Pratite nas

Komentar

Zar Luka Modrić na vješalima nije govor mržnje?

Objavljeno

na

U slučaju jedne druge krvoločne fotke skočili su baš svi! Važni i prevažni bernardići i beljakići…

Tko je zaboravio, to je onaj Luka koji je najbolji nogometaš svijeta, prvi u povijesti koji je u istoj godini proglašen najboljim u četiri izbora (Svjetsko prvenstvo, UEFA, FIFA i Zlatna lopta).

Isti Luka najbolji je sportaš svijeta 2018. u izboru sportskih novinara (AIPS) te je dvaput izabran za najboljeg sportaša Hrvatske (HOO i Sportske novosti).

To je onaj Luka koji je kao kapetan vodio Hrvatsku do finala Svjetskog prvenstva i na kraju, kad prima pojedinačni trofej za najboljeg igrača u Moskvi, ima izraz najtužnijeg dečka na svijetu jer s momčadi ne može slaviti pobjedu u finalu, piše Mario Zorko/Sportske Novosti

Hrvatski narod, u domovini i dijaspori, slavi ga i ponosan je što je njegov sin, mali pastir s velebitskog krša i ratni izbjeglica, postao najbolji na svijetu, ali država kao institucija vlasti nešto je drugo.

To je isti onaj Luka Modrić kojeg je ta država razvlačila po sudovima stvarajući o njemu sliku kao o prevarantu, utajivaču, krivokletniku, isturivši ga kao optuženika na stup srama da ga se vrijeđa i udara, tjera iz reprezentacije i iz Hrvatske.

Sve DORH-ove optužbe protiv Modrića kasnije su odbačene, slučajno baš kad je postao najbolji na svijetu, jer država može što hoće: i tužiti i optužiti i sve odbaciti i zaboraviti.

Aktualni primjer državne moći ekspresna je reakcija na morbidnu objavu sina etabliranog člana vladajuće stranke na Facebooku. Nedozreli momak bahato je na svom profilu objavio glupu, primitivnu poruku s perverznom, krvoločnom fotografijom i suočio se sa zasluženom javnom osudom i policijskim privođenjem u roku od nekoliko sati.

Skočili baš svi

Sramotna fotomontaža koju je objavila facebook stranica “di su pare”

Podignuo se odmah cijeli državni aparat, od Vlade, policije i Državnog odvjetništva do opozicijskih političkh stranaka i marginalnih udruga koje su sve obilato financirane iz državnog proračuna i svoje postojanje opravdavaju upravo reagiranjima i priopćenjima za koje povod i nije naročito važan.

Unisono su skočili baš svi, i HDZ, SDSS, SDP, HNS, HSS, i svi važni i prevažni bernardići i beljakići, neki su odmah izrekli i primjerenu kaznu, tri godine zatvora, neki imperativno zatražili i osnivanje internetske policije.

Neki drugi bahati i priglupi momak možda će se toga prisjetiti kad mu padne na pamet na društvenim mrežama objaviti morbidnu poruku s ciljem da bilo koga ponizi i uvrijedi ili mu prijeti.

Prije samo pola godine, točno 14. lipnja 2018., na dan otvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, preko društvenih mreža lansirane su takve slične perverzije – nož pod vratom Luke Modrića i njegova kartonska fotografija u hrvatskom dresu na vješalima. Perverzni i priglupi primitivac koji ih je objavio nije sankcioniran niti ga je tko tražio. Šaljivdžija, što ćete, tko bi se bavio neslanim šalama i pošalicama.

Tko je zaboravio, te gnjusne fotografije i sad stoje na portalima – Net.hr drži ih pod naslovom “Procurile uznemirujuće fotografije”, RTL-ov portal Vijesti.rtl.hr drži ih uz objašnjenje u tekstu da je to “vrhunac neukusa navijačkog puka, bez obzira na njihovo nezadovoljstvo”, a portal Index.hr vispreno je zaključio da je “fotografija obješenog Modrića prikupila više od dvije tisuće lajkova”.

Na tom istom portalu, uzgred, stoji i “stručna analiza” nekog anal-itičara bukača da Modrić nije zaslužio baš nijednu pojedinačnu nagradu za 2018. godine, pa da nije bio ni najbolji igrač Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, a ima i anal-itičkih tekstova da je Modrić “najgora Zlatna lopta u povijesti” i slično…

Nisu to jedini portali koji su zadržali fotografije Modrića pod nožem i na vješalima pozivajući se na izvore, stranicu Di su pare? na Facebooku i profil Balkanski navijači na Instagramu. Žalosno je što su portali iz susjedstva te monstruozne fotografije puno oštrije opisali kao govor mržnje i kao prijetnje smrću nego hrvatski javni prostor, koji to smatra “pretjeranom navijačkom reakcijom”.

Otvoreni linč

I otada, od 14. lipnja 2018. do danas, nitko iz institucija pravne države, ni Vlada, DORH, MUP, ni HDZ, SDSS, SDP, HNS, HSS, ni svi glasni i preglasni bernardići i beljakići i svi koji su se već u srpnju 2018. dično naslikavali u kockastim dresovima nisu javno osudili ni reagirali ili pokrenuli bilo kakve istrage protiv “nepoznatog počinitelja”. Ne daj Bože da se bilo tko barem ispričao Modriću i njegovoj obitelji za širenje fotografija koje pozivaju na otvoreni linč.

Modrić s nožem pod vratom i na vješalima za svoju državu nije bio ni prijetnja ni govor mržnje.

Svi ti državni faktori mogu reći da nisu za te sramotne objave ni krivi ni dužni jer država i vlast mogu što hoće, i u pravu su tek utoliko da hrvatska država ni kriva ni dužna ima najboljeg nogometaša i sportaša svijeta.

Nije se pomučila da ga s velebitskog kamena usmjeri i omogući mu igranje nogometa, nije ni uložila u njega da se igrački i sportski razvija, pa što bi ga onda štitila kad mu stavljaju nož pod vrat i guraju na vješala?

To što su te fotografije i dalje javno dostupne neka svima koji su na tome brojali “lajkove” bude na ponos i diku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica: Današnja odluka konačna je presuda jednom od glavnih ideologa i izvršitelja velikosrpske politike

Objavljeno

na

Objavio

Presuda Radovanu Karadžiću ne može vratiti u život desetke tisuća žrtava i ublažiti bol njihovih obitelji, no mora poslužiti kao trajna opomena o pogubnosti velikorpske politike, poručila je u srijedu hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić pravomoćno je u srijedu osuđen na doživotni zatvor za genocid i ratne zločine u BiH.

Time je Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT), nasljednik ICTY-ja povećao Karadžićevu prvostupanjsku kaznu koja je iznosila 40 godina zatvora,

“Današnja odluka konačna je presuda jednom glavnih ideologa i izvršitelja velikosrpske politike, koja se nije ustručavala genocida i drugih najtežih međunarodnih zločina protiv Hrvata i Bošnjaka u cilju stvaranja tzv. velike Srbije”, priopćila je hrvatska predsjednica.

“Presuda ne može vratiti u život desetke tisuća žrtava i ublažiti bol njihovih obitelji i preživjelih, no mora poslužiti kao trajna opomena o pogubnosti te politike”, zaključila je Grabar-Kitarović.

(Hina)

 

Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hoće li ‘avet s Durmitora’ dobiti zasluženu kaznu?

Objavljeno

na

Objavio

Za svoju pjesmu “Siđimo u gradove da bijemo gadove”, Radovan Karadžić je 1994. godine dobio nagradu “Risto Ratković” koja se u okviru “Ratkovićevih večeri poezije” dodjeljuje u Bijelom Polju (Crna Gora) od 1973. godine.

Tako su Radovanovi zemljaci (jer on je porijeklom Crnogorac) počastili svoga idola tom “međunarodnom književnom nagradom” i to simbolično i “prigodno”, baš za pjesmu koja veliča razaranje i uništavanje gradova, što dovoljno govori i o “Aveti s Durmitora” i o njegovim sljedbenicima i obožavateljima.

Podsjetimo, događalo se to u vrijeme dok su diljem Bosne i Hercegovine tekli potoci krvi, a Sarajevo prolazilo svoje najteže dane u povijesti. U ovom je gradu za vrijeme opsade koja je trajala puna 44 mjeseca, ubijeno ili umrlo od posljedica rata oko 14.000 osoba (od čega 5.604 civila među kojima je bilo 643 djeteta), dok je ranjeno oko 56.000. Među smrtno stradalim civilima 70% je muslimana – Bošnjaka, 20% Srba, 8% Hrvata, te 2% građana drugih nacionalnosti.

Dakle, srpski je agresor koji je okružio grad i skoro pune 4 godine ga razarao s okolnih brda, u njemu tijekom opsade ubio i 1.133 Srba. I to nešto govori o naravi i stupnju okrutnosti i bešćutnosti s kojom se nastupalo u cilju stvaranja “srpske države” na tlu Bosne i Hercegovine.

No, Sarajevo je samo jedan od masovnih zločina za koje je odgovoran krvnik kojemu se upravo danas treba izreći pravomoćna presuda pred “Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove” u Den Haagu.

Optužnica protiv njega podignuta je od strane Tužiteljstva ICTY-a 1995. godine, od 1996. do 2008. godine bio je u bijegu, a uhićen je u Srbiji 21. prosinca 2008. godine, nakon što se dulje vrijeme skrivao iza identiteta “dr. Dabića” i čak javno nastupao, što tajne službe Srbije navodno “nisu znale”. Suđenje je započelo 31. lipnja 2008., a 24. ožujka 2016. godine u prvostupanjskom postupku osuđen je na 40 godina zatvora.

Sa svojim suradnicima (Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem, Momčilo Krajišnikom, Ratkom Mladićem i drugima), poremećeni psihijatar, predsjednik i utemeljitelj SDS-a, prvi predsjednik genocidne tvorevine “republike srpske” i “vrhovni zapovjednik” njezine paravojske (“VRS”) Radovan Karadžić, sve je učinio kako bi po nalozima Beograda odradio Bosnu i Hercegovinu etnički očistio od muslimana-Bošnjaka, Hrvata i drugih nacija i tako je pretvorio u dio buduće “Velike Srbije”. Tim projektom genocida i etničkog čišćenja, uz nezapamćene masakre i masovne zločine što su ih provodili njegova paravojska, četnici i “dobrovoljci”, on je sebe uvrstio u red najvećih zločinaca XX stoljeća.

Od ukupno 104.732 žrtve koliko ih je tijekom rata u BiH (1992-’95.) bilo (prema podacima Demografskog odjela Ured tužitelja MKSJ u Den Haagu iz 2010. godine), oko 80% su uzrokovali Srbi koji su do jeseni 1994. godine osvojili preko 70% BiH, od čega su velike dijelove etnički očistili, uz masovne zločine (počevši od Ravnog i Sarajeva preko Kupresa, Posavine, Višegrada, Srebrenice i mnogih drugih mjesta). S etnički očišćenih prostora protjerali su blizu 2 milijuna muslimana-Bošnjak i Hrvata.

Za zla što ih je počinio Radovan Karadžić, prave kazne nema.

No, nadajmo se da će žrtve i njihovi potomci ipak dobiti kakvu-takvu zadovoljštinu.

Bilo bi to jako važno i zbog budućnosti ljudi koji će nastaviti živjeti na prostorima BiH, koje god nacije i vjere bili.

“Republike Srpska” je zločinačka tvorevina nastala genocidom i okupana krvlju nevinih – i tu istinu ne smijemo zaboraviti.

To moraju znati i svi oni koji danas slave ovog zločinca nad zločincima, nastavljaju njegovu ideologiju i zagovaraju nove ratove.

Zločin je pitanje svih pitanja – a odnos prema zločinima i zločincima pokazatelj zrelosti jednog naroda, njegovog civilizacijskog dosega i spremnosti suočavanja s prošlošću. Bez toga – bez elementarne pravde i istine, mira i normalnog života u BiH i njezinom susjedstvu nema.

Ako je kod sudaca koji odlučuju o krivnji “Aveti s Durmitora” ili “Krvniku s Pala” ostalo još barem malo časti i osjećaja za pravdu, izricanje najteže kazne ne bi smjelo biti upitno.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudova danas će izreći pravomoćnu presudu Karadžiću

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari