Pratite nas

Reagiranja

Zaposlili su se oni koji su podobni, odnosno slijepo poslušni

Objavljeno

na

Zašto je nestao duh zajedništva? To je pitanje koje zahtijeva znanstveno multidisciplinarno istraživanje i iscrpnu analizu i jezgrovito jasnu  sintezu, da bi se s potpunom sigurnošću eksplicitno i točno na njega moglo odgovoriti. Činjenica je da je duh zajedništva u našoj domovini (državi), onaj duh s kojim smo se obranili u ratu i s kojim smo udarili temelje suverene, samostalne i nezavisne  države  malo-pomalo, sukcesivno godinama bivao sve manji, da bi konačno nestao, što je vidljivo u svim područjima života i rada i u svim njihovim  segmentima.

https://i0.wp.com/www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/svijet/papa-franjo-zeli-osnaziti-duh-zajednistva/14799-1-cro-HR/Papa-Franjo-zeli-osnaziti-duh-zajednistva_article.jpg?resize=595%2C286

Od borbenosti, entuzijazma, naglašenog domoljublja, iskrenog rodoljublja, dotad neviđenog elana,svestranog entuzijazma, spremnosti na patnju i odricanje, s dostojanstvom i ponosom išli smo naprijed i vjerovali u konačnu pobjedu, sretni i zadovoljni, unatoč ogromnim gubicima u ljudstvu, zarobljavanju, porobljavanju, ekonomskim teškoćama, socijalnim previranjima, raseljavanju i iseljavanju svi zajedno, svaki na svoj najbolji način, prema mogućnostima doprinosili smo  svakodnevno, na razne načine,ostvarenju jedinstvenog svetog  cilja – stvaranja svoje neovisne države  Hrvatske, vjekovima sanjane, dušom hranjene, srcem željene, pjesnicima opjevane, stoljećima porobljavane, zatirane i pustošene.

Puno je vremena proteklo od tada. Puno se toga promijenilo, izmijenilo i dovelo nas u stanje potpune  rezignacije, teške  apatije, opće depresije, „baš me briga“ filozofije, međusobno nas podijelilo, posvađalo i otuđilo.

Sad više nema srpskog terora, milicije i jugo-armije, koje bi okrivljavali za sve naše nedaće. Sad smo svoji na svome, ne sanjamo više o “hrvatskoj pušci na hrvatskom ramenu i hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu”, a siromašniji smo i jadniji nego što smo ikada bili. Ne pripisujte mi odmah nikakav žal za prošlom državom i prošlim vremenima, jer toga u meni, kao i u mnogih Hrvata i ostalih žitelja lijepe naše nema, niti u natruhama. Treba biti realan i realno sagledati cijelu situaciju. Većina građana teško živi, jedva spaja kraj s krajem, čak i oni koji rade po cijele dane. Što je tek s onima koji su ostali bez posla ili se unatoč, visokoj stručnoj spremi, dokazanoj stručnosti, respektabilnom  znanju, različitim sposobnostima i zavidnim vještinama,  nisu nigdje  mogli zaposliti, pa ih uzdržavaju roditelji ili djedovi i bake, sa svojom mizernom mirovinom.

S druge pak strane evidentno je i svakim danom sve više prikazivano i dokazivano kako su se u isto vrijeme zaposlili  neki drugi, s manjim kompetencijama i kompeticijama, drugim riječima rečeno: Zaposlili su se oni koji su podobni, odnosno slijepo poslušni. Apsolutno nema veze kad se to dogodilo. To se događalo i događa se stalno, bez obzira koja  politička opcija, odnosno koalicija je na vlasti, pogotovo kad su to neprincipijelne koalicije, kojima su prioritetni zadaci doći na vlast i zadržati je što dulje. Pri tom je najmanje važna politička ideologija. Većini ljudi je sasvim svejedno, kao i u naprednim, suvremenim državama, tko je na vlasti, glavno da se dobro živi, da svi imaju jednaka prava pred zakonom, da se poštuje dostojanstvo svakog čovjeka, da se cijeni znanje i da se teži izvrsnosti.

Možda to nekome izgleda kao utopija, ali to je realna mogućnost ukoliko to hoćemo, tome težimo i tako smo se opredijelili. Nije bitno ni važno tko se kako zove, tko su mu roditelji, gdje je kada bio, kako izgleda, kojoj političkoj stranci pripada, ako taj pojedinac svojim radom doprinosi na bilo koji način boljitku ove države, ako je čuva i brani, ako poštuje njenu materijalnu i nematerijalnu baštinu, ako ne dira u njezin integritet, čuva nacionalni identitet, ako je ne dovodi u bilo kakvu ovisnost onih „velikih i moćnih“, ako poznaje i poštuje  njenu povijest, ako se njome ponosi i ako mu je domovina u srcu.

https://i2.wp.com/www.grreporter.info/en/sites/default/files/Taxes.png?resize=598%2C283

Domovina se ne brani i nije se branila samo na prvoj crti bojišnice i u rovovima, već uvijek i svuda. Ljubav prema domovini se ne iskazuje kroz mahanje zastavama, isticanjem raznih simbola, izvikivanjem parola, mržnjom prema unutarnjim i vanjskim „neprijateljima“ i svima onima koji drugačije misle, prebrojavanjem krvnih zrnaca, predbacivanjem djedovskih grijeha na unuke, naglašavanjem djedovskih zasluga za unuke, već osobnim radom, poštenjem, pravednošću, istinom, pravdom i jednakosti i jednakopravnosti za sve građane.

To nam je nužno potrebno. To će ponovno uspostaviti prijeko potreban duh zajedništva. Ne može se stvarati i razvijati  takav duh, ni u kojem društvu, dok u istoj državi jedni nemaju što jesti, a drugi se besprizorno bogate. Nema duha zajedništva dok sve veći broj kopa po kontenjerima, a oni koji su prvi milijun stekli za vrijeme rata i poraća, na ne baš čist i pošten način, što se zna, se i dalje besramno bogate, postaju silni i moćni i stvaraju društvenu elitu, koja proizvodi sirotinju, njome upravlja i vlada.

Nitko više nikome ne vjeruje. Svi oni gore, bilo gdje za većinu, postaju jednaki i isti, što naravno nije točno. Običan čovjek ima osjećaj da je nemoćan, suvišan, nepotreban i kao takav se isključuje iz svega, jer ima osjećaj da unatoč proklamiranoj i verbalnoj demokraciji, koje su svima puna usta, ni o čemu, nikada i nigdje ne može uistinu sudjelovati, a kamoli odlučivati. To se posebno odnosi na umirovljenike, koji su svedeni na čisti broj i gole brojeve, ali to je jedna druga priča, koju bi trebalo početi pričati. Ljudima bi što prije trebalo vratiti vjeru, nadu, samopouzdanje, vjerodostojnost, pokazati odgovornost i ono najvažnije zorno predočiti kako je svakome na vlasti u ovoj državi stalo do svakog pojedinog  čovjeka, bez obzira gdje se taj čovjek nalazi, što radi, koliko doprinosi zajednici i kome politički ili vjerski pripada.

Taj običan, „mali čovjek“ je iznevjeren, prevaren, podcijenjen, svjesno i nesvjesno, mnogo puta i od mnogih, pa i onih „njegovih“ tko god oni kada i gdje bili. Dosta je bilo „naših i vaših“, „mojih i tvojih“ ustaša i partizana, fašista i antifašista, vjernika, ateista, agnostika,…, kralja Tomislava, bana Jelačića, Pavelića, Tite, Tuđmana, Mesića, Sanadera, Jadranke, Josipovića, Zorana, Kolinde, i ikoga drugoga, čime i s kim bi se zamagljivala utilitarna dnevna politika, svađao i dijelio puk, raslojavalo društvo, stvarale određene tenzije, stjecali politički poeni, obmanjivalo građanstvo, zatomljivalo domoljublje, otvarale još nezacijeljene rane, stvarao nekontrolirani kaos, opći nered,totalna pomutnja koji će do kraja zatrti još onaj minimalni duh zajedništva nužno potreban za opstanak.

Bilo bi  za sve nas dobro, poželjno, učinkovito, pošteno i pravedno, da našu dalju i bližu povijest, jednom za svagda prepustimo znalcima, znanstvenicima – povjesničarima, kao i da odgoj i obrazovanje djece i mladeži prepustimo stručnjacima, koji će donijeti opće i posebne kurikulume tako da vrijede  barem četiri godine, na osnovi kojih bi se radili nastavni planovi i programi i pisali novi udžbenici ili napravili digitalni udžbenici, za stvarne potrebe, a ne za profit podobnih autora i „državnih“ izdavača.

Ankica Benček

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ministarstvo branitelja odbacuje kritike na rad Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja

Objavljeno

na

Objavio

S obzirom veliku zainteresiranost medija te učestale medijske napise i komentare kojima se insinuiraju nepravilnosti u radu Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja te se iznose neprovjereni podaci i proizvoljni zaključci, radi potpunog, istinitog i objektivnog informiranja hrvatske javnosti dužni smo reagirati i izvijestiti o sljedećem:

Vezano uz odluku Ministarstva hrvatskih branitelja temeljem zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu (NN 64/15) obavještavamo Vas kako je prema stanju spisa u predmetu M. K. utvrđeno da je zahtjev podnijet 3. lipnja 2016. putem opunomoćnika Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Splita. Uz zahtjev stranke priložena je preslika optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu. Drugi dokazi koji su mogli biti od utjecaja na davanje mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja, odnosno na odluku o priznavanju statusa žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i pripadajućih prava, nisu bili priloženi.

Podnositeljica zahtjeva nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju kao dokaz o proživljenom seksualnom zlostavljanju. Budući da podnositeljica zahtjeva ne živi u Republici Hrvatskoj, u postupku pred Povjerenstvom nije neposredno sudjelovala i nije postojala mogućnost uzimanja iskaza na okolnost događaja koji je bio osnova za podnošenje zahtjeva.

Povjerenstvo je na sjednici održanoj 12. siječnja 2017. raspravljalo o zahtjevu podnositeljice i dalo je negativno mišljenje. Ističemo kako je sastav Povjerenstva multidisciplinaran te je svih sedam članova Povjerenstva mišljenje donijelo jednoglasno. U konkretnom slučaju, u predmetu M. K. Povjerenstvo je raspravljalo u sastavu: dva diplomirana pravnika, dva doktora medicine specijalista psihijatrije, jedan specijalist kliničke psihologije, jedan doktor medicine specijalist infektologije i jedan doktor medicine specijalist ginekologije i porodništva.

Povjerenstvo djeluje kao stručno i neovisno tijelo, a ne kao političko tijelo kako to insinuiraju pojedini mediji u svojim senzacionalističkim objavama te daje mišljenje je li stranka žrtva seksualnog nasilja na temelju raspoložive medicinske i druge dokumentacije, a ne na temelju senzibiliteta ili emocija njegovih članova. Primarna je zadaća Povjerenstva, ako ne postoje činjenice i dokazi koji su utvrđeni u kaznenom postupku ili ako ne postoji pravomoćna sudska presuda donesena u postupku vezanom za počinjenje seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, objektivizirati prosudbu na temelju procjene iskaza uzetog od podnositelja zahtjeva kao i ostalih dostatnih elemenata, prvenstveno raspoložive vjerodostojne medicinske dokumentacije o posljedicama traumatskog događaja.

U postupku za ostvarivanje prava iz uvodno citiranog Zakona, Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja primjenjuju načelo rodne jednakosti i ravnopravnosti bez diskriminacije stranaka po bilo kojoj osnovi.

Temeljem nalaza i mišljenja Povjerenstva, Ministarstvo hrvatskih branitelja u predmetu M. K. donijelo je odluku/rješenje kojim je odbijen zahtjev podnositeljice. Protiv predmetnog rješenja tužbom je pokrenut upravni spor. Uz presliku tužbe Ministarstvu je dostavljena i presuda Županijskog suda u Splitu od 3. travnja
2017. Nedvojbeno je kako u trenutku raspravljanja Povjerenstva i donošenja odluke Ministarstva nije bilo presude u konkretnom slučaju. Napominjemo kako kazneni postupak još uvijek nije pravomoćno okončan te
ga ne možemo komentirati.

Stranka u upravnom postupku kojeg provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja nakon donošenja rješenja ima mogućnost ulaganja pravnog lijeka podnošenjem tužbe, što je M. K. iskoristila. Dakle, rješenje kojim je M. K. odbijena sa zahtjevom nije konačno.

Kako je u tijeku upravni spor u kojem je Ministarstvo stranka u postupku, nismo u mogućnosti komentirati njegov daljnji tijek. Nakon donošenja odluke nadležnog upravnog suda, Ministarstvo će odluku u cijelosti poštivati.

Budući da su dva sudska postupka u tijeku, senzacionalistički napisi koji su proteklih dana objavljeni u brojnim medijima mogu se tumačiti kao svojevrsni pritisak na rad sudova. Iznošenjem paušalnih navoda u svezi predmeta M. K., svojevoljnim tumačenjem procedura te kritiziranjem rješenja Ministarstva kao i stručnog mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja manipulira se javnošću.

U objavljenim novinarskim tekstovima spominje se kako je primjer nerješavanja zahtjeva M. K. pokazatelj manjka senzibiliteta Vlade RH prema civilima stradalnicima rata te kako je upitna profesionalnost i nepristranost članova Povjerenstva, uz osvrt kako se radi o najdelikatnijem primjeru politizacije i neprofesionalizma.

Ističemo kako Povjerenstvo nije osnovala Vlada Republike Hrvatske već je imenovanje članova i njihovih zamjenika, temeljem uvodno citiranog Zakona, u nadležnosti ministra hrvatskih branitelja. Ministar hrvatskih branitelja ne utječe na rad Povjerenstva, kao ni na njegove odluke.

Sve primjedbe i kritike upućene na rad Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja neutemeljene su i u potpunosti ih odbacujemo. Stručnost i kompetentnost članova Povjerenstva je neupitna i u svako vrijeme podliježu propitkivanju zainteresirane javnosti.

Vezano uz primjedbe o stanju (ne)rješavanja zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, obavještavamo Vas kako je do 22. studenoga 2017. Ministarstvo zaprimilo ukupno 213 zahtjeva, na temelju rada Povjerenstva donijelo je 202 rješenja, dok je preostalih 11 zahtjeva u postupku rješavanja.

Ministarstvo hrvatskih branitelja osuđuje svaki pokušaj manipulacije javnosti netočnim tvrdnjama, nepotpunim informacijama i neutemeljenim zaključcima te odbacuje svaku insinuaciju kako su u radu Povjerenstva odluke temeljene na bilo kojem obliku diskriminacije ili političkoj dimenziji. Povjerenstvo svakom zahtjevu pristupa nepristrano i stručno, nedvosmisleno primjenjujući zakonske odredbe prema najvišim profesionalnim standardima.

Ministarstvo hrvatskih branitelja

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Elizabeta Gojan u polupismenom komentaru branitelje nazvala “Ruljom”

Objavljeno

na

Objavio

U očekivanju nedjelje – “DAMIN” GAMBIT

Elizabeta Gojan je u polupismenom komentaru na Facebook zidu svoje kolegice Maje Sever napisala kako se Hrvatska radiotelevizija “povlađujući rulji odrekla svog čovjeka” jer se HRT javnim priopćenjem ogradila od stajališta Aleksandra Stankovića o “građanskom ratu u Hrvatskoj”:

“Samo ću napisati da tako to krene…odreknu se priopćenjem povlađujući rulji, oni koji trebaju stati, pod svaku cijenu, uz svog čovjeka…prošla to…zanimljivo, ne rješavaju to, po uzoru na premijera, kao unutarnju stvar…nego trkom u javnost, bauljajući po Ustavu floskulama… “ 

Nije mi sasvim jasno je li ona to “ruljom” nazvala nas gledatelje i pretplatnike Hrvatske radiotelevizije, ili samo hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i njihove udruge jer su javno izrazili svoje ogorčenje informativnim razgovorom Aleksandra Stankovića Nedjeljom u dva sa hrvatskim braniteljem Predragom Peđom Mišićem.

Naime samodopadno agresivni Stanković, uz stavljanje soli na ranu svog ‘nesretnog’ gosta kojemu se rođeni brat borio na strani agresorske JNA, a majka je otišla u Beograd), samo što ga nije vezao za radijator i čupao mu nokte ne bi li ga prisilio da prizna da je u Hrvatskoj zapravo bio “građanski rat”, komentirao je Mario Profaca.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari