Pratite nas

Analiza

Žalbena rasprava 2. dan – Bruno Stojić

Objavljeno

na

Danas je s izlaganjem počeo odvjetnik Kahn. On se u prvom djelu svog izlaganja poptuno oslonio na izdvojeno mišljenje suca Antonettia u nepravomoćnoj presudi u svezi tumačenja Tuđmanovih transkripata. On je pohvalio sveobuhvatni, totalistički pristup suca Antonettia cijeloj građi kao primjer kako treba procjeniti i obrazložiti Tuđmanove transkripte u cjelini. Zatim je citirao neke Tuđmanove rečenice iz nekih transkripata a koje pokazuju upravo suprotno od onog što mu pripisuje tužiteljstvo.

Druga stvar koja je u njegovom izlaganju bitna tiče se naoružavanja Muslimana, a o tome smo već napisali jedan status (pogledati dolje). Treća stvar koja je bitna tiče se opet sela Duša. On je u svezi s pogibijom 7 civila u kući Kemala Šljive naveo kako uopće nije dokazano da se radi o tenku, i kako svjedok Andrew Williams na kojeg se jučer pozvala Gustaffsonka nije u svom iskazu potvrdio da se radi o tenku. Isto tako, Kahn je uvjerljivo obrazložio kako se nije moglo utvrditi da je taj cilj bio civilni. Dodao je i da Kemal Šljivo nije svjedočio pred ovim sudom već je njegov iskaz ušao „na papiru“ po pravilu 92bis, a što je onemogućilo obranu da protuispitivanjem dovede u pitanje njegov iskaz.

Zatim je sučelio tužiteljstvo s njihovim vlastitim tezama iz optužnice u predmetu Hadžihasanović-Kubura-Alagić, gdje su oni navodili kako, kad i gdje su Muslimani napadali HVO, dok sad u ovom predmetu, po njima, ispada kako je samo HVO napadao. Spomenuo je i Mladićeve dnevnike, i ponovio kako su to nepotkrijepljeni dokazi iz druge ruke za koje obrana nije imala pravo protu-ispitivanja. Dodao je kako Stojić nije kriv po optužnici koja mu se stavlja na teret, i naveo višekratnu povredu njegovih prava kao optuženika.

Senka Nožica, druga Stojićeva odvjetnica, usredotočila se na obaranje UZP-a kao pravne kvalifikacije. Počela je od činjenica da je predstavnik NR Kine u Vijeću sigurnosti UN-a, a prilkom izglasavanja odluke o osnivanju ICTY-a ostavio ogradu u svezi kvalifikacije UZP-a a isto je učinio i predstavnik Velike Britanije. Ona je zatim navodila cijeli niz pravnih razloga zašto UZP, a pogotovo njegov treći vid nije pravno održiv. Istakla je i da su optuženici nepravomoćno osuđeni po prvom i trećem vidu UZP-a. Kao primjer dobrog definiranja UZP-a navela je obrazloženje odluke suda u predmetu Brđanin. Kasnije je cijelu tu pripremu iskoristila da bi na primjeru svog branjenika ukazala na neodrživost kvalifikacije UZP-a u njegovom slučaju. Spomenula je i ono što tužiteljstvo naziva „zajednički cilj UZP-a“ a to je „stvaranje Banovine Hrvatske“. S tim u svezi citirala je presudu Martiću gdje je rečeno da bilo koji politički cilj sam po sebi ne može biti definiran kao zločin. I zato, dodala je, kao krajni cilj morao je biti naveden neki zločin, a ne politički cilj, ne ulazeći u to koliko je i takva ocjena tužiteljstva i većine u raspravnom vijeću ispravna, a nije ispravna već površna.

Što se tiče tužiteljstva, sve te face tamo izgledaju kao da ih je George Soros osobno klonirao u kakvom laboratoriju. To je hrpa ignoranata koja se pravi blesava, a nedostatak argumenata nadoknađuju uvredama i bjednim pokušajima emotivnih opisa počinjenih zločina, tipa „strašni, krvavi zločin“ a onda povezuju naše političke uznike, bez ikakvih referenci, s tim zločinima. Prva je nastupila Barbara Goy. I tu smo čuli opet istu matricu kao i jučer. Opet se čita optužnica i oni paragrafi iz nepravomoćne presude koji njima idu u korist. Jedino što iz njenog izlaganja vrijedi izdvojiti je njen osvrt na 54. i 55. Stojićevu žalbenu osnovu, gdje je ona išla dokazivati da je postojao međunarodni sukob i stanje okupacije. Međutim, ona se tu opasno zaigrala pa se totalno pogubila. Najjače reference su joj bile dosuđeno u predmetima Blaškić, Kordić-Čerkez i Naletilić-Martinović. A dokazi koje je potezala, mislimo na dokumente, su bili u najmanju ruku upitni.

Tako je primjerice rekla da je „HV sudjelovala u napadu na Prozor 23. listopada 1992. godine i da je taj napad izvršila ´brigada Filipović´.“ Osim što u HV-u ne postoji i nikad nije postojala „brigada Filipović“, ona je navela i totalno krivu referencu, a to je P02627. Naravno da smo isti tren išli provjeriti o čemu se tu radi. Međutim, taj dokaz je zapravo izvješće promatračke misije Europske zajednice na tri stranice, i postoji samo na engleskom jeziku, i tiče se „postojanja snaga HV-a u srednjoj Bosni“. Taj dokument, kao i navode o postojanju HV-a u srednjoj Bosni srušila je obrana Maria Čerkeza u žalbenom postupku u predmetu Kordić-Čerkez tako da na te besmislice nije potrebno dalje trošiti vrijeme. Zatim je navela dokument P02043 a radi se zapravo o tome da Arif Pašalić prema gore kuka kako ga napada HV. To nema veze s ničim. Isto kao ni njena interpretacija Petkovićevog dokumenta pod referencom P03466. Jedino što stoji je činjenica koje je već utvrđena u presudi Kordiću (paragraf 76.) je da je španjolski bataljun UNPROFOR-a izvjestio da je HV od HVO-a u studenom 1993. Preuzela crte obrane od Stoca do Blagaja. Međutim, to ne podupire njenu tezu o direktnoj intervneciji jer je ona „zaboravila“ napomenuti da su te crte koje je HV preuzela bile crte obrane prema Srbima, a ne prema Muslimanima.

I njene teze o sveobuhvatnoj kontroli svele su se na koncu na selektvno izvlačenje rečenica predsjednika Tuđmana iz transkripata i priču o plaći, odnosno o dodatku na plaću koje je plaćala HV, ali to smo već do detalja objasnili u našim stausima i bilješkama o međunarodnom sukobu, pa koga to detaljnije zanima nek pogleda naše statuse od prije par dana, i naše bilješke.

Što se tiče „stanja okupacije“ ona nije mogla definirati koji je to dio teritorija držao HV, nego je rekla kako je HVO djelovao kao „agent Hrvatske“ i samim time to je okupacija. Prenesno, ti Ante, Mate, Jure iz Mostara, Uskoplja ili Viteza koji si svojim puškom branio svoju kuću, ti si zapravo okupator, a da toga nisi ni svjestan. Treba li ovu glupost dalje obrazlagati? Naravno, tu je i stalna mantra tužiteljstva, pozivanje na odluku Ustavnog suda BiH iz rujna 1992. Godine kojom se ukida i Herceg-Bosna i HVO, a da pritom ne objašnjava što su i Herceg-Bosna i HVO radili kao priznati subjekti, primjerice u Washingtonskom sporazumu.
Nakon Barbare Goy pojavio se neki izrazito nekulturni ćelavi tip koji se nije ni predstavio na početku svog izlaganja kao što nalažu običaji lijepog ponašanja na sudu, pa ni mi prema njemu nećemo biti pristojni. On je cijelo vrijeme lagao, trolao, provocirao, a reference su mu bile vrlo tanke. Dok je izgovarao bezočne laži, kao na primjer da je „HV useljavala u stanove u Mostaru iz kojih su prethodno bili izbačeni Muslimani“ prozivao je Stojića da laže. Sveudilj je natezao Stojićevu odgovornost kao da je Stojić kakav supermen koji pucajući od viška energije i sposobnosti bilokacije stiže sve i svugdje samo da bi činio zločine nad Muslimanima, a koje u međuvremenu, kako smo vidjeli iz dokumenata koje je prezentirao odvjetnik Kahn, naoružavo!? Dakle te iste Muslimane, valjda zato da ga jednog dana netko ne bi mogao optužiti da čini zločine nad nenaoružanim muslimanskim pučanstvom. Tko je tu lud? Kaže, Stojić je kriv jer je jednim aktom pohvalio Kažnjeničku bojnu, a na čelu te bojne je bio Tuta koji je osuđen za ratne zločine. I slijedom toga, Stojić je zločinac! Valjda nikome ne treba objašnjavati zbog čega je ova teza potpuno idiotska.

Zatim je naveo neke primjere navodnih zločina u Mostaru, pa je nakitio sve pričom da Stojić, ne samo da je sudjelovao u tome nego da je „imao mjesto u prvom redu gledališta tog krvavog teatra“. Kakav bjedni pokušaj teatralne patetike!

Zatim je išao rušiti Khanovu tezu o dokumentu 2D00311 (dokument generala Zagorca o slanju oružja i streljiva Oručeviću i Stojiću) i izblamirao se do kraja. Branio je i autentičnost i pravilnu verifikaciju Mladićevih dnevnika od strane većine u raspravnom, vijeću, i ni to nije učinio kako treba pa je te njegove prispodobe Kahn u dodatnom vremenu obrane suvereno odbacio.

Dakle, u dodatnom vremenu, Kahn ne samo da je srušio sve teze tog ćelavog nekulturnog tužitelja, nego je uspio pokazati i kako Stojićev angažman u Mostaru, i u svezi s tim vojna djelovanja koje mu je ćelavi kao zločin stavio na teret, nisu bila u svrhu počinjenja zločina, nego u svrhu stjecanja vojne prednosti.

Bilo je tu još puno toga, neke stvari su se ponovile od jučer, a neke nisu toliko bitne, pa ćemo, kao što smo rekli, to obraditi nekom drugom zgodom, kad budemo imali više vremena.

Za kraj ipak ćemo dodati da je u zadnje dvije minute Senka Nožica vrlo uvjerljivo raskrinkala laž tog ćelavog tužitelja, o tome da je „HV useljavao u stanove u Mostaru iz kojih je prije toga iseljavao Muslimane u svrhu etničkog čišćenja bla bla“. Nožica je pokazala da nije bila riječ o HV-u nego o HVO-u, odnosno pripadnicima HVO-a, da oni nisu iseljavali Muslimane nego ulazili u stanove koje su napustili Srbi još 1992. godine , i da to nije bila trajna nego privremena mjera, kao i to da su potpuni istu stvar činili i Muslimani s druge strane Neretve.
Sad pogledajte koliko je ta gola istina koju je iznijela Nožica u neskladu i disproporciji s konstrukcijom ćelavog tužitelja i nadređenih mu u tužiteljstvu, na čelu s Bramertzom.

To vam je otprilike ta razlika, kao što je to razlika između svih argumenata tužiteljstva i ona dva šarlatana iz raspravnog vijeća u odnosu na argumente obrane i časnog suca Jean Claude Antonettia!

HBŠestorka / Kamenjar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Hoće li se najveća hrvatska politička stranka, HDZ-e, konsolidirati ili će još dublje potonuti?

Objavljeno

na

Objavio

U neposrednoj budućnosti bit ćemo svjedoci suptilnih pomaka a i flagrantnih (očitih) repozicioniranja na političkoj sceni. Ključno je pitanje hoće li se najveća hrvatska politička stranka, HDZ-e, konsolidirati ili će još dublje potonuti?

Medijsko psihološke operacije koje su bile pokrenute prije godinu dana (slučaj Tolušić, i tkz. afera SMS, ‘elitna prostitucija’) i one koje će sljedećih tjedana i mjeseci biti aktivirane u najširem spektru, imale su i imat će jedan jedini cilj: da se nekada državotvorna, a uz to i najveća hrvatska stranka, oslabi, radikalno kompromitira, da joj se poništi kredibilitet, da pred parlamentarne izbore skrahira, doživi poraz i u konačnici, u političkom smislu, eutanazira.

Jedan od kratkoročnih ciljeva medijsko psiholoških operacija je i provociranje parlamentarnih izbora. A gubitak pak parlamentarnih izbora ne bi ugrozio samo HDZ, nego bi mogao ugroziti temelje države. Tko apriori negira ovu pretpostavku, preporuka je autora ovih redaka da odustane od čitanja teksta u nastavku.

HDZ je u gubitničkoj poziciji

Članstvo a i simpatizeri stranke – ne i vodstvo – svjesni su da je HDZ u nezavidnoj poziciji. Iznimka su Brkić i Anušić koji su razumjeli i prihvatili poruku birača.
Vodstvo, nakon loših rezultata na predsjedničkim izborima, a prije njih na izborima za europski parlament pak tvrdi da predsjednik Plenković vodi stranku u dobrom smjeru. U širem smislu govoreći politička orijentacija vodstva stranke nije pogrešna, ali odabrani smjer nije dobar. Nepobitni dokazi su rezultati dvaju zadnjih izbora.

O dobrom smjeru HDZ-a pod Plenkovićevim vodstvom izjasnili su se – osim Božinovića, Bačića i Jandrokovića – Josip Manolić, Ivan Račan, Radimir Čačić, ali nitko od HDZ-ovih prvotimaca ne uspijeva shvatiti zbog čega oni to tvrde, ne uspijevaju deducirati logičku shemu po kojoj SDP raste a HDZ pada.

Nažalost, Plenkovićevo je zaključivanje pogrešno. On tvrdi da su koalicije, takve kakve jesu, nužne i da su poslužile ostvarenju cilja – stabilne vlasti. Zaključivanje je pogrešno jer je dovelo do neželjenog učinka tj. poraza na predsjedničkim izborima, a u konačnici bi moglo dovesti do trajnog gubitka vlasti.

Previdi i loši potezi

Lider HDZ-a je povukao nekoliko loših poteza: koalirao je sa HNS-om i SDSS-om, kumovao Marakeškom sporazumu i dovršio SDP-ovu priču s Istambulskom konvencijom.
K tomu treba pribrojiti i niz loših poteza: odobravanje gay-roditeljstva, financiranje protuhrvatskog tjednika iz državnog proračuna (Pupovčeve Novosti) loš odabir ministara (Divjak, Koržinek, Murganić, Pejčinović, Bošnjaković, Grlić Radman, Prgomet …) dvojbena imenovanja na važne dužnosti u Saboru i diplomaciji. Kumulativni je učinak grubog previda i niza loših poteza: nestabilnost vlasti i gubitak koalicijskog potencijala na duži rok.

Nestabilnost ‘stabilne vlasti’

Manji su koalicijski partneri HDZ-a davno shvatili da je predsjedniku Vlade ‘stabilnost vlasti’ slaba točka i da na jeftin način mogu doći u priliku kapitalizirati svoj utjecaj. Međutim, nakon gubitka predsjedničkih izbora rok trajanja stabilne vlasti je radikalno skraćen.
Konkretno, svaka karika koja veže postojeću parlamentarnu većinu biti će iz tjedna u tjedan sve slabija jer će biti na različite načine ugrožavana, napadana kako bi jedna po jedna bila razvrgnuta i upotrijebljena na štetu HDZ-a. Razumje li vodstvo HDZ-a u čemu je poslanje Darija Juričana?

Paradoks je u tome što je HDZ koaliranjem s SDSS-om i HNS-om izgubio mogućnost koaliranja u budućnosti sa strankama sličnog ili bliskog političkog profila; SDSS će se vratiti u svoje prirodno okruženje, HNS će biti stranaka na papiru, a stranka zagrebačkog gradonačelnika u odlasku neće preživjeti prve izbore koji bi mogli doći i prije jeseni.
Snaga oporbe s lijevog ideološkog sektora
Utjecaj lijevih stranaka, bile u oporbi ili na vlasti, ne proizlazi od njih samih. To je onaj konspirativni utjecaj bivše komunističke a sada neoliberalne nomenklature koja je od devedesete do danas zahvaljujući Socijalističkoj internacionali i njezinim koordinatorima Jiří Dienstbieru i Erdhardu Buseku zadržala svoja uporišta u institucijama.

U vrijeme kad se istinska Hrvatska borila za opstanak, ta se nomenklatura vješto prikrivala, a u novije vrijeme u okolnostima demokracije i relativizma – obnovila. Radi se o naslijeđenom utjecaju i moći iz vremena titoizma i ondašnje geostrateške sheme u očima Zapada, prepoznatljivoj po sveopćoj političkoj servilnosti i probalkanskoj politici.

Medijsko okruženje

Jedan od uzroka zbog kojih je HDZ dospio u gubitničku poziciju su mediji. Prvotimci HDZ-a na čelu s Plenkovićem ne akceptiraju u punoj jasnoći neprijateljsko medijsko okruženje. To i nije nova činjenica u političkom životu HDZ-a, ono je konstanta.

Međutim, u prošlosti – u vrijeme prvog Predsjednika – HDZ je uspijevao dobiti ključne bitke u medijskom ratu kako bi u kritičnim momentima zadržao vjerodostojnost i politički integritet, ali ponajviše zaslugom Franje Tuđmana. Od 1990. g. do danas to je neprijateljsko okruženje bilo neskriveno, klevetničko, dezinformacijsko, ali je u zadnjih pet godina prikriveno, suptilno, kamuflirano u filozofiji ‘otvorenog društva’, zaogrnuto ideologijom kozmopolitizma, korektnosti i lažnog europejstva, okruženje u kojem dužnosnici ove stranke (HDZ-a) ne prepoznaju porijeklo moći oporbe u najširem smislu, a ni svoju objektivnu slabost.

Ministri u Vladi, saborski zastupnici (odnosi se na članove HDZ-a) ili stranački dužnosnici na čelnim pozicijama u stranačkim tijelima koji ne znaju u čijim su rukama Nacional, Novosti, Stiriyna izdanja, ponajprije Express, 24 sata … potpuno su neinformirane osobe, politički amateri, početnici koje bi trebalo isključiti iz svake ozbiljne rasprave o bilo čemu a ne samo o političkoj budućnosti Hrvatske.

Zbog čega?

Zbog toga što ne razumiju da su mediji osnovni ideološki alat, instrument i rekvizit u kreiranju događaja i proizvodnji mišljenja, alat u modeliranju političke svakodnevice i koji će između ostaloga biti upotrijebljen za eutanaziranje najveće državotvorne stranke, posljedično tome i ugrozu samih temelja Hrvatske države.

‘Lideri’ HDZ-a nisu imali pobjednički koncept za osvajanje medijskog prostora jer mu nisu pridavali važnost. Nije im bilo važno tko su i kako se regrutiraju predvodnici novinskih čopora, tko održava novinske čkalje i brloge, čije su sve ‘ćelije’ priključene ili ugrađene u sustav. Konkretno, onaj tko ne zna tko je na čelu Hine, tko je glavni urednik i kako se selektiraju vijesti ove anacionalne agencije, tko ih preuzima, interpretira i distribuira, svakako bi trebao biti isključen iz ozbiljne analize hrvatskog medijskog prostora a da se o važnijim dužnosnicima i ne govori.
Na HRT-u je stanje na rubu podnošljivog. Urednici informativnih emisija jedva da razlikuju bitno od nebitnog. Ono što kao fake news izostaje u informativnim emisijama prolazi u emisijama zabavnog karaktera ili kroz emisije ‘portret talk show-a’. Posebno neprijateljstvo spram HDZ-a i svakog oblika suverenizma pokazuje televizija N1. Njezina misija i koncept su integriranje ‘regiona’, odnosno reorganizacija balkanskog političkog prostora. Sve što ne ide u prilog obnavljanju bratstva i jedinstva sankcionira se i prokazuje na perfidan način.

Informativne emisije RTL-a, Televizije N1, TV Nove, tobožnjom neposrednošću i aktualnošću nadvladavaju inertni HRT i preuzimaju mu gledateljstvo što je još jedna zabrinjavajuća varijabla koju prvaci HDZ-a ne razumiju.
Proizvodnja na tekućoj traci
Čestim i nekompetentnim nastupima stranački prvaci, ministri, saborski zastupnici neizravno dokazuju da su upotrijebljeni kao usputna ilustracija događaja koje proizvode ljudi iz sjene.

Dovoljno je analizirati izjave ili odgovore ministara na pitanja koja se ne dotiču njihovog resora. Nepotpuni, neodređeni, neuvjerljivi odgovori na svakovrsna novinarska pitanja (servirana i konzumirana u hodu) postaju ne samo ‘tema dana’ nego pogodno tlo za dezinformiranje, navođenje na krivi trag, zbunjivanje, postaju pogodno tlo za antagonizme unutar HDZ-ove vladajuće strukture a rijetko kad protiv oporbe.

Primjeri obavijesnih akcija

Jedan od događaja koje kao obavijesnu akciju iz domene specijalnog rata u medijskom prostoru proizvode ljudi iz sjene je ‘afera’ s bivšim ministrom Tolušićem. Iz kojih je sve elemenata konstruirana ta afera?

Bivši ministar prepoznat je kao mogući oponent predsjedniku Vlade; prekrižio je neka imena na listi poticaja ministarstva poljoprivrede koju je naslijedio od SDP-a; ima utjecaj na članstvo stranke u županiji; u vlasništvu je nekretnine koja nije upisana u zemljišne knjige. Dovoljno elemenata za kompromitaciju.

Kompromitacija Tolušića, odnosno Vlade u fokus javnosti dovodi fotomontaža na naslovnici jednog opskurnog tjednika. I igra toga tjednika s malom djecom iz Vlade i svekolike javnosti mogla je započeti: te ima vatre gdje ima dima, te je fotomontaža te nije, te je papak ovakav te onakav. Mala djeca su toliko bila zbunjena da se morala zbog interese javnosti angažirati i SOA-a. I ta institucija čije je poslanje zaštititi nacionalne interese dokazuje kako ima suvremeni softver za pretraživanje interijera, pretraživanje odjeće i obuće da bi na kraju dokazala da se radi o fotomontaži.
I Tolušićeve sive stanice su reagirale: tužio je dotični tjednik. Ali sa zakašnjenjem. Zahvaljujući Plenkoviću taj opskurni tjednik – koji objavi laž pa dokazuje da je objavio laž – postaje zrcalo istine. Plenković se zahvalio uredniku tjednika što je, eto, nakon ‘stotinu dvojbi’ utvrdio da se radi o fotomontaži. Koji je epilog afere?
Prostor manipulacije kojega inače koriste mediji postao je još i dublji zahvaljujući naivnosti ‘vladajuće’ pameti.

Primjer drugi

Opis sljedećeg primjera mogao bi započeti pitanjem: tko je u hrvatskoj politici poslije Tuđmana, Šuška i Pašalića u medijima najnapadanija osoba?

Upravo onaj koji je uporno ponavljao i ponavlja da stranačke dvojbe i prijepore treba rješavati u okviru stranačke obitelji. Znao je o čemu se radi: o hajci koja ga je trebala uz medijsku larmu i fanfare s Iblerovog trga izbaciti iz igre. Sva se ta igra s indicijama, sumnjičenjima, maštovitim konfabulacijama dogovarala i slagala u redakciji Bere Jelinića i Gaure Hodak a i pod krovom Stiryne kuće.

Treba li nabrajati koji su sve likovi osim Jelinića, Varge, Rašete i Gaure bili angažirani u priči poznatijoj kao Afera SMS? Treba li možda objašnjavati posredničku ulogu nekih ljudi iz HDZ-ovog tabora? Do razumijevanja priče oko afere SMS može se doći kraćim putem, tragom novca i to u tri koraka, preko odgovora na pitanja: tko je putem oglašavanja financirao Nacional, tko je imenovao upravu državne tvrtke koja je financira Nacional, je li glavni tajnik HDZ-a imao stranačku licencu za posredovanje svoga utjecaja?

A zašto je priča o aferi SMS, odnosno o elitnoj prostituciji došla do kraja? Zato što su pokretači afere došli do dokumenta iz arhiva DORH-a koji pobija sve njihove konstrukcije, zato što su u međuvremenu doznali da i onaj koga su htjeli kompromitirati zna za taj dokument.
Na kraju i pitanje: Može li djetinja pamet iz zloćudnih priča koje se tiskaju u Nacionalu i Stiriya-Expressu dokučiti o čemu i o kome zbori Josip Manolić u Nacionalu od 31. prosinca 2019. g. kada kaže: ‘Plenković je pogriješio što nije išao do kraja raščistiti s onima koji su bili upleteni u aferu SMS. To je bio moment u kojem je Plenković imao na dlanu mogućnost očistiti HDZ od najagresivnijih i najneprihvatljivijih kadrova.’

O čemu pak govori u svojoj kolumni novinar Večernjeg lista, Mirko Galić kada u svome tekstu od 4. svibnja prošle godine kaže: „Hoće li hrvatski ‘mali Ranković’, pasti zbog prisluškivanja, novca, seksa i vlasti?“ Pa kada je onaj na koga se odnosila usporedba s Rankovićem javno rekao da difamatore koji ga povezuju s aferama prepoznaje u ljudima iz udbaških krugova, Plenkovića mu je, javno dakako, uzvratio komentarom: ‘Domišljat odgovor.’

Ako je samo površno informiran čitatelj će znati tko je to Galiću ‘mali Ranković’. Znat će i to da je Mirko Galić bio veleposlanikom u Parizu. Tamo ga je uputio SDP-ov establishment koji je upravljao i upravlja svojim i HDZ-ovim diplomatskim resursima iz Titovog vremena. A tko je Mirku Galiću u to vrijeme (od 2007. godine) bio zamjenik? Da pitamo predsjednika Vlade? Bi li imao kakav domišljat odgovor?
Ime koje povezuje sve medije u trajnom neprijateljstvu prema HDZ-u, Tuđmanu, Šušku, Pašaliću i najprogonjenijem političaru poslije njih, upravo je Mirko Galić. Bio je kolumnist Nacionala, urednikom Globusa, suosnivač Sorosovog brloga poznatog kao Forum 21, bio je direktorom Europapress holdinga Nine Pavića, ravnateljem HRT-a u doba Mesić-Račanovog poglavarstva nad Vladom, Saborom i Pantovčakom.

Mnogo je sličnih primjera i svi bi dokazali da su medijsko psihološke operacije bile osmišljene više od godinu dana prije predsjedničkih izbora s jednim jedinim ciljem: da HDZ-ov kandidat bude poražen. Mediji su kandidatu HDZ-a pričama o prisluškivanju i upitnoj lojalnosti njezinog savjetnika (Vlade Galića) postavili klopku. S kakvom je naivnošću žrtva pala u nju, ne zaslužuje nikakav respekt ni povjerenje da i dalje obnaša dužnost koju je obnašala.

Pouka poraza. Je li nakon dva poraza moguća pobjeda?

Nema ničije krivnje osim HDZ-ove i njegovog vodstva. Bude li se tko od dužnosnika HDZ-a u budućnosti ravnao politikom koju promoviraju mediji poput Nacionala, Expressa, Jutarnjeg, televizije N1, nema sumnje, bit će gubitnici.
Postoji li način da se HDZ konsolidira i da obnovi svoj koalicijski potencijal? Bi li izgubljeni koalicijski potencijal bio obnovljen odlaskom Andreja Plenkovića s čela HDZ-a i dolaskom na njegovo mjesto nekoga od samoimenovanih pretendenata?
Mudar čovjek, državnik (a ne samo političar) naći će rješenje onda i samo onda ako shvati uzroke i razloge zbog kojih je dospio u gubitničku poziciju. Ključ pobjede je u zajedništvu kandidata i protukandidata koji će slijediti Tuđmanovu ideju a ne onih koji su protivnici suverene Hrvatske.

Bez sumnje, Plenković ima nezamjenjivih vrijednosti. One bi se udvostručile kada bi lider HDZ-a pokušao sinkronizirati Bruseljska očekivanja s prijedlozima svojih protukandidata i željom simpatizera i članova svoje stranke. Uspije li, politička bi orijentacija HDZ-a ostala ista a smjer (u desno) korigiran.

Ivan Mihael Ban / HRsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Otvoreno pismo Predsjednici svih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija / Ured Predsjednice

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

izbori su iza nas i većina hrvatskoga biračkog tijela je rekla svoje glasačkim listićima. Analize, koje se ovih dana pokazuju, prikazuju, ništa ne mijenjaju na stvari i činjeničnom stanju, ali jedno znam, a to je da Vam ni jedna analiza proteklih izbora neće reći:

„Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske, Vi ste SABOTIRANI!“

Koliko god bile „teške“ ove riječi, one su istina kao i da u toj sabotaži niste usamljeni. Istovremeno uz Vas, sabotirani su i predsjednik 14. Vlade RH g. Andrej Plenković kao i ministar obrane u Vladi RH g. Damir Krstičević!

Težina ovih riječi vuče za sobom i argumente i mnoga pitanja kao što su:

Znate li ( i g. Plenković, i g. Krstičević) da već mjesecima u ladicama Vaših najbližih suradnika „leži“: „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“?

Tko je to zatajio Predsjednici svih Hrvata i vrhovnoj zapovjednici OSRH i Vama gospodo?

Znate li da je zatajena svjetska INOVACIJA obrane od poplava?

Zbog čega taj Plan nije do danas aktiviran?
…..?
…..?

Kako je svaka moja analiza i svaki moj upis argumentiran, molim pogledati sliku i slike kao i elektroničku poštu i pojedine dijelove iste.


Kronologija:

19.06.2019. na proslavi obljetnice osnivanja 113. šibenske brigade ZNG-a uručio sam 4 adresirane i zatvorene koverte s istim Dokumentom, tj. elaboratom, ( na ukupno 17 stranica ), načelniku GS OSRH g. Mirku Šundovu uz zamolbu da iste protokolira na sve adrese što mi je i obećao jer zbog mog narušenog zdravstvenog stanja tog trenutka nisam bio u mogućnosti putovanja za Zagreb. Vrlo kratko vrijeme poslije, telefonskom provjerom dobio sam potvrdu da su Elaborati, tj. „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“ uredno protokolirani te Vam šaljem elektroničku poštu ( isječak ):


…….

Svjestan sam Vaših državničkih i inih obveza, za koje mi mala ljudska bića i ne moramo znati, te stoga uz sebe imate i Savjetnike, pomoćnike, predstojnike Ureda i slično, te niste u situaciji ni mogućnosti pročitati sve što Vam se dostavi i to smatram normalnim djelovanjem institucija Republike Hrvatske.

Na žalost, baš navedeni savjetnici, pomoćnici, predstojnici Ureda, … nisu odradili svoj dio posla iz meni nepoznatih razloga. Najprije sam pomislio da se radi o „previdu“, kasnije o nemaru, neznanju, propustu, aljkavosti i/ili neradu, ali danas sa sigurnošću tvrdim da je riječ o čistoj sabotaži i Vas osobno Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH kao i g. Andreja Plenkovića i g. Damira Krstičevića.

Molim pogledati 1. i 2. isječak prve elektroničke pošte g. Zrinku Peteneru:


………

Potom su uslijedili nekoliko telefonskih poziva uz moj optimizam, ali….


….


Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

pokušao sam, ne kršeći pri tom ni jedan „protokol“, putem telefona i elektroničke pošte doći do Vas, ali mi nije uspjelo, stoga danas svjesno kršim „protokol“ i „preskačem“ sve redom i putem medija želim Vam ukazati na neoborivu činjenicu da ste sabotirani!

Na žalost, niste sabotirani samo Vi kao Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH,  već je sabotirana i Domovina Hrvatska i njezin ugled u svijetu i ne samo u EU i u NATO savezu, već i u cijelom svijetu u državama koji imaju problema s poplavama, a koje, preventivnim djelovanjem opisanom u Planu, mogu se u budućim vremenima  uspješno spriječiti gubitci stotine – tisuće ljudskih života kao i materijalne i gospodarske štete koje se mjere u stotinama i tisućama € i US $!

Razmišljanja sam da je u ovom slučaju i suvišno spomenuti „staru Europu“ i njezino gospodarstvo kao i SAD i njihovu „aortu“ gospodarstva Mississippi…. jer kad god se „nakašlje“, bilo „stara Europa“ ili SAD, „trese“ se cijelo gospodarstvo svijeta.

Sjetite se samo koliko ste nebrojeno puta izgovorili riječ: INOVACIJA! Tu istu riječ ste spomenuli i u izbornoj noći 22.12.2019. u Vašem govoru nakon objave rezultata.

Činjenica je da ste dobili INOVACIJU i svjetski projekt koji je, najblaže rečeno, sabotiran!

No, koristim ovu priliku i skrenuti Vam pozornost da su i još neke „važne osobe“ u RH sudjelovali u toj istoj sabotaži, ali zbog „višeg državnog interesa“ ne bi bilo primjereno spominjati njihova imena kao ni dopise, neodgovaranja, telefonske razgovore, … ( prepoznat će se i sami ). Neki od neimenovanih odavno imaju OTVORENO PISMO jer sam fair play igrač i na vrijeme sam ih upoznao sa sadržajem istog, stoga ću samo navesti isječke iz jednog Otvorenog pisma gospodinu „XY“ u nekoliko natuknica.
_________
…….
„Molim Vas, da sve napisano nikako ne shvatite kao „pritisak“ ili pak „napad“ i slično, ali morate znati da pod svaku cijenu želim izbjeći dolje napisano OTVORENO PISMO te ga objaviti u medijima jer se sve može riješiti samo razgovorima, razmjenama razmišljanja, dopunama, idejama.

Kao i Vi, i ja sam stvarao odnosno dao svoj skromni doprinos u stvaranju Hrvatske vojske i jedine nam ovozemaljske Domovine, te mi ne pada ni na kraj pameti djelovati kao „rušilački element“. Znate i sami da Vas izuzetno cijenim i poštujem, te se duboko nadam da ćete učiniti sve da ne dođe do medijske objave istog.

Istina, OTVORENO PISMO mogu malo i doraditi ili obraditi i napisati u „trećem licu“ kao suradnik i novinar – analitičar portala Kamenjar.com prikrivši pri tom da je moja malenkost autor navedenog Plana i slično.

Na kraju, odluka je samo i isključivo na Vama i želim vjerovati da isto neću biti primoran objaviti, stoga Vam i pišem ove riječi jer je dovoljno „prespavanih noći“ da potpunije možemo zajednički ponovno sagledati sve što iz Plana proizlazi za dobrobit Republike Hrvatske kao i da je to ipak inovativni svjetski Projekt.

Želim vjerovati da ćete Vi biti među onima koji će pisati budućnost obrana od poplava, a ne samo pasivni promatrač.“

______________

Na samom kraju, želim Vam skrenuti pozornost i na ostala pitanja koja se nameću odbijanjem Plana, a koja to nisu poviše napisana. Pitanja glase:

Tko su ti „stručnjaci“ koji će se usuditi reći da Plan nije provediv?

Jeste li svjesni da odbacivanje ovog Plana „košta“ RH cca 100 milijuna kuna?

Tko će preuzeti odgovornost za „oduzimanje“ cca 100 milijuna HRK Institucijama RH?

Hoćete li Vi osobno preuzeti odgovornost za „odbacivanje“ cca 100 milijuna HRK bespovratnih  sredstava u idućem petogodišnjem razdoblju koje Republika Hrvatska može povući iz fondova EU u borbi protiv poplava?“
____________

Želim vjerovati, poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH da ste sad  i osobno uvjereni koliku bitku i bitke sam vodio, te da ni jedna riječ nije izišla u javnost do sad poštujući Institucije Republike Hrvatske, ali i sve na dobrobit Republike Hrvatske i cijelog svijeta.

Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Što sad napraviti u ovom trenutku!?

Jednostavno je!

Vi ste Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH i stoga Vas molim, ali i zahtijevam da izdate Zapovijed OS RH da se pokus – eksperiment ŽURNO provede, i uvjerite se i osobno u točnost mojih navoda, ali ne zbog Vas, već zbog Domovine, ali i cijelog svijeta jer je ovaj navedeni Plan i program od svjetske važnosti.

Ako je grijeh darovati svoje znanje i inovaciju na dobrobit Republici Hrvatskoj i cijelom svijetu, tad sam, priznajem, veliki griješnik!

Koristim ovo pismo i kao javnu ispriku Ministarstvu unutarnjih poslova RH jer ih nisam ni spomenuo iz jednostavnog razloga jer, priznajem, nije mi dovoljno poznat ustroj i djelovanje MUP-a, te se nadam da će i ova moja javna isprika biti uvažena!

Samo sinergijom Vas kao Predsjednice svih Hrvata i vrhovne zapovjednice OS RH i Vlade Republike Hrvatske, s naglaskom na: MORH, MUP, MRRFEU, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo financija, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, te svih ostalih čimbenika kao i lokalne zajednice bitnih za uspjeh ovog Projekta, garantira nam uspjeh u obrani od poplava, povlačenju sredstava (nepovratnih) iz fondova EU, ( po osobnoj procjeni cca 100 milijuna kuna ), jer će, uvjerenja sam, i cijela EU preuzeti Plan i program Republike Hrvatske i obrane od poplava, ali i cijeli svijet i sve države koje imaju problema s poplavama.

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

Vama za informaciju: Za pripremu pokusa – eksperimenta dovoljno je cca 4-6 sati priprema i sam pokus – eksperiment je izvediv i dokaziv za cca 60 minuta djelovanja uz minimalne troškove. Preporučam provesti 2-3 pokusa, a potom i pokaznu vježbu na koju će biti pozvan cijeli Diplomatski zbor u Republici Hrvatskoj.
Naravno, prije pokazne vježbe ukidate navedenom Dokumentu – Planu oznaku: „VOJNA TAJNA – STROGO POVJERLJIVO“ i tog trenutka Republika Hrvatska otvorenog srca  poklanja navedeni Plan i program na korištenje cijelom svijetu.

Da ne duljim previše jer je i ovo OTVORENO PISMO već predugo, nemam što reći na kraju osim da očekujem Vaš poziv!

Kad su u pitanju izbori, jedino što mogu zaključiti je da ste Vi apsolutno moralna pobjednica u neravnopravnoj borbi gdje ste bili „sama protiv svih“ i postići ovakav rezultat uz uključenu svekoliku „mašineriju“ protiv Vas je ravno čudu! No, kao legalisti priznajemo i poštujemo volju većine izbornog tijela u Hrvata.

S izrazima dubokog poštovanja,

Milivoj Lokas – Strateg

umirovljeni časnik HV-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari