Pratite nas

Reagiranja

Zagrebački branitelji Mrsiću: Zašto mrziš hrvatske branitelje i Domovinski rat?

Objavljeno

na

Foto: Hina

Hrvatska je postala zemlja paradoksa, ne voljom onih iz kojih vlast proizilazi dakle ne voljom naroda nego povlaštenih kasta koje imaju povlašteni odnos medija, politike i organizacija koje se niti danas nisu pomirile s postojanjem samostalne suverene države Hrvatske.

Njima je najveći trn u oku Domovinski rat i hrvatski ratnik kojeg neumorno blate te pokušavaju u narodu izazvati odbojnost prema temeljima Naše Lijepe, ne shvaćajući kako je upravo taj narod iznjedrio one koji su osigurali tisućljetni san – slobodnu i samostalnu Hrvatsku državu. Jedan od takvih je upravo Mirando Mrsić, najneuspješniji i najgori ministar svih vremena u Hrvatskoj koji  se upirao rastočiti mirovinski sustav, ugraditi u njega mirovine četnicima te koji je poduzeo sve kako bi pravno neutemeljena tužba srpskih terorista prošla na Međunarodnom sudu u Ženevi. Samo zahvaljujući ministrici Nadi Šikić koja ga je naslijedila nakon smjene vlasti, a kojoj nije ostavio niti jednu zabilješku o sporu koji su na kraju krajeva platili hrvatski porezni obveznici, spriječena je katastrofa i bankrot hrvatskog državnog proračuna iz kojeg bi se naplatilo 35 milijardi kuna. Mirando očito nikad nije prebolio svoj neuspjeh i hrvatski uspjeh za koji možemo zahvaliti isključivo ministrici Nadi Šikić.

Kako Mirandu smetaju isključivo braniteljske mirovine moramo se zapitati zašto toliko mrzi Domovinski rat i hrvatskog ratnika? Ta Miradno nikad ne bi bio ministar da nije upravo Domovinskog rata i hrvatskih branitelja koji su mu to omogućili. Mirando je kao najgori  i najnesposobniji ministar u povijesti Hrvatske mnogo toga učinio na štetu hrvatskih branitelja izražavajući tako svoju netrpeljivost prema onima koji su obranili Hrvatsku od srbočetničke agresije. Sjetimo se neuspješnog razdvajanja mirovina, kojima je samo unio nesigurnost u pravni sustav, oduzimanja 10% od mirovine isključivo hrvatskim braniteljima, prezentiranjem statističkih podataka na službenim stranicama HZMO- a tako da u prvi plan stavlja isključivo tri skupine korisnika mirovina po posebnim propisima – pogađate radi se o hrvatskim braniteljima, pripadnicima HVO i djelatnim vojnim osobama.  Treba li reći kako je 17 skupina korisnika po posebnim propisima, ali oni nisu meta Mirandu Mrsiću nego isključivo hrvatski branitelji.  Nije li to očita diskriminacija? Koristiti tada poziciju kako bi se obračunao s onima koji su svoje zdravlje i živote ugradili u temelje države, nije samo diskriminacija nego i dno dna jednog sustava kojeg je dio bio i aktivno sudjelovao i Mirando Mrsić.

Na stranu to što je bio najgori i najnesposobniji ministar, no nećemo prijeći preko činjenice kako su ovo opetovani napadi na hrvatske branitelje u kojima  Mrsić svjesno i namjerno iznosi neistine, obmanjuje i uznemirava javnost s lažnim informacijama te potiče javnost na mržnju spram jedne skupine hrvatskog društva. Podsjeća me njegovo djelovanje na nacional-socijalistu Adolfa koji je također označio jednu skupinu kao isključivog krivca za sve. Upravo to kontinuirano čini Mrsić označavajući hrvatske branitelje kao glavne krivce zbog kojih će se ni manje ni više urušiti mirovinski sustav. Znamo što je Hitler napravio nakon označavanja krivaca –  je li to i namjera Mrsiću obzirom kako opetovano javno napada hrvatske branitelje ne bi li na njih nahuškao javnost. Pri tom ovaj neuspješni bivši SDP-ov ministar namjerno izostavlja stvarnu statistiku, a ona je vrlo jednostavna – od 1.240.948 korisnika mirovinskih primanja, hrvatskih branitelja zajedno s obiteljima poginulih je 71.176!! (službeni statistički podaci HZMO za travanj 2019.) Miranda ne brinu danas u 2019. borci NOR-a iz 1945., ne brinu ga pripadnici srbočetničkih, crnogorskih i JNA postrojbi kojima Hrvatska osigurava mirovine, oni Mirandu nisu prijetnja urušavanju mirovinskog sustava, ali hrvatski branitelji jesu. Statistički podatci su neumoljivi, stvarnost još više, danas umire dnevno 12 hrvatskih branitelja.

Za koga Mrsić radi dugoročne statistike kada je pitanje koliko nas će uopće biti među živima. U čiju korist se razbacuje podacima o budućem broju mirovina i iznosu od 25 milijardi kuna. Je li izračunao koliko nas opterećuju mirovine koje isplaćujemo borcima NOR-a, četnicima i JNA pripadnicima? Čisto informativno… dugoročno.

Za ovo što sada radi, Mrsić mora snositi sankcije. Pamtimo mi njegov suludi sustav kojim je hrvatske branitelje razdvajanjem mirovina stavio u diskriminirajući položaj da nisu mogli podići niti kredit za stan ili kuću. Pamtimo mi  kako je obmanjivao javnost kada je objavljen podatak o dugu od 10,6 milijuna kuna koje je tvrtka njegove supruge dugovala HZZO-u i to u vrijeme njegova „ministrovanja“. Tada ga nije bilo briga što se oštećuje tako osjetljiv sustav zdravstvenog osiguranja, a zaboravio je i kako je upravo nas porezne obveznike oštetio za  2,5 milijuna zateznih kamata na spomenuti dug. Ima li Mrsić srama ili je njegova mržnja prema braniteljima jača od svega što odlikuje poštenog, istinoljubivog i odgovornog čovjeka i političara?

Ova hajka koju je protiv hrvatskih branitelja i Domovinskog rata poveo najnesposobniji bivši SDP-ov ministar Mrsić definitivno neće proći bez posljedica. Koristiti poziciju i medije kako bi plasirao laži te u javnosti poticao netrpeljivost i mržnju spram hrvatskih branitelja djelovanje je, koje je za svaku osudu i sankciju. Pozivamo nadležne institucije da djeluju sukladno zakonu i sankcioniraju protupravno djelovanje Miranda Mrsića. Ukoliko to ne učine mi hrvatski branitelji zaštiti ćemo naše majke, udovice, hrvatske ratne invalide i suborce. Laž izrečena tisuću puta i tisuću prvi je ništa drugo doli laž. Narod ne možete lagati, a osobito kada si najgori ministar u povijesti Hrvatske poput Miranda Mrsića!

Zorica Gregurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Jure Vujić: međunarodni apel za komunistički Nürnberg.

Objavljeno

na

Objavio

Kao što je zadnja rezolucija Europskog parlamenta od 19.rujna. kojom se izjednačava komunizam s nacizmom, prešućena  u službenim hrvatskim medijima, tako  je i prešućena važna inicijativa “Apel za komunistički Nürnberg “( tzv. Bukovsky-Cristin dokument),  koji je 7. studenog upućen Talijanskom Senatu u Rimu, od istaknutih znanstvenika, intelektualaca i javnih osoba : prof. Renato Cristina, prof. Roberto de Matteia, dr. Dario Fertilioa, senator Adolfo Urso, senator Lucio Malan i Vito Comencini.

Riječ je o međunarodnoj inicijativi koju je  inicirao prof. Renato Cristin (Sveučilište u Trstu, Italija), koja izražava i podržava ideju  od bivšeg disidenta Vladimira Bukovskog, kojom bi se komunizam  trebao osuditi kao ideologiju, i biti predmet  povijesne i moralne neopozive presude , onako kako je nacizam osuđen  tijekom Nirnberškog procesa. 30. obljetnica  pada Berlinskog zida je dobra prilika za davanje doprinosa ne samo povijesnom sjećanju i suočavanja sa totalitarnom prošlošću, već i konkretnom razrađivanju široke  anti-totalitarne  kulture u javnosti, koja se treba   okrenuti  budućnosti s ciljem pokretanja takvog  procesa koji bi trebao imati istu težinu i simboliku kao što je to bio slučaj sa Nirnberškim procesom nacizma.

U Apelu stoji da : „Komunizam nije pao sa Berlinskim zidom. Ta je ideologija još uvijek živa u svijetu, u državama i strankama koje su otvoreno komunističke i u političkom i kulturnom životu i koja pokušava minimizirati i izbrisati zločine komunizma, kao da je riječ o dobroj  ideji,  koja se samo poklapala sa usponom jednog brutalnog režima…“.

Poziv je dobio veliku međunarodnu podršku. Među prvih 200 potpisnika su Antonio Tajani (bivši predsjednik i trenutno član Europskog parlamenta, Italija), prof.Stephane Courtois (povjesničar, autor Crne knjige komunizma, Francuska), Robert R. Reilly (direktor Westminsterskog instituta , bivši direktor The Voice of America, bivši član Ureda ministra obrane, SAD), Mart Laar (bivši premijer i predsjednik nadzornog odbora Estonske banke), Erhard Busek (bivši vicekancelar Austrijska Republika, Austrija), Vladimir Kara-Murza (predsjedavajući, Zaklada za slobodu Borisa Nemcova, Rusija) i mnogi drugi. Platforma  europskog siječanja i savjesti (Platform of European Memory and Conscience), osnovana sa potporom Europskog parlamenta i Vijeća Europske Unije  također  podupire navedeni poziv.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Zašto šute zastupnici SDP-a u EU parlamentu o rezoliciji za koju su glasovali?

Objavljeno

na

Objavio

Dana 19. rujna 2019. godine, Europski parlament je donio Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)). Integralni tekst ovog dokumenta dostupan je na: http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html) i o njemu se u posljednje vrijeme dosta piše i govori – ali uglavnom u „desnim medijima“.

Tako se ponavlja priča kojoj svjedočimo od 2006. godine, kada je Vijeće Europe donijelo Rezoluciju 1481, o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima (engl. Resolution 1481 (2006) Need for international condemnation of crimes of totalitarian communist regimes).

Naši „antifašisti“, tobožnji „liberali“ i skloni im krugovi, prešućuju ono što im ne odgovara – i u tim slučajevima ne priznaju nikakve „europske vrijednosti“ za koje se inače grčevito bore onda kad im idu u korist: kad treba rastakati ovo društvo agresivnim nametanjem LGBTIQ fašizma, kriti krvave tragove ideoloških prethodnika (komunista i partizana) iza „antifašizma“ (koji nikakve veze nema s onim što se u tom smislu događalo u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraću na Zapadu), ili neobaviještenoj europskoj javnosti servirati laži o stanju u Hrvatskoj prikazujući je kao zemlju u kojoj vladaju „ksenofobija“, izmišljati „ustaške zmije“ itd., itd.

Sjećam se kao da je jučer bilo, kako je naša Željka Proleterka (Antunović), javljajući se iz Strasbourga iste večeri kad je usvojena Rezolucija 1481 (2006. godine), u kasnim večernjim satima (u trećem Dnevniku HTV-a) u potpunosti zaobišla razgovor o osudi komunističkog režima kao totalitarnog naslijeđa od kojega se moramo ograditi i osuditi ga i sve svela na priču o „pojedinačnim incidentima partizana u poraću“ tijekom kojih je pobijeno 600-700 tisuća Hrvata i pripadnika drugih naroda od Bleiburga preko Slovenije i Hrvatske, do Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Crne Gore, Srbije, Makedonije i Kosova.

Za Željku Proleterku su masovni zločini partizana i komunista bili tek „ekscesi pojedinaca“, a problem komunističkog totalitarizma ne postoji i upravo je to najbolji dokaz izopačenosti mentalnih sklopova u kojima postoje „naši“ i „vaši“ zločini. „Naši“ su zločini uvijek opravdani i poželjni, ali zato „vaši“ (pa taman bili i deset puta manji) nisu.

Partizani su imali pravo na mržnju i odmazdu (a što se pravda ustaškim zločinima u vrijeme rata – koji su prenapuhani do fantastičnih razmjera), ali Hrvati na to nisu imali pravo nakon 22 godine krvave diktature i terora u Kraljevini Jugoslaviji, pa i svih onih zločina četnika i kraljevske vojske što su počinjeni prije uspostave NDH.

Umjesto realnog i objektivnog prihvaćanja stavova Vijeća Europe, po tko zna koji put su ideološki sljedbenici komunističkih krvnika pokušali opravdati masovne zločine svojih prethodnika – bioloških i ideoloških otaca i tako je Rezolucija 1481 i dana (gotovo 14 godina poslije usvajanja) ostala mrtvo slovo na papiru.

Isto se pokušava i danas, kad se najnovijom Rezolucijom Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) još eksplicitnije navode razlozi potrebe osude komunističkog zla, pa i uporabe njegovih simbola.

Pitam Biljanu Borzan, Tonina Piculu i Predraga Freda Matića:

Do kada ćete se gospodo baviti na zaplotnjački, balkanski, šićardžijski način politikom i držati fige u džepu, odnosno, glasovati za rezolucije koje se u Hrvatskoj ne provode i šutjeti o njima?

To je sramotno, dvolično, nedostojno hrvatskih predstavnika u Europi i nemojte misliti da građani Republike Hrvatske toga nisu svjesni.

Mi jako dobro znamo da ste vi prije svega dio SDP-ove mašinerije i da u EU parlament niste ušli boriti se za nacionalne nego osobne interese, da vam politička budućnost i egzistencija ovise od Davora Bernardića i drugova, ali nemojte se zavaravati i misliti kako se vaše dvolično ponašanje može prikriti bilo čime.

Glasovati za dokumenta kako bi se pokazalo „civilizirano“ i „uljuđeno“ lice hrvatske ljevice, a u isto vrijeme perfidno i zaplotnjački opstruirati provođenje istih, nepošteno je ne samo prema biračima u Hrvatskoj, nego i prema ovoj zemlji i tako se ne ponašaju oni koji imaju minimum časti, ljudskog dostojanstva i savjesti.

Zločin je zločin, laž je laž, totalitarizam je zlo (kojega god ideološkog predznaka bio), a svakoj prijetvornosti i neprincipijelnosti jednom dođe kraj.

Naravno, isto se odnosi i na sve druge „hrvatske“ EU parlamentarce koji šute kao ribe o osudi zločinačkog komunističkog sustava koji je svojim krvavim tragovima obilježio XX stoljeće, pa i na najodgovornije iz državnog vrha.

Ako misle da će taj problem nestati sam od sebe zato što oni zavlače glave u pijesak, grdno se varaju.

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari