ je u svibnju te godine pobijedio na izborima u Hrvatskoj što je značilo početak agresije na Hrvatsku.

 

Srpski atentat na dr. Franju Tuđmana, ili atentat na – Hrvatsku!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Srpski atentat na dr. Franju Tuđmana, ili atentat na – Hrvatsku!?

Objavljeno

na

Srbi su željeli ubiti dr. Franju Tuđmana još 1990. godine, ali srećom u tome nisu uspjeli.

Te godine, 18. ožujka, za vrijeme održavanja osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice, za koju je prije toga Ivica Račan javno govorio da je „stranka opasnih namjera“, pred hotelom „Asseria“ u Benkovcu jedan je Srbin za kojeg se kasnije utvrdilo da je umirovljenik Boško Ćubrilović, a koji je živio u tom kraju, (selu Ceranji), pokušao se s pištoljem u ruci probiti do tribine s namjerom da iz neposredne blizine puca u dr. Franju Tuđmana, ali je u tom spriječen.

Na tom skupu okupilo se oko 7.000 članova i simpatizera stranke i to dva sata prije njenog održavanja. Osim iz Benkovca, došli su ljudi gotovo iz cijele Hrvatske, a poglavito Zadra, Šibenika, Biograda i drugih gradova i mjesta.
Ali, nedaleko njih, okupio se i relativno veliki broj nezadovoljnih Srba, noseći fotografije balkanskog krvnika Slobodana Miloševića i srpske zastave.

Vikali su: „Nećete klati kao 1941.“, „Ustaše, ustaše“, „Ovo je Srbija“, „Dolje Tuđman i Artuković“, „Slobo, slobodo“,“Ustali ste da nas koljete“, „Ubit ćemo Tuđmana“, „Jača Srbija, jača Jugoslavija“, „Benkovac je Srbija“ te pjevali: „Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala“, „Oj, vojvodo Sinđeliću“ i druge četničke pjesme.

Kad je krenuo prema bini, nazočni su atentatora savladali, uzeli mu pištolj, i predali ga dr. Tuđmanu. Utvrđeno je da je bio plinski.

Tamošnji Srbi su poludjeli kad je Tuđman govorio. Počeli su prema njemu i gostima bacati sve i sva, od upaljača, boca, jaja do kamenja.
– „Mi pričamo o suradnji i ljubavi među narodima i ljudima, a evo vidite što nam se događa. Mi u svom programu jamčimo punu ravnopravnost svim narodima, pa i Srbima u Hrvatskoj, jednako onakvu kakvu mi imamo, ali nećemo dopustiti da se od Hrvatske stvori velika Srbija“ te nastavio: „Hrvatski narod želi, a to je želja iz dalje prošlosti, da dobije svoju suverenu državu, u kojoj će ravnopravno živjeti s ostalim narodima, jamčeći im onolika prava koja ne idu na štetu hrvatskog naroda. Hrvatski se narod opredijelio za partizanski pokret, ne zato što je želio komunizam, nego zato što je kroz taj pokret nazirao obrise svoje slobode…“.

Kad su nakon tih riječi okupljeni Srbi ponovno počeli sa svim i svačim gađati Tuđmana, on im je odgovorio: „Ne bojte se braćo., ako hoće neka nas i ubiju. Tužan sam što se ovo događa. Mi Srbima jamčimo sva prava kao i sebi, ali nećemo dopustiti da nama vladaju.“
Na kraju ovog skupa, koji ga je mogao doći i glave, tadašnji predsjednik HDZ-a je istaknuo:

– „Još ranije su me upozoravali da ne idem u Benkovac, jer mi prijete smrću, prijetili su mi smrću i na Petrovoj gori“. Nisam poslušao savjet, jer je nenormalno da se u jednoj civiliziranoj i suverenoj zemlji čovjek mora sklanjati i ne ići tamo kamo ga zovu. Došao sam u Benkovac, odazvao se inicijatorima za osnivanje ogranka HDZ-a i izbjegao ono najgore.“
I kasnije je Tuđman Srbima upućivao riječi prijateljstva i ljubavi, kao primjerice da je u Hrvatsku „svatko dobro došao ako su mu namjere časne i ako domovinu Hrvatsku- njenu povijest, sadašnjost i demokratsku budućnost – osjeća kao svoju“.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari