Pratite nas

Vijesti

ZAGONETNE STEPENICE u katedrali Sv. Josipa u Santa Fe, New mexico.

Objavljeno

na

U kratkim crticama ću iznijeti moj dojam o zagonetnim stepenicama. Priložena slika nije moja a stepenice točno izgledaju ovakove kako ih vidite na ovoj priloženoj sliki. Ja sam tu bio i sve mojim očima pregledao i vidio. Želim ovo moje usihćenje podijeliti sa svim ljudima dobre volje.

Grad Santa Fe je u saveznoj državi New Mexico-u-SAD… Zagonetno stubište već preko 130 godina privlači preko 250 tisuća posjetitelja godišnje. Mjesto atrakcije je kapela Loretto i u njoj Tajanstvena gradnja drvenih stepenica. Što čini tu kapelu drugačijom od ostalih? To je tzv. Čudo, koje u njoj postoji. Kako je došlo do tog Tajanstvenoga Čuda?

260592_10150206728618499_8356321_aPočet ću sa mojim iznenađenjem koje sam vido u konstrukciji ovog stubišta. Ja sam osobno po struki stolar i u građevini sam preko 42 godine. Bez pretjerivanja napravio sam preko stotine stepenica raznih vrsta i dimenzija. Ali ovo što sam vidio prošli tjedan, dan poslije hrvatske tragedije i samoubojstva Hrvatskog Viteza Zvonka Bušić, dakle 2 rujna 2013., zaslužuje jedno sažeto i ozbiljno pojašnjenje. U kapeli, bolje rečeno Katedrali Svetog Josipa gdje se nalaze ove stepenice, uzeo sam nekoliko listića koji su tu na raspolaganju turistima. Poslužit ću se izvorima iz tih listića i dati čitateljima koji govore, čitaju i razumiju hrvatski.

Događaju li se u današnja vremena još uvijek Čudesa? Čudesa u arhitekturi, inžinjerstvu ili izgradnji? Mi se nećemo truditi dati bilo kakav odgovor na ovo pitanje, ali vjerujemo da Častne setre Akademije Loretto i Gospe Svijetla (Academy of our Lady of Light) u gradu Santa Fe imaju definitivne ideje u pravcu ovog pitanja, Tajne gradnje stepenica.

Grad Santa Fe je osnovan 1610. i imao oko 30 stanovnika. (Je li grad Santa Fe tada imao 30 tisuća stanovnika ili država New Mexico, teško je razaznati iz ovih listića iz kojih ja ove izvore crpim, mo, Mile Boban, Otporaš) Prema nekim zapisanim dokumentima, Časne Sestre Loretta su napustile državu Kentucky u jesen 1852., prešle Mississippi kod Saint Louis i došle u Santa Fe, grad nastanjen Indijancima i Meksikancima. Problemi, oskudice, napadi Indijanaca i bolesti koje su podnijele Časne Sestre za vrijeme njihova putovanja čini jednu posebnu povijest.

Povijest Akademije Loretto.

Po riječima Sestre M. Florian, u izvorima “O Zagonetki Stubišta” Meksikanski stolari, (Ja bih ih nazvao zidari, mo. Otporaš) su završili gradnju škole za Časne Sestre nekoliko godina poslije njihova dolaska i prozvale ju Akademija Loretta Naše Gospe Svijetla. Nekih 21 godinu što su Časne Sestre napustile državu Kentucky, ovi isti stolari/zidari su sagradili jednu Kapelu gotičkog stila. Na zahtjev Biskupa Lamy-a kapela je napravljena po planu i modelu Svete Kapele iz Pariza. Širina kapele je bila 7 i pol metara sa 22 i pol metra dužine i 25 i pol metara visine, u pozadini sa potkrovljem za pjevački kor, (što bi mi rekli Kore ili Balkon, mo, Otporaš) Sestra Barbour ističe da je kapelicu dizajnira arhitekt P. Mouley i da je započeta 25.6.1873. g. i bila dovršena 5 godina kasnije uz cijenu od 30 tisuća dollara. Kada je kapelica bila dovršena otkrivena je jedna velika pogreška. Kapelica je bila krasna i lijepa kao i potkrovlje za kor, ali nije bilo stepenica ni načina kako se popeti na kor. Mnogo stolara/majstora je došlo vidjeti kapelicu i dali svoja mišljenja. Sve se je svodilo na jedan odgovor: Nema riješenja i nije moguće stepenice napraviti. Razlog je bio da je potkrovlje za pjevački kor bio previsok i da bi stepenice zauzele puno prostora u kapelici. Postavljalo se čak pitanje da li koristiti ljestve ili sagraditi novi balkon.

Časne Sestre su bile jako razpčarane i odlučile ništa ne dirati nego vjerovati u Čuda i moliti. Kako su Časne Sestre bile bliske sa svetim Josipom, bilo je normalno da se njemu mole, i da molitve budu uslišene. Zavjetovale su deveticu svetom Josipu u nadi da će naći riješenje njihovom problemu.

Prema priči, zadnji dan devetice pojavio se sjedi starac sa magarcem i sandukom punim alata. Starac je zatražio glavnu Sestru koja je odgovorna za kapelicu, a u to vrijeme to je bila Sestra Magdalena. Starac je od nje zatražio dopuštenje da sagradi stepenice. Sestra magdalena  je bila ushićena i sva sretna prihvatila je ponudu. Jedan izvor govori da je posao bio dovršen u kratko vrijeme, a drugi izvor tvrdi da je gradnja trajala od 6 do 8 mjeseci. Ne uzimajući u obzir trajanje gradnje, posao je bio završen a stepenice napravljene. Neke Časne Sestre koje su tu bile nazočne prilikom gradnje stepenica su zapisale i tvrde da se je starac koristio samo jednom pilom, jednom uglomjer, (škvarda ili vinko, mo, Otporaš) i jednim čekićem. još se prisjećaju da je sve unaokolo bilo dasaka i nekoliko drveni kanta punih vode i komadića drveta u njima. Kada je Majka Magdalena htjela platiti stolaru starcu, starcu nije bilo ni traga ni glasa. Čak ni lokalni dućani koji su prodavali stolariju su potvrdili da starac nije nikada kupio bilo kakvo drvo kod njih.

Kružna konstrukcija stepenica.

Stepenice koje je starac ostavio Sestrama kao poklon, imaju dva puna kruga od 360 stupnjeva, sveukupno 33 stepenice, bez središnjeg potpornog stuba. Stepenice su napravljene drvenim klincima a ne niti jednim jedinim čavlom. Cijela težina stepenica je pričvršćena za vrh potkrovlja/Kora i podnožja. Mnogi američki i strani Arhitekti su došli vidjeti kako te stepenice mogu stajati bez potpore. Svi su se divili ovim stepenicama a neki su čak govorili da će se stepenice raspasti čim se počmu koristiti, ali one su još tu i nakon 85 godina korištenja. Rukohvat (railing, mo. Otporaš) nije bio postavljen kad i stepenice nego tek nakon dvije godine kasnije. Spominje se da je jedna od časnih Sestara, Sestra Mary koja je tada bila djevojčica od 13 godina, izjavila kako su se ona i njene prijateljice penjale  po stepenicama sa strahom, osobito kada bi silazile na rukama i koljenima, jer nije bilo rukohvata. ja ih u potpunosti mogu razumijeti. Neki stručnjaci tvrde da su daske bile savijene na 7 dijelova unutra i 9 izvana. Također neki tvrde da takova vrsta drveta koja se olako savija ne postoji u New Mexico. Gdje je materijal bio kupljen ni dan danas se ne zna.

Osjećaj da će navoji otpasti.

Pričaju radnici koji su radili struju u potkrovlju: penjali smo se mnogo puta i silazili niz stepenice. Uvijek kada smo se penjali ili silazili osjećali smo da se sve trese u krugu od 360 stupnjeva i da će navoji ispasti. To nije samo mišljenje radnika. Glavna Sestra Ludavine, koja je bila nazočna kaže da je nekoliko puta doživjela kad se penjala i silazila da će navoji ispasti. Navodno to je Tajna graditelja.

Časne Sestre Akademije od Loretta vjeruju da su stepenice uslišenje njihovih molitva svetom Josipu. Žele da se to zabilježi debelim slovima. Čak neki pričaju da je starac koji je gradio stepenice bio Sveti Josip. Sestra Barbour kaže da je legenda o Čudnim stepenicama započela za vrijeme gradnje. Ne znam kako ćete prihvatiti ovu legendu ali se mora reći da stepenice izgledaju prekrasno, da su precizno napravljene i da su veliko umjeće za sve Arhitekte, pogotovo u vrijeme kada nije bilo tehnike kao danas. Ne treba zaboraviti da je starac imao samo nekoliko sonovnog alata, što bi moglo biti i odgovor na vaše prvo pitanje  u početku ovog teksta.

(1) Čudo. Ove stepenice su napravljene bez ljepila i bez čavala. (2) Čudo. Stepenice imaju 33 stube što označava 33 godine Isusova života na zemlji. (3) Čudo. Odakle je drvo došlo? (4) Čudo. Tko je bio taj starac koji je napravio bezplatno ove stepenice. (5) Čudo. Sve je ovo jedna velika Tajna, koja se svake nedjelje izgovara za vrijeme svete Mise: TAJNA VJERE!

Priredio i sastavio Mile Boban, Otporaš, za Kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

KAJKIĆ: ‘Predmet Ovčare u MUP-u nije postojao sve do 2017. godine.’

Objavljeno

na

Objavio

Nikola Kajkić, bivši policijski istražitelj ratnih zločina počinjenih na Ovčari 1991., danas se na konferenciji za medije obratio javnosti nakon što je u veljači udaljen s čela policijskog tima zbog povrede službene dužnosti.

Kajkićev odvjetnik Branko Šerić kazao je kako bi volio da se dokazne radnje što prije izvedu kako bi se situacija što prije raščistila.

“Ne bih volio da se ovaj događaj dovodi u vezu s prosvjedom u Vukovaru. Proces koji se vodi protiv Kajkića je izmišljen”, kazao je Šerić.

Sam Kajkić rekao je kako je MUP inkriminirao cjelokupni njegov rad.

“Devet mjeseci sam radio na ovom predmetu. Obavio sam blizu 300 obavijesnih razgovora. Toliko nije napravljeno u zadnjih 10 godina na teritoriju cijele Hrvatske”, kazao je Kajkić i dodao kako je napravio i velik broj poligrafskih testiranja.

Poručio je kako su on i njegovi kolege radili “iznimno dobro” te je pripremljen spis od 26.000 stranica popraćen brojnim video zapisima.

Kazao je kako ne može govoriti o detaljima samog događaja.

“Žao mi je što osoba koju se cijeli slučaj tiče nije baš u potpunosti surađivala”, kazao je Kajkić.

Rekao je kako se ispitivalo 40 počinitelja zločina.

“Ne znam o kome se radi, a i da znam ne bih vam mogao reći. Nisam ni u jednoj stranci i svoj posao radim časno. MUP laže da se nije dovoljno dobro radilo na predmetu Ovčara. Ja sam napravio dobar posao i ne zamjeram si ništa. Bio sam na dobrom putu, ali rezultati su, ne mojom krivnjom, izostale. Predmet Ovčara u MUP-u nije postojao do ožujka 2017., ja sam ga oformio”, ističe Kajkić.

Kaže kako je 10 puta zvao ministra Božinovića da ga primi zbog predmeta Ovčare.

“On je samo kazao kako nema vremena”, kazao je Kajkić i dodao da policijski istražitelji PU Vukovarsko-srijemske rade u nezadovoljavajućim uvjetima.

Kajkić je sve optužbe opovrgnuo a iz Koordinacije braniteljskih udruga čiji je član poručuju: “Umjesto da se istražuju krvnici s Ovčare, istražuju se istražitelji krvnika s Ovčare, zaustavljaju se istrage”. Posao koji je dosad napravila policija, kaže Zorica Gregurić iz Koordinacije, nije dovoljan u odnosu na prijave koje su slali institucijama.

Zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Čelić za Novu TV je govorio o slučaju Nikole Kajkića i okolnostima njegove smjene te kazao kako se Kajkić ogriješio o zakon te “mora odgovarati zbog svojih propusta”.

Nije htio otkriti detalje istrage, već samo da je Kajkić zbog svega toga udaljen iz službe.

“Ravnateljstvo policije nije bilo zadovoljno dinamikom istraživanja ratnih zločina na Ovčari. Utvrđeno je da je Kajkić zaista napravio niz povreda službene dužnosti i zbog toga mora snositi posljedice”, poručio je Čelić.

„Niti sam ja što krivotvorio, insinuirao, niti sam bilo što pogrešno napravio. Moja najveća greška je što sam časno, pošteno i profesionalno radio svoj posao. Cijelim tijekom provođenja tog postupka bilo je opstrukcija“, kazao je Kajkić na konferenciji za novinare koju je organizirala Koordinacija udruga hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata.

Ustvrdivši da je sve što se o njegovu slučaju ranije moglo pročitati u medijima notorna laž Kajkić je kazao da su se u MUP-u „uhvatili jedne bilješke“ te da mu je nanesena velika šteta i nepravda.

„Pretresali su mi ured. Učinili su me izdajnikom i lopovom“, kazao je Kajkić dodajući da sve o slučaju zna i premijer Andrej Plenković. No, o detaljima, kako je rekao, ne može govoriti jer traje postupak, iako bi sve vrlo rado podijelio s javnosti.

Kazao je da je njegov nesporazum s čelnim ljudima MUP-a počeo još u veljači te da su se nadležni više bavili njim nego počiniteljima najtežeg zločina u Hrvatskoj u posljednjih 50 godina. Prisjetio se i da je prije mnogo godina u policiji čuo da „tko dirne u Ovčaru ode glava“, a sada se, ističe, u to i uvjerio.

Pojašnjavajući razloge zbog kojih je udaljen iz službe policija je u utorak izvijestila da je utvrđena sumnja da je “tijekom provođenja kriminalističkog istraživanja vezanog uz ratne zločine, sačinio dokument o poduzetim radnjama, iako u stvarnosti te radnje nije poduzeo.

Dokument je potom, zajedno sa suspendiranom državnom službenicom, “potpisom ovjerio kao istinit i nadalje ga koristio za poduzimanje daljnjih službenih radnji. Po dovršetku ovog kriminalističkog istraživanja nadležnom državnom odvjetništvu će biti podnijeta kaznena prijava zbog počinjenog kaznenog djela”, kazali su u policiji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Milorad Pupovac: ‘Možda je vrijeme da se o nekim stvarima počne govoriti…’

Objavljeno

na

Objavio

‘Zahtjevi dviju braniteljskih udruga za tematskom raspravom u Hrvatskome saboru’, tema je konferencije za novinare koju je za točno u podne u Saboru zakazao zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac.

Pupovac je danima šutio, a upravo on trebao je, prema željama pojedinih braniteljskih udruga, biti tema posebne saborske sjednice.

‘Izjavu dosad nije davao dok nisam ocijenio da ona neće dopronositi pojačanju buke’, kazao je na početku press konferencije.

Što se tiče odluke predsjednika Sabora da ne uvrsti točku na dnevni red Sabora, ja tu odluku poštujem. Da je odluka i drugačija, također bih je poštovao…

Možda je vrijeme da se o nekim stvarima počne govoriti…’, rekao je Pupovac pa podsjetio na početak svog političkog puta.

Pupovac je rekao da je prolazio kroz vrijeme kada su Srbi u različitim sredinama morali početkom devedesetih morali davati izjave lojalnosti na javnim trgovima ili ih potpisivati u tvornicama.
‘To svaki od pripadnika srpske zajednice nosi kao najdublju traumu. A onima koji te traume žele produbiti, i strahove pojačati, što se mene tiče – neće!”, rekao je.
‘Prisegao sam šest puta na hrvatski ustav. Onaj kome to nije dovoljno, neka se zamisli u čemu je problem. Ja za svoje riječi i djela kanim odgovarati, ali za tuđe ne!’, rekao je.
Istaknuo je da se ne može izbjeći govoriti o egzodusu Srba iz Hrvatske. ‘Ne može se nastaviti manipulativni odnos prema Srbima iz Hrvatske… Volio bih da o ratnim stradanjima Hrvatska i Srbija vode razgovor i da se vrate na stazu normaliziranja odnosa na kojiima su bile u više navrata u zadnjim 25 godina’, rekao je Pupovac… Pogledajte Video!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari