Pratite nas

Reagiranja

Zampovac troši novce poreznih obveznika i nikome ništa

Objavljeno

na

Kad će se već uključiti Gong u kampanju Ive Josipovića, pitao sam se. I eto njega, odrapio po donatorskoj večeri kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović. Nije mu jasno na koji su račun uplaćene donacije, pa tužaka kandidatkinju DIP-u. A gdje ćeš transparentnijih donacija – mogu se kontrolirati čak i preko fiskalnih blagajni koje su sigurno evidentirale račun(e) za večeru.

indexSlikalo donatore, brojilo ih i tako redom, ali Gongu tu ne što „ne štima“, pozivaju se udrugari na zakon čak. Šuti međutim Gong o dosadašnjim troškovima tzv „predkampanje“, a stvarne kampanje Ive Josipovića kao predsjednika velikoga „R“ – sve to za porezne novce. Nikako da ga s tim u vezi Gong nešto priupita, prijavi DIP-u. Realno u odnosu na te troškove koji nastaju najmanje prošlih šest mjeseci, „ručkove“, „večere“, samo javno-medijski peer i propaganda, itd, ova večera ne vrijedi ni komad kruha masna, bez soli i crvene paprike.

Zato Josipović, najbogatiji predsjednik u „regionu“, može potrošiti tek sitnicu od pedeset tisuća kuna. Intervencija parapolitičkog Gonga sasvim je očekivana – zna se za koju „opciju“ on navija i radi – za domoljubne ili barem njima bliske sigurno ne. Promatrat ćemo djelovanje ove političke udruge koja je i više od stranke, no ne vjerujem da će to spriječiti njezino izravno pristrano miješanje u izborni proces.

Navijati se u kampanji za Ivu Josipovića može i medijskom drekom i medijskom šutnjom. Recimo svi su mediji zadrečali zbog minornoga incidenta na Kolindinu skupu na Cvjetnom trgu gdje su njezini redari malo jače postupili prema nekoj ženi koja je usred skupa vikala „lopovi“. Pala je ali ostala neozlijeđena. Za razliku od onoga haenesovca vrlo vjerojatnog glasača Ive Josipovića koji je polomio svojedobno gospođu Ružicu Ćavar. Kolinda se odmah ispričala ispravno tvrdeći kako političari od građana svašta moraju odtrpjeti kamo li da im viču „lopovi“. Pita se i Ivo Josipović „kakav je to mentalni sklop“, misleći valjda i na redare i na okupljene Kolindine simpatizere, a točni odgovor je jednostavan: isti je „mentalni sklop“ i onoga koji je prebio staricu i ove koja se usred neistomišljenika derala „lopovi“, čak se i „sklopio“ na istom trgu.

Idemo dalje o tom „sklopu“ pa promotrimo kakav je „mentalni sklop“ svih moćnih i „velikih“ medija koji su prešutjeli uhićenja mladih koji su po Splitu lijepili plakate protiv Ive Josipovića. Ovdje se nije radilo o izgredu na nekakvom skupu, već o „izgredu“ vlasti, a dio te vlasti, sustava je i sam Josipović. O tome je on šutio i šuti, a kao predsjednik je trebao „korigirati“ vlast i skrenuti sa sjevernokorejskoga na demokratski put, makar i na vlastitu štetu. Nije se o ovome oglasila niti jedna jedina udruga – čak ni GOLJP, ni Documenta, ni TI, nikakve „babe“… Nema mjesta čuđenju: I to je pravi put ovdašnjih udrugara.

I još sitnica o šutnji. Ničim izazvan, očito grješkom svoga Peer Macana, Josipović se „dovukao“ u Arenu na rukometni susret Zagreba i PSG-a. Inače uopće ne dolazi na nikakve utakmice, prema športu je bio i više nego „agnostičan“, naročito prema hrvatskom reprezentativnom, pa je češće kao agnostik, politički koristoljubivo i licemjerno boravio na misama(!) nego na utakmicama. Naravno da su ga ljubitelji športa, prvenstveno stoga što je na utakmicu došao u predizbornoj kampanji pročitali i izviždali. O tome u medijima ni riječi, a trebalo je nešto reći ako zbog ničega evidentirati to kao efekt rada njegova „agitpropa“. Činit će se možda kako su ovo medijsko-udrugarsko političke sitnice iz aktualne predsjedničke kampanje.

Možda i jesu, ali su svakako i očiti „znakovi pokraj puta“ i meni uputa za ponavljanje zaključaka: Neposredni izbor predsjednika države ukinuti. „To je pravi put“. I, dakako, ukinuti HRT.

Mato Dretvić Filakov

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

“Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe, u brak, u obitelji!”

Objavljeno

na

Objavio

Erste banka je u sklopu promidžbene kampanje „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ promovirala video spot kojim promiče transrodnost i homoseksualni stil života.

Uz jednu od najpoznatijih hrvatskih domoljubnih pjesama „To je moja zemlja“, lik Andrije, prepoznatljivo lice Erste bankarenja, prvi put se i izravno obratio javnosti, nabrajajući što je prema njegovu mišljenju potrebno Hrvatskoj.

Dok Andrija nabraja što je sve Hrvatskoj potrebno, pridružuju mu se ljudi koji, prema shvaćanju Erste banke, predstavljaju ono o čemu Andrija govori.
Pa tako dok govori o Hrvatskoj kojoj su potrebni ljudi koji vjeruju u ljubav prikazan je i istospolni par, dva mlada muškarca koji se drže za ruke, a dok govori kako su Hrvatskoj potrebni ljudi koji se usude prikazana je transrodna osoba.

Služeći se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, Erste banka, poručuje kako su homoseksualni stil života kao i transrodnost uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo na život, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Transseksualnost i transrodnost sa sobom nose brojne razorne psihološke i društvene posljedice. Ovi poremećaji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pripadaju u skupinu poremećaja spolnog identiteta, osobnosti i ponašanja. Činjenica kako se navedena bolest, koja kod ljudi uzrokuje veliku patnju, ka tome još i promovira, je skandalozna. Ozbiljni psihički problemi koje je potrebno liječiti terapijom, žele se riješiti kratkim postupkom pripisivana problema pogrešnom tijelu. To sa sobom nosi kobne posljedice. Švedska studija iz 2011. također pokazuje kako je postotak samoubojstva transrodnih osoba nakon operacije spola gotovo 20 puta viši nego u ostatku populacije. Ipak, zabluda kako je trans-rodnost normalna želi se nametnuti i u Hrvatskoj.
Hrvatskoj bi ratifikacijom sporne Istanbulske konvencije koju najavljuje premijer Andrej Plenković, bilo nametnuto uvođenje termina “rod” čime bi se širom otvorila vrata pokušajima promjene društvene svijesti i promicanju “rodne ideologije” u obrazovnim institucijama i svim sektorima – zdravstvu,, radu i zapošljavanju, socijalnoj politici i dr.

Reklama Erste banke potkopava temelje hrvatskog društva i nameće nove društvene norme koje ne vode računa o zaštiti onoga što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s nižim kamatnim stopama, stoji u tekstu peticije na Citizengo, koju možete potpisati na poveznici ispod.


Poštovani,

obraćam Vam se kao građanin RH u kojoj Erste banka posluje već 20 godina. Ovim putem od Vas zahtijevam poduzimanje potrebnih koraka, za povlačenje reklame „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ ili je preoblikujete sukladno onome što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s prihvatljivim kamatnim stopama kako bi se mladima i obiteljima olakšao dolazak do prve nekretnine.

U spomenutoj reklami marketinški djelatnici Erste banke poslužili su se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, oslikavajući transrodnost/transseksualnost i homoseksualni stil života uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. 
Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo osobe na život od začeća do prirodne smrti, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Ovom kampanjom potkopavate temelje hrvatskog društva i namećete nove društvene norme koje ne poštuju vrijednosti hrvatskih građana te ne vode računa o zaštiti onoga što je Hrvatskoj potrebno.

Ovim putem Vas molim da poštujete moju iskazanu volju, ali i volju milijun hrvatskih građana, koji su ujedno korisnici usluga Erste banke, a jasno su rekli što su naše temeljne vrijednosti te povučete spornu reklamu.

S poštovanjem,

Peticiju možete potpisati ovdje

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari