Pratite nas

Komentar

Zar Luka Modrić na vješalima nije govor mržnje?

Objavljeno

na

U slučaju jedne druge krvoločne fotke skočili su baš svi! Važni i prevažni bernardići i beljakići…

Tko je zaboravio, to je onaj Luka koji je najbolji nogometaš svijeta, prvi u povijesti koji je u istoj godini proglašen najboljim u četiri izbora (Svjetsko prvenstvo, UEFA, FIFA i Zlatna lopta).

Isti Luka najbolji je sportaš svijeta 2018. u izboru sportskih novinara (AIPS) te je dvaput izabran za najboljeg sportaša Hrvatske (HOO i Sportske novosti).

To je onaj Luka koji je kao kapetan vodio Hrvatsku do finala Svjetskog prvenstva i na kraju, kad prima pojedinačni trofej za najboljeg igrača u Moskvi, ima izraz najtužnijeg dečka na svijetu jer s momčadi ne može slaviti pobjedu u finalu, piše Mario Zorko/Sportske Novosti

Hrvatski narod, u domovini i dijaspori, slavi ga i ponosan je što je njegov sin, mali pastir s velebitskog krša i ratni izbjeglica, postao najbolji na svijetu, ali država kao institucija vlasti nešto je drugo.

To je isti onaj Luka Modrić kojeg je ta država razvlačila po sudovima stvarajući o njemu sliku kao o prevarantu, utajivaču, krivokletniku, isturivši ga kao optuženika na stup srama da ga se vrijeđa i udara, tjera iz reprezentacije i iz Hrvatske.

Sve DORH-ove optužbe protiv Modrića kasnije su odbačene, slučajno baš kad je postao najbolji na svijetu, jer država može što hoće: i tužiti i optužiti i sve odbaciti i zaboraviti.

Aktualni primjer državne moći ekspresna je reakcija na morbidnu objavu sina etabliranog člana vladajuće stranke na Facebooku. Nedozreli momak bahato je na svom profilu objavio glupu, primitivnu poruku s perverznom, krvoločnom fotografijom i suočio se sa zasluženom javnom osudom i policijskim privođenjem u roku od nekoliko sati.

Skočili baš svi

Sramotna fotomontaža koju je objavila facebook stranica “di su pare”

Podignuo se odmah cijeli državni aparat, od Vlade, policije i Državnog odvjetništva do opozicijskih političkh stranaka i marginalnih udruga koje su sve obilato financirane iz državnog proračuna i svoje postojanje opravdavaju upravo reagiranjima i priopćenjima za koje povod i nije naročito važan.

Unisono su skočili baš svi, i HDZ, SDSS, SDP, HNS, HSS, i svi važni i prevažni bernardići i beljakići, neki su odmah izrekli i primjerenu kaznu, tri godine zatvora, neki imperativno zatražili i osnivanje internetske policije.

Neki drugi bahati i priglupi momak možda će se toga prisjetiti kad mu padne na pamet na društvenim mrežama objaviti morbidnu poruku s ciljem da bilo koga ponizi i uvrijedi ili mu prijeti.

Prije samo pola godine, točno 14. lipnja 2018., na dan otvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, preko društvenih mreža lansirane su takve slične perverzije – nož pod vratom Luke Modrića i njegova kartonska fotografija u hrvatskom dresu na vješalima. Perverzni i priglupi primitivac koji ih je objavio nije sankcioniran niti ga je tko tražio. Šaljivdžija, što ćete, tko bi se bavio neslanim šalama i pošalicama.

Tko je zaboravio, te gnjusne fotografije i sad stoje na portalima – Net.hr drži ih pod naslovom “Procurile uznemirujuće fotografije”, RTL-ov portal Vijesti.rtl.hr drži ih uz objašnjenje u tekstu da je to “vrhunac neukusa navijačkog puka, bez obzira na njihovo nezadovoljstvo”, a portal Index.hr vispreno je zaključio da je “fotografija obješenog Modrića prikupila više od dvije tisuće lajkova”.

Na tom istom portalu, uzgred, stoji i “stručna analiza” nekog anal-itičara bukača da Modrić nije zaslužio baš nijednu pojedinačnu nagradu za 2018. godine, pa da nije bio ni najbolji igrač Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, a ima i anal-itičkih tekstova da je Modrić “najgora Zlatna lopta u povijesti” i slično…

Nisu to jedini portali koji su zadržali fotografije Modrića pod nožem i na vješalima pozivajući se na izvore, stranicu Di su pare? na Facebooku i profil Balkanski navijači na Instagramu. Žalosno je što su portali iz susjedstva te monstruozne fotografije puno oštrije opisali kao govor mržnje i kao prijetnje smrću nego hrvatski javni prostor, koji to smatra “pretjeranom navijačkom reakcijom”.

Otvoreni linč

I otada, od 14. lipnja 2018. do danas, nitko iz institucija pravne države, ni Vlada, DORH, MUP, ni HDZ, SDSS, SDP, HNS, HSS, ni svi glasni i preglasni bernardići i beljakići i svi koji su se već u srpnju 2018. dično naslikavali u kockastim dresovima nisu javno osudili ni reagirali ili pokrenuli bilo kakve istrage protiv “nepoznatog počinitelja”. Ne daj Bože da se bilo tko barem ispričao Modriću i njegovoj obitelji za širenje fotografija koje pozivaju na otvoreni linč.

Modrić s nožem pod vratom i na vješalima za svoju državu nije bio ni prijetnja ni govor mržnje.

Svi ti državni faktori mogu reći da nisu za te sramotne objave ni krivi ni dužni jer država i vlast mogu što hoće, i u pravu su tek utoliko da hrvatska država ni kriva ni dužna ima najboljeg nogometaša i sportaša svijeta.

Nije se pomučila da ga s velebitskog kamena usmjeri i omogući mu igranje nogometa, nije ni uložila u njega da se igrački i sportski razvija, pa što bi ga onda štitila kad mu stavljaju nož pod vrat i guraju na vješala?

To što su te fotografije i dalje javno dostupne neka svima koji su na tome brojali “lajkove” bude na ponos i diku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sabor – prazno kazalište u kojem glumci igraju neku svoju igru

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

U višestoljetnim vremenima stranih gospodara, s izuzetkom starojugoslavenskog i endehazijskog razdoblja, postojao je i djelovao Hrvatski sabor, održavajući i simbolički i praktički ideju hrvatske državnosti.

Narod pamti puno zanimljivih anegdota i događaja vezanih uz Sabor, od onog krvavog križevačkog 1397., kada je kralj Žigmund dao pogubiti bana Lackovića i cjelokupno plemstvo, koji ga htjedoše svrgnuti, preko povijesnog, prvog na narodnom jeziku govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog 1843. (do tada se u Saboru, kao i u crkvama, govorilo latinski) pa do „vritnjaka“ iliti udarca nogom u zadnjicu koji je 1885. zloglasnom Karolyu Khuenu Hedervaryju plasirao Josip Grižanić.

U Saboru su se sklapale i raskidale državno-pravne sveze. Krleža je na jednom mjestu primijetio da Hrvati svakih četrdesetak godina sklope neki savez pa se onda protiv njega bune, a Vesna Parun se zapitala: ako nam je domovina majka, zašto se tako često preudaje. Matoš je Sabor puno prije Viteza nazvao kokošinjcem, u kojemu se krčme nacionalni interesi.

Da nije bilo Mira Bulja i Milorada Pupovca, u povijest Sabora bio bi upisan još jedan događaj, ovaj put fizički obračun premijera i jednog zastupnika, s tko zna kakvim ishodom. Možda bismo, ne daj Bože, opet gledali reprizu slučaja Hedervary. Bulj i Pupovac su hrabro uz osobni rizik stali između zaraćenih strana i spriječili bratoubilački rat.

A prispodoba s kokošinjcem nikako ne stoji. Kad bi barem Sabor to bio? Primjerenija je usporedba s praznim kazalištem i pozornicom na kojoj su spušteni zastori, iza kojih glumci igraju neku svoju igru koja ne zanima nikoga osim njih samih.

Tamo se donosi, prepisuje i usklađuje mali milijun zakona. Tamo caruje neodgovornost prvog reda. Dobro plaćeni zastupnici ne osjećaju čak ni prisustvovanje sjednicama kao svoju obvezu. U njihovim nastupima dominira neobrazovanost i duhovitost na razini male djece.

Dok su vladajući uvijek spremni odbiti svaki, pa i najkonstruktivniji prijedlog oporbe, dotle oporba djeluje po principu – što gore to bolje, radujući se svakom neuspjehu bez imalo interesa za opće dobro. Prema biračima zastupnici iskazuju krajnji prijezir, osjećajući kako ih je sam Bog postavio na to uzvišeno mjesto, a ne narod svojim glasovima.

Otuda trgovanje mandatima. Njihov Bog je obično šef stranke koji ih stavlja na listu po principu lojalnosti i dodvorništva i kojega su uvijek i u svemu spremni podržati. Promjena takvog stanja vodi putem radikalnih izmjena izbornog zakona, za što, međutim, nitko osim naroda nije zainteresiran.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Beljak HSS pretvorio u crvenije od svega crvenog

Objavljeno

na

Objavio

Vijest glasi: “Zakopajmo sjekire, evo vam ruka – rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na sjednici Glavnog odbora stranke pružajući ruku zastupnici HSS-a Ani-Mariji Petin, nakon čega se ona, kaže nam izvor blizak Beljaku, digla i napustila sjednicu, naravno ne uzvrativši rukovanje.

S njom je sjednicu Glavnog odbora napustilo još nekoliko HSS-ovaca, nakon čega su zatražili ostavku predsjednika HSS-a Beljaka.”

Beljakova ostavka – koja nemoguća i nelogična sintagma! Sadašnji predsjednik HSS-a čisti stranku od svih koji su u njoj nešto značili, koji su je simbolizirali i izražavali njezinu političku, pučku i kršćansku bit.

Stvara stranku kakvu želi, vrlo uspješno, a nitko ostavku ne podnosi zbog uspjeha.

Tradicijski HSS utemeljen na narodskim i narodnim vrijednostima pretvorio je u stranku liberalniju od svih liberalnih i crveniju od svih crvenih. A pri tom se služi milovanjem svojih političkih protivnika biranim riječima od kojih obuzima jeza.

Ali bar u nečemu HSS slijedi Stjepana Radića koji je rekao: “Kad je čovjek na umoru, onda je blizu Boga, a kad je u zatvoru, onda je blizu svome narodu”.

A takva bliskost s narodom živi i danas, u onima koji se bore za narod dobivajući uvjetni zatvor zbog provala u automobile.

Milan Ivkošić / VL

 

Beljak iz HSS-a izbacio Zvonka Pongraca predsjednika HSS-a OBŽ i Regije Slavonija

 

 

 

Pobuna u HSS-u: Dio članova Glavnog odbora HSS-a zatražio ostavku Beljaka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari