Pratite nas

ZAMLAĆIVANJE TOMISLAVA NIKOLIĆA: Apsolutni hit koji plastično svedoči o vrtoglavim zaokretima četničkog vojvode

Objavljeno

na

[quote]“Nisam završio fakultet jer nije valjao Zakon o univerzitetu”, „Život je kratak, a ja to znam najbolje, radio sam na groblju“, „Nikada neće biti dosta podela na patriote i izdajnike“, „Svake noći sanjam Veliku Srbiju“, samo su neki od citata i izjava koje je Tomislav Nikolić davao tijekom svoje karijere, a koje plastično svjedoče o vrtoglavim zaokretima četničkog vojvode koji je prije točno godinu dana izabran za predsjednika Srbije. Ovo „blago“ skupio je beogradski novinar Slaviša Lekić, a njegova knjiga “ZAMLAĆIVANJE – politička ’autobiografija’ Tomislava Nikolića” postala je apsolutni hit među ljubiteljima publicističko-političkog štiva[/quote]

Za samo sedam dana, koliko se nalazi u prodaji, knjiga “ZAMLAĆIVANJE – politička ’autobiografija’ Tomislava Nikolića” postala je apsolutni hit među ljubiteljima publicističko-političkog štiva. Sastavljena od nekoliko stotina kronološki poredanih citata i izjava koje je Tomislav Nikolić davao tijekom svog dvaipodecenijskog bavljenja politikom, sa datumom i izvorima, ova knjiga plastično svjedoči o vrtoglavim zaokretima u političkoj karijeri četničkog vojvode koji je prije točno godinu dana izabran za predsednika Srbije.

„O spomenicima, makar i živim, rijetko tko vodi brigu. Spomenici se ruše. Što smo dalje od njih, oni su sve manji, dok ne nestanu. Sa ljudima je obrnuto: njihova veličina se smanjuje, što im se više približavamo. Moja sekundarna namjera kad sam priređivao ovoj rukopis bila je da predsjedniku Srbije za života osiguram pisani spomenik. Primarna je: da predsjednika Srbije približim onima koji su ga birali“, kaže Slaviša Lekić, beogradski novinar koji potpisuje ovu knjigu.

U desetak poglavlja (O sebi, O SRS, O štrajku „gladjom i žeđom“, O Kosovu, O Zapadu, O Evropskoj uniji , O zločinima i izvinjenjima… i posebno zanimljivom odeljku gde su pod zbirnim naslovom KALERIJA LIKOVA sakupljene kontradiktorne Nikolićeve „misli“ o Zoranu Đinđiću, Milu Đukanoviću, Vojislavu Koštunici, Slobodanu Miloševiću, Borisu Tadiću, Vojislavu Šešelju i ostalim političkim suparnicima ili suradnicima) dano je dovoljno argumenata kojim se potkrepljuje tvrdnja autora knjige da je Tomislav Nikolić “živi spomenik postojanju jedne osobe sa više škola mišljenja o istoj stvari, i to toliko različitih mišljenja da ih je nemoguće organski povezati, logično spakirati ili aritmetički zbrojiti”.

Lekić, inače, gotovo od početka mandata novog predsjednika Srbije, na Twitteru odbrojava njegove dane. Na dan promocije knjige, na Twitteru je napisao: “Osvanuo je 365. dan a ja se još uvijek pitam: kako je Srbija izabrala ovakvu zamlatu!”

Slaviša Lekić (FOTO: Privatno)

Dragoljub Petrović, kolumnista Danas-a i jedan od recezenata ove knjige uz opasku da još jedan kolega trenutno sprema sličnu knjigu o karijeri Tomislava Nikolića koja se zove „Krvava bajka“ kaže: “Mislim da je to precizniji naziv koji opisuje političko djelovanje trenutnog predsjednika Srbije u posljednjih dvadesetak godina. Međutim, naslov Lekićeve knjige ‘Zamlaćivanje’ jeste šarmantniji i možda pravi opis za politiku čoveka koji se prvih 18 godina karijere bavio crtanjem granica Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica, pa naglo postao europejac, koji se sada kao predsjednik ističe uglavnom podjelom ordena poput kralja Nikole u onoj drami Stevana Koprivice koja se slučajno zove ‘Dugo putovanje u Evropu’. Druga stvar po kojoj je poznat Nikolić kao predsjednik jeste proizvodnja tomovače, jerbo je te rakije sve više po raznim srpskim vinsko-rakijskim manifestacijama, ima je u ogromnim količinama i očigledno da je to prvi predsjednik Srbije koji ima vremena i da peče rakiju i da se bavi državničkim poslovima”.

Pažljivom čitatelju ovog lako čitljivog štiva po sklapanju korica biće jako teško razlučiti koji je Nikolić onaj pravi: onaj, recimo, koji domaćinski peče srpsku šljivovicu, ili onaj koji u “gluvim sobama” diplomatski nazdravlja “Jack Danielsom”; onaj koji je Miloševića nazivao “ratnim huškačem” (“Ja sam pošao u rat, jer je on pozvao u rat”) ili onaj koji je i sam huškao (“Mi smo socijaliste naučili patriotizmu. Za nama su pošli u ovaj rat”); onaj koji seksistički proziva svoje skupštinske koleginice (“Njene tesne farmerice pokazuju neke kvalitete koji uopšte nisu bitni za narodnog poslanika” – Aleksandri Jerkov) ili onaj koji prijeti (”Ko mi pipne ženu Dragicu, slatku ću mu nanicu”); onaj koji se, po vlastitom priznanju, trudi protivnika razoružati “blagošću u govoru” ili onaj koji 17 dana prije atentata poručuje Zoranu Đinđiću “da je i Tito pred smrt imao probleme s nogom”; onaj kome je narod, uvijek, bitniji od stranačkog rejtinga ili onaj koji je, uoči bombardiranja, dok su se građani Srbije, iz svojih stanova spuštali u podrume, iz podruma useljavao u stan od cirka 160 kvadrata preko noći dobiven od Vlade Srbije; onaj kome je prioritet biti obračun sa kriminalom ili onaj koji je sekundirao Vojislavu Šešelju u njegovim šahovskim obračunima sa Dušanom Spasojevićem, jednim od organizatora ubojstva Zorana Đinđića; onaj koji je od građana na izborima za predsednika Srbije tražio podršku “kako bi natjerao policiju i pravosuđe da rade u interesu građana” ili onaj koji je istoj kampanji najavljivao  da će provjeriti jesu li Legija i pripadnici “zemunskog klana” krivi; onaj koji se 500 dana kleo da “radikali neće sarađivati ni sa DS ni sa DSS” ili onaj koji je mesecima preklinjao Koštunicu da prihvati pruženu mu ruku; onaj koji Tadića otvoreno naziva “ustašom” ili onaj koji se u potaji konzultira s njim; onaj koji kliče “Srbija über alles” ili onaj koji u Skupštini najavljuje da će brzo doći dan kad će se u Srbiji često slušati ruska himna; onaj koji zapjeva o srpskom putu “I na Istok i na Zapad…” ili onaj kome je jedno oko upereno ka Rusiji, a drugo – slijepo; onaj iz hrvatskog Antina ili onaj iz Brisela; onaj koji Srbiju vidi na granicama Karlovac, Karlobag, Ogulin, Viroviticu ili onaj koji lobira za Srbiju u granicama Europske unije; onaj koji namiguje europskim činovnicima ili onaj koji inaugurira i odlikuje Lukašenka; onaj koji je pravio razliku između prava Srba da žive zajedno i prava ostalih da žive bilo kako

“Tomislav Nikolić se od kad je javno progovorio, držao devize da se baš ne mora misliti da bi se govorilo, ali da se pričati mora da bi izgledalo da se i misli. Važi to za sve njegove inkarnacije: od četničkog vojvode do pokajnika, od radikala sa redenicima do europejca sa istim takvim principima, od skupštinskog kabadahije do proizvođača rakije”, kaže Zoran Pavić, drugi recenzent “Zamlaćivanja”.

Iako je izdavač imao određenih problema osigurati  adekvatan prostor za predstavljanje knjige (na kraju je promovirana u Centru za kulturnu dekontaminaciju, “oazu slobode” iz vremena Slobodana Miloševića) “ZAMLAĆIVANJE – politička ‘autobiografija Tomislava Nikolića” nesmetano se prodaje u vise u od 300 knjižara širom Srbije, a može se naručiti na ovom linku.

Sutra.ba

Predsjednik o sebi

PRAZNIK: „Rođen sam na Sretenje, veliki ljudi se rađaju na velike crkvene praznike.“ („Kurir“, 16. februar 2008)

PEH: “Imao sam nesrećno detinjstvo, a i u školu sam morao da idem.”

(“Nije srpski lupati”, 2007.)

WIKITOMA: “Čitao sam po ceo dan, čak i za druge koje je mrzelo da čitaju lektiru. Bio sam živa enciklopedija. Upisao sam Pravni fakultet, išla mi je škola. ”

(Press, 3. januar 2011.)

SUROVE BAJKE: “Nekako sam bio tužan dok sam čitao bajke. Čitao sam Ivicu i Maricu, Palčića, i nikako da dočekam srećan kraj. Suviše prepreka ima u tim bajkama. Uvek se nekome zabode led u srce.”

(“Evropa”, jun 2004.)

PEH, DRUGI: “Nisam završio fakultet jer nije valjao Zakon o univerzitetu.”

(Blic, 31. decembar 1998.)

USPOMENE: „To što radi Ronaldinjo, to je neponovljivo. Kao da gledam sebe kad sam se kao dečak igrao na livadi.“ („Nije srpski lupati“, 2007)

DU JU SPIK…?: „Engleski govorim, ali nerado. Ne mogu da govorim engleskim kad ne mogu da sastavim misao.“ („Velika Srbija“, oktobar 2008)

FILOZOF: „Život je kratak, a ja to znam najbolje, radio sam na groblju.“ (Narodna skupština Srbije, 7. oktobar 1993)

DOSLEDAN: „U SRS ću ostati do kraja bavljenja politikom.“ („Standard“, 9. novembar 2007)

ISKREN: „Nikada neće biti dosta podela na patriote i izdajnike.“ („Večernje novosti“, 4. septembar 2004)

SKROMAN: „Ja sam jedini spas za Srbiju.“ („Kurir“, 25. maj 2004)

ŽELJA: „Iskreno se nadam da ću obići i Karlobag, i Ogulin, i Viroviticu. To mi je velika želja.“ („Kurir“, 24. jun 2004)

SAN: „Svake noći sanjam Veliku Srbiju.“ (TV Politika, 17. jun 2004)

BRŽI OD GOSPODA: “Bog je stvarao svet šest dana, a ja sam ga uzdrmao za dva. ” (“FoNet”, 13. maj 2007.)

 
Lupiga.Com/Kamenjar.info

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Plenković: Novi zakon o braniteljima ne predstavlja rizik za proračun

Objavljeno

na

Objavio

Nema razloga za zabrinutost da bi novi zakon o braniteljima predstavljao rizik za rashodovnu stranu proračuna i sve je u skladu s procjenom financijskog učinka toga zakona, izjavio je u četvrtak u Bruxellesu hrvatski premijer Andrej Plenković.

“Što se tiče proračuna za Ministarstvo hrvatskih branitelja, sve je u skladu s procjenom financijskog učinka ovoga zakona koji stupa na snagu 1. siječnja 2018., sredstva su alocirana i tu ne vidim nikakvih problema i mislim da bilo kakva zabrinutost s te strane nije utemeljena”, rekao je Plenković, odgovarajući na pitanje novinara.

Plenković je doputovao u Bruxelles, gdje će u petak sudjelovati na summitu čelnika EU i šest zemalja Istočnog partnerstva, a u četvrtak navečer sudjelovao je na sastanku čelnika Europske pučke stranke.

Europska komisija je u jesenskim gospodarskim prognozama ocijenila da su rizici za prihodovnu stranu povezani s očekivanim pojačanim učinkom krize u Agrokoru na porezne prihode od toga koncerna, a na rashodovnoj strani rizici dolaze od većeg povećanja plaća i socijalnih troškova, posebice na ratne veterane.

“Što se Agrokora tiče, mi vodimo računa da proces restrukturiranja traje i da se ide prema nagodbi. Ono što je najvažnije jest da je sve ovo što se da sada uradilo, a uradilo se jako puno da se spriječe posljedice za hrvatsku ekonomiju i sustav, bilo bez troškova za državni proračun i za sve naše ljude”, rekao je Plenković.

Premijer Plenković će u petak sudjelovati na 5. sastanku na vrhu Istočnog partnerstva, koji će biti prigoda da šefovi država ili vlada iz država članica EU i šest istočnih partnerskih zemalja ocijene postignuća ostvarena od posljednjeg sastanka na vrhu u Rigi 2015.

Naglasak u razgovorima bit će na konkretnoj koristi koju su ta postignuća donijela građanima šest zemalja Istočnog partnerstva: Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Gruziji, Moldovi i Ukrajini.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Mladić je svoju ratnu karijeru završio vojno poražen od Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Večernji List

U Kninski korpus tada pješadijski pukovnik JNA Ratko Mladić stigao je iz Prištinskog korpusa, gdje se “čeličio” na gotovo neprijateljskom terenu, kakvim je tada unutar JNA i smatran prostor Kosova sa svojim stalnim bunama Albanaca. U Knin dolazi pred kraj lipnja 1991. s navršenih 48 godina života, a već 1. kolovoza preuzima nadzor nad korpusom.

U Srbiji ga od tada već slave kao velikog vojskovođu, s time da je tu slavu stekao u uvjetima rata s još nenaoružanim Hrvatima Knina i okolice. Koje je, kao i njihova sela i naselja Mladić popalio i zgazio svojim tenkovskim jedinicama u ljeto 1991. Krajem kolovoza (27.) spalio je i uništio Kijevo, 13. rujna poduzeo napad na Šibenik i izbio tenkovima na most, sa strane Srime i Vodica. No, tada su njegovi tenkovi, akcijom lokalnog ZNG-a, te plotunima i pogocima artiljerije s otoka Žirja u zadnji čas zaustavljeni.

“Vojskovođa” u bijegu

Njegov Kninski korpus do kraja te 1991. narastao je na oko 18.000 vojnika (bez lokalnih četnika i pobunjenika) i vojno je dominirao, dok su Hrvati tek grčevito mogli braniti nezauzete gradove i sela. U vrijeme Sarajevskog primirja i međunarodnog priznanja Hrvatske (siječanj – veljača 1992.), Mladića, sada već do kraja vojno prekaljenog zapovjednika s ideologijom velikosrpstva, prebacuju na novo/buduće ratno žarište, u BiH.

Na zasjedanju Skupštine Republike Srpske 12. svibnja 1992. u Banjoj Luci imenovan je za komandanta Glavnog štaba VRS. Na toj dužnosti ostaje do početka studenog 1996. Smijenjen je političkom odlukom, Ukazom Vrhovnog komandanta VRS tek 28. veljače 2002. Na ratištima u BiH Mladić će do kraja izbrusiti svoj status ratnog zločinca i pripadnost monstruoznom ratnom političko-vojnom vrhu Republike Srpske.

No, koliko ga god slavili kao velikog srpskog vojskovođu, činjenica je da je Mladić svoju vojnu karijeru završio vojnički poražen od hrvatskih vojski. Na kraju rata, sve do Daytona, njegove su vojske uspijevale tek bježati pred snagama koje je vodio kroz BiH general Ante Gotovina.

No, Mladića se nikako nije smjelo podcjenjivati. Javnost je tek dugo poslije kraja rata saznala da je Mladiću umalo uspjelo pokrenuti veliku ofenzivu i operaciju “Vaganj 95”, kojom je s čak 80.000 srpskih vojnika okupljenih odasvud planirao krenuti u vraćanje izgubljenih teritorija u BiH i RH, te prodorima svojih oklopnjaka osvojiti Livno, dolinom Neretve probiti se prema Metkoviću, a izbiti na more ponovno čak i kod Dubrovnika. Mladićeva “Direktiva br. 8”, datira od 3. kolovoza 1995., a cilj je ratni preokret. General Gotovina je 28. srpnja ušao u Grahovo, idući dan u Glamoč.

General Mladić je, naravno, shvaćao da je idući korak napad Hrvata na Knin. Stoga na sastanku u Bosanskom Petrovcu, gdje su se 30. srpnja 1995. okupili vojni zapovjednici dviju srpskih vojski, koje su predvodili Mladić i general Dušan Lončar iz Knina, Mladić otkrio plan.

Hrvati požurili s Olujom

Planira se protunapad i vraćanje Grahova i Glamoča, a akcije istodobno moraju početi i na istoku i jugu. “Jedinice Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa odmah će krenuti u napad dolinom Neretve, ka Metkoviću i moru… da se na više mesta razvuku ustaške snage, nanese udarac na naosetljivijim mestima, tako da se zauvek ustašetine nateraju da razmisle kad će da se odluče za rat sa Srbima…”, piše u naredbi.

Mladić ujedno obavještava svoje oficire: “Celokupnom operacijom Vaganj-95 ću rukovoditi lično.” Spremio je 25.000 vojnika, kojima je naredio početak napada 5. kolovoza u 6 sati ujutro, a računao je i na 10.000 Mrkšićevih vojnika iz krajinske vojske. Na istoku i jugu, istodobnim pokretanjem triju korpusa snaga RS (od 45 do 50.000 vojnika), planirao je krenuti na svim frontama istodobno te razvući hrvatske i bošnjačke snage.

Povijest će pokazati da je Mladić zakasnio za nešto više od 24 sata. Hrvatska Oluja kreće u 5 sati 4. kolovoza, dan prije Mladićeva napada. Gotovina s Dinare zauzima Knin, pa je Mladiću ostalo tek da drži pozicije u BiH i čekati. I dočekao je da glavne hrvatske snage, u euforiji zbog pobjede krenu na odmor, a da ih na isturenim položajima u BiH zamijene pričuvne snage. Mladić u svoj protunapad kreće u noći s 12. na 13. kolovoza i uspijeva vratiti neke povišene položaje, kao i prekinuti prometnicu Knin – Grahovo.

Uslijedila je brza protuakcija hrvatskih snaga, priskaču u pomoć profesionalne bojne 4., 7. Gbr., kao i 126. brigade i nakon dva dana teških borbi, Mladićeve su snage otpuhnute natrag. U tim je borbama stradalo 30 hrvatskih vojnika, uglavnom pričuvnika iz Kaštela. Taj je pokušaj Mladića bio njegov zadnji ofenzivni pokušaj, a našim je zapovjednicima postalo jasno da moraju krenuti naganjati Mladićevu vojsku dublje u BiH, sve do kraja rata. U samo nekoliko sljedećih tjedana hrvatske su vojske došle do Banje Luke pa je tako Mladić neslavno završio svoju ratnu karijeru.

Davor Ivanković/VL

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari