Pratite nas

Religija i Vjera

Zaruke Blažene Djevice Marije sa sv. Josipom

Objavljeno

na

Danas slavimo spomendan Gospinih zaruka sa sv. Josipom. On je biblijski utemeljen jer sv. Matej piše: “S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom” (Mt 1,18)

[ad id=”93788″]

Približava se punina vremena. Osoba predodređena da bude Božja Majka još uvijek nije svjesna svoje buduće uloge. Marija je sada mlada žena, a Sveto joj je Trojstvo pripremilo sveti brak kako bi čuvalo njezino djevičanstvo. Sin Božji koji je postao čovjekom, Izraelov Mesija i Otkupitelj svijeta, rodit će se i stasati u obitelji.

Sve indicije upućuju na činjenicu da su roditelji Blažene Djevice Marije već pokojni. Marija je najvjerojatnije živjela u domu svog rođaka, koji je o njoj vodio brigu. Napunivši godine kad je u Izraelu bio običaj da mlada djevojka stupi u brak – oko 15 godina – glava njezine skrbničke obitelji, preuzimajući ulogu Marijina oca, dogovorio joj je brak s Josipom, zanatlijom iz Nazareta.

Evanđelja donose samo nekolicinu podataka o Marijinu zaručniku. Znamo da je i on bio iz kuće Davidove te da je bio pravednik (Mt 1:19) – to jest da je bio čovjek koji uživa u Zakonu Gospodnjemu, o Zakonu njegovu misli dan i noć (Ps 1:2). Liturgija na njega primjenjuje ove nadahnute riječi: K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski (Ps 91[92]:13).

Evanđelje sv. Luke govori nam o tome kada je arkanđeo Gabrijel donio Božju poruku Mariji da će začeti sina, a ona je odgovorila: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1:34) Marijin odgovor, tek što je bila zaručena s Josipom iz Nazareta, ima samo jedno objašnjenje: Marija je bila čvrsto odlučila zauvijek ostati djevica. Nikakav ljudski motiv nije mogao opravdati tu odluku – vrlo rijetku onih dana. Svaka izraelska djevojka – još i više ako je pripadala potomstvu Davidovu – čuvala je u svom srcu nadu da će roditi Mesiju. U Marijinoj čvrstoj odluci Crkvena tradicija vidi plod izvanrednog nadahnuća Duha Svetoga, koji ju je pripremao da postane Majka Božja. Isti Duh ju je također vodio čovjeku koji je trebao biti njezin djevičanski zaručnik.

Mi ne znamo kako su se Marija i Josip susreli. Ako je Marija, što je vrlo vjerojatno, također živjela u Nazaretu, u malom selu u Galileji, oni su se već prije mogli susretati. Marija je morala obavijestiti Josipa o svojoj namjeri da ostane djevica. Josip, pripremljen od Duha Svetoga, morao je u tom otkrivenju osjetiti glas Neba. Najvjerojatnije je i on također osjetio unutarnji poziv da se posveti Gospodinu i dušom i tijelom. Nije moguće zamisliti sklad koji je sjedinio ta dva srca, unutarnji mir koji je izvirao u njihovim dušama nakon zaruka.

Sve o prizoru Marijina života duboko je nadnaravno, ali i duboko ljudski. Sama jednostavnost, koja je svojstvena božanskim stvarnostima, objašnjava pobožne priče koje su ubrzo nastale o zarukama Marije i Josipa – ispunjene čudesnim događajima ovjekovječenima u slikarstvu i književnosti. Prema tim je izvorima, kada je Marija napunila dob da stupi u brak, Bog čudesno pokazao svećenicima u jeruzalemskome Hramu i svim ljudima čovjeka kojega je izabrao da bude Marijin zaručnik.

Prave su činjenice morale biti znatno jednostavnije. Ceremonija zaruka najvjerojatnije je bila održana u Nazaretu. Kada je Marijina obitelj postigla dogovor s Josipom, održalo se zaručničko slavlje koje je, prema Mojsijevu Zakonu, imalo isti učinak kao i vjenčanje. Nakon što je proteklo neko vrijeme, mladoženja je trebao dovesti mladu u svoj dom. I za vrijeme tog razdoblja zbilo se Navještenje.

Marijine zaruke s Josipom imaju veliku važnost u njezinu životu. Josip je bio potomak kraljevske kuće Davidove. Njegovim brakom s Marijom, legalni naziv – sin Davidov – bio bi prenesen na Marijino dijete, ispunivši tako proročanstva. Crkva primjenjuje na Josipa, plemenita roda i još plemenitijega duha, hvalu koju Božanska Mudrost upućuje Mojsiju: Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena! (Sir 45:1).

Izrael ne zna ništa o tom nedavno vjenčanom paru. Kao uvijek, Josip čuva tišinu, a Marija je diskretna. Ali Bogu je ugođeno, a anđeli se dive slaveći ga.

J. A. Loarte

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Košić: Drinske mučenice su primjer stradanja Hrvata i katolika kroz povijest u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Hodočašće Drinskim mučenicama

Putevima Drinskih mučenica hodočastili su svećenici i vjernici Sisačke biskupije, predvođeni biskupom Košićem 22. i 23. ožujka, posjetivši Sarajevo, Pale i Goražde. Po dolasku u Sarajevo hodočasnicima su se priključile sestre Kćeri Božje ljubavi iz samostana na Banjskom brijegu koje su bile domaćini kroz ova dva dana.

Nakon posjeta Vrelu Bosne u samostanskoj crkvi Kraljice Krunice – svetištu Drinskih mučenica u Sarajevu održana je pobožnost križnog puta, a zatim i misno slavlje koje je predvodio biskup Košić u zajedništvu s generalnim vikarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, dekanom Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Ivanom Hrenom i kapelanom u petrinjskoj župi sv. Lovre vlč. Hrvojem Zovkom.

U homiliji biskup je istaknuo kako su Drinske mučenice primjer stradanja Hrvata i katolika kroz povijest u BiH, ali i kako iako je njihova tijela odnijela hladna Drina, nije odnijela uspomenu na njih, a koja podsjeća kako vrijedi dati život za vjeru i Krista. Na kraju biskup je pozvao okupljene na molitvu za Hrvatski narod u BiH i skoro proglašenje mučenica svetima.

Na početku drugog dana posjećeni su ostaci samostana „Marijin Dom“, gdje su sestre požrtvovno njegovale bolesnike, velikodušno dijelile kruh djeci državnog Dječjeg doma ne razlikujući ih po vjeri i naciji, te pomagale siromahe i prosjake koji su im dolazili s Romanije.

Posjećena je i župa i crkva Sv. Josipa Radnika na Palama u koju su sestre redovito dolazile na misu. Tamo je, pozdravivši goste, upravitelj župe vlč. Fabijan Stanušić, progovorio je o djelovanju s. Jule, s. Berchmane, s. Krizine, s. Antonije i s. Bernadete, te o njihovom stradanju, kao i o stradanju župe i župljana kojih je danas tek stotinjak.

Nakon misnog slavlja koje je predvodio biskup, hodočasnici su se uputili u Goražde, grad mučeništva blaženica. Posjetili su zgradu koja je danas osnovna škola, a nekada je bila vojarna iz koje su kroz prozor skočile Drinske mučenice, želeći pobjeći od nasrtaja nasilnih i besramnih četničkih pijanih vojnika. Na kraju, sjećajući se njihovih svetih života, na obali rijeke Drine pokraj škole kraj spomenika položeno je pet svijeća i cvijeće te je u rijeku bačeno pet ruža.

Foto: Sisačka biskupija

 

Blažene Drinske mučenice

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

25. Ožujka – Svetkovina Blagovijesti ili Navještenja Gospodinova

Objavljeno

na

Objavio

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Slavi se 9 mjeseci prije Božića, 25. ožujka.

Sadržaj svetkovine Blagovijesti ili Navještenja Gospodinovog evanđeoski je događaj kada Božji glasnik, anđeo Gabrijel, naviješta Mariji, odabranje da bude Majka Isusa, Sina Božjega. To je čas utjelovljenja, začeća Isusova pod srcem Marijinim. Marija je toga dana začela, a Isus je začet – tako se ova svetkovina odnosi na oboje , pa otuda i dva naziva – Navještenje Gospodinovo (mislimo na Krista) ili Blagovijest (mislimo na Mariju).

Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arkanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom“, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo“. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ Arkanđeo je tada otišao.

Sadržaj svetkovine posebno je utkan u redovitu kršćansku molitvenu praksu: vjernici je spominju tri puta dnevno, kad na glas zvona – ujutro, u podne i navečer – izriču molitvu koja se, prema početnim riječima, zove „Anđeo Gospodnji“.

Gospodin nas daruje ljepotom blagdana po kojima ulazimo u dubine otajstva spasenja.

Kad Marija kaže „da“ Božjemu planu, mijenjaju se ere. Od tada Božji glas prolazi kroz stoljeća i traži ljude na koje će skočiti njegova iskra, kao na Mariju. „Navještenje Gospodnje“ temeljna je zadaća Crkve i svakog pojedinog kršćanina.

Međutim, suočavajući se s činjenicom da su crkve sve više prazne, u svojim se zajednicama često više pitamo što će biti, nego li kako bi trebalo biti. A trebali bismo, poput Marije, biti budni na Božji zov, dopustiti mu da nas pogodi, dati mu odgovor i za nj se zauzimati.

Odluka za Boga ne čini život lakšim. Put na koji nas Bog vodi jednako je neizvjestan kao i Marijin put. No ako u svom životu dadem prostora Bogu i njegovoj inicijativi, i sam mogu postati inovativan i razviti osjećaj za ono što je bitno za naviještanje Gospodina u našemu vremenu.

– ,,Gospodine, probudi svoju Crkvu, a počni sa mnom. Gospodine, gradi svoju zajednicu, a počni sa mnom. Gospodine, daj da na svu zemlju dođe tvoj mir, a počni sa mnom. Gospodine, donesi svoju ljubav i pravednost svim ljudima, a počni sa mnom” (molitva na jednom pastoralnom skupu). Počni sa mnom!

Današnja svetkovina, ispunjena je sjajem nade. Ona nam poručuje, da na horizontu našeg vjerničkog, životnog hodočašća nije mrak, nego čudesni žar onostranosti gdje nas čekaju naša braća i sestre, od Boga proslavljeni, a u sredini rajskog svjetla divan je lik naše nebeske majke Marije, kamo teži svako vjerničko srce.

Mi, doduše, ne možemo Mariju dosljedno i potpuno nasljedovati u njezinim stožernim krepostima svetosti, ali ljepota poniznosti i poslušnosti trebala bi, posebno u ovom vremenu bahatosti i razmetljivosti, biti uzor svima nama, da u svojem svagdašnjem životu vršimo volju onoga, čijoj proslavi težimo u zajedništvu s nebeskom Majkom Marijom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari