Pratite nas

Vijesti

Zaključak koji nam svećenici kulta jugoatlantide nameću jest kako nije ni trebalo stvarati svoju državu kad smo ovako lijepo svi poplivali.

Objavljeno

na

Svjedočimo najvećoj  prirodnoj katastrofi koju pamti mlađa polovica stanovništva. Poplava je odnijela ljudske živote, deseci tisuća ljudi evakuirani su, a sve žrtve i materijalna šteta moći će se u potpunosti zbrojiti tek nakon što se voda potpuno povuče.

b_140521189

Poplave su uz Slavoniju pogodile i Srbiju  i Bosnu (ne i Hercegovinu čije sve vode teku u Jadran  pa hidrološki predstavlja potpuno drugu priču). U dvije susjedne zemlje stanje je višestruko gore,  mrtvi se broje u desecima, potopljeno je i nekoliko gradova, a posebnu opasnost  predstavljaju poplavljena minska polja. Mine zaosta iz rata koje voda i klizišta raznose naokolo, gotovo je sigurno, u budućnosti će odnijeti nove živote pa će konto žrtava velike poplave iz 2014. nažalost još dugo  biti otvoren.

Poplava je najjača demonstracija onoga što nazivamo “snaga prirode”. Bolno nas podsjeća koliko smo konstitutivno krhka i nezaštićena bića. Čovjek se rađa bez krzna, kandži, slabih je osjetila, mladunče mu, za razliku od većine životinja, dugi niz godina treba skrb roditelja dok ne ojača. U većini dijelova svijeta priroda i je čovjeku nesklona pa mora raditi, ulagati napor da bi osigurao hranu i zaštitio se od hladnoće, vjetra, kiše. “U znoju lica svoga zarađivat ćeš kruh svoj” biblijska je rečenica kojom se označava čovjekova sudbina nakon izgona iz zemaljskog raja u kojem je živio u potpunom skladu s prijateljskom prirodom i imao bez napora sve što mu je trebalo.

Akumulirano znanje i tehnologija stotina generacija doveli su do toga da čovjek danas vjeruje kako “gospodari prirodom”, tj. da uglavnom ne ovisi o hirovima vode, vatre, zemlje i zraka u svom okolišu. Ali, povremeno se dogodi da prirodni tokovi prijeđu okvir ljudske prilagođenosti i probiju ga. Voda dođe tamo gdje ne bi smjela i čovjek odjednom osjeti svoju iskonsku slabost i ranjivost, prisjeti se da ne živi u prijateljskom okolišu, da se oluja, kiša, potres, tsunami, vulkan ne brinu za njegove potrebe i da jedino što nam u toj drami preostaje jest osloniti se jedni na druge.

Teško je intimno prihvatiti neuklonjivu nestabilnost i krhkost, ne samo individualne ljudske egzistencije nego i civilizacije u cjelini. Teorije zavjere, koje sada  kruže i oko ove poplave, očajnički su pokušaj racionalizacije nepojmljivog.  Lakše je povjerovati da su  Amerikanci nekakvim antenama izazvali poplavu nego dubinski prihvatiti da smo i u 21. stoljeću jadna i krhka bića ovisna o slijepim silama prirode. Što smo naučili o samima sebi iz ove poplave? Prvo,  da dobro preteže nad zlom: unatoč tome što već šestu godinu traje ekonomska kriza, ili baš zato, pokazala se golema solidarnost i vitalnost tzv. običnih ljudi.

Hrvatska je na nogama, skuplja se pomoć, volonteri iz svih krajeva zemlje dolaze pomoći u poplavljena područja, brojni ljudi otvorili su svoje domove nepoznatim ljudima dijaspora je još jednom pokazala veličinu, angažirale su se i brojne javne osobe kako bi ohrabrile ljude. Zbijanje redova i solidarnost kakva nije viđena od rata svjedoči da  mi ipak nismo darvinistička  nakupina jedinki koje se bore međusobno za prostor, radno mjesto, parking, položaj, već zajednica dubinski povezana solidarnošću u zajedničkoj ljudskosti.

delije

Ljudi koji su preko noći a izgubili sve materijalno sal čuvali su snagu duha koju li pokazuju i kroz crni humor  na vlastiti račun. Ispred  jedne dopola poplavljene kuće visi natpis “oštar pas”  i slika morskog psa. Posavaljaci tvrde kako se kod njih  živi kao u Beverly Hillsu  a ispred svake kuće je veliki bazen.

U poplavi su isplivale i toliko puta viđene negativne pojave  lešinari koriste situaciju za pljačku, neki trgovci profitiraju prodajući humanitarnu pomoć zato  smo pozvani označavati sve što šaljemo velikim crvenim ( “H”) , neki dežurni moralisti i dušobrižnici koriste tuđu patnju za svoje ideološke, poslovne i personalne obračune  pa mjere i prozivaju koliko je tko dao, kao u seoskim svatovima, čime šire jal i defetizam, što je u biti i osnovna namjera takvog moraliziranja. Poplava je nanijela i ponešto ideološkog mulja. Najljigaviji oblik političkog korištenja poplave u tri susjedne zemlje jeftina je jugonostalgija.Ograničeni jugo šovinistički um ne može shvatiti da se Hrvat, Srbin i Bošnjak mogu do kraja solidarizirati na elementarnoj ljudskoj razini, a ne samo na jugoslavensko  titoističkoj, i da bi svi oni jednako pomogli i Japancu i Kameruncu. Što su očekivali? Da će se u trenutku raspada sistema ljudi početi međusobno gađati snajperima preko granice?

Zaključak koji nam svećenici kulta jugoatlantide nameću jest kako nije ni trebalo stvarati svoju državu kad smo ovako lijepo svi poplivali. Zajednička nesreća često je ujedinjavala tri naroda, najprije Jugoslavija, a potom i poplava, sto činiti kad poplava završi? Prvo, bez atmosfere linča koju neki trenutačno stvaraju i koriste u izbornoj kampanji, analizirati što se dogodilo. Je li se katastrofa mogla, ako ne izbjeći, a ono barem ublažiti. Ako je bilo propusta i kriminala u sustavu obrane od poplave, ustanoviti tko je za njih odgovoran i što treba učiniti da bi se izbjeglo ponavljanje iste priče?

Jer tko nam jamči da se kiša koja je napadala u proljeće 2014. neće ponoviti i 2015.? Što je s nasipima, odvodnim kanalima, civilnom zaštitom, koordinacijom u sličnim situacijama? Koja je u svemu odgovornost države, koja lokalne vlasti, a koja pojedinaca?

Ova golema humanitarna katastrofa s razlogom je privukla pozornost ne samo domaće već i svjetske javnosti. Ali što je s manjim, lokalnim poplavama, poput onih na području Velike Gorice i Siska koje se događaju gotovo svake godine, a koje nikada ne dolaze u fokus jer u njima strada manji broj kuća? Je li vrijeme za razmatranje sveobuhvatnog sustava zaštite od poplave, koji će uključiti i velike javne radove?

Prvi val volontera i selidarnosti će proći, ali što onda? Što će biti s ljudima čije su kuće i imanja uništeni, tko će ih se sjetiti za pola godine, godinu, dvije, kada se “ugase reflektori”, a oni se i dalje budu borili s  teškim posljedicama katastrofe koja ih je pogodila?

Hrvatska je kao društvo položila test, pokazala je visok stupanj solidarnosti i  to je raduje. Ali se ne smije oslanjati samo na solidarnost društva već prije svega, kako bi rekao jedan duboki mislilac, institucije moraju raditi svoj posao. To je banalna pouka cijele priče. Civilizaciju, državu, institucije stvorili smo kako bismo ublažili elementarnu krhkost i ranjivost naše egzlstencile unutar nesklonog okoliša. Ako se skupa škola ove poplave ne iskoristi da se sustav obrane dovede do savršenstva, mogli bismo nažalost za koju godinu ponavljati gradivo.

NinoRaspuduć/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari