Pratite nas

Komentar

Zar Luka Modrić na vješalima nije govor mržnje?

Objavljeno

na

U slučaju jedne druge krvoločne fotke skočili su baš svi! Važni i prevažni bernardići i beljakići…

Tko je zaboravio, to je onaj Luka koji je najbolji nogometaš svijeta, prvi u povijesti koji je u istoj godini proglašen najboljim u četiri izbora (Svjetsko prvenstvo, UEFA, FIFA i Zlatna lopta).

Isti Luka najbolji je sportaš svijeta 2018. u izboru sportskih novinara (AIPS) te je dvaput izabran za najboljeg sportaša Hrvatske (HOO i Sportske novosti).

To je onaj Luka koji je kao kapetan vodio Hrvatsku do finala Svjetskog prvenstva i na kraju, kad prima pojedinačni trofej za najboljeg igrača u Moskvi, ima izraz najtužnijeg dečka na svijetu jer s momčadi ne može slaviti pobjedu u finalu, piše Mario Zorko/Sportske Novosti

Hrvatski narod, u domovini i dijaspori, slavi ga i ponosan je što je njegov sin, mali pastir s velebitskog krša i ratni izbjeglica, postao najbolji na svijetu, ali država kao institucija vlasti nešto je drugo.

To je isti onaj Luka Modrić kojeg je ta država razvlačila po sudovima stvarajući o njemu sliku kao o prevarantu, utajivaču, krivokletniku, isturivši ga kao optuženika na stup srama da ga se vrijeđa i udara, tjera iz reprezentacije i iz Hrvatske.

Sve DORH-ove optužbe protiv Modrića kasnije su odbačene, slučajno baš kad je postao najbolji na svijetu, jer država može što hoće: i tužiti i optužiti i sve odbaciti i zaboraviti.

Aktualni primjer državne moći ekspresna je reakcija na morbidnu objavu sina etabliranog člana vladajuće stranke na Facebooku. Nedozreli momak bahato je na svom profilu objavio glupu, primitivnu poruku s perverznom, krvoločnom fotografijom i suočio se sa zasluženom javnom osudom i policijskim privođenjem u roku od nekoliko sati.

Skočili baš svi

Sramotna fotomontaža koju je objavila facebook stranica “di su pare”

Podignuo se odmah cijeli državni aparat, od Vlade, policije i Državnog odvjetništva do opozicijskih političkh stranaka i marginalnih udruga koje su sve obilato financirane iz državnog proračuna i svoje postojanje opravdavaju upravo reagiranjima i priopćenjima za koje povod i nije naročito važan.

Unisono su skočili baš svi, i HDZ, SDSS, SDP, HNS, HSS, i svi važni i prevažni bernardići i beljakići, neki su odmah izrekli i primjerenu kaznu, tri godine zatvora, neki imperativno zatražili i osnivanje internetske policije.

Neki drugi bahati i priglupi momak možda će se toga prisjetiti kad mu padne na pamet na društvenim mrežama objaviti morbidnu poruku s ciljem da bilo koga ponizi i uvrijedi ili mu prijeti.

Prije samo pola godine, točno 14. lipnja 2018., na dan otvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, preko društvenih mreža lansirane su takve slične perverzije – nož pod vratom Luke Modrića i njegova kartonska fotografija u hrvatskom dresu na vješalima. Perverzni i priglupi primitivac koji ih je objavio nije sankcioniran niti ga je tko tražio. Šaljivdžija, što ćete, tko bi se bavio neslanim šalama i pošalicama.

Tko je zaboravio, te gnjusne fotografije i sad stoje na portalima – Net.hr drži ih pod naslovom “Procurile uznemirujuće fotografije”, RTL-ov portal Vijesti.rtl.hr drži ih uz objašnjenje u tekstu da je to “vrhunac neukusa navijačkog puka, bez obzira na njihovo nezadovoljstvo”, a portal Index.hr vispreno je zaključio da je “fotografija obješenog Modrića prikupila više od dvije tisuće lajkova”.

Na tom istom portalu, uzgred, stoji i “stručna analiza” nekog anal-itičara bukača da Modrić nije zaslužio baš nijednu pojedinačnu nagradu za 2018. godine, pa da nije bio ni najbolji igrač Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, a ima i anal-itičkih tekstova da je Modrić “najgora Zlatna lopta u povijesti” i slično…

Nisu to jedini portali koji su zadržali fotografije Modrića pod nožem i na vješalima pozivajući se na izvore, stranicu Di su pare? na Facebooku i profil Balkanski navijači na Instagramu. Žalosno je što su portali iz susjedstva te monstruozne fotografije puno oštrije opisali kao govor mržnje i kao prijetnje smrću nego hrvatski javni prostor, koji to smatra “pretjeranom navijačkom reakcijom”.

Otvoreni linč

I otada, od 14. lipnja 2018. do danas, nitko iz institucija pravne države, ni Vlada, DORH, MUP, ni HDZ, SDSS, SDP, HNS, HSS, ni svi glasni i preglasni bernardići i beljakići i svi koji su se već u srpnju 2018. dično naslikavali u kockastim dresovima nisu javno osudili ni reagirali ili pokrenuli bilo kakve istrage protiv “nepoznatog počinitelja”. Ne daj Bože da se bilo tko barem ispričao Modriću i njegovoj obitelji za širenje fotografija koje pozivaju na otvoreni linč.

Modrić s nožem pod vratom i na vješalima za svoju državu nije bio ni prijetnja ni govor mržnje.

Svi ti državni faktori mogu reći da nisu za te sramotne objave ni krivi ni dužni jer država i vlast mogu što hoće, i u pravu su tek utoliko da hrvatska država ni kriva ni dužna ima najboljeg nogometaša i sportaša svijeta.

Nije se pomučila da ga s velebitskog kamena usmjeri i omogući mu igranje nogometa, nije ni uložila u njega da se igrački i sportski razvija, pa što bi ga onda štitila kad mu stavljaju nož pod vrat i guraju na vješala?

To što su te fotografije i dalje javno dostupne neka svima koji su na tome brojali “lajkove” bude na ponos i diku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Kad vam je već toliko stalo do zaštite manjina, provodite zakon i uhitite ratne zločince i silovatelje

Objavljeno

na

Objavio

U IME UBIJENOG GRADA

Mislio sam, vjerovao, nadao se da je to završena priča.
Osuđen kao i mnogi drugi zbog razbijene ploče s ćiriličnim natpisom na policijskoj postaji sad već davne 2014.

Grad je polako počeo disati, nakon svih nedaća, nesreća, zločina srbočetnika koje su se dogodile.
Tisuće ubijenih, silovanih i prognanih.

Ustavni sud donosi skandaloznu odluku. Znamo tko bira suce.
Ne poštujući volju građana, ne poštujući žrtvu.

Kad vam je toliko stalo do zaštite manjina, pa poštujte volju istih.
Kao pripadnik srpske nacionalne manjine ja osobno i većina mojih sunarodnjaka odričemo se svih ustavnih prava kao manjina.
Ne stavljajte nam teret koji ne želimo. Ne želim suživot, želim život.

Grad koji se u zadnjih nekoliko godina pretvorio u mjesto ugodnog življenja na čelu sa Ivanom Penavom i Marijanom Pavličekom svojim nakaradnim zakonima vraćate u 91.

Kad vam je već toliko stalo do zaštite manjina, provodite zakon i pohapsite ratne zločince i silovatelje. Pustite nas u ime Boga da živimo.

Pohapsite zločince sa Ovčare, Škabrnje……
Krijući se iza nakaradnog zakona ubijate ovaj narod po tko zna koji put.

Zatočili ste ionako ubijen grad u vaše zakone.
Ali nemojte misliti da će vam proći.
Niti jedno slovo niti jedna ploča neće biti postavljena.

Čak mislim da ste svjesni toga na ovaj način prikrivate vaše prljave rabote, pokradene milijarde kuna.
Krast možete novac. Dušu ovog napaćenog krvlju natopljenog grada nećete.

NIKADA VIŠE “GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA”
Nama ste mladost uzeli. Mojoj Dunji i drugoj djeci nećete

 

PENAVA: Sa zebnjom gledam što će se dogoditi ako dođe do erupcije nezadovoljstva građana

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predsjednica o povijesnom finalu SP-a: Bila sam iznimno ponosna. Svijet je prepoznao jedinstvo hrvatske reprezentacije

Objavljeno

na

Objavio

Suzdržanost je dobra za diplomaciju, ali tog dana, tamo na stadionu, pokazala sam i podijelila svoje osjećaje, i osjećaje naše momčadi. Toga me nije sram. Hrvatska u tom finalu nije samo ‘izgubila’, inače ne volim tu riječ, a posebno u ovom slučaju, jer momci su osvojili drugo mjesto i za nas ostali pobjednici.

Uvijek kad sam na tribinama i navijam za našu nacionalnu vrstu, nosim dres, a tako je bilo i u Moskvi u svečanoj loži. To sam najavila i domaćinima i Fifi i nitko nije prigovarao zbog toga, baš suprotno. Dresom sam, između ostalog, našim reprezentativcima željela poručiti: ‘Momci, vjerujem u vas i vašu pobjedu’.

Dramatičan finale, nabijen emocijama gledala sam iz svečane lože u društvu ruskog predsjednika Vladimira Putina, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i šefa Fife Giannija Infantina. Čini mi se da je i za njih kao i za mene Hrvatska bila glavna priča Svjetskog prvenstva, zbog našeg jedinstva i timskog duha.

Tijekom utakmice bili smo dobro i složno društvo.

Predsjednik Macron i ja čestitali smo jedan drugome na golovima. Doista je prevladao sportski duh.

Tog smo dana inače općenito svi bili pomalo nervozni.

Utakmica je bila poput tobogana smrti, i nakon nje bili smo istovremeno i tužni i ponosni. Jer malo tko je vjerovao da ćemo uopće ući u finale, a na kraju Hrvatska je bila ta zemlja koja je obilježila prvenstvo, rekla je predsjednica za Jutarnji list.

Sjećam se brojnih detalja – na jutarnjem charter letu za Moskvu snimili smo poruku na ruskom jeziku i pozvali ruske navijače da navijaju za Hrvatsku. Sa mnom su putovali i suprug i djeca na naš vlastiti račun. Nakon službenog susreta s Putinom u popodnevnim satima sam uspjela otići do hotela u kojem je odsjela reprezentacija i tamo sam porazgovarala i s izbornikom Dalićem.

Ja osobno, a vjerujem i svi Hrvati diljem svijeta, osjećali su ogroman ponos nakon ove utakmice jer su naši igrači, osim talenta i sportskog duha, pokazali kako se voli svoja zemlja, a svoja srca ostavili su na terenu. I kakav god rezultat bio na kraju, kad ovako srčano i pošteno igrate, na kraju slavite sa svojim narodom.

Sjećam se da su mi tamo dolje na terenu, kad je krenula svečanost podjele medalja, igrači prilazili tužnih lica. Kroz glavu mi je prošlo da smo neopravdano tužni jer u istom trenutku cijela Hrvatska je slavila njihovo postignuće. Nije se bez razloga diljem svijeta pronijela izreka: ‘Francuzi su osvojili Svjetsko prvenstvo, a Hrvati srca cijeloga svijeta’ pronijela se širom svijeta.

Protokol je nalagao da se krene na pobjednički podij, a onda je krenuo pljusak, kao da su i nebesa proplakala. U tom trenutku gledam Luku Modrića, u rukama drži pokal za najboljeg igrača svijeta, ali u očima mu vidim da bi ga odmah zamijenio za momčadski pokal koji je otišao Francuzima. Kao pravi sportaši, iako su osvojili srebro u najpopularnijem sportu na svijetu, igrači se nisu mogli veseliti porazu.

Zamolila sam Putina, Macrona i Infantina da odemo u svlačionice čestitati objema ekipama. Nakon one famozne kiše na terenu još su nas Francuzi zalili šampanjcem. Skandirali su ‘Croatie, Croatie’.

Bila sam iznimno ponosna. Svijet je prepoznao jedinstvo hrvatske reprezentacije, skromne i ponizne igrače koje je njihov izbornik vodio kao tim, što je na ovom prvenstvu prevladalo nad momčadima koje su se sastojale od pojedinačnih zvijezda.

Igrači su pokazali da nije bitno što smo mala zemlja i da sve možemo ako nam profesionalnost, poniznost i izgaranje za svoju zemlju postanu prioritet i nesporna vrijednost.

Možda nismo dovoljno dobro iskoristili uspjeh naših nogometaša kao zemlja. Iako Hrvatsku ne treba gledati samo kroz sport jer ona je mnogo više od toga, u Rusiji smo pokazali koliko smo posebni i to je bio dobar trenutak da shvatimo kako je krajnji trenutak da počnemo pričati o sebi i predstavljati se onako kako je primjereno i potrebno, a ne onako kako to žele drugi.

Stoga sam okupila neke od naših ponajboljih stručnjaka kako bismo pronašli najbolji način stvaranja prepoznatljivog imidža kojim bismo ojačali svoju poziciju u odnosu na druge države i u međunarodnim odnosima u cijelosti, a posebno u odnosu na one države koje su nam izravni konkurenti u područjima u kojima se želimo isticati. Smatrala sam kako moramo iskoristiti trenutak svjetskog interesa i pozitivnih dojmova za Hrvatsku koje imamo nakon Svjetskog prvenstva u nogometu.

U svim susretima, od onih sa svjetskim državnicima do ‘običnih’ ljudi na ulici, shvatila sam koliko je naš nastup na Svjetskom prvenstvu pomogao da percepcija o Hrvatskoj bude pozitivna. Taj uspjeh i sve druge uspjehe, ne samo sportaša, moramo pretvarati u trajnu pozitivnu sliku i graditi vlastito samopouzdanje.

 

Dan zajedništva, ponosa i sreće u znak sjećanja na nogometni uspjeh

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari