Pratite nas

BiH

Zaključci tematske sjednice na temu ‘BiH, položaj Hrvata u BiH i europski put BiH’

Objavljeno

na

Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske je 10.lipnja 2018. održao tematsku otvorenu sjednicu na temu „Bosna i Hercegovina, položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini i europski put B i H“.

Pored članova Odbora na sjednici su sudjelovali, predsjednik i potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku i Odbora za europske poslove, saborski zastupnici, predstavnici institucija Republike Hrvatske( Ured Predsjednice RH, Ured Predsjednika Vlade, Ministarstva vanjskih poslova, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, Matice iseljenika RH, Ravnateljstvo dušebrižništva za Hrvate u inozemstvu pri Biskupskoj konferenciji RH i B i H, predstavnici znanstvenih instituta …), predstavnici Hrvata u institucijama Bosne i Hercegovine( izaslanik hrvatskog član Predsjedništva B i H zamjenik ministra vanjskih poslova Josip brkić, predsjednik Federacije B i H Marinko Čavara, potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda Josip Jerković, zamjenik ministra sigurnosti B i H Mijo Krešić, predstavnici znanstvenih i kulturnih institucija Hrvata u BiH…).

Nakon uvodnih izlaganja, predsjednika Odbora Prof. dr. Bože Ljubića, predsjednika odbora za vanjsku politiku Dr. Mire Kovača i zastupnika u Saboru Željka Raguža, obraćanja predstavnika institucija RH i B i H, odvijala se vrlo otvorena rasprava.

Nakon rasprave odbor je usvojio zaključke koje prenosimo u cijelosti:

Zaključci:

1. Stabilna, prosperitetna, europska Bosna i Hercegovina, država tri jednakopravna naroda i svih njenih građana je strateški interes Republike Hrvatske;

2. Odbor podržava stajalište legitimnih predstavnika Hrvata u B i H da se strateški nacionalni interesi Hrvata u BiH najučinkovitije mogu realizirati u okviru cjelovite i suverene BiH. Odbor podržava javno deklarirano stajalište Hrvata iz B i H da je njihov strateški nacionalni interes ulazak B i H u EU i NATO.

Odbor smatra da je strateški državni interes republike Hrvatske Republike Hrvatske članstvo B i H u EU i NATO, o čemu sukladno Ustavu BiH moraju donijeti suverenu odluku legitimni predstavnici njezinih naroda i građana, te da je sudbina i prosperitet BiH usko povezana sa sudbinom i prosperitetom svih njezinih jednakopravnih konstitutivnih naroda i građana;

3. Budući da je najveći dio političkih problema i paralize procesa odlučivanja u BiH nastao institucionalnom zlouporabom i kršenjem prava konstitutivnih naroda, posebno hrvatskog naroda kojemu je političkom majorizacijom više puta bilo onemogućeno da na entitetskoj i državnoj razini vlasti potvrdi svoju većinsku političku volju, iskazanu u demokratskom procesu izbora, smatramo da tri ravnopravna konstitutivna naroda i svi građani BiH trebaju dobiti mogućnost da sami, kroz demokratski izabrane legitimne predstavnike, konsenzusom neporecive većine tih predstavnika odluče u kakvoj vrsti države žele živjeti, s kakvim unutarnjim ustrojem i u kakvim međusobnim odnosima; da jedino suverena odluka i ravnopravan dogovor konstitutivnih naroda i građana koji žive u BiH mogu jamčiti dugoročno održivo političko rješenje

4. Opstanak i funkcionalnost suverene države BiH i zahtjevne strukturne reforme zahtijevaju da njeni narodi i građani moraju u nju imati povjerenje i moraju vjerovati u njenu budućnost. Samo jasna struktura federalne države, kakva je BiH, u načelu, i po važećem Ustavu, s mehanizmima zaštite kolektivnih i individualnih prava na cijelom državnom teritoriju, sukladno najvišim europskim standardima, te mehanizmima zaštite legitimnih interesa konstitutivnih naroda također u cijeloj BiH, pomoći će daljnjoj demokratizaciji političke scene, kako unutar konstitutivnih naroda tako i u BiH općenito.

5. Republika Hrvatska čvrsto vjeruje da Europska unija i Sjedinjene Američke Države imaju interes i obvezu učiniti izvanredne napore da pomognu BiH, kako u stvaranju sigurnih uvjeta za unutarnji dogovor koji treba rezultirati konsenzusom oko nužnih izmjena Izbornog zakona i Ustava, tako i u stvaranju predvidljive perspektive za euroatlantsku budućnost.

6. Republika Hrvatska snažno pozdravlja dogovor o uspostavi participativnog mehanizma koordinacije u pregovorima s Europskom unijom, zasnovanog na europskom načelu supsidijarnosti, što je bio nužan preduvjet za intenziviranje pristupnog procesa BiH, u uvjerenju da će taj mehanizam dati nemjerljiv doprinos obnovi institucionalnog povjerenja i osjećaja vlasništva svih građana BiH nad procesima integracije u EU.

7. Odbor izražava žaljenje zbog činjenice da proces izmjena Izbornog zakona BiH nije uspješno okončan do trenutka raspisivanja Općih izbora te izražava nadu da će spomenuti proces nužnih izmjena Izbornog zakona BiH Ustava B i H i entiteta biti blagovremeno okončan korištenjem i uvažavanjem odluka Ustavnog suda BiH(„Slučaj Ljubić“) i presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci kroz usvajanje modaliteta izbora članova Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamenta F BiH, kako bi se eliminirale sve ranije nabrojane posljedice nametnutih izmjena Ustava F BiH i Izbornog zakona.

8. Odbor traži od institucija Republike Hrvatske da, s ciljem održivog razvoja i ostanka Hrvata u B i H; – da se u sheme financijske pomoći iz Hrvatske uključe i ostale institucije od strateškog značaja za Hrvate u BiH, iz društvene, kulturne i medijske sfere, – da Republika Hrvatska pristupi realizaciji obveza iz Zakona o Odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan RH, posebice iz članaka Zakona 53. i 54., što podrazumijeva mikro kreditiranje te ustanovljenje jamstvenog fonda za kreditiranje obiteljskih gospodarstava i malog i srednjeg poduzetništva Hrvata u BiH; – da se potaknu na suradnju sve lokalne, županijske i državne subjekte i predstavnike Republike Hrvatske koji imaju iskustva u korištenju sredstava iz europskih i drugih programa u koncipiranju budućih projekata i prekogranične suradnje koja bi odgovorila na realne potrebe svih sredina u BiH, posebice onih nastanjenih Hrvatima.

9. Članovi Odbora su upoznati s nacrtom „Rezolucije o Bosni i Hercegovini, položaju Hrvata u B i H i europskom putu B i H“. Odbora je zaključio da će članovi Odbora obaviti dalje konzultacije u okviru svojih klubova i dostaviti eventualne prijedloge za dopunu ili izmjenu, prije usvajanja Rezolucije. Odbor će također razmotriti i uzeti u obzir eventualna mišljenja i sugestije predstavnika Vlade RH, kako bi na jednoj od sljedećih sjednica mogli nastaviti proceduru usvajanja.

10. Odbor predlaže Predsjedništvu Hrvatskog sabora da se tema „Položaj Hrvata u B i H i europski put B i H“ stavi na dnevni red sjednice Sabora.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

SNSD i HDZ surađivat će u formiranju vlasti na svim razinama

Objavljeno

na

Objavio

Izaslanstva Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine, predvođene liderima stranaka Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, razgovarale su danas u Istočnom Sarajevu o formiranju vlasti nakon listopadskih Općih izbora.

Kako su predsjednici stranka kazali, više nego zadovoljni su ostvarenim rezultatima budući da su obje stranke osvojile više glasova nego u ranijim izbornim ciklusima, zbog čega su najavili da će zajednički raditi na formiranju vlasti od županijskog do državnoj razini.

Napomenuli su da je ovo jedan u nizu sastanaka, ali su i naglasili da sve što su danas dogovarali nije protiv trećeg te su pozvali reprezentativnog predstavnika Bošnjaka da zajednički sudjeluje u vlasti te rješavanju nagomilanih pitanja.

Lider SNSD-a Milorad Dodik smatra da politički predstavnici moraju preuzeti odgovornost za procese u državi i raditi na uspostavljanju uspješne BiH, ponovno zagovarajući ukidanje Ureda visokog predstavnika u BiH te iznoseći niz osuda prema međunarondoj zajednici i kazavši  da je BiH predugo pod patronatom.

Dodik je podvukao da je suradnja dvije stranke dugogodišnja i da dobro funkcioniraju te da su se partneri ponašali u skladu s dogovorima i odlukama, najavljujući  da će se i sada zalagati za to da BiH što prije dobije status kandidata za članstvo u Europskoj uniji, ali i da se ojača suverenitet BiH.

Istaknuo je potrebu da se izmijeni Izborni zakon čije manjkavosti su se, kaže, i u ovom izbornom procesu pokazale, napominjući da će koordinirati sve aktivnosti u funkciji napretka na svim nivoima u BiH, ali u skladu sa Ustavom i ustavnim uređenjem BiH, s dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

Dodik kaže da su oni spremni formirati vlast u Republici Srpskoj već do kraja ovog mjeseca, ali kada je u pitanju Federacija BiH, lider SNSD-a najavio da neće dozvoliti konstituiranje Doma naroda Federalnog parlamenta dok se ne popuni Klub Srba.

– To nije ultimatum nego ustavna obaveza – kaže Dodik, koji je dodao da je na današnjem sastanku razgovarano kako uspostaviti konstitutivnost Srba u županijama gdje to do sada nije ostvareno u skladu sa Ustavom.

Predsjednik HDZ-a Dragan Čović kazao je da je važno uspostaviti dobru suradanju među strankama koje mogu osigurati stabilnu većinu, kazavši da je na državnoj razini  u posljednje dvije godine napravljen zastoj zbog nepostojanja stabilne parlamentarne većine.

Dodao je da postoji jasna sugasnost na putu BiH ka Europskoj uniji, ali je podvukao i da je ključni problem riješiti pitanje izmjena Izbornog zakona kako se više nikada ne bi došlo u situaciju da jedan narod drugom bira predstavnike.

Napomenuo je da je HDZBiH ostvario najbolji izborni rezultat u posljednjih 20 godina, ali uz sve to, kako je kazao,  “nemate hrvatskog člana Predsjedništva BiH, no to je realnost koju treba sagledati realno jer je ovakav izbor nelegalan, neustavan i nelegitiman”.

Na pitanje novinara da li će o formiranju vlasti razgovarati sa SDA, Čović je kazao da je već razgovarao sa liderima SDA i SBB-a, Izetbegovićem i Radončićem, te da će se razgovori nastaviti s ciljem formiranja stabilne parlamentarne većinbe.

U izaslanstvu HDZ-a bili su, između ostalih, Vjekoslav Bevanda, Borjana Krišto i Marinko Čavara, a u izaslanstvu SNSD-a su, između ostalih,  Željka Cvijanović, Nebojša Radmanović, Staša Košarac, Sredoje Nović i Zoran Tegeltija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

VUKOJA: U BiH na djelu ustavno, pravno, političko i medijsko nasilje nad Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U unitarističko-građanskom stroju zajedno marširaju zagovornici lijevo-liberalnih nadnacionalnih teorija i ideologija, (veliko)bošnjački nacionalisti i radikalni islamisti te predstavnici međunarodnih institucija i organizacija u BiH. Ono što ih povezuje je zajednički cilj: ukinuti ustavno načelo konstitutivnosti tri naroda i pretvoriti najprije FBiH u entitet s građanskom (bošnjačkom) većinom, a zatim i cijelu državu.

Premda su po Ustavu konstitutivan narod, Hrvati u BiH izloženi su raznim oblicima pravnog, političkog, institucionalnog i medijskog nasilja. Spomenuto nasilje radi se brutalno i sustavno, i s vrlo jasnim ciljem: relativizirati i umanjiti te na kraju potpuno ukinuti konstitutivnost Hrvata, najprije u Federaciji BiH, a onda i na razini države. Kako bismo razumjeli obim i dosege procesa dekonstituiranja Hrvata nužno je najprije ispravno razumjeti pojam i načelo konstitutivnosti naroda

Konstitutivnost tri naroda kao natkrovljujuće načelo Ustava BiH

U odluci Ustavnoga suda BiH U-5/98 eksplicitno je navedeno kako je konstitutivnost tri naroda „natkrovljujuće načelo“ Ustava BiH. Konstitutivnost podrazumijeva i zahtjeva a) legitimno predstavljanje i b) međusobnu jednakopravnost tri konstitutivna naroda. Državni i entitetski domovi (konstitutivnih) naroda i tročlano Predsjedništvo BiH su izborna tijela koja je Ustav BiH namijenio legitimnom predstavljanju međusobno jednakopravnih konstitutivnih naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Stoga svaki konstitutivni narod mora u Izbornom zakonu BiH imati zajamčeno pravo i mogućnost samostalno izabrati svoje predstavnike u ta četiri tijela. Svako kršenje toga prava istovremeno krši i temeljno ili natkrovljujuće načelo Ustava BiH, a time i sam Ustav. S obzirom da je Ustav BiH sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma (DMS), kršenje načela legitimnog predstavljanja i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda nužno je okarakterizirati kao antiustavan i antidaytonski čin.

Načelo međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda ogleda se i kroz načelo pariteta u izvršnoj vlasti u BiH. Entitetskim ustavima i ustavom BiH točno je propisano koliko ministarskih pozicija pripada svakome konstitutivnom narodu, odnosno njegovim legitimnim predstavnicima u Vladi FBiH i Vladi RS, kao i na koji način se princip pariteta koristi u Vijeću ministara. Stoga se, u skladu s ustavima i DMS-om,izvršna vlast na državnoj i entitetskim razinama mora formirati od stranaka koje imaju većinski bošnjački/hrvatski/srpski izborni legitimitet. Svaki oblik kršenja toga načela je neustavan i antidaytonski čin, kao što je neustavan i antidaytonski i svaki pokušaj i oblik dekonstituiranja nekog konstitutivnog naroda.

Kronologija dekonstituiranja Hrvata

Izvedbena faza procesa dekonstituiranja Hrvata započela je amandmanima R.Barrya, tadašnjeg voditelja misije OESS-a u BiH, na propise Privremenog izbornog povjerenstva, samo mjesec dana pred opće izbore 2000.Barryaevi amandmani su 2001.rezultirali formiranjem Vlade FBiH („Alijansa“) bez stranaka koje su osvojile preko 90% hrvatskih glasova na izborima. Koaliciju je činilo 9 bošnjačkih stranaka i jedna hrvatska, koja je dobila oko 5% potpore Hrvata u FBiH.
Nastavak i vrhunac procesa ustavno-pravnoga dekonstituiranja uslijedio je kroz amandmane na Ustav Federacije BiH nametnute od strane OHR-a. Od 108 amandmana na Ustav FBiH, samo 39 je odobrio Parlament FBiH, a čak njih 69 su nametnuli Visoki predstavnici W. Petritsch i P. Ashdown između 2002. i 2004. godine. Za Hrvate u BiH posebno su bili pogubni Petritschevi amandmani iz travnja 2002. godine koji su u međunarodnoj zajednici poznati pod ciničnim nazivom „airportdecision“ tj. „odluka iz zračne luke“ jer ih je Petritsch potpisao doslovno u zračnoj luci, neposredno prije svog odlaska iz BiH. Nametnuti amandmani OHR-a na ustave FBiH i RS službeno su za cilj imali provedbu odluke U-5/98 Ustavnog suda BiH iz 2000. godine. Prije ove odluke u RS su samo Srbi bili konstitutivni, a samo Bošnjaci i Hrvati u FBiH. Nametnuti amandmani su de iure dodali sva tri naroda kao konstitutivne u ustave oba entiteta, ali de facto, RS je ostala srpski entitet, a FBiH je od bošnjačko-hrvatske federacije, koja je po Washingtonskom sporazumu trebala ući u konfederaciju s Republikom Hrvatskom, postala bošnjački entitet.

Bošnjačko preuzimanje sva četiri kluba DN PFBiH

Zbog činjenice da je Bošnjaka u Federaciji BiH 70,40%, stranke koje predstavljaju bošnjačku izbornu volju uvijek mogu osigurati 2/3 većinu u Zastupničkom (donjem ili građanskom) domu Parlamenta FBiH. Nametnuti amandmani i novi, neustavni Izborni zakon omogućili su im i punu kontrolu Doma naroda (gornjega doma) PFBIH. Novi Dom naroda PFBiH je koncipiran tako da stranke koje predstavljaju bošnjačku izbornu volju, izbornim inženjeringom mogu ostvariti većinu na razini DN PFBiH, odnosno 37 od 58 zastupnika i to na način da mogu samostalno, samo bošnjačkim glasovima izabrati minimalno12 od 17 zastupnika Bošnjačkog kluba DN, 12 od 17 Srpskog, 6 od 17 Hrvatskog te 5 od 7 zastupnika kluba nacionalnih manjina i nacionalno neopredijeljenih građana (takozvani Ostali).

Kako bi stranke koje su izraz bošnjačke izborne volje mogle preuzeti punu kontrolu nad DNPFBiH, nametnutim amandmanima nije samo promijenjen sastav klubova i broj zastupnika DN nego je promijenjena i odredba o načinu donošenja odluka u DN. Umjesto dotadašnje natpolovične većine po klubovima, kako je bilo propisano izvornim ustavom FBiH, odnosno Washingtonskim sporazumom, uvedeno je pravilo da je za imenovanje i potvrđivanje izvršne vlasti na razini Federacije BiH potrebna suglasnost samo 1/3 izaslanika (minimalno 6 od 17). Zanimljivo, točno onoliko izaslanika koliko ih se za Hrvatski kluba DN, po novom Izbornom zakonu, bira u većinskim bošnjačkim kantonima. Ukoliko bošnjački glasači odluče iskoristiti mogućnost biranja 6 zastupnika Hrvatskog kluba DN u većinski bošnjačkim kantonima, hrvatski glasači nemaju nikakvu izbornu mogućnost spriječiti taj izbor.Od preostalih 11, pri tom, 6 ih se bira u mješovitim kantonima a samo 5 u većinskim hrvatskim kantonima!?!U ostala tri kluba DN stranke s bošnjačkom izbornom bazom mogu osigurati ne samo 1/3 svojih zastupnika nego i 2/3 većinu.Bošnjački glasači u FBiH ne majoriziraju, dakle, samo Hrvate nego i Srbe i Ostale.

Kontrolom oba doma Parlamenta FBiH, stranke koje predstavljaju bošnjačku izbornu volju imaju mogućnost samostalno formirati izvršnu vlast na razini FBiH (Predsjednik FBiH i dva dopredsjednika te Vlada FBiH). Nešto slično se dogodilo 2011. godine kada je izvršna vlast u (izvorno bošnjačko-hrvatskoj) FBiH uspostavljena bez stranaka koje su osvojile preko 85% hrvatskih izbornih glasova. Budući je taj put izborni inženjering malo podbacio, bošnjačka SDP BiH s partnerima i njihovi hrvatski saveznici iz HSP BiH, koji su u vrijeme koalicije sa SDP-om u službenim prostorijama stranke držali bistu Ante Pavelića, imali su samo 5 od 17 zastupnika u Hrvatskom klubu DN FBiH. Tada na scenu stupa Visoki predstavnik V. Inzko koji, koristeći „Bonnske ovlasti“, donosi odluku da je 5 trećina od 17 i da je tzv. platformaška Vlada FBiH legalna!?! Da politički cirkus bude potpun pobrinula se opskurna FTV koja je izravno prenosila ovu ustavno-pravnu farsu i lakrdiju s elementima državnoga udara.

Projekt Komšić

Usprkos činjenici da je Vlada FBiH za Hrvate u BiH daleko najznačajniji resurs institucionalne i političke moći, simbolički vrhunac dekonstituiranja Hrvata je tzv. projekt Komšić. Već tri puta, 2006., 2010. i 2018. Komšić je uzurpirao mjesto Hrvatskog člana Predsjedništva tako što je bošnjačkim glasovima izabran u Predsjedništvo BiH.Sva tri puta dobio je manje od 3% hrvatskih glasova. Kod prvog izbora, Komšić i bošnjačko-sarajevske javnosti pokušavale su održati barem privid kakvog takvog hrvatskog legitimiteta. Kod drugog izbora nisu se uopće obazirali na priču o nelegitimnosti i neustavnosti njegovog izbora izmišljajući i koristeći ustavno i demokratski potpuno nakaradnu i besmislenu sintagmu „član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda“, premda se u Ustavu BiH eksplicitno navodi „hrvatski član Predsjedništva BiH“, te uvodeći koncept „pripadničke demokracije“ koja je politološki oksimoron u rangu „drvenoga željeza“.

U trećem unitarističko-šovinističkom pohodu na hrvatsku konstitutivnost pale su sve maske. Komšić se u kampanji obraćao isključivo Bošnjacima koje je nevješto nazivao građanima, na jednoj sarajevskoj televiziji se žalio voditelju što mu, figurativno govoreći, miče mitraljez koji on okreće prema Mostaru i Hrvatima te više puta javno obećao kako će, ako bude izabran, aktivno raditi na ukidanju ustavnoga načela konstitutivnosti naroda. Podsjećamo, onog načela koje je Ustavni sud BiH proglasio temeljnim ili natkrovljujućim načelom cijeloga Ustava BiH, a time i Daytonskoga sporazuma. Rezultat je poznat. Hrvati su po treći put poniženi brutalnim izbornim preglasavanjem. Prekršena su im ustavna i ljudska prava te oteta pozicija koja im po Ustavu BiH pripada. A sve to se, ovaj put, u bošnjačkoj-sarajevskim i njima sklonim javnostima tumači kao legitimno i legalno, odnosno u skladu s Ustavom i Izbornim zakonom. Premda je očito i dokazivo kako je Komšićev izbor ne samo neustavan nego i nelegalan.

Pravno nasilje i financijska pljačka

Primjera dekonstituiranja i raznih oblika nasilja nad Hrvatima u BiH ima još mnoštvo. Spomenimo samo neke od drastičnijih. Provedba odluke Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić osigurala bi legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u Domu naroda i Predsjedništvu BiH te onemogućila majorizaciju i preglasavanje. Usprkos činjenici da je trenutno cijeli izborni i politički proces blokiran zbog neprovođenja Odluke, bošnjačko-bosanski unitaristi odbijaju provesti, odnosno, na neustavan i nezakonit način pokušavaju derogirati tu odluku. Premda su obrazovanje, kultura i mediji u skladu s ustavom FBiH u isključivoj nadležnosti kantona, unitaristi su uspjeli nametnuti dva neustavna ministarstva na razini Federacije BiH, obrazovanja i znanosti te kulture i sporta. Iako ih je i Ustavni sud FBiH proglasio neustavnima 2010. godine, oni su nastavili raditi u još većem kapacitetu i obujmu. Također je uspostavljen i neustavni Javni RTV sustav BiH u kojem Hrvati nemaju svoj RTV servis niti na razini entiteta niti na razini države. Samo zbog činjenice da Sarajevo ima „koeficijent dva“ pri raspodjeli prihoda od PDV-a, županijama s hrvatskom većinom samo od 2006. do 2013. godine oteto je oko 146 milijuna eura. Zbog „koeficijenta dva“, Sarajevski kanton koji ima 18.5% stanovnika Federacije BiH dobiva 34% od ukupnih sredstava koje svi kantoni dobiju od PDV-a. Stoga je 2013. godine prosječna potrošnja po stanovniku u Sarajevskom kantonu bila 795 eura, a u Zapadnohercegovačkoj županiji koja ima „koeficijent 1“ 358 eura.

Unitarističko-građanski narativ kao priprema i podrška šovinističko-unitarističkoj agendi

Navedeno ustavno, pravno, političko, izborno i financijsko nasilje ne bi bilo moguće provesti bez snažne i sustavne ideološko-akademske i medijsko-aktivističke pripreme i podrške. Unitarističko-građanski narativ već desetljećima se svim raspoloživim sredstvima svakodnevno javno i medijski napumpava i reproducira kao ideološka priprema i naknadno opravdanje procesa dekonstituiranja Hrvata, mijenjanja ustavno-pravnog poretka, kršenja Ustava BiH i Daytonskog sporazuma. U tome s podjednakim zanosom sudjeluju brojni bošnjačko-sarajevski mediji, samoproglašeni stručnjaci i analitičari, predstavnici bošnjačke akademske, kulturne i vjerske zajednice te brojni NVO aktivisti. No, ni svi oni zajedno ne bi mogli ostvariti svoju unitarističku agendu bez podrške i pomoći međunarodne zajednice, njenih predstavnika, institucija i organizacija.

Zagovarajući i provodeći svoju naivnu unitarističko-građansku ideologiju i forsirajući takozvane građanske političke opcije predstavnici međunarodne zajednice omogućili su stvaranje i jačanje radikalnih unitarista koji svoj nacionalizam, šovinizam i mržnju, u prvom redu prema političkim Hrvatima, maskiraju i predstavljaju kao borbu za građansku državu. Stoga imamo samo naizgled apsurdnu činjenicu da u unitarističko-građanskom stroju zajedno marširaju zagovornici lijevo-liberalnih nadnacionalnih teorija i ideologija, (veliko)bošnjački nacionalisti i radikalni islamisti te predstavnici međunarodnih institucija i organizacija u BiH. Ono što ih povezuje je zajednički cilj: ukinuti ustavno načelo konstitutivnosti tri naroda i pretvoriti najprije FBiH u entitet s građanskom (bošnjačkom) većinom, a zatim i cijelu državu. Svaki od navedenih aktera unitarističko-građanskog stroja, naravno, u tome vidi šansu za ostvarenje svoje ideološke i političke agende.

Radikalnim bošnjačko-bosanskim unitaristima svih boja i profila, javno i tajno okupljenima oko „projekta Komšić“ prva prepreka na tom putu su Hrvati koji se bore za svoja konstitutivna, Ustavom i Daytonskim sporazumom zajamčena prava. A ono čega se najviše boje je mogućnost da će biti demaskirani, da će ispod građanske fasade u prvi plan izbiti goli (veliko)bošnjački nacionalizam i bosanski šovinizam. Boje se jer bi to demaskiranje moglo dovesti do slabljenja ili gubitka podrške od strane institucija i predstavnika međunarodne zajednice, njihovog trenutno glavnog partnera u provođenju unitarističke agende.

Hrvati u BiH i Republika Hrvatska

Hrvati u BiH, na žalost, zbog mnoštva internih i eksternih razloga, nemaju kapacitet ni snagu, ni medijsku ni diplomatsku, samostalno ugroziti unitaristički narativ i njegovu poziciju u krugovima međunarodne zajednice. Radikalni unitaristi to znaju i svjesni su da bez snažne podrške Republike Hrvatske Hrvati u BiH teško mogu preživjeti kao konstitutivan narod i politički subjekt. Zato koriste različita sredstva i pristupe kako bi RH odvratili i onemogućili da na bilo koji način pomogne Hrvatima u BiH. Od onih mekanih, kreirajući javno mnijenje u RH preko PR agencija te medija i novinara sklonih unitarističkim idejama, zatim sustavnog reproduciranja i nametanja narativa o trajnoj hrvatskoj opsesiji za „podjelom Bosne“ do otvorenih prijetnji upućenih prema RH i vulgarnih uvreda njezinim dužnosnicima.

Tko se može i smije miješati u stanje u BiH

Po mjerilima bošnjačko-bosanskih unitarista svi se mogu miješati u odnose u BiH, samo ne može Republika Hrvatska. Turski predsjednik Erdogan može svoj predizborni skup održati u Sarajevu i govoriti kako mu je Alija Izetbegović „ostavio Bosnu u amanet“; nakon pobjede na izborima može izjaviti kako je to pobjeda i Sarajeva; bošnjačka politička scena može se dijeliti na erdoganovce i gulenovce; Turska može imati desetine vrtića, osnovnih i srednjih škola, kampusa i sveučilišta, instituta i kulturnih centara u BiH, ali to za bošnjačko-sarajevske unitariste nije miješanje u BiH. BakirIzetbegović može podizati četiri prsta i slikati se s vođama Muslimanskog bratstva, Iran može imati svoju paraobavještajnu mrežu u BiH, Katar svoju televizijsku kuću a Saudijska Arabija islamske centre i paradžemate, takozvana Malezijska skupina može raspolagati s nekoliko milijardi eura i upravljati društvenim i političkim procesima iz sjene – unitaristima i njihovim međunarodnim pokroviteljima važno je samo da se Hrvatska ne miješa.

Veleposlanstva u BiH mogu predlagati rješenja, sudjelovati u pregovorima, davati izjave i komentare o vrlo konkretnim i bitnim pitanjima, kritizirati ili podržavati (između ostalog i financijski) određene političke opcije i subjekte – to je u redu osim ako takvo što pokuša veleposlanstvo RH. Svaki predstavnik bilo koje međunarodne institucije ili organizacije u BiH smije javno dijeliti lekcije o unutarnjem uređenju, ustavnim načelima, obrazovanju, medijima, kulturnoj politici, itd. – ako se to uklapa u unitaristički narativ i matricu. Ako se ne uklapa, onda je to miješanje u unutarnje stvari BiH i fašizam, osobito ako RH ima ikakve veze s tim.Jasenko Selimovići Tanja Fajon mogu govoriti, pisati i predlagati što god požele glede BiH, ali to pravo, naravno, nemaju hrvatski europarlamentarci jer sve što oni poduzimaju je „miješanje“ usmjereno na „podjelu Bosne“. Stjepan Mesić smije prijetiti vojnom intervencijom RH ukoliko je ona usmjerena prema RS-u ili fantomskom trećem entitetu te javno podržavati Komšićev izbor i gaženje hrvatskih konstitutivnih prava, što više, zbog takvoga „miješanja“ biva proglašen počasnim građaninom Sarajeva. Ali otkud pravo Kolindi Grabar Kitarović i Andreju Plenkoviću da tvrde kako je Komšićev izbor neustavan i kako se time krše konstitutivna prava Hrvata, Ustav BiH i Daytonski sporazum? I još se usuđuju o tome pričati u međunarodnim krugovima i okvirima – čude se i u strahu pitaju unitaristi. U strahu kako će biti demaskirani i kako će mnogima u RH i međunarodnoj zajednici postati jasno kako se nad Hrvatima u BiH provodi brutalno i sustavno ustavno, pravno, institucionalno, političko, financijsko, ideološko i medijsko nasilje.

Piše: Ivan Vukoja, Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) Mostar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari