Pratite nas

Analiza

Žalbena rasprava 4. dan – Milivoj Petković

Objavljeno

na

U ime obrane generala Petkovića izlagala je odvjetnica Vesna Alaburić. Ona je napravila jednu vrlo kvalitetnu power-point prezentaciju u kojoj je ne samo poljuljala, nego i u potpunosti srušila teze tužitelja kojima se priklonila većina u raspravnom vijeću po pitanjima.

1. Etničko čišćenje kao sredstvo i cilj provođenja UZP-a

2. Zapovjed Milivoja Petkovića od 30. lipnja 1993. o razoružavanju i izoliranju muškaraca- Muslimana u HVO-u nije u svrhu etničkog čišćenja nego iz sigurnosnih razloga

3. O glavnom cilju UZP-a s naglaskom na „promjeni granica“

4. O Gornjem Vakufu kao „ishodišnoj točki realizacije UZP-a“

5. O HVO-u kao nelegitimnoj vojsci i „okupacijskoj sili“

Bilo je tu još natuknica, ali da ne širimo priču previše, prijeći ćemo na stvar.

Alaburić je svoju prezentaciju počela statističkim podacima kojima vas sad nećemo previše zamarati, možda tek spomenuti da od ukupnih zločina nabrojanih u optužnici, na ubojstva spada 7% i da je ubojstvo utvrđeno na 3 lokacije po UZP-1 (direktna odgovornost) a na svim ostalim po UZP-3 (ekstentzivirana posredna odgovornost). Alaburić je navela kako je to sve u presudi u tolikoj mjeri razbacano da je gotovo nemoguće sve pohvatati. Na primjer, za ubojstva po UZP-u za prostor općina Prozor i Jablanica osuđen je samo Prlić, a za nehumano postupanje u detenacijskom centru Heliodrom samo Stojić i to po oba vida UZP-a i 1. i 3.

Alaburić je istakla činjenicu da tijekom cijelog muslimansko-hrvatskog sukoba HVO nikad nije napao niti jedno nebranjeno selo (ona se referira samo na prostor koji pokriva optužnica, a u kojem nema onog djela Lašvanske doline koji obuhvaća onu herojsku enklavu Vitez.Busovača, ali mi tvrdimo da isto vrijedi i za taj prostor,. Dakle za Ahmiće, Gaćice, Donju Večerisku itd. Sve su to bila branjena sela, dok primjerice Grabovica nije bila branjeno selo u vrijeme kad su Muslimani tamo počinili zločinački masakr nad Hrvatima, već je to selo bilo iza crta, dublje u području kojeg su kontrolirali Muslimani).

Etničko čišćenje

Alaburić se referirala na zaključke u vezi s etničkim čišćenjem koji stoje u paragrafima 41.-44. u svezku 4. Nepravomoćne presude. U paragrafu 41. navodi se kako „…Vijeće ocjenjuje da dokazi pokazuju da je postojao samo jedan jedinstveni i zajednički zločinački cilj: Cilj dominacije Hrvata u HR HB putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva“ Alaburić precizno konstatira kakoza čitav paragraf 41. ne postoji niti jedna jedina referenca.

Ni u paragrafu 42. ne postoji niti jedna jedina referenca, a u njemu se najavljuje obrazloženje stavova većine u vijeću, naravno, uz suprotno mišljenje Antonettia o svim konstatacijama i zaključcima u vezi s postojanjem zajedničkog zločinačkog cilja. Tu dolazimo do paragrafa 43. koji je jedan od najvažnijih ako ne i najvažniji paragraf u cijeloj presudi, i na kojeg su se do sad referirale sve obrane naših političkih uznika. Teza o „promjeni strukture stanovništva“ koja se navodi u tom paragrafu laži na dvije reference pod brojem 120 a to su P00089 odnosno Tuđmanov transkipt od 27. prosinca 1991. i na P00021, a tu je riječ o 6 stranice knjige Ante Valente. Alaburić je s pravom zaključila kako se u cijelom transkriptu od 27. prosinca 1991. kao ni u cijeloj knjizi Ante Valente (a ne samo ovih 6 stranica koje se navode u fusnoti) nigdje ne spominje etničko čišćenje, bilo kao sredstvo, bilo kao cilj provedbe političke platforme.

Nakon toga, Alaburić na ekran stavlja sheme i skice koje pokazuju strukturu stanovništva po općinama. Prvo Gornji Vakuf, pa Jablanica, pa Prozor, pa Mostar, pa Vareš itd.

U svezi s Gornjim Vakufom, Alaburić je pokazala onaj dokument koji pokazuje da nije bilo etničkog čišćenja u selima Uzričje i Hrasnica, a mi smo to već obradili ovim statusom:

https://www.facebook.com/7444073989…

Dodala je kako je od 50 sela u općini G.Vakuf HVO napao tek 4 sela, kao da nakon siječanjskih borbi u ta 4 sela nije više bilo sukoba sve do travnja iste godine. Poentirala je na način da je pokazala da etnička struktura stanovništva u općini Gornji Vakuf/Uskoplje nije promjenjena nakon sječanjskih borbi odnosno nakon onog što tužiteljstvo naziva „početkom realizacije UZP-a“.

U vezi općine Jablanica, Alaburić ne negira da je ATG Kažnjeničke bojne HVO-a počinila zločine u selima Sovići i Doljani, ali da nije točno da je 450 muslimanskih civila iseljeno iz Sovića. Pokazuje dokument iz kojeg se vidi da su Pašalić i Halilović od HVO-a zatražili autobuse koji bi tih 450 civila prebacili u Jablanicu, HVO im izlazi u susret i daje im te autobuse, ali oni ne mogu do Jablanice zbog fizičkih zapreka na komunikaciji pa se privremeno odvoze u Gornji Vakuf, a nakon par tjedana, kad se situacija smirila, vraćaju ih u Jablanicu. Zaključila je kako u općini Jablanica nakon borbi u travnu 1993. nije promjenjena struktura stanovništva.

U vezi općine Prozor, Alaburić napominje kako čak ni vijeće nije utvrdilo da je bilo etničkog čišćenja prij kolovoza 1993. a to se, čak i da je točno (a nije) ne uklapa u tezu o UZP-u. Također, Alaburić tvrdi kako nije bilo iseljavanja na datum 26. Svibnja 1993. Godine, ali zbog vremenskog ograničenja nije htjela to elaborirati, tek je uputila žalbeno vijeće na žalbeni podnesak obrane generala Petkovića str. 63.-67. u kojem detaljno elaborira ovu tezu.

Ni u općini Prozor nema promjene strukture stanovništva na štetu Muslimana u periodu za koji se tvrdi da je realiziran zločinački plan etničkog čišćenja. Ista stvar je i za područje Mostara. Ista stvar i za područje Vareša, s tim da, ona nije dodala, ali mi bi dodali, tamo je bilo promjene strukture stanovništva, ali ne na štetu Muslimana nego na štetu Hrvata.

Zbog svega iznesenog, Alaburić je zaključila da reference koje se spominju u paragrafima 43. I 44. jednostavno ne drže vodu.

Zaključila je da nema osnove za tezu o etničkom čišćenju kao cilju UZP-a. Nakon toga, sudac Meron je za nju imao pitanje koje se zapravo sastojalo od dva pitanja: Odakle joj ti dokumenti i demografski podaci, i jesu li to iznijeli pred raspravnim vijećem. Alaburić je odgovorila da je dio toga iznijet pred raspravnim vijećem, ali nisu išli tako široko jer je po optužnici svih 26 zločina bilo u svrhu počinjenja UZP-a, a tek nakon presude kad se vidi da je to praktčki reducirano na etničko čišćenje znaju na čemu su, pa sad koriste priliku pojačati tu argumentaciju, a sve je u skladu sa statutom i pravilima, da su dokumenti o tome u spisu, , a da su demografski podaci iz popisa stanovništva 1991. godine a koji se također nalaze u spisu ovog predmeta.

Petkovićeva zapovjed od 30. 06. 1993.

Kao uvod u temu o Petkovićevoj zapovjedi od 30. lipnja 1993. godine kojom se zapovjeda razoružavanje i izolacija muslimanskih muškaraca u HVO-u, Alaburić je prvo rekla nešto o kontekstu u kojem se sve događa. Pa je prvo pokazala dokument Armije BiH od 17. travnja 1993. s područja Konjica, gdje podnositelj ovog izvješča Esad Ramić u ime 4. Korpusa ABiH kaže „što prije završiti posao u Konjicu pa krenuti u protivudar na dva pravca, Jablanica-Mostar i Konjic-Prozor-Rama.“ (refrenca 4D00599) Taj „protiv-udar“ nije ništa drugo nego napad, odnosno nastavak ofenzive ABiH na položaje HVO-a.

http://www.solidfiles.com/v/8N7Venv…

http://www.solidfiles.com/v/4ALwN4A…

Nakon ovoga, Alaburić pokazuje još jedan dokument, informaciju koju je sačinio glavni štab ABH u Sarajevu istog tog spornog 30. 6. 1993. A u kojem se može lijepo vidjeti koji su sve teritoriji osvojeni u napadu ABiH na HVO (referenca 2D01389). Također, ovdje se vidi namjera spajanja 4. i 6. Korpusa Armije BiH odnosno težnja za spajanjem snaga iz Mostara s onima iz Jablanice, a što bi u vojnom smislu značio kraj HVO-a u tim područjima.

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/BCS/Exhibit/NotIndexable/IT-04-74/ACE106759R0000436599.pdf

Nakon toga. Alaburić sve to pokazuje na mapama, dakle koji su sve teritoriji osvojene u napadu Armije BiH na HVO za više područja, ali na žalost mi u toj brzini nismo uspjeli pohvatati sve reference, pa vam pokazujemo samo one u srednjoj Bosni koje smo uspjeli pohvatati (ostalo ćemo rješiti kad izađu transkripti). Dakle, referenca 4D00561 situacija u ožujku/travnju:

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/BCS/Exhibit/Indexable/IT-04-74/ACE104365R0000432104.jpg

I referenca 4D00565, situacija u listopadu

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/English/Exhibit/Indexable/IT-04-74/ACE104369R0000432108.jpg

Alaburić je navela i kako je u lipnju 1993. Armija BiH napala,. Osvojila i etnički očistila Travnik i Kakanj.

Navela je ona još puno toga, ali za ovu bilješku ovo će biti dovoljno.

Alaburić je zatim podsjetila kako je u svom izlaganju Jadranko Prlić rekao da je HVO bila jedina multi-etnička vojska u BiH. Ona se složila s tom konstatacijom dodajući kako je HVO formiran kao zajedničk vojska Hrvata i Muslimana na prostoru HZ HB. Prisnažila je ovu tvrdnju dokumentom iz lpnja 1993. kodine kojeg je sačinila personalna uprava odjela obrane HVO-a. (Referenca 2D00150) Iz tog dokumenta vidljivo je da u nekim formacijama HVO-a ima preko 50% Muslimana, a prije ovog datuma bilo ih je još više.

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/BCS/Exhibit/NotIndexable/IT-04-74/ACE102916R0000429794.pdf

Alaburić je malom digresijom objasnila zašto koristi izraz „Muslimani“ a ne izraz „bošnjaci“, zato jer ovi drugi u vrijeme o kojem ona govori jednostavno nisu ni postojali.

Nakon toga. Vesna Alaburić pokazala je čitav niz dokumenata iz kojih je vdljivo kako je Armija BiH u planiranju ofenzive na HVO računala na te Muslimane u sastavu HVO-a. Pa tako imam dokaz pod referencom 4D00033 u kojem između ostalog stoji „Pozvati sve Muslimane, članove HVO-a da se stave na stranu svog naroda

http://www.solidfiles.com/v/DkLa2Vp…

Pa dokazni predmet broj 4D00034 gdje stoji: „Uspostaviti saradnju s našim vojnicima u HVO-u“

http://www.solidfiles.com/v/k3RAyZG…

Pa imamo dokazni predmet 4D00035 u kojem se spominje „poseban plan informisanja“

http://www.solidfiles.com/v/q6PZyDj…

http://www.solidfiles.com/v/WwLNmxK…

Pa imamo primjerice, dokazni predmet broj 4D00473 gdje izvjesni Bajro Pizović piše i prijeti zapovjedniku brigade HVO-a Knez Domagoj rječima „Pazi koliko Muslimana imaš u jedinici“

http://www.solidfiles.com/v/dmG26eB…

http://www.solidfiles.com/v/aW35Nzy…

Tu je naravno i majka svih zapovjedi o Muslimanima u HVO-u, u kojem se spominje „izvršeno je uvezivanje sa našim ljudima u HVO-u“ ili „ Ljudstvo iz HVO Čapljina ima zadatak da zauzme s. Tasovčiće i most u Čapljini s ciljem da ne dozvoli dovodjenje snaga iz Metković“ i još „- zauzimanje grada Stolac sa našim ljudima u HVO-u …“ Riječ je o zapovjedi Arifa Pašalića od 2. svibnja 1993. godine (referenca 4D00036)

http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih6/7029.pdf

I opet, bilo je tu još dokumenata koji pokazuju isto, ali opet nismo uspjeli sve pohvatati. Nu, mislimo da će ovo biti i više nego dovoljno.

Ovo je dakle najobičnija izdaja. A kako je rekla Vesna Alaburić, niti jedan razumni presuditelj o činjenicama ne može smatrati da su mjere da se ta izdaja zauzda pokrenute u svrhu etničkog čišćenja.

I sad pazite, ovo je vrlo bitno. Andrew Pringle je britanski časnik koji je u ovom predmetu svjedočio kao svjedok-ekspert tužiteljstva za vojna pitanja. Pringle nam je inače poznat jer je u istom svojstvu svjedočio i u procesu protiv Gotovine. S druge strane, Milan Gorjanc je svjedok-ekspert obrane za vojna pitanja. I Pringle i Gorjanc, suočivši se s ovim dokumentima, zaključili su da je postupak Muslimana u HVO-u ravan izdaji, i da su mjere koje su po tom pitanju poduzete od strane generala Petkovića bile razumne i u svojstvu poboljšanja sigurnosti HVO-a i zadržavanja povoljnijih izgleda u vojnom sukobu, dakle za stjecanje vojne prednosti, a ne u svrhu etničkog čišćenja. Ovo valja ponoviti: i svjedok-ekspert obrane i tužiteljstva složili su se tezom koja ide u prilog obrani. A to što se većina u vijeću s tim nije složila to je problem većine u vijeću. Sad kad smo to rješili red je pokazati i tu famoznu Petkovićevu zapovjed od 30. lipnja 1993.

Referenca na dokument je P3019. http://www.solidfiles.com/v/2Z74zLe…

http://www.solidfiles.com/v/rZK78Mg…

Kao što i sami vidite u točki 8. Ove zapovjedi stoji kako Muslimane u HVO-u valja razoružati i izolirati, a vojno sposobne muškarce u muslimanskim selima izolirati, a žene i djecu ostavljati na miru u kućama/stanovima. To nije zapovjed za etničko čišćenje niti je to svrha ove zapovjedi. Svrha ove zapovjedi je ono oko čega su se složili eksperti obrane i tužiteljstva.

Dakle, imamo kao prvo izdaju, kao drugo imamo gubitak teritorija na području Mostara kao posljedicu te izdaje, i kao treće imamo realnu mogućnost gubitka cijele općine Mostar. Logičan odgovor na te činjenice je upravo Petkovićev postupak. Tu nema eničkog čišćenja.

A nema ni stanja svijesti (mens rea) kod Petkovića za počinjenje zločina. Nema odija prema Muslimanima. Štoviše, kronološki poredani dokumenti koje je izdavao Petković pokazuju upravo suprotno, da je on cijelo vrijeme inzistirao na smirivanju situacije, da je slao zapovjedi i naputke nižim zapovjednicima HVO-a u kojima je od njih tražio smirivanje situacije, suradnju s Muslimanima, ustrojavanje zajedničkih zapovjedništava gdje god je to moguće, pa čak i zapovjedi za sankcioniranje onih pojedinaca i nižih zapovjednika u redovima HVO-a koji su ekstremni i koji s naše strane provociraju sukobe s Muslimanima. Također, pokazan je i dokument gdje Petković govori Haliloviću kako je Hrvatska protiv promjene granica BiH jer u Hrvatskoj ima tzv „sao krajinu“ koja se želi odcjepiti od Hrvatske i pripojiti RS-u i Srbiji, pa bi bilo kakav hrvatski zahtjev za promjenom granica BiH stvorio presedan kojim bi se pomoglo krajiškim Srbima. Alaburić je dodala: Časni sude, to je tako logično i tako očito da nema potrebe dalje elaborirati.

Pokažimo sad neke od Petkovićevih zapovjedi iz vremena onog što tužiteljstvo naziva „početkom realizacije UZP-a“

1. Zapovjed od 11. siječnja za Zrinka Tokića koji je zapovjednik brigade Ante Starčević iz Gornjeg Vakufa (referenca 4D00354) u kojem Petković Armiju BiH naziva „saveznicima“

http://www.solidfiles.com/v/m3MzGej…

2. Zapovjed od 13. siječnja zapovjednicima u Travniku, Vitezu, Busovači, Prozoru, Konjicu, Jablanici i Gornjem Vakufu (referenca P01115) gdje se traži uspotavljanje kontakta s muslimanskom stranom, spriječavanje pokušaja nižih zapovjedništava da silom pokušju rješiti probleme, gdje god je moguće s Muslimanima uspostaviti zajedničke timove itd

http://www.solidfiles.com/v/p3rPvKP…

3. Zapovjed od 18. siječnja (referenca P01190) u kojoj se traži izbjegavanje sukoba jer ne odgovaraju ni nama ni Muslimanima

http://www.solidfiles.com/v/gWvKzDa…

4. Zapovjed od 20. siječnja za zapovjednika Šagolja u Konjicu (referenca 4D00433) kojom se traži uspostava kontakta, i navodi kako mu je Pašalić obećao smirivanje situacije (što pak znači da je Petković to od njega tražio)

http://www.solidfiles.com/v/zdYkmRR…

5. Zapovjed od 27. Siječnja (referenca P01322) kojom se traži zabrana ofenzivnih djelovanja, uspostava kontakta, rješavanje problema pregovorima itd

http://www.solidfiles.com/v/QkL7N3P…

6. Pismo Seferu Haliloviću od 9. veljače (referenca 4D00075) gdje ne treba pojašnjavati ništa, dokument je čitak, unutra sve piše.

http://www.solidfiles.com/v/MgLqAQd…

http://www.solidfiles.com/v/VvLyn2y…

7. I jedna zapovjed od 1. lipnja kad je već u tijeku ljuta ofenziva ABiH, a Petković i dalje u točki 5. Traži da se, gdje god je to moguće, pregovorima s Muslimanima pokuša smiriti situacija, a u točki 4. Istog dokumenta traži postupanje s civilima i imovinom u duhu međunarodnih konvencija (referenca P02599)

http://www.solidfiles.com/v/GDL8a5y…

Osim ovog, pokazan je i jedan video isječak iz tog vremena u kojem general Petković kaže kako je bolje 10 godina pregovarati nego 1 dan ratovati, a to je potuno u duhu maksime miroljubive politike Predsjednika Tuđmana.

Mi smatramo da se na sve ove teške argumente koje potvrđuju tezu da Petković nije imao nikakvo stanje svijesti za počinjenje zločina po UZP-u, nego upravo suprotno, da je sustavno, i čak kad je bilo najteže, radio na smirivanju stanja, a da je njegova, po tužiteljstvu i većini u vijeću „sporna“ zapovjed u stvari bila samo potez opravdan krajnjom vojnom nuždom i ništa drugo!!

A ono što je najbolje u cijeloj toj priči, jest činjenica da su ti Muslimani iz HVO-a, za vrijeme dok su bili izolirani u detenacijskim centrima, imali i plaću, i radni staž, i sva ostala prava kao da su i dalje na prvoj crti. Em su bili na sigurnom, em su imali sva prava kao i HVO na prvoj crti. (referenca na dokument 4D01466)

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/BCS/Exhibit/Indexable/IT-04-74/ACE107077R0000437006.jpg

Dakle, mjera koja je poduzeta, kako je rekla Alaburić, nije bila diskriminatorna, jer oni nisu bili presumpirani civili i predstavljali su realnu sigurnosnu opasnost i ugrozu.

Još malo o bitnom. HVO je bio legalna i legitimna sastavnica oružanih snaga BiH ma što god Ustavni sud BiH mislio o tome. To pokazuju i slijedeći dokumenti.

1. Sporazum Petković-Halilović od 20. travnja 1993. godine (referenca P02002), gdje u točki 1. ovog dokumenta jasno stoji „BiH Armija i HVO su legalne vojne snage Republike BiH s istim tretmanom“

http://www.solidfiles.com/v/RqLmWAX…

http://www.solidfiles.com/v/RqLmZK6…

2. Zajednička izjava Alije Izetbegovića i Mate Bobana uz svjedočenje dr. Franje Tuđmana od 25 travnja 1993 godine (referenca P02708)

http://www.solidfiles.com/v/X2NWgAj…

http://www.solidfiles.com/v/VvLyZpm…

3. Dodatak prethodnoj zajedničkoj izjavi o ustroju zajedničkog zapovjedništva Armije BiH i HVO-a (referenca P02901)

http://www.solidfiles.com/v/537yprz…

S obzirom da su sva ova tri dokumenta, a ima još cijela hrpa ovakvih dokumenata, nastale daleko nakon odluke Ustavnog suda BiH iz rujna 1992. godine kojom se poništavaju HZ HB i HVO, jednostavno ostaje ništetna. A ako već nekom nabijaju na nos te odluke, koja, da se ne lažemo, nije pravosudna već politička odluka, onda su to mogli nabijati i Izetbegoviću, Haliloviću i ostalima, koji se jednako tako ponašaju prema toj odluci Ustavnog suda, kao ništetnoj. Eto, čak i Sefer i Alija u nečemu mogu biti u pravu.

Nastavlja se..

HB Šestorka / Kamenjar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Hoće li se najveća hrvatska politička stranka, HDZ-e, konsolidirati ili će još dublje potonuti?

Objavljeno

na

Objavio

U neposrednoj budućnosti bit ćemo svjedoci suptilnih pomaka a i flagrantnih (očitih) repozicioniranja na političkoj sceni. Ključno je pitanje hoće li se najveća hrvatska politička stranka, HDZ-e, konsolidirati ili će još dublje potonuti?

Medijsko psihološke operacije koje su bile pokrenute prije godinu dana (slučaj Tolušić, i tkz. afera SMS, ‘elitna prostitucija’) i one koje će sljedećih tjedana i mjeseci biti aktivirane u najširem spektru, imale su i imat će jedan jedini cilj: da se nekada državotvorna, a uz to i najveća hrvatska stranka, oslabi, radikalno kompromitira, da joj se poništi kredibilitet, da pred parlamentarne izbore skrahira, doživi poraz i u konačnici, u političkom smislu, eutanazira.

Jedan od kratkoročnih ciljeva medijsko psiholoških operacija je i provociranje parlamentarnih izbora. A gubitak pak parlamentarnih izbora ne bi ugrozio samo HDZ, nego bi mogao ugroziti temelje države. Tko apriori negira ovu pretpostavku, preporuka je autora ovih redaka da odustane od čitanja teksta u nastavku.

HDZ je u gubitničkoj poziciji

Članstvo a i simpatizeri stranke – ne i vodstvo – svjesni su da je HDZ u nezavidnoj poziciji. Iznimka su Brkić i Anušić koji su razumjeli i prihvatili poruku birača.
Vodstvo, nakon loših rezultata na predsjedničkim izborima, a prije njih na izborima za europski parlament pak tvrdi da predsjednik Plenković vodi stranku u dobrom smjeru. U širem smislu govoreći politička orijentacija vodstva stranke nije pogrešna, ali odabrani smjer nije dobar. Nepobitni dokazi su rezultati dvaju zadnjih izbora.

O dobrom smjeru HDZ-a pod Plenkovićevim vodstvom izjasnili su se – osim Božinovića, Bačića i Jandrokovića – Josip Manolić, Ivan Račan, Radimir Čačić, ali nitko od HDZ-ovih prvotimaca ne uspijeva shvatiti zbog čega oni to tvrde, ne uspijevaju deducirati logičku shemu po kojoj SDP raste a HDZ pada.

Nažalost, Plenkovićevo je zaključivanje pogrešno. On tvrdi da su koalicije, takve kakve jesu, nužne i da su poslužile ostvarenju cilja – stabilne vlasti. Zaključivanje je pogrešno jer je dovelo do neželjenog učinka tj. poraza na predsjedničkim izborima, a u konačnici bi moglo dovesti do trajnog gubitka vlasti.

Previdi i loši potezi

Lider HDZ-a je povukao nekoliko loših poteza: koalirao je sa HNS-om i SDSS-om, kumovao Marakeškom sporazumu i dovršio SDP-ovu priču s Istambulskom konvencijom.
K tomu treba pribrojiti i niz loših poteza: odobravanje gay-roditeljstva, financiranje protuhrvatskog tjednika iz državnog proračuna (Pupovčeve Novosti) loš odabir ministara (Divjak, Koržinek, Murganić, Pejčinović, Bošnjaković, Grlić Radman, Prgomet …) dvojbena imenovanja na važne dužnosti u Saboru i diplomaciji. Kumulativni je učinak grubog previda i niza loših poteza: nestabilnost vlasti i gubitak koalicijskog potencijala na duži rok.

Nestabilnost ‘stabilne vlasti’

Manji su koalicijski partneri HDZ-a davno shvatili da je predsjedniku Vlade ‘stabilnost vlasti’ slaba točka i da na jeftin način mogu doći u priliku kapitalizirati svoj utjecaj. Međutim, nakon gubitka predsjedničkih izbora rok trajanja stabilne vlasti je radikalno skraćen.
Konkretno, svaka karika koja veže postojeću parlamentarnu većinu biti će iz tjedna u tjedan sve slabija jer će biti na različite načine ugrožavana, napadana kako bi jedna po jedna bila razvrgnuta i upotrijebljena na štetu HDZ-a. Razumje li vodstvo HDZ-a u čemu je poslanje Darija Juričana?

Paradoks je u tome što je HDZ koaliranjem s SDSS-om i HNS-om izgubio mogućnost koaliranja u budućnosti sa strankama sličnog ili bliskog političkog profila; SDSS će se vratiti u svoje prirodno okruženje, HNS će biti stranaka na papiru, a stranka zagrebačkog gradonačelnika u odlasku neće preživjeti prve izbore koji bi mogli doći i prije jeseni.
Snaga oporbe s lijevog ideološkog sektora
Utjecaj lijevih stranaka, bile u oporbi ili na vlasti, ne proizlazi od njih samih. To je onaj konspirativni utjecaj bivše komunističke a sada neoliberalne nomenklature koja je od devedesete do danas zahvaljujući Socijalističkoj internacionali i njezinim koordinatorima Jiří Dienstbieru i Erdhardu Buseku zadržala svoja uporišta u institucijama.

U vrijeme kad se istinska Hrvatska borila za opstanak, ta se nomenklatura vješto prikrivala, a u novije vrijeme u okolnostima demokracije i relativizma – obnovila. Radi se o naslijeđenom utjecaju i moći iz vremena titoizma i ondašnje geostrateške sheme u očima Zapada, prepoznatljivoj po sveopćoj političkoj servilnosti i probalkanskoj politici.

Medijsko okruženje

Jedan od uzroka zbog kojih je HDZ dospio u gubitničku poziciju su mediji. Prvotimci HDZ-a na čelu s Plenkovićem ne akceptiraju u punoj jasnoći neprijateljsko medijsko okruženje. To i nije nova činjenica u političkom životu HDZ-a, ono je konstanta.

Međutim, u prošlosti – u vrijeme prvog Predsjednika – HDZ je uspijevao dobiti ključne bitke u medijskom ratu kako bi u kritičnim momentima zadržao vjerodostojnost i politički integritet, ali ponajviše zaslugom Franje Tuđmana. Od 1990. g. do danas to je neprijateljsko okruženje bilo neskriveno, klevetničko, dezinformacijsko, ali je u zadnjih pet godina prikriveno, suptilno, kamuflirano u filozofiji ‘otvorenog društva’, zaogrnuto ideologijom kozmopolitizma, korektnosti i lažnog europejstva, okruženje u kojem dužnosnici ove stranke (HDZ-a) ne prepoznaju porijeklo moći oporbe u najširem smislu, a ni svoju objektivnu slabost.

Ministri u Vladi, saborski zastupnici (odnosi se na članove HDZ-a) ili stranački dužnosnici na čelnim pozicijama u stranačkim tijelima koji ne znaju u čijim su rukama Nacional, Novosti, Stiriyna izdanja, ponajprije Express, 24 sata … potpuno su neinformirane osobe, politički amateri, početnici koje bi trebalo isključiti iz svake ozbiljne rasprave o bilo čemu a ne samo o političkoj budućnosti Hrvatske.

Zbog čega?

Zbog toga što ne razumiju da su mediji osnovni ideološki alat, instrument i rekvizit u kreiranju događaja i proizvodnji mišljenja, alat u modeliranju političke svakodnevice i koji će između ostaloga biti upotrijebljen za eutanaziranje najveće državotvorne stranke, posljedično tome i ugrozu samih temelja Hrvatske države.

‘Lideri’ HDZ-a nisu imali pobjednički koncept za osvajanje medijskog prostora jer mu nisu pridavali važnost. Nije im bilo važno tko su i kako se regrutiraju predvodnici novinskih čopora, tko održava novinske čkalje i brloge, čije su sve ‘ćelije’ priključene ili ugrađene u sustav. Konkretno, onaj tko ne zna tko je na čelu Hine, tko je glavni urednik i kako se selektiraju vijesti ove anacionalne agencije, tko ih preuzima, interpretira i distribuira, svakako bi trebao biti isključen iz ozbiljne analize hrvatskog medijskog prostora a da se o važnijim dužnosnicima i ne govori.
Na HRT-u je stanje na rubu podnošljivog. Urednici informativnih emisija jedva da razlikuju bitno od nebitnog. Ono što kao fake news izostaje u informativnim emisijama prolazi u emisijama zabavnog karaktera ili kroz emisije ‘portret talk show-a’. Posebno neprijateljstvo spram HDZ-a i svakog oblika suverenizma pokazuje televizija N1. Njezina misija i koncept su integriranje ‘regiona’, odnosno reorganizacija balkanskog političkog prostora. Sve što ne ide u prilog obnavljanju bratstva i jedinstva sankcionira se i prokazuje na perfidan način.

Informativne emisije RTL-a, Televizije N1, TV Nove, tobožnjom neposrednošću i aktualnošću nadvladavaju inertni HRT i preuzimaju mu gledateljstvo što je još jedna zabrinjavajuća varijabla koju prvaci HDZ-a ne razumiju.
Proizvodnja na tekućoj traci
Čestim i nekompetentnim nastupima stranački prvaci, ministri, saborski zastupnici neizravno dokazuju da su upotrijebljeni kao usputna ilustracija događaja koje proizvode ljudi iz sjene.

Dovoljno je analizirati izjave ili odgovore ministara na pitanja koja se ne dotiču njihovog resora. Nepotpuni, neodređeni, neuvjerljivi odgovori na svakovrsna novinarska pitanja (servirana i konzumirana u hodu) postaju ne samo ‘tema dana’ nego pogodno tlo za dezinformiranje, navođenje na krivi trag, zbunjivanje, postaju pogodno tlo za antagonizme unutar HDZ-ove vladajuće strukture a rijetko kad protiv oporbe.

Primjeri obavijesnih akcija

Jedan od događaja koje kao obavijesnu akciju iz domene specijalnog rata u medijskom prostoru proizvode ljudi iz sjene je ‘afera’ s bivšim ministrom Tolušićem. Iz kojih je sve elemenata konstruirana ta afera?

Bivši ministar prepoznat je kao mogući oponent predsjedniku Vlade; prekrižio je neka imena na listi poticaja ministarstva poljoprivrede koju je naslijedio od SDP-a; ima utjecaj na članstvo stranke u županiji; u vlasništvu je nekretnine koja nije upisana u zemljišne knjige. Dovoljno elemenata za kompromitaciju.

Kompromitacija Tolušića, odnosno Vlade u fokus javnosti dovodi fotomontaža na naslovnici jednog opskurnog tjednika. I igra toga tjednika s malom djecom iz Vlade i svekolike javnosti mogla je započeti: te ima vatre gdje ima dima, te je fotomontaža te nije, te je papak ovakav te onakav. Mala djeca su toliko bila zbunjena da se morala zbog interese javnosti angažirati i SOA-a. I ta institucija čije je poslanje zaštititi nacionalne interese dokazuje kako ima suvremeni softver za pretraživanje interijera, pretraživanje odjeće i obuće da bi na kraju dokazala da se radi o fotomontaži.
I Tolušićeve sive stanice su reagirale: tužio je dotični tjednik. Ali sa zakašnjenjem. Zahvaljujući Plenkoviću taj opskurni tjednik – koji objavi laž pa dokazuje da je objavio laž – postaje zrcalo istine. Plenković se zahvalio uredniku tjednika što je, eto, nakon ‘stotinu dvojbi’ utvrdio da se radi o fotomontaži. Koji je epilog afere?
Prostor manipulacije kojega inače koriste mediji postao je još i dublji zahvaljujući naivnosti ‘vladajuće’ pameti.

Primjer drugi

Opis sljedećeg primjera mogao bi započeti pitanjem: tko je u hrvatskoj politici poslije Tuđmana, Šuška i Pašalića u medijima najnapadanija osoba?

Upravo onaj koji je uporno ponavljao i ponavlja da stranačke dvojbe i prijepore treba rješavati u okviru stranačke obitelji. Znao je o čemu se radi: o hajci koja ga je trebala uz medijsku larmu i fanfare s Iblerovog trga izbaciti iz igre. Sva se ta igra s indicijama, sumnjičenjima, maštovitim konfabulacijama dogovarala i slagala u redakciji Bere Jelinića i Gaure Hodak a i pod krovom Stiryne kuće.

Treba li nabrajati koji su sve likovi osim Jelinića, Varge, Rašete i Gaure bili angažirani u priči poznatijoj kao Afera SMS? Treba li možda objašnjavati posredničku ulogu nekih ljudi iz HDZ-ovog tabora? Do razumijevanja priče oko afere SMS može se doći kraćim putem, tragom novca i to u tri koraka, preko odgovora na pitanja: tko je putem oglašavanja financirao Nacional, tko je imenovao upravu državne tvrtke koja je financira Nacional, je li glavni tajnik HDZ-a imao stranačku licencu za posredovanje svoga utjecaja?

A zašto je priča o aferi SMS, odnosno o elitnoj prostituciji došla do kraja? Zato što su pokretači afere došli do dokumenta iz arhiva DORH-a koji pobija sve njihove konstrukcije, zato što su u međuvremenu doznali da i onaj koga su htjeli kompromitirati zna za taj dokument.
Na kraju i pitanje: Može li djetinja pamet iz zloćudnih priča koje se tiskaju u Nacionalu i Stiriya-Expressu dokučiti o čemu i o kome zbori Josip Manolić u Nacionalu od 31. prosinca 2019. g. kada kaže: ‘Plenković je pogriješio što nije išao do kraja raščistiti s onima koji su bili upleteni u aferu SMS. To je bio moment u kojem je Plenković imao na dlanu mogućnost očistiti HDZ od najagresivnijih i najneprihvatljivijih kadrova.’

O čemu pak govori u svojoj kolumni novinar Večernjeg lista, Mirko Galić kada u svome tekstu od 4. svibnja prošle godine kaže: „Hoće li hrvatski ‘mali Ranković’, pasti zbog prisluškivanja, novca, seksa i vlasti?“ Pa kada je onaj na koga se odnosila usporedba s Rankovićem javno rekao da difamatore koji ga povezuju s aferama prepoznaje u ljudima iz udbaških krugova, Plenkovića mu je, javno dakako, uzvratio komentarom: ‘Domišljat odgovor.’

Ako je samo površno informiran čitatelj će znati tko je to Galiću ‘mali Ranković’. Znat će i to da je Mirko Galić bio veleposlanikom u Parizu. Tamo ga je uputio SDP-ov establishment koji je upravljao i upravlja svojim i HDZ-ovim diplomatskim resursima iz Titovog vremena. A tko je Mirku Galiću u to vrijeme (od 2007. godine) bio zamjenik? Da pitamo predsjednika Vlade? Bi li imao kakav domišljat odgovor?
Ime koje povezuje sve medije u trajnom neprijateljstvu prema HDZ-u, Tuđmanu, Šušku, Pašaliću i najprogonjenijem političaru poslije njih, upravo je Mirko Galić. Bio je kolumnist Nacionala, urednikom Globusa, suosnivač Sorosovog brloga poznatog kao Forum 21, bio je direktorom Europapress holdinga Nine Pavića, ravnateljem HRT-a u doba Mesić-Račanovog poglavarstva nad Vladom, Saborom i Pantovčakom.

Mnogo je sličnih primjera i svi bi dokazali da su medijsko psihološke operacije bile osmišljene više od godinu dana prije predsjedničkih izbora s jednim jedinim ciljem: da HDZ-ov kandidat bude poražen. Mediji su kandidatu HDZ-a pričama o prisluškivanju i upitnoj lojalnosti njezinog savjetnika (Vlade Galića) postavili klopku. S kakvom je naivnošću žrtva pala u nju, ne zaslužuje nikakav respekt ni povjerenje da i dalje obnaša dužnost koju je obnašala.

Pouka poraza. Je li nakon dva poraza moguća pobjeda?

Nema ničije krivnje osim HDZ-ove i njegovog vodstva. Bude li se tko od dužnosnika HDZ-a u budućnosti ravnao politikom koju promoviraju mediji poput Nacionala, Expressa, Jutarnjeg, televizije N1, nema sumnje, bit će gubitnici.
Postoji li način da se HDZ konsolidira i da obnovi svoj koalicijski potencijal? Bi li izgubljeni koalicijski potencijal bio obnovljen odlaskom Andreja Plenkovića s čela HDZ-a i dolaskom na njegovo mjesto nekoga od samoimenovanih pretendenata?
Mudar čovjek, državnik (a ne samo političar) naći će rješenje onda i samo onda ako shvati uzroke i razloge zbog kojih je dospio u gubitničku poziciju. Ključ pobjede je u zajedništvu kandidata i protukandidata koji će slijediti Tuđmanovu ideju a ne onih koji su protivnici suverene Hrvatske.

Bez sumnje, Plenković ima nezamjenjivih vrijednosti. One bi se udvostručile kada bi lider HDZ-a pokušao sinkronizirati Bruseljska očekivanja s prijedlozima svojih protukandidata i željom simpatizera i članova svoje stranke. Uspije li, politička bi orijentacija HDZ-a ostala ista a smjer (u desno) korigiran.

Ivan Mihael Ban / HRsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Otvoreno pismo Predsjednici svih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija / Ured Predsjednice

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

izbori su iza nas i većina hrvatskoga biračkog tijela je rekla svoje glasačkim listićima. Analize, koje se ovih dana pokazuju, prikazuju, ništa ne mijenjaju na stvari i činjeničnom stanju, ali jedno znam, a to je da Vam ni jedna analiza proteklih izbora neće reći:

„Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske, Vi ste SABOTIRANI!“

Koliko god bile „teške“ ove riječi, one su istina kao i da u toj sabotaži niste usamljeni. Istovremeno uz Vas, sabotirani su i predsjednik 14. Vlade RH g. Andrej Plenković kao i ministar obrane u Vladi RH g. Damir Krstičević!

Težina ovih riječi vuče za sobom i argumente i mnoga pitanja kao što su:

Znate li ( i g. Plenković, i g. Krstičević) da već mjesecima u ladicama Vaših najbližih suradnika „leži“: „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“?

Tko je to zatajio Predsjednici svih Hrvata i vrhovnoj zapovjednici OSRH i Vama gospodo?

Znate li da je zatajena svjetska INOVACIJA obrane od poplava?

Zbog čega taj Plan nije do danas aktiviran?
…..?
…..?

Kako je svaka moja analiza i svaki moj upis argumentiran, molim pogledati sliku i slike kao i elektroničku poštu i pojedine dijelove iste.


Kronologija:

19.06.2019. na proslavi obljetnice osnivanja 113. šibenske brigade ZNG-a uručio sam 4 adresirane i zatvorene koverte s istim Dokumentom, tj. elaboratom, ( na ukupno 17 stranica ), načelniku GS OSRH g. Mirku Šundovu uz zamolbu da iste protokolira na sve adrese što mi je i obećao jer zbog mog narušenog zdravstvenog stanja tog trenutka nisam bio u mogućnosti putovanja za Zagreb. Vrlo kratko vrijeme poslije, telefonskom provjerom dobio sam potvrdu da su Elaborati, tj. „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“ uredno protokolirani te Vam šaljem elektroničku poštu ( isječak ):


…….

Svjestan sam Vaših državničkih i inih obveza, za koje mi mala ljudska bića i ne moramo znati, te stoga uz sebe imate i Savjetnike, pomoćnike, predstojnike Ureda i slično, te niste u situaciji ni mogućnosti pročitati sve što Vam se dostavi i to smatram normalnim djelovanjem institucija Republike Hrvatske.

Na žalost, baš navedeni savjetnici, pomoćnici, predstojnici Ureda, … nisu odradili svoj dio posla iz meni nepoznatih razloga. Najprije sam pomislio da se radi o „previdu“, kasnije o nemaru, neznanju, propustu, aljkavosti i/ili neradu, ali danas sa sigurnošću tvrdim da je riječ o čistoj sabotaži i Vas osobno Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH kao i g. Andreja Plenkovića i g. Damira Krstičevića.

Molim pogledati 1. i 2. isječak prve elektroničke pošte g. Zrinku Peteneru:


………

Potom su uslijedili nekoliko telefonskih poziva uz moj optimizam, ali….


….


Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

pokušao sam, ne kršeći pri tom ni jedan „protokol“, putem telefona i elektroničke pošte doći do Vas, ali mi nije uspjelo, stoga danas svjesno kršim „protokol“ i „preskačem“ sve redom i putem medija želim Vam ukazati na neoborivu činjenicu da ste sabotirani!

Na žalost, niste sabotirani samo Vi kao Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH,  već je sabotirana i Domovina Hrvatska i njezin ugled u svijetu i ne samo u EU i u NATO savezu, već i u cijelom svijetu u državama koji imaju problema s poplavama, a koje, preventivnim djelovanjem opisanom u Planu, mogu se u budućim vremenima  uspješno spriječiti gubitci stotine – tisuće ljudskih života kao i materijalne i gospodarske štete koje se mjere u stotinama i tisućama € i US $!

Razmišljanja sam da je u ovom slučaju i suvišno spomenuti „staru Europu“ i njezino gospodarstvo kao i SAD i njihovu „aortu“ gospodarstva Mississippi…. jer kad god se „nakašlje“, bilo „stara Europa“ ili SAD, „trese“ se cijelo gospodarstvo svijeta.

Sjetite se samo koliko ste nebrojeno puta izgovorili riječ: INOVACIJA! Tu istu riječ ste spomenuli i u izbornoj noći 22.12.2019. u Vašem govoru nakon objave rezultata.

Činjenica je da ste dobili INOVACIJU i svjetski projekt koji je, najblaže rečeno, sabotiran!

No, koristim ovu priliku i skrenuti Vam pozornost da su i još neke „važne osobe“ u RH sudjelovali u toj istoj sabotaži, ali zbog „višeg državnog interesa“ ne bi bilo primjereno spominjati njihova imena kao ni dopise, neodgovaranja, telefonske razgovore, … ( prepoznat će se i sami ). Neki od neimenovanih odavno imaju OTVORENO PISMO jer sam fair play igrač i na vrijeme sam ih upoznao sa sadržajem istog, stoga ću samo navesti isječke iz jednog Otvorenog pisma gospodinu „XY“ u nekoliko natuknica.
_________
…….
„Molim Vas, da sve napisano nikako ne shvatite kao „pritisak“ ili pak „napad“ i slično, ali morate znati da pod svaku cijenu želim izbjeći dolje napisano OTVORENO PISMO te ga objaviti u medijima jer se sve može riješiti samo razgovorima, razmjenama razmišljanja, dopunama, idejama.

Kao i Vi, i ja sam stvarao odnosno dao svoj skromni doprinos u stvaranju Hrvatske vojske i jedine nam ovozemaljske Domovine, te mi ne pada ni na kraj pameti djelovati kao „rušilački element“. Znate i sami da Vas izuzetno cijenim i poštujem, te se duboko nadam da ćete učiniti sve da ne dođe do medijske objave istog.

Istina, OTVORENO PISMO mogu malo i doraditi ili obraditi i napisati u „trećem licu“ kao suradnik i novinar – analitičar portala Kamenjar.com prikrivši pri tom da je moja malenkost autor navedenog Plana i slično.

Na kraju, odluka je samo i isključivo na Vama i želim vjerovati da isto neću biti primoran objaviti, stoga Vam i pišem ove riječi jer je dovoljno „prespavanih noći“ da potpunije možemo zajednički ponovno sagledati sve što iz Plana proizlazi za dobrobit Republike Hrvatske kao i da je to ipak inovativni svjetski Projekt.

Želim vjerovati da ćete Vi biti među onima koji će pisati budućnost obrana od poplava, a ne samo pasivni promatrač.“

______________

Na samom kraju, želim Vam skrenuti pozornost i na ostala pitanja koja se nameću odbijanjem Plana, a koja to nisu poviše napisana. Pitanja glase:

Tko su ti „stručnjaci“ koji će se usuditi reći da Plan nije provediv?

Jeste li svjesni da odbacivanje ovog Plana „košta“ RH cca 100 milijuna kuna?

Tko će preuzeti odgovornost za „oduzimanje“ cca 100 milijuna HRK Institucijama RH?

Hoćete li Vi osobno preuzeti odgovornost za „odbacivanje“ cca 100 milijuna HRK bespovratnih  sredstava u idućem petogodišnjem razdoblju koje Republika Hrvatska može povući iz fondova EU u borbi protiv poplava?“
____________

Želim vjerovati, poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH da ste sad  i osobno uvjereni koliku bitku i bitke sam vodio, te da ni jedna riječ nije izišla u javnost do sad poštujući Institucije Republike Hrvatske, ali i sve na dobrobit Republike Hrvatske i cijelog svijeta.

Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Što sad napraviti u ovom trenutku!?

Jednostavno je!

Vi ste Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH i stoga Vas molim, ali i zahtijevam da izdate Zapovijed OS RH da se pokus – eksperiment ŽURNO provede, i uvjerite se i osobno u točnost mojih navoda, ali ne zbog Vas, već zbog Domovine, ali i cijelog svijeta jer je ovaj navedeni Plan i program od svjetske važnosti.

Ako je grijeh darovati svoje znanje i inovaciju na dobrobit Republici Hrvatskoj i cijelom svijetu, tad sam, priznajem, veliki griješnik!

Koristim ovo pismo i kao javnu ispriku Ministarstvu unutarnjih poslova RH jer ih nisam ni spomenuo iz jednostavnog razloga jer, priznajem, nije mi dovoljno poznat ustroj i djelovanje MUP-a, te se nadam da će i ova moja javna isprika biti uvažena!

Samo sinergijom Vas kao Predsjednice svih Hrvata i vrhovne zapovjednice OS RH i Vlade Republike Hrvatske, s naglaskom na: MORH, MUP, MRRFEU, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo financija, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, te svih ostalih čimbenika kao i lokalne zajednice bitnih za uspjeh ovog Projekta, garantira nam uspjeh u obrani od poplava, povlačenju sredstava (nepovratnih) iz fondova EU, ( po osobnoj procjeni cca 100 milijuna kuna ), jer će, uvjerenja sam, i cijela EU preuzeti Plan i program Republike Hrvatske i obrane od poplava, ali i cijeli svijet i sve države koje imaju problema s poplavama.

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

Vama za informaciju: Za pripremu pokusa – eksperimenta dovoljno je cca 4-6 sati priprema i sam pokus – eksperiment je izvediv i dokaziv za cca 60 minuta djelovanja uz minimalne troškove. Preporučam provesti 2-3 pokusa, a potom i pokaznu vježbu na koju će biti pozvan cijeli Diplomatski zbor u Republici Hrvatskoj.
Naravno, prije pokazne vježbe ukidate navedenom Dokumentu – Planu oznaku: „VOJNA TAJNA – STROGO POVJERLJIVO“ i tog trenutka Republika Hrvatska otvorenog srca  poklanja navedeni Plan i program na korištenje cijelom svijetu.

Da ne duljim previše jer je i ovo OTVORENO PISMO već predugo, nemam što reći na kraju osim da očekujem Vaš poziv!

Kad su u pitanju izbori, jedino što mogu zaključiti je da ste Vi apsolutno moralna pobjednica u neravnopravnoj borbi gdje ste bili „sama protiv svih“ i postići ovakav rezultat uz uključenu svekoliku „mašineriju“ protiv Vas je ravno čudu! No, kao legalisti priznajemo i poštujemo volju većine izbornog tijela u Hrvata.

S izrazima dubokog poštovanja,

Milivoj Lokas – Strateg

umirovljeni časnik HV-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari