Pratite nas

Zahtjevamo objavu i ispravku netočnih informacija i tvrdnji snimatelja Federalne Televizije

Objavljeno

na

Zahtjevamo objavu i ispravku netočnih informacija i tvrdnji snimatelja Federalne Televizije objavljenih sa SKUP-a DOSTOJANSTVA u Busovači dana 22. Lipnja 2014.g.

Dezinformaciju je dalje, senzacionalno prihvatila i bez provjere objavila istoimena televizija a poslije preuzela i Al Jazeera, TV1 i većina Sarajevskih medija i portala.
kordic busovaca kamenjar

Dnevni Avaz ide toliko daleko sa svojim govorom mržnje da čak i Hrvatsku Zajednicu Herceg Bosnu, kasnije HR HB koja je Dejtonskim sporazumom ugrađena u temelje Federacije i BiH naziva „takozvanom”.

Na žalost, nismo mogli trenutno da reagiramo, dok su mediji „guštali” šireći dezinformacije, jer smo htjeli da prođe dovoljno vremena pa da se i policijski i sudski službenici uvjere u neutemeljenost prijave medijskog operativca Federalne TV.

Ovaj slučaj bezobrazluka i intelektualnog prostituiranja neće proći po principu „ujeo vuk magare” i nikom ništa.

Dužni smo, svi, svaki put reagirati zbog Daria i njegove žrtve, žrtve njegove i svih naših obitelji, svih naših poginulih i ranjenih, silovanih, pretučenih, zatočenih i protjeranih zaustaviti ovaj specijalni informacijski, medijski rat, kojim nas izgone s naših ognjišta.

Naime, na skupu dostojanstva smo iskazali počast našem velikanu Dariu Kordiću, koji je na političkom sudu u Haagu nevino, a na temelju lažnih iskaza, drakonski osuđen 25 g. i odležao 17 g. a sve zbog njegove žrtve i ljubavi prema svom narodu i domovini iskazane u strašnim uvjetima nametnutog nam rata. Na skupu nije bilo ustaških znakovlja ili povika, vrijeđanja, tuče ili omalovažavanja drugačijih nacija i rasa. I g-din Dario je pozivao samo na molitvu, na jedinstvo političara Hrvata, strpljenje i ostanak na svome unatoč teškoj nam situaciji i progonu u BiH. I izgleda da je baš to problem. Jedinstvo Hrvata.

Takve onda skupove treba osuditi, obezvrijediti, umanjiti im značaj. U tom smislu onda i ima logike da se jedan djelatnik javne televizije umiješa i izmisli neki incident, kad ih već nije bilo na skupu pa, ih nije mogao snimiti. Ako se sjetimo podmetanja na Dariovom dočeku u zračnoj luci Pleso, možemo zaključiti da je to već postala praksa. Novinari i vladine -nevladine Udruge nisu baš kreativni. Prepisuju.

Podsjetimo da u današnje vrijeme mediji, a tu je posebno opasna televizija, samo izvještavaju subjektivne informacije, ovisno kojem političkom programu pripadaju ili na čijoj su platnoj listi, kojima onda pokušavaju promijeniti javno mnijenje. Pa tako i okupljaju u svoje redove „profesionalce” bez moralnog i etičkog kodeksa. „Polovične” ili „polovne” novinare i „prograđanske” aktiviste, tj. one koji rabe samo dio prave informacije. Imamo svakodnevno priliku čitati ili gledati takve i u Hrvatskoj u njihovom pohodu na branitelje, crkvu i obitelj. Razni Jergovići, Tomići, Pusići, Teršelići, Pupavci, Matvejevići ili Tomičići tako kontaminiraju medijski prostor i šire regije.

Jedan takav, snimatelj FTV-a Nihad Karić, je dao doprinos svojoj profesiji i svojoj televiziji tako što je svemu što je snimio a snimao je, izuzev u prepunoj crkvi, sve što mu je duša htjela, umanjio broj okupljenih, izbjegao izvijestiti o uspješnom skupu, o poslanim porukama o miru, suživotu i zajedništvu, pa dodao i izmišljeni napad na svoj život. Prijetnje hladnim oružjem koje nitko nije vidio, niti je mogao potvrditi, a trebalo je biti puno svjedoka, obzirom da je snimatelj stalno bio na metar od Daria Kordića, tj. centru zbivanja . To nije mogla ni njegova kolegica potvrditi od koje se nije odvajao.

Također to nije mogla potvrditi ni jedinica za podršku koja mu je dodijeljena kao pratnja. Napomenut ćemo da ekipa FTV-a nije imala nikakve oznake ni akreditacije. Dalje, na skupu su bili jasni označeni redari, zaštitari, policajci i trebali bi biti prvi kojima se želiš obratiti, ako te netko tlači. Međutim, snimatelju je prvo palo na pamet da nazove MUP Travnik koji je 30 km dalje od mjesta gdje mu se navodno prijeti. I onda nakon što je sve snimanje obavio, prijavio, i to nakon sat i pol od doživljene traume, da je imao prijetnje zbog kojih se boji nastaviti snimati. Toliko o novinarima-herojima i mediju koji svojim imenom federacije maskira propagandnu mašinu koja duplim standardima i selektivnom pristupu prokazuje i progoni nebošnjake. Što je svojstveno svim bošnjačkim tj. Sarajevskim medijima.

Primjer duplih standarda se vidi u simpatijama izvještaja dočeka haških osuđenika bošnjaka. Njih se nikad ne oslovljava kao ratne zločince, mada su po istoj osnovi osuđeni kao i g-din Dario, s razlikom što su oni ili pucali ili zapovijedali zločine. Njima se na sahranama pucaju počasni plotuni. Nitko se zbog toga iz OS BIH ne poziva na odgovornost. Ne prozivaju se bošnjački lideri, državni dužnosnici koji nazoče na takvim sahranama.

I tu se pokazuje osnovni problem i potreba kod Hrvata u BiH, da imaju svoj glas u BiH, svoju tv, gdje će izreći istinu, i to na svom jeziku. Gdje nam neće netko federalan ili eurodemokratičan izvrtati činjenice, sustavno progoniti. I što reći? Nisu nas iznenadili niti razočarali.

Očekivali smo upravo takav nastup. Da nam blate i zatvaraju sve ljude koji nešto vrijede a da nam veličaju sve one koji im služe, hrvatine tipa Komšića, Jurišića, Lijanovića, Budimira i drugih.

Ovaj demanti ćemo poslati svim medijima, unatoč tome što neće biti objavljen tamo gdje su već objavili laži. Molimo sve druge da nam pomognu u probijanju ove medijske blokade.

ORGANIZACIJSKI ODBOR – SKUP DOSTOJANSTVA
Busovača, 3. srpnja 2014.g

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari