Pratite nas

Reagiranja

Zanima me samo jedno: čijom je milošću Tvrtko Jakovina postao redoviti profesor zagrebačkoga Filozofskog fakulteta?

Objavljeno

na

Štovani druže Jakovina,

s punim uvjerenjem potpisujem odgovor koji Vam je poručio akademik Pečarić, a navlastito završne tri rečenice. O savjetu starijih i iskusnijih valjalo bi makar razmisliti.

[ad id=”93788″]

Poviješću se bavim kao vrlo zainteresiran čitatelj, te imam respektabilnu privatnu zbirku knjiga. No, Vašu knjigu sigurno ne ću kupiti, ako ste uopće ijednu napisali, jer u međunarodnim bazama podataka (Scopus, researchgate) o njima dosad nema traga. Dvije bilješke u bazi Scopus iz 1999. i 2009. dostojne su boljeg „studenta koji radi magistarski rad“, tako da se nameće pitanje kojom (ili čijom) ste milošću postali profesor? Je li to ona ista dvostruka linija zapovijedanja koja je ‘hrvatske velikane’ poput Josipovića, Pusićke, Grčića, Kregara, Flegu itd bez tragova znanstvenog rada uzdigla u znanstvene visine, te očigledno s Vama ima velike planove? Kakav je to redoviti profesor koji svoje znanje ne testira u međunarodnim znanstvenim časopisima nego neprožvakanim, ideološki obojenim novinskim člancima bez temeljne logike, podloge i ekspertize uzima kruh nezaposlenim novinarima, od kojih su mnogi njegovi bivši studenti?

O vrijednosti Vaših javnih nastupa diplomatski je govorio Igor Zidić u onoj televizijskoj emisiji. Članak vrvi proturječnostima, koje je uočio i Igor Vukić, i da vi niste navedeni kao autor, čovjek bi pomislio da je to rad Milike Šundića ili Mirka Mećave (pitajte Vaše starije drugove, ako ovu dvojicu velikana samoupravne misli sami niste doživjeli).

Pozivate se na knjigu Ive Perića: Hrvatski državni sabor 1848.-2000 i istodobno negirate postojanje HDS prije 1942. godine. Ako je netko napisao knjigu o HDS u razdoblju A do B, onda znači da je HDS u trenutku A (1848. godina) postojao makar u nekim tragovima (zapisi, pjesme, nacrti), ako ne fizički, zar ne? Ako se o HDS radilo, govorilo ili pisalo 1848. godine, kako to može biti izum Ante Pavelića, koji tada nije bio niti rođen? Kako nikad ne dođete na pomisao da je Pavelić naprosto preuzeo ili ukrao nečiju apsolutno neukaljanu ideju ili ime, a koji nakon njega ostaju ispravni, neukaljani kakvi su uvijek bili? Je li određeni rad autorovo intelektualno vlasništvo ili pak kradljivčevo?

Ako pak ikad sretnete tu neodoljivu ljepoticu Logiku, koja Vam tako uporno izmiče, postavite joj makar dva pitanja: ako mala Slovenija (i druge zemlje) smije imati svoj državni sabor, smije li i dvaput veća Hrvatska te ako 1,500.000.000 (milijarda i petsto milijuna) Kineza smiju biti za dom spremni, smiju li to biti i onih oko 6 – 7 milijuna Hrvata, napose nogometaš Josip Šimunić? Ako Vam triput odgovori s DA, onda ste na dobrome putu. Onda ću možda kupiti Vašu knjigu, ako ju dotad napišete.

Srdačan pozdrav iz ‘neprijateljske emigracije’: 恋家 (Liam Shi)

Josip Stjepandić

KOMENTAR:  Dr Stjepandic je u svom pismu spomenuo članak Igora Vukića pa i taj članak možete pogledati u Prilogu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MUP odbacio optužbe o netransparentnosti u vezi prihvatilišta za azilante u Maloj Gorici

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina (arhiva)

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u utorak je odbacilo optužbe Mostova saborskog zastupnika Marka Sladoljeva koji je ranije prozvao Vladu i MUP da su netransparentni te da ne daju jasne informacije kakav objekt, odnosno prihvatilište za migrante i tražitelje azila planiraju graditi u Maloj Gorici kod Petrinje.

U MUP-u podsjećaju da su ministar i njegovi najbliži suradnici “od samog su početka otvoreno i bez ustege komunicirali s mjerodavnim predstavnicima lokalne zajednice vezano uz naselje Mala Gorica. Dakle i s gradonačelnikom Petrinje Darinkom Dumbovićem te županom Ivom Žinićem.

“Istina je i da je ministar osobno bio u naselju Mala Gorica; da je gradonačelnik Dumbović pozivan i odazivao se na pozive u Ministarstvo te da su na sva pitanja davani precizni odgovori uključujući i koja je namjera ovog Ministarstva, a vezano uz izgradnju Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite.

U dobroj smo vjeri projekt izgradnje Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite prijavljivali Europskoj komisiji za dodjelu sredstava, smatrajući da postoji načelna spremnost predstavnika lokalne zajednice s čijim smo predstavnicima cijelo vrijeme bili u komunikaciji i kojima je u interesu potpuno devastirani kompleks obnoviti, uz obnovu prateće infrastrukture”, ističu u MUP-u.

Dodaju i da su javno objavili odluku o dodjeli 4 milijuna eura s jasno naznačenom namjerom, odgovarali na višekratne medijske upite te ni na koji način nisu uskraćivali informacije.

“Tijekom posljednjeg službenog sastanka s gradonačelnikom Dumbovićem i predstavnicima Gradskog vijeća u sjedištu ministarstva, u prosincu 2018. godine, ministar Božinović i najbliži suradnici izrazili su jasnu i bezrezervnu spremnost odazvati se pozivu lokalne zajednice upravo kako bi, bilo putem sjednice Gradskog vijeća ili javnih tribina, lokalna javnost dobila sve relevantne i točne informacije kojima nitko ne može manipulirati.

Iako je poziv lokalne vlasti na sjednicu Gradsko vijeća izostao, tijekom siječnja održana je javna tribina na kojoj je sudjelovao ministar Božinović sa suradnicima i pater Tvrtko Barun iz Isusovačke službe za izbjeglice. I danas se u Lekeniku održava tribina na navedenu temu i na njoj sudjeluje državni tajnik ministarstva koji će dati sve potrebne informacije”, stoji u priopćenju.

Ističu i da takav način komunikacije smatraju “odgovornim i transparentnim, dok su današnje prozivke izravno usmjerene izostanku točnog informirannja, odnosno njima se neodgovorno manipulira i dezinformira javnost”.

Podsjećajući da je ministar Davor Božinović i na tribini ponovio kako nikakvo rješenje neće biti nametnuto u MUP-u ističu da “ne odustaju od namjere da, u suradnji s našim nevladinim partnerima u integraciji, senzibiliziramo javnost na potrebe koje imaju ljudi koji su pod međunarodnom zaštitom”.

“Zadaća je hrvatske policije štiti državnu granicu od nezakonitih migracija ali i pružiti međunarodnu zaštitu izbjeglicama koje su u stvarnoj potrebi. Na to nas, između ostalog, obvezuju i mnogi pozitivni primjeri integracije kojima svjedočimo u Zadru, Slavonskom Brodu ili Zagrebu”, zaključuju u MUP-u.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Objavljeno

na

Foto HINA

Notorni prof. dr. Ivo Goldstein, „propali“ diplomata, očito, mnogo čita, a nažalost malo razumije. Jao si ga njegovim studentima! Sada je u Jutarnjem listu (18. ožujka 2019.) objavio „komentar“ „Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni „nevini vojnici“, nema što tražiti u Jasenovcu“. Nabrljao je sve i sva, baš kako to i inače čini. Ne kaže se bez razloga da je „isti kao otac“, odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“!

U tom tekstu među ostalim se pita: što bi se moralo dogoditi da se ponovno održi  jasenovačka komemoracija? Pa, sam sebi odgovara: da bi „Vlada morala prestati financirati revizionistička društva, morala bi uklanjati ploče i insignije s ustaškim sloganima i simbolima, itd, itd. Međutim, prije svega – ona bi morala jasno reći danas ili sutra, a onda i ubuduće i zauvijek – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani“.

Kao prvo, ovo pitanje nije za Vladu, (vjerojatno misli na hrvatsku Vladu, mada poput Pupovca to nigdje ne ističe), već za učenike prvog razreda osnovne škole.

Međutim, bolje bi bilo da nam on, prije svega, odgovori – tko je u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, ili još bolje – na kojoj su strani tada bili on i njegov tata?

Zatim se obrušio na izjave predsjednika Sabora (valjda opet misli na hrvatskog, što mu je kako se čini jako teško napisati), pa kaže da Gordan Jandroković, kao drugi čovjek u državi (valjda hrvatskoj!) „jednostavno – laže“. Po Goldsteinu na „Bleiburškom polju nije stradao gotovo nitko, nego su ljudi ubijani kasnije, nakon zarobljavanja“, a nakon toga tvrdi da tamo „nisu ubijene žene i djeca, nego su puštani kućama“!

Naš slavni Ivo piše i ovo: „Bleiburg i Križni put samo su dio „obračuna s narodnim neprijateljem“ koje su nove jugoslavenske vlasti provele od jeseni 1944. do ljeta 1945. godine (u nekoj mjeri i kasnije) na čitavom teritoriju, od Makedonije do Slovenije.“

Znači,  i ovaj pomozbog povjesničar se slaže da su se partizani i Tito obračunavali s „narodnim neprijateljem“ i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ali i kasnije) od Slovenije do Makedonije, samo nigdje namjerno ne spominje – bez suda i suđenja!

S obzirom da su i Hrvati sudjelovali u Domovinskom ratu i da su pobijedili, jer to znači da su „pogriješili“ što se i oni nisu i nakon 1996. obračunali s „narodnim neprijateljima“?

E, da jesu, bili se na njihovu udaru našao i otac i sin Goldstein?

Profesor Ivo (tko mu je dao tu titulu?) kaže i ovo: „Na Bleiburgu i na Križnom putu stradalo je nevinih koji nisu trebali stradati – za mnoge njih, ako su i bili nešto krivi, smrt je bila vjerojatno prestroga kazna“!

Dakle, sad opet tvrdi suprotno – da su čak i nevini stradali na Bleiburgu!?

Može li se jednog ovakvog nazovi „povjesničara“ nakon toga uzeti za ozbiljno, odnosno vrijedi li s njim uopće polemizirati, kad, kako narod kaže, „laže kao pas“ ili bolje rečeno da je „glup do daske“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari