Pratite nas

Vijesti

Zaključak koji nam svećenici kulta jugoatlantide nameću jest kako nije ni trebalo stvarati svoju državu kad smo ovako lijepo svi poplivali.

Objavljeno

na

Svjedočimo najvećoj  prirodnoj katastrofi koju pamti mlađa polovica stanovništva. Poplava je odnijela ljudske živote, deseci tisuća ljudi evakuirani su, a sve žrtve i materijalna šteta moći će se u potpunosti zbrojiti tek nakon što se voda potpuno povuče.

b_140521189

Poplave su uz Slavoniju pogodile i Srbiju  i Bosnu (ne i Hercegovinu čije sve vode teku u Jadran  pa hidrološki predstavlja potpuno drugu priču). U dvije susjedne zemlje stanje je višestruko gore,  mrtvi se broje u desecima, potopljeno je i nekoliko gradova, a posebnu opasnost  predstavljaju poplavljena minska polja. Mine zaosta iz rata koje voda i klizišta raznose naokolo, gotovo je sigurno, u budućnosti će odnijeti nove živote pa će konto žrtava velike poplave iz 2014. nažalost još dugo  biti otvoren.

Poplava je najjača demonstracija onoga što nazivamo “snaga prirode”. Bolno nas podsjeća koliko smo konstitutivno krhka i nezaštićena bića. Čovjek se rađa bez krzna, kandži, slabih je osjetila, mladunče mu, za razliku od većine životinja, dugi niz godina treba skrb roditelja dok ne ojača. U većini dijelova svijeta priroda i je čovjeku nesklona pa mora raditi, ulagati napor da bi osigurao hranu i zaštitio se od hladnoće, vjetra, kiše. “U znoju lica svoga zarađivat ćeš kruh svoj” biblijska je rečenica kojom se označava čovjekova sudbina nakon izgona iz zemaljskog raja u kojem je živio u potpunom skladu s prijateljskom prirodom i imao bez napora sve što mu je trebalo.

Akumulirano znanje i tehnologija stotina generacija doveli su do toga da čovjek danas vjeruje kako “gospodari prirodom”, tj. da uglavnom ne ovisi o hirovima vode, vatre, zemlje i zraka u svom okolišu. Ali, povremeno se dogodi da prirodni tokovi prijeđu okvir ljudske prilagođenosti i probiju ga. Voda dođe tamo gdje ne bi smjela i čovjek odjednom osjeti svoju iskonsku slabost i ranjivost, prisjeti se da ne živi u prijateljskom okolišu, da se oluja, kiša, potres, tsunami, vulkan ne brinu za njegove potrebe i da jedino što nam u toj drami preostaje jest osloniti se jedni na druge.

Teško je intimno prihvatiti neuklonjivu nestabilnost i krhkost, ne samo individualne ljudske egzistencije nego i civilizacije u cjelini. Teorije zavjere, koje sada  kruže i oko ove poplave, očajnički su pokušaj racionalizacije nepojmljivog.  Lakše je povjerovati da su  Amerikanci nekakvim antenama izazvali poplavu nego dubinski prihvatiti da smo i u 21. stoljeću jadna i krhka bića ovisna o slijepim silama prirode. Što smo naučili o samima sebi iz ove poplave? Prvo,  da dobro preteže nad zlom: unatoč tome što već šestu godinu traje ekonomska kriza, ili baš zato, pokazala se golema solidarnost i vitalnost tzv. običnih ljudi.

Hrvatska je na nogama, skuplja se pomoć, volonteri iz svih krajeva zemlje dolaze pomoći u poplavljena područja, brojni ljudi otvorili su svoje domove nepoznatim ljudima dijaspora je još jednom pokazala veličinu, angažirale su se i brojne javne osobe kako bi ohrabrile ljude. Zbijanje redova i solidarnost kakva nije viđena od rata svjedoči da  mi ipak nismo darvinistička  nakupina jedinki koje se bore međusobno za prostor, radno mjesto, parking, položaj, već zajednica dubinski povezana solidarnošću u zajedničkoj ljudskosti.

delije

Ljudi koji su preko noći a izgubili sve materijalno sal čuvali su snagu duha koju li pokazuju i kroz crni humor  na vlastiti račun. Ispred  jedne dopola poplavljene kuće visi natpis “oštar pas”  i slika morskog psa. Posavaljaci tvrde kako se kod njih  živi kao u Beverly Hillsu  a ispred svake kuće je veliki bazen.

U poplavi su isplivale i toliko puta viđene negativne pojave  lešinari koriste situaciju za pljačku, neki trgovci profitiraju prodajući humanitarnu pomoć zato  smo pozvani označavati sve što šaljemo velikim crvenim ( “H”) , neki dežurni moralisti i dušobrižnici koriste tuđu patnju za svoje ideološke, poslovne i personalne obračune  pa mjere i prozivaju koliko je tko dao, kao u seoskim svatovima, čime šire jal i defetizam, što je u biti i osnovna namjera takvog moraliziranja. Poplava je nanijela i ponešto ideološkog mulja. Najljigaviji oblik političkog korištenja poplave u tri susjedne zemlje jeftina je jugonostalgija.Ograničeni jugo šovinistički um ne može shvatiti da se Hrvat, Srbin i Bošnjak mogu do kraja solidarizirati na elementarnoj ljudskoj razini, a ne samo na jugoslavensko  titoističkoj, i da bi svi oni jednako pomogli i Japancu i Kameruncu. Što su očekivali? Da će se u trenutku raspada sistema ljudi početi međusobno gađati snajperima preko granice?

Zaključak koji nam svećenici kulta jugoatlantide nameću jest kako nije ni trebalo stvarati svoju državu kad smo ovako lijepo svi poplivali. Zajednička nesreća često je ujedinjavala tri naroda, najprije Jugoslavija, a potom i poplava, sto činiti kad poplava završi? Prvo, bez atmosfere linča koju neki trenutačno stvaraju i koriste u izbornoj kampanji, analizirati što se dogodilo. Je li se katastrofa mogla, ako ne izbjeći, a ono barem ublažiti. Ako je bilo propusta i kriminala u sustavu obrane od poplave, ustanoviti tko je za njih odgovoran i što treba učiniti da bi se izbjeglo ponavljanje iste priče?

Jer tko nam jamči da se kiša koja je napadala u proljeće 2014. neće ponoviti i 2015.? Što je s nasipima, odvodnim kanalima, civilnom zaštitom, koordinacijom u sličnim situacijama? Koja je u svemu odgovornost države, koja lokalne vlasti, a koja pojedinaca?

Ova golema humanitarna katastrofa s razlogom je privukla pozornost ne samo domaće već i svjetske javnosti. Ali što je s manjim, lokalnim poplavama, poput onih na području Velike Gorice i Siska koje se događaju gotovo svake godine, a koje nikada ne dolaze u fokus jer u njima strada manji broj kuća? Je li vrijeme za razmatranje sveobuhvatnog sustava zaštite od poplave, koji će uključiti i velike javne radove?

Prvi val volontera i selidarnosti će proći, ali što onda? Što će biti s ljudima čije su kuće i imanja uništeni, tko će ih se sjetiti za pola godine, godinu, dvije, kada se “ugase reflektori”, a oni se i dalje budu borili s  teškim posljedicama katastrofe koja ih je pogodila?

Hrvatska je kao društvo položila test, pokazala je visok stupanj solidarnosti i  to je raduje. Ali se ne smije oslanjati samo na solidarnost društva već prije svega, kako bi rekao jedan duboki mislilac, institucije moraju raditi svoj posao. To je banalna pouka cijele priče. Civilizaciju, državu, institucije stvorili smo kako bismo ublažili elementarnu krhkost i ranjivost naše egzlstencile unutar nesklonog okoliša. Ako se skupa škola ove poplave ne iskoristi da se sustav obrane dovede do savršenstva, mogli bismo nažalost za koju godinu ponavljati gradivo.

NinoRaspuduć/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Apel: Zaustavimo govor mržnje u elektronskim medijima!

Objavljeno

na

Objavio

Molim cijenjenu publiku da pozorno pročita tekst koji slijedi. Ako ih tematika ne zanima, toplo preporučujem druge sadržaje kojih je prepun Internet (od srpskih Novosti preko Autografa do Glorije nadalje) tako da ne budu na gubitku, ne troše dragocjeno vrijeme, živce, i da im se ne diže krvni tlak.

“Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u 2017. u 37 prijavljenih slučajeva zbog mogućeg govora mržnje u elektroničkim publikacijama, televizijskim i radijskim programima u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog okvira Zakona o elektroničkim medijima nije bilo govora mržnje. No, može se zaključiti da je bilo mnogo uvredljivog i ostrašćenog govora.

Pravni okvir kojim se Vijeće vodi u slučajevima potencijalnog poticanja i širenja mržnje uz Zakon o elektroničkim medijima, je i definicija govora mržnje Vijeća Europe, ali i prevladavajuća praksa Europskog suda za ljudska prava.

Članak 12. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima jasno definira što je govor mržnje: ‘U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.’

Govor mržnje po definiciji Vijeća Europe ‘podrazumijeva sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog podrijetla’. Ovakav govor, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, ne uživa zaštitu kao dio slobode govora.” (https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/vijece-za-elektronicke-medije-poziva-na-smanjenje-netolerantnog-i-uvredljivog-govora-u-medijskom-prostoru-1124192/; istaknuo: Z.P.)

Eto.

Tko je pozorno pročitao, vjerojatno mu ne treba ponavljati – ali za one druge koji su možda skloniji površnom “prelijetanju” preko članaka, ponovit ću prve dvije rečenice:

Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u 2017. u 37 prijavljenih slučajeva zbog mogućeg govora mržnje u elektroničkim publikacijama, televizijskim i radijskim programima u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog okvira Zakona o elektroničkim medijima nije bilo govora mržnje. No, može se zaključiti da je bilo mnogo uvredljivog i ostrašćenog govora.” (istaknuo: Z.P.)

Dakle, u prošloj godini bilo je 37 prijavljenih slučajeva (mogućeg) govora mržnje, ali ni jedan nije udovoljio zakonskim kriterijima da ga Vijeće za elektronske medije Republike Hrvatske tako okvalificira, te da se na temelju toga poduzmu predviđene sankcije.

Ne znam tko koliko vjeruje spomenutom Vijeću. Mislim da bi se (tu i tamo) ipak moglo pronaći nešto što bi trebalo sankcionirati, no, pitanje je koliko se takvih slučajeva uopće prijavljuje i što je sve sadržano u tih 37 razmatranih slučajeva.

I sam se vrlo često susrećem s komentarima ispod kolumni i tekstova koje pišem, a čiji je sadržaj ne samo uvredljiv, primitivan, prostački i vulgaran, nego ponekad doista (po mojoj vlastitoj prosudbi) sadrži i govor mržnje – ne u odnosu na mene osobno, nego vezano za pripadnike drugih nacionalnih, vjerskih ili ideoloških zajednica ili skupina.

Iskreno, kao čovjek i kršćanin, grozim se svake isključivosti i mržnje, ali sam za otvoreni dijalog i slobodnu razmjenu mišljenja o svakoj temi, jer slobodu shvaćam kao pravo svakog čovjeka na to da kaže ili napiše ono što želi, ma koliko se ja (možda) i ne slagao s time.

Tu se držim one poznate krilatice koju je još davno izgovorio francuski književnik, povjesničar i filozof Voltaire:

Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.”

Dakle, osobno držim da živimo u slobodnom i demokratskom društvu u kojemu svatko (ali baš svatko!) ima pravo na izražavanje svoga mišljenja, bio ili ne bio u pravu. Ako tko to ocijeni govorom mržnje, postoje mehanizmi uz pomoć kojih se stvar može istjerati na čistac – ali ne tako da vrijeđa, psuje i koristi govor mržnje kako bi to što smatra govorom mržnje osudio.

Takve tekstopisce i komentatore ne smatram ozbiljnim i kompetentnim osobama nego šarlatanima ili frustriranim individuama, ekshibicionistima koji se imaju potrebe “isprazniti” pa se stoga i oglašavaju na portalima jer im je to najbliže i najzgodnije.

Da spomenem samo neke paušalne ocjene vezano za tekstove koje radim (više od dvije godine za nekoliko portala), onako u globalu, budući da nemam vremena ni volje to posebno analizirati, još manje dgovarati svakomu pojedinačno, niti ih sve čitam.

Ima onih koji tvrde kako sam “idiot”, “kreten”, “šovinist”, “huškač”, “budala”, “ustaša”, “falsifikator”, “lažov”, “neznalica”, “kvazi-novinar”, “nepismen”, “šarlatan”, “plaćeno piskaralo”, “apologeta NDH”, “uhljeb”, “klepetalo”, “kriptošovinist” itd, itd. (možda sam ponešto i zaboravio, ali to je uglavnom to).

Jednako se tako isti čitatelji (anonimno, pod lažnim ili vlastitim imenom – sasvim svejedno) obrušavaju i na portale koji redovito objavljuju moje članke (Kamenjar com, Maxportal, Croative net, Domoljubni portal CM, Portal dnevnih novosti), pa ih kvalificiraju “ustaškim”, “huškačkim”, “šovinističkim”.

Imam razumijevanja za frustracije ljudi. Znam da smo podijeljeno društvo. Jasno mi je da podjele koje forsiraju mediji mnoge dovode u stanje napetosti, nervoze, pa čak i mržnje i isključivosti. Ne očekujem da se oni koji su svjetonazorski ili ideološki na drugoj strani slože u bilo čemu sa mnom (niti to želim), ali i dalje mislim da iza svakoga izricanja konačnog suda o bilo čijem tekstu ili javnom stavu mora stajati ARGUMENT, ČINJENICA, CITAT “spornog navoda” o kojemu se potom može polemizirati. Kritika bez argumenta je prazna priča, kritizerstvo.

U nešto više od dvije godine, od kako objavljujem članke na portalima, vjerovali ili ne, ni jedan jedini put (barem u komentarima koje sam pročitao) nema nigdje nikakvoga citata i (po meni) ni jednog suvislog argumenta u prilog tvrdnji kojima se moja malenkost vrijeđa ili diskvalificira.

A ispisao sam oko 700 tekstova (ne znam točan broj) s cca 3.000 do 3.500 stranica (najmanje), s tim što sam za one dulje forme i analitičke tekstove od 20, 30 i više stranica imao materijale od ranije.

Kao nesavršeno ljudsko biće, čovjek s emocijama i osjećajima, dopuštam da ponekad i “zastranim” – u nekim svojim ocjenama, prosudbama, analizama. Naravno da je moguće da sam kad-kad i posve u krivu, možda nisam ovladao materijom, možda se pravim pametniji nego jesam, ali zato postoji pouzdan i djelotvoran način za otklanjanje nejasnoća i nesporazuma. Kad god nekoga kritiziram, referiram se na materiju koju iznosi i prezentiram svoj stav, bez uvijanja i oklijevanja.

Citat, ispravak netočnog navoda – i tek potom kritika, to je jedini put!

Svoje tekstove pišem pod vlastitim imenom i prezimenom i za njihov sadržaj odgovaram. Za naslove ne, jer njih ponekad modeliraju uredništva portala. Sa zadovoljstvom moram reći, da do sada ni jedan od spomenutih portala (izuzimajući naslove) nikada nije intervenirao u sadržaj, što znači da sam osobno odgovoran za svaku napisanu riječ i od toga ne bježim.

Ne pristajem, međutim, na paušalne procjene, objede, insinuacije, klevete i laži, ne diraju me uvrede koje se šalju “iz busije” i mirno spavam, jer znam da se ne služim govorom mržnje niti pišem ostrašćene i uvredljive tekstove. A to što je možda netko mislio da sam ja mislio ono što bi njemu odgovaralo, a ne ono što sam napisao, problem je s kojim se treba nositi dotični čitatelj. Ja ne odgovaram za tuđe mišljenje, niti za način na koji tko čita ili shvaća ono što je pročitao, nego samo za ono što kažem – napišem.

Ministar vanjskih poslova Luja XIII kardinal Richelieu, rekao je jednom prigodom:

“Dajte mi šest redaka teksta bilo kojeg autora i ja ću u njemu naći razloga da ga objesim”.

Dakle, gospodo draga, svi vi koji mislite da su moji članci podložni sankcijama pravne države, samo naprijed! Prijavite svaki govor mržnje i slobodno počnite od mene!

Ničega se ne bojim.

Znam što mislim, pišem i radim. A i vremena kad se ljude vješalo ili stavljalo pred streljački vod zbog slobode mišljenja i izražavanja su iza nas.

Barem se nadam.

P.S. Na sljedećoj poveznici možete na internetskim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske saznati više o načinu na koji se kaznena prijava može podnijeti te preuzeti primjer kaznene prijave: 

http://www.dorh.hr/fgs.axd?id=1045

 Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Plenković: Treba izbjeći politizaciju i manipuliranje inicijativom vukovarskog gradonačelnika

Objavljeno

na

Objavio

Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković izjavio je u utorak da treba izbjeći politizaciju i manipuliranje sa inicijativom vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, istaknuvši kako ona u javnom prostoru ima neke druge ciljeve koji nisu nužno samo pronalaženje odgovornih za ratne zločine.

Plenković je, nakon večerašnje sjednice saborskog kluba HDZ-a, istaknuo kako su zaključili da treba izbjeći politizaciju i manipuliranje s inicijativom vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave koja, kazao je, u javnom prostoru ima “neke druge ciljeve koji nisu nužno samo pronalaženje odgovornih za ratne zločine, već imaju jasne napore da se pokuša destabilizirati stabilnost vlade, osobito sa ciljem odnosa prema SDSS-u kao jednom od koalicijskih partnera”.

Penava je za 13. listopada najavio prosvjed  protiv “šutnje institucija” o problemu nerješavanja ratnih zločina u Vukovaru.

Premijer Plenković je naglasio da što se njega osobno, Vlade i HDZ-a tiče – nema te teme koja se tiče digniteta Domovinskog rata, koja se tiče pitanja domovinske sigurnosti, Hrvatske vojske , hrvatske policije i hrvatskih branitelja, koju u dvije godine mandata nisu već adresirali na najbolji mogući način.

“Tako da svi oni koji bi htjeli na tome profitirati, kada pogledaju činjenice, nemaju što zamjeriti niti ovoj Vladi niti njenim ministrima. Procesuiranje ratnih zločina ići će svojim tijekom”, poručio je.

Plenković nije želio konkretno odgovoriti na novinarski upit koje su to inicijative, kratko poručio – vidite sve.

Smatra kako se po tom pitanju ne može “spojiti” njihova zastupnika Stevu Culeja i gradonačelnika Penavu jer su na stranačkom klubu raspravljali o tome i Culej, smatra, dijeli stav kluba HDZ-a.

“Što se tiče drugih političkih stranaka, možda nekih predstavnika nekih udruga, ne bih rekao nužno braniteljskih, ali nekih predstavnika, ili drugih udruga koje su se transformirale iz udruga u u ‘wannabe’ stranke – to je politika”, istaknuo je.

Potvrdno je odgovorio na upit je li tu i Zlatko Hasanbegović. “Je, sasvim jasno. Pa to je jasno kao dan. To se vidi i s Marsa”, rekao je premijer Plenković. Nije precizirao, upitan  ‘je li od Hasanbegovića izmanipuliran i Penava’, kratko odgovorivši: “Vidjet ćemo’.

Plenković je rekao i da je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved izvijestio kako je sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga bio konstruktivan.

Naglasio je kako je malo “na ivici apsurda” zamjerati nešto ovoj Vladi u kojoj su ministri dva nekadašnja zapovjednika gardijskih brigada.

Naveo je i da je ministar Medved braniteljima na današnjem sastanku vrlo jasno rastumačio kako to treba odvojiti od onoga što se može napraviti na procesuiranju ratnih zločina i manipuliranja time.

Zajednički stav da ratni zločini ne zastarijevaju, posebice oni u Vukovaru i na Ovčari 

Plenković je, vezano uz inicijativu vukovarskog gradonačelnika, istaknuo da HDZ, njegov saborski Klub te njihovi koalicijski partneri imaju zajednički stav kako ratni zločini ne zastarijevaju, posebice oni u Vukovaru i na Ovčari.

Premijer smatra kako treba učiniti dodatne napore da se počinitelji pronađu i u odgovarajućem pravnom postupku, ako im se dokaže krivnja, kazne. “S te strane je puni konsenzus, uključujući i gradonačelnika Penavu”, kazao je Plenković.

Taj posao rade tijela koja nisu izvršna vlast – DORH, policija i, naglasio je, “ta tijela treba osnažiti”.

Plenković je podsjetio i da je njegova Vlada u okviru Ravnateljstva policije osnovala posebnu radnu skupinu koja se bavi time te su, nevezano uz inicijativu gradonačelnika Penave, podigli dvije kaznene prijave protiv počinitelja ratnih zločina u Vukovaru.

Upitan kako komentira reakciju sindikata na najavljenu mirovinsku reformu odgovorio je da je ona tek krenula u javno savjetovanje.

Istaknuo je kako se reformom želi postići dva temeljna cilja – primjerenost mirovina i njihova održivost. Također, žele i da da nitko ne dođe u diskriminirajući položaj. Podsjetio je i da su za više od šest posto indeksacijom, švicarskom formulom, povećali mirovinu.

Plenković je rekao i da je Vlada u Hrvatski sabor od ljetnje stanke uputila više od 30 prijedloga zakona a u četvrtak će, nakon što se vrati sa neformalnog Europskog vijeća u Salzburgu, uputit još 11 zakonskih prijedloga među kojima je i cijeli paket porezne reforme koju je predstavio ministar financija Zdravko Marić.

U Hrvatskom saboru se neće održati tematska sjednica koju traže neke braniteljske udruge

Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković rekao je u utorak kako se u Hrvatskom saboru neće održati tematska sjednica koji traže neke braniteljske udruge vezano uz sporost i nerješavanje ratnih zločina u Vukovaru, te zahtjev da se SDSS-ov saborski zastupnik Milorad Pupovac očituje o Domovinskom ratu, istaknuvši kako bi to bilo van svih uzusa i načela.

“Ne, to nije način”, rekao je Plenković novinarima nakon sastanka Kluba zastupnika HDZ-a upitan hoće li njegova stranka poduprijeti zahtjev branitelja da se u Hrvatskom saboru održi tematska sjednica o problemu nerješavanja ratnih zločina u Vukovaru te da se SDSS-ov saborski zastupnik Milorad Pupovac očituje o Domovinskom ratu.

Istaknuo je kako se u Hrvatskom saboru sigurno o tome neće održati tematska sjednica jer bi to, kazao je, bilo van svih uzusa i načela.

“To je po mom dubokom uvjerenju, premda je to odluka Sabora, apsolutno nemoguće da se dogodi. Bit će prigode za političke rasprave, za intervjue, za očitovanja, ali takva vrsta saborske rasprave – ne”, naglasio je.

Predstavnici braniteljskih udruga došli su u Ministarstvo hrvatskih branitelja na poziv ministra Tome Medveda, kako bi razgovarali o najavljenom prosvjedu u Vukovaru.  Naime, braniteljske udruge nedavno su podržale prosvjed protiv “šutnje institucija” o problemu nerješavanja ratnih zločina u Vukovaru, koji je za 13. listopada najavio vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, i zatražile raspravu u Hrvatskom saboru i očitovanje SDSS-ovog saborskog zastupnika Milorada Pupovca o Domovinskom ratu.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari