Pratite nas

Reagiranja

Zadarski franjevci: Uz stare lažne optužbe ponovno se želi ubiti nevinog subrata fra Bernardina Sokola

Objavljeno

na

Provincijalat Franjevačke provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri uputio je 21. rujna 2019. priopćenje hrvatskoj javnosti i medijima u kojemu demantira „grube neistine koje se ponovno šire o našem nevinom i od partizana bez suda ubijenom subratu fra Bernardinu Sokolu (1888. – 1944.)“. Izjavu koju potpisuje provincijalni ministar fra Andrija Bilokapić prenosimo u cijelosti.

Fra Bernardina Sokol je naš brat – franjevac. Veliki je glazbenik. Studij teologije i glazbe završio je u Beču i u Rimu, gdje je stekao najveće akademske titule. Taj franjevac glazbenik, od 1929. do 1941. g., objavio je 80 svezaka zbirki za crkvenu i svjetovnu glazbu pod naslovom: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U tom nizu tiskao je i Glazbene monologe, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu“. Tu je objavio i jedanaest Angelusa. Još za života ime našega brata fra Bernardina upisano je u neke stručne strane leksikone.

Čovjeka, redovnika, poetskoga sljedbenika Mirotvorca iz Asiza, vrhunskoga intelektualca, na Korčuli su komunisti lažno optužili da je odao partizane na Vrniku, pa su samo nekoliko dana, nakon što su u Korčuli došli na vlast, u noći 28. rujna 1944., došli na Badiju i odveli ga iz samostana. Nekoliko dana nakon toga, more mu je izbacilo tijelo na plažu u Orebiću. Tu ga je skupina mještana pokopala. „Narodna vlast“ (danas „antifašisti“), u želji da zamete trag svome zlodjelu, fra Bernardina i njegovo djelo obavijaju velom šutnje.

Franjevci, koji su s fra Bernardinom Sokolom živjeli na Badiji, mnogo puta izjaviše da fra Bernardin nije odao partizane. O tome sam u više navrata slušao svjedočanstva naše istinoljubive braće: fra Berarda Barčića, fra Fabijana Bule – ondašnjega gvardijana u Samostanu na Badiji – i fra Vjekoslava Bonifačića. Predosjećajući svoju smrt, i fra Bernardin je samo nekoliko dana prije smrti u svom „oproštajnom pismu“ zapisao istinu da nije izdao partizane. Otvoreno je napisao da nije volio partizane zbog njihovih zlodjela, te da „partizani znaju ko ih je izdao, jedan njihov…“. To je pismo, čuvano u arhivu OZN-e u Zagrebu, tek nedavno izišlo na svjetlo dana.

Badija je otok naše franjevačke zajednice. Na njemu je otvorena galerija pod imenom fra Bernardina Sokola. Tamo je postavljeno njegovo poprsje. Rodbini i ideološkim sljedbenicima komunističkog zlosilja, čiji su očevi ubili mnoštvo nedužnih ljudi, pa i fra Bernardina, očito to smeta. Takvi, uz pomoć starih lažnih optužbi, nevinog čovjeka opet žele ubiti. Čini se da im je malo bilo ubiti bolesnog fratra (koji je preživio moždani udar), pa žele ubiti i uspomenu na njega.

Vas, sljedbenike i sinove velebnog komunističkoga zlosilja, pitam: zašto dalje gazite po nedužnim žrtvama svojih otaca? Otkud vam potreba da iznovice otvarate naše rane za koje smo držali da su, darom našega praštanja, zacijeljene. Tvrdim da na taj način nećete umiriti svoju savjest, niti zataškati zlodjelo ubijanja nedužnih ljudi. Molim vas da našu časnu braću ostavite u miru. „Preživajući“ zlo svojih prethodnika i sami postajete žrtve njihova golemog bezumlja – komunizma.

Smijem vas zamoliti da ne ponižavate sebe niti svoje pretke kopajući dalje po grobovima nedužnih žrtava vaše zloće. Time ćete poštedjeti sebe i nas.

Ljudi, mir vama.

fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar

MISIJA / IKA

Prilog:

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković:  Sramotno. U Srbiji gotovo i ne znaju za ratne zločine

Objavljeno

na

Za ratne zločine u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, odnosno na prostoru bivše Jugoslavije, izrekli su sudovi najviše dana zatvora u Hrvatskoj, zatim u Bosni i Hercegovini, dok je Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu izreklo najmanje-piše beogradska Politika.

I na taj način stječe se dojam da su Srbi i njihova velikosrpska zločinačka politika bili tek „usputna stanica“ u krvavom ratu u kojem su bili agresori.

Sudovi u Hrvatskoj  su zbog ratnih zločina izrekli oko 7.200 godina zatvora, u Bosni i Hercegovini 2.748, a u Srbiji, od 2003, kada je počelo s radom Vijeće za ratne zločine u Beogradu tek 825 godina i dva mjeseca zatvora.

Za razliku od Srbije, gdje postupke protiv okrivljenih za ratne zločine vode isključivo suci Vijeća za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, u Hrvatskoj ovakve postupke vode četiri županijska sud u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. U BiH se pravosudni propisi razlikuju u odnosu na one u Srbiji i Hrvatskoj, pa tamo zavisno od težine ratnih zločina koji se mjere „brojem“ žrtava i oštećenih, „rangom“ okrivljenog (je li bio časnik višeg ili nižeg ranga i je li imao zapovjednu odgovornost u izvršenju krivičnog djela ratnog zločina) postupke vode Tužilaštvo BiH, tužilaštva u RS, kantonalna tužilaštva u okviru federacije, Tužilaštvo distrikta  Brčko – navodi Politikin sugovornik iz srpskog pravosuđa.

Na srpskom sudu trenutno se vode postupci po 18 optužnica kojima je obuhvaćeno 49 osoba, vode se 33 istrage protiv 186 osumnjičenih, dok je 2.537 predmeta u fazi pretkrivičnog postupka.

Ratni zločinac Savo Štrbac, direktor notornog Dokumentacijsko-informativnog centra Veritas, kaže da se u Hrvatskoj protiv okrivljenih za ratne zločine svakodnevno vode postupci, i to uglavnom protiv okrivljenih srpske nacionalnosti.

On također tvrdi da je u posljednjem popisu procesuiranih, koji je Hrvatska predala Srbiji, bilo 1.396 imena, te da je od toga oko 650 osuđenih, a oko 300 pod istragom.

Politika potom naglašava da se na popisu hrvatskih pravosudnih organa nalaze imena 1.396 osoba koja su optužena ili osuđena za ratne zločine. Ovaj popis predat je Tužilaštvu za ratne zločine u travnju prošle godine i posljednji je ovakve vrste koji je dostavljen tamošnjim  pravosudnim organima. U popisu se ne navodi nacionalnost optuženih, saznaje Politika.

Hrvatski sudovi  postupke protiv okrivljenih vode i u njihovu odsustvu (kada su oni nedostupni), što u BiH i Srbiji nije slučaj.

Zanimljiv je i podatak da je u Srbiji osuđeno za ratne zločine 79 muškarca i četiri žene, a u BiH – 217 muškaraca i pet žena.

I prema ovim saznanjima, jasno je da mnogi srbijanski i crnogorski ratni zločinci te tzv. petokolonaši i izdajice mogu mirno spavati, tim prije jer je u Hrvatskoj uz postojeće trebalo osnovati i ratni sud samo za zločine počinjene u Vukovaru i Škabrnji.

Da su to uradili slika bi bila puno drugačija.

Ovako, najveći je broj ratnih zločinaca agresorskih postrojbi osuđen u odsustvu, što nije ništa drugo nego još jedna „abolicija“ za one koji su ubijali, protjerivali, rušili i palili diljem Hrvatske.

Još je žalosnija činjenica da oni koji su osuđeni u odsustvu u Hrvatskoj u Srbiji su „narodni heroji“!

Gdje je tu pravda?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Hrvatici Dragani Jeckov jedan poučak iz opće kulture

Objavljeno

na

Objavio

Nakon incidenta vukovarskog zastupnika iz redova srpske etničke manjine, njegova stranačka kolegica i saborska zastupnica Dragana Jeckov izjavila je da je Ivan Penava pokazao kako nije gradonačelnik Srbima u Vukovaru.

Hrvatici Dragani Jeckov jedan poučak iz opće kulture. Gradonačelnici u hrvatskoj državi su gradonačelnici Hrvatima, svim Hrvatima, bez obzira na to koje su narodnosti, vjeroispovijesti i političkog opredjeljenja.

Kao što je ona hrvatska zastupnica isključivo Hrvata u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, bez obzira na to koje su narodnosti, vjeroispovijesti i političkog opredjeljenja.

Ti Hrvati koji su je birali: jadna im majka, komentirala je Karolina Vidović Krišto

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari