Connect with us

Komentar

Zar je pandemija proglašena samo za one koji su blokirani i dužni, a ne i za one koji rade i priskrbljuju ne samo za sebe već i za Državu?

Objavljeno

on

Čitajući mišljenja i stavove različitih društvenih skupina ili pojedinaca vezano za uvijek aktualnu temu ovrha i blokiranih, a posebice u vrijeme pandemije te u vrijeme kada se bliži krajnji rok isteka moratorija na ovrhe, tim povodom izanalizirali smo sljedeće posebnosti koje bi mogle zaintrigirati svekoliku javnost sa Ivanom Marić, Voditeljicom pravnog odjela za sudsku naplatu – u jednoj tvrtci koja se bavi naplatom potraživanja.

Neki političari smatraju da se ovrhe trebaju provoditi po uzoru na pojedine europske zemlje, ali takvu usporedbu ne uzimaju kada je riječ o mjerama koje je hrvatska Vlada jedina primijenila u odnosu na ovrhe uvodeći šestomjesečni moratorij na provođenje ovrha za razliku od svih europskih zemalja koje to nisu niti pomislile učiniti.
Naime, druge europske zemlje niti su zaustavile procese provođenja ovrha, bar ne na ovoliko dugo razdoblje kao Hrvatska, niti su davale poticaje za očuvanja radnih mjesta i sl., osobito ne iz svojih državnih proračuna, nego, ako je i bilo neke pomoći, radilo se o sredstvima Europske Unije dobivenim za tu svrhu.

Posebice ovim pitanjima bavilo se nedavno u emisiji Otvoreno HRT-a gdje su govorili Ivan Malenica, ministar pravosuđa i uprave, Sarajko Baksa, Udruga Blokirani, Vinka Ilak, FINA, Zdenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka Nikola Grmoja i član saborskog Odbora za pravosuđe (Most).
Ministar Malenica je naglasio kako 18. listopada ističe moratorij na provedbu ovrha.

“U ovom procesu su nam najvažniji interesi ovršenih građana i njih smo saslušali. Zatražili smo od FINA-e podatak o broju ovrha i sukladno ćemo o tome donijeti odluku. Uzet ćemo u obzir egzistenciju ovršenika, ali i potrebe i potraživanje vjerovnika”, rekao je ministar.

Izjava predstavnika udruge Blokiranih Sarajka Bakse u Otvorenom kako je šestomjesečni zastoj s ovrhama ljudima koji su bili blokirani omogućio da rješavaju tekuće obveze ne umanjuje važnost obveza koje su ranije nastale. Očito je intencija Blokiranih da sve starije ovrhe nestanu, bilo da nastupi zastara, bilo da im se dugovi oproste kao da ih nikada nisu niti imali.

Povodom ove teme ali i izjave Sarajka Bakse Ivana Marić nam je odgovorila;

” Po tom modelu razvidno je da se sugerira onima koji imaju kreditne obveze prema bankama, telekomima, obveze za troškove kućanstva tj. režije da prestanu s redovnom otplatom svih svojih obveza i učlane se u Udrugu Blokirani. Naime, tim činom šalje se poruka – bit će nas puno više i bit ćemo puno jači i glasniji, te ćemo vjerojatno i uspjeti izboriti da nam svi oproste sve dugove unatoč tome što ćemo propasti i ostati dužni.
Potonje je i logično obzirom uzimajući od države, istu tu državu dovodi se do kolapsa pa uskoro neće nitko moći pomoći niti državi, a podredno niti blokiranima, nezaposlenima, umirovljenima, poduzetnicima…

Stoga, uporedo s COVID om -19 izvjesno je da nas lovi i pandemija ovrha!

Sukladno tome građanin koji spada u skupinu vječnog imatelja kredita počet će ozbiljno razmišljati o takvom načinu rješavanja svojih obveza jer će se s godinama sve više osjećati kao jedina „budala“ koja uredno plaća svoje kredite i račune, poreze i sl., dok država uvelike uvažava molbe, žalbe, prosvjede ugroženih, nemoćnih Blokiranih.
Naime, ako prestanu plaćati kredite i račune počet će im dolaziti opomene od banaka, telekoma, vodoopskrbe, plinare, HEP-a i sl. Vjerojatno mnogi od njih će pomisliti – pa što mi mogu? Vjerojatno neki će i pomisliti na svu sreću nemam auto, nemam vrijednih pokretnina, osim televizora starog 5 godina i laptop za on-line nastavu, suvlasnik sam jedine nekretnine zajedno sa suprugom, a imam i troje djece, pa ne bi me Država izbacila iz jedinog stana s obitelji na cestu, a osobito ne u zimskom periodu.

Možda neki se bave mišlju da bi mogli dati otkaz i biti na burzi te da im ta sredstva nitko ne može plijeniti, a može usput i raditi nešto „na crno“ te osnovati neku Udrugu. Ili ostati u radnom odnosu i otvoriti zaštićeni račun pa im u krajnjem slučaju mogu plijeniti do 1/3 plaće, u svakom slučaju manje nego što sada izdvaja za sve obveze. ”
Promišljamo li korak dalje nameće se pitanje – što ako svoje vjerovnike dovedu u situaciju da im ne mogu ništa? Da im nemaju što uzeti?

” Banke i teleoperateri pa i drugi vjerovnici vjerojatno će prodati sva njihova dugovanja tvrtkama koje se bave naplatom potraživanja, a njihov način rada je sljedeći;
Nakon što im raniji vjerovnici dostave Obavijest o prodaji dugovanja, ti novi vjerovnici prvo će im poslati Opomenu i poziv za plaćanje, pa će ih zvati svaki tjedan da plate dug ukoliko ne promijene broj telefona ili se jednostavno ne javljaju na nepoznate brojeve. Slat će im SMS koji neće niti pročitati. I tako nekoliko mjeseci. Zatim će vjerojatno pokrenuti ovrhu preko javnog bilježnika, a što im je, kako tvrde, uistinu krajnji potez obzirom na velike naknade Fina-e.

U tom slučaju mogu postupiti jedino na način da ulože prigovor te uđu u dugotrajan sudski postupak. Ako na kraju tog postupka i Sud donese presudu da je dužan platiti dug, opet im ne mogu ništa osim u krajnjem slučaju dugo godina plijeniti 1/3 plaće ili ništa ako odu na burzu.

Ako ne ulože prigovor i puste da ta ovrha postane pravomoćna i ovršna, završiti će kao i sa sudskom presudom.

No, sasvim je jasno na koji način brojni dužnici funkcioniraju ili bi mogli funkcionirati ali stoga imamo jedan ozbiljan problem, a taj je da, kakva god da jeste za mnoge ova država u njoj treba živjeti, kako mi svi tako i naša djeca, te ako ne želimo da i ona završi u dužničkom ropstvu Europske unije ili neke veće zapadne ili istočne sile nužno je probuditi svijest građana.

Postavlja se pitanje – zašto pojedinci smatraju da je „pravedno“ dio stanovništva osloboditi obveze plaćanja računa, režija, kredita?

” Zanimljiva je i činjenica kako je svaki drugi ovršenik dužan za telekomunikacije. Što bi značilo kako je mnoštvo dužnika koji nam svakodnevno iznose patetične izjave o teškom životu i dužničkom ropstvu, u realnom i činjeničnom pogledu na situaciju, dužno za raznorazne mobitele, tablete, tarife od XY GB interneta i XY minuta poziva i SMS-ova. Je li to nešto bez čega se ne može živjeti?

Ljudskost u čovjeku se mjeri u empatiji prema drugome čovjeku, u razumijevanju za slabije, nemoćnije, siromašnije. Međutim kako imati razumijevanja prema nepromišljenosti, neodgovornosti i bahatosti onih koji za sve svoje financijske odluke krive nekog drugog?

Odlukom da sve dok traje pandemija i moratorij na ovrhe kako je to predložio predstavnik Udruge Blokirani u nedavoj emisiji nameće se činjenica da onda i uredne platiše kredita i drugih obveza mogu čiste savjesti tražiti da ih se oslobodi plaćanja istih sve dok traje ta ista pandemija.

No, da bi mnogima situacija izgledala jasnije i osobnije možda treba promisliti što bi se dogodilo da jednog dana više ne budemo dužnici već vjerovnici? Kako bi bilo da netko osobno posudi nekome novce pa mu taj netko, jer je u teškoj životnoj situaciji ne može ili ne želi vratiti dug?

Možda bi sukladno tome trebali postupiti kako Evanđelje kaže: Oprosti do 7×77 ili poduzeti sve da se naplatite?

Pandemija je razotkrila krhkost sustava i poslovnog života a to se posebice odnosi na obrtnike, poduzetnike i fizičke osobe koje u zadnjih šest mjeseci nisu imali nikakvu mogućnost naplate svojih dospjelih potraživanja i nikakvu pravnu zaštitu za razliku od njihovih dužnika, a čije je poslovanje i opstojnost uvelike ugroženo, upravo zbog nemogućnosti naplate onoga što im pripada? Isti su dovedeni u situaciju da im preostaje jedino moliti svoje dužnike da im plate za već isporučenu robu ili usluge, a sve kako bi isplatili plaće svojim zaposlenicima, platili PDV državi, platili svojim dobavljačima.

Stoga, zar je pandemija proglašena samo za one koji su blokirani i dužni, a ne i za one koji rade i priskrbljuju ne samo za sebe već i za Državu?
Težili smo ka tome da kao država imamo poduzetnički interes i kretanje slobodnog kapitala zasnovanog na demokraciji i slobodi tržišta, doista nije jasno zašto bi neki bili u povlašenom položaju i kako bi se mogao nazvati takav režim?”

Što je to Ovršni zakon i čemu služi?

” Pravno gledano Ovršni zakon kakav god on bio ne čini niz socijalnih mjera niti mu je to intencija, već je to Zakon koji treba osigurati vjerovniku što bržu i efikasniju naplatu onoga što mu i pripada.

Sukladno tomu opravdano je da se uračunavaju i zakonske zatezne kamate i troškovi postupaka provedbe ovrhe onima koji su dužnici, ali svakako nije pravedno da osoba koja plaća svoje račune uredno i po dospijeću plaća isti iznos kao i onaj koji uvelike kasni sa plaćanjem tih istih računa.
U konačnici ostaje nam da sačekamo 18. listopad te da vidimo što će država odlučiti vezano za pandemijski moratorij kako bi građani mogli donijeti neke životno važne odluke: Plaćati i dalje uredno svoje kredite ili postati uredni član Blokiranih? ”, zaključila je Voditeljica pravnog odjela za sudsku naplatu, Ivana Marić.

Ante Rašić

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari