Pratite nas

Religija i Vjera

Zaruke Blažene Djevice Marije sa sv. Josipom

Objavljeno

na

Danas slavimo spomendan Gospinih zaruka sa sv. Josipom. On je biblijski utemeljen jer sv. Matej piše: “S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom” (Mt 1,18)

[ad id=”93788″]

Približava se punina vremena. Osoba predodređena da bude Božja Majka još uvijek nije svjesna svoje buduće uloge. Marija je sada mlada žena, a Sveto joj je Trojstvo pripremilo sveti brak kako bi čuvalo njezino djevičanstvo. Sin Božji koji je postao čovjekom, Izraelov Mesija i Otkupitelj svijeta, rodit će se i stasati u obitelji.

Sve indicije upućuju na činjenicu da su roditelji Blažene Djevice Marije već pokojni. Marija je najvjerojatnije živjela u domu svog rođaka, koji je o njoj vodio brigu. Napunivši godine kad je u Izraelu bio običaj da mlada djevojka stupi u brak – oko 15 godina – glava njezine skrbničke obitelji, preuzimajući ulogu Marijina oca, dogovorio joj je brak s Josipom, zanatlijom iz Nazareta.

Evanđelja donose samo nekolicinu podataka o Marijinu zaručniku. Znamo da je i on bio iz kuće Davidove te da je bio pravednik (Mt 1:19) – to jest da je bio čovjek koji uživa u Zakonu Gospodnjemu, o Zakonu njegovu misli dan i noć (Ps 1:2). Liturgija na njega primjenjuje ove nadahnute riječi: K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski (Ps 91[92]:13).

Evanđelje sv. Luke govori nam o tome kada je arkanđeo Gabrijel donio Božju poruku Mariji da će začeti sina, a ona je odgovorila: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1:34) Marijin odgovor, tek što je bila zaručena s Josipom iz Nazareta, ima samo jedno objašnjenje: Marija je bila čvrsto odlučila zauvijek ostati djevica. Nikakav ljudski motiv nije mogao opravdati tu odluku – vrlo rijetku onih dana. Svaka izraelska djevojka – još i više ako je pripadala potomstvu Davidovu – čuvala je u svom srcu nadu da će roditi Mesiju. U Marijinoj čvrstoj odluci Crkvena tradicija vidi plod izvanrednog nadahnuća Duha Svetoga, koji ju je pripremao da postane Majka Božja. Isti Duh ju je također vodio čovjeku koji je trebao biti njezin djevičanski zaručnik.

Mi ne znamo kako su se Marija i Josip susreli. Ako je Marija, što je vrlo vjerojatno, također živjela u Nazaretu, u malom selu u Galileji, oni su se već prije mogli susretati. Marija je morala obavijestiti Josipa o svojoj namjeri da ostane djevica. Josip, pripremljen od Duha Svetoga, morao je u tom otkrivenju osjetiti glas Neba. Najvjerojatnije je i on također osjetio unutarnji poziv da se posveti Gospodinu i dušom i tijelom. Nije moguće zamisliti sklad koji je sjedinio ta dva srca, unutarnji mir koji je izvirao u njihovim dušama nakon zaruka.

Sve o prizoru Marijina života duboko je nadnaravno, ali i duboko ljudski. Sama jednostavnost, koja je svojstvena božanskim stvarnostima, objašnjava pobožne priče koje su ubrzo nastale o zarukama Marije i Josipa – ispunjene čudesnim događajima ovjekovječenima u slikarstvu i književnosti. Prema tim je izvorima, kada je Marija napunila dob da stupi u brak, Bog čudesno pokazao svećenicima u jeruzalemskome Hramu i svim ljudima čovjeka kojega je izabrao da bude Marijin zaručnik.

Prave su činjenice morale biti znatno jednostavnije. Ceremonija zaruka najvjerojatnije je bila održana u Nazaretu. Kada je Marijina obitelj postigla dogovor s Josipom, održalo se zaručničko slavlje koje je, prema Mojsijevu Zakonu, imalo isti učinak kao i vjenčanje. Nakon što je proteklo neko vrijeme, mladoženja je trebao dovesti mladu u svoj dom. I za vrijeme tog razdoblja zbilo se Navještenje.

Marijine zaruke s Josipom imaju veliku važnost u njezinu životu. Josip je bio potomak kraljevske kuće Davidove. Njegovim brakom s Marijom, legalni naziv – sin Davidov – bio bi prenesen na Marijino dijete, ispunivši tako proročanstva. Crkva primjenjuje na Josipa, plemenita roda i još plemenitijega duha, hvalu koju Božanska Mudrost upućuje Mojsiju: Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena! (Sir 45:1).

Izrael ne zna ništa o tom nedavno vjenčanom paru. Kao uvijek, Josip čuva tišinu, a Marija je diskretna. Ali Bogu je ugođeno, a anđeli se dive slaveći ga.

J. A. Loarte

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Povijesni susret hrvatskih katoličkih biskupa i episkopa Srpske pravoslavne crkve

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska biskupska konferencija

Danas je u Požegi u Biskupskom domu održan susret episkopa Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i predstavnika Hrvatske biskupske konferencije. Na susret je pozvao požeški biskup i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog Antun Škvorčević.

Iz Srpske pravoslavne Crkve na susretu je sudjelovao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić; episkop gornjo-karlovački Gerasim Popović; episkop slavonski Jovan Ćulibrk; episkop dalmatinski Nikodim Kosović te episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim Đermanović.

Uz domaćina, biskupa Škvorčevića, Hrvatsku biskupsku konferenciju na susretu su predstavljali zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić te hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Petar Palić, priopćeno je iz Hrvatske biskupske konferencije.

Biskupi i episkopi su u razgovoru obrazložili važnost njihovih susretanja u službi promicanja otvorenosti, povjerenja, dobrohotnosti, razumijevanja, uklanjanja predrasuda. Istaknuli su da je u Hrvatskoj na javnoj sceni velika količina negativnih stavova, zlonamjernih pristupa, bavljenja negativnostima kod drugih, a prelaženja preko vlastitih, što razdvaja ljude, stvara nepovjerenje i udaljuje jedne od drugih. Biskupi i episkopi istaknuli su kako žele ohrabriti vjernike da promiču zajedništvo iznad svake nacionalne i političke isključivosti, dodaje se u priopćenju Hrvatske biskupske konferencije.

Razgovaralo se o aktualnostima iz javnog života, s obzirom na rasprave o stradanjima brojnih ljudi u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega, te o još neizliječenim ranama koje je u dušama mnogih ostavio rat od 1991. do 1995., kako Hrvata tako Srba. O tome su katolički biskupi i episkopi Srpske pravoslavne crkve dali i posebnu Izjavu.

‘Spomenuli smo se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom. Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme II. svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve.

Duboko žalimo svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti, te svjedočimo da sve zlo i nepravde nanesene prema njima „nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi“ (Rim 8,37). Polazište našeg pastirskog djelovanja u hrvatskom društvu jest čvrsto uvjerenje da nas je Bog »pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja« (2 Kor 5,18). Stoga molimo da se na nama ostvari Isusova riječ: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36), da svojim praštanjem budemo veći od počinjenog zla koje nas je ponizilo, te bez osvetničkih misli i osjećaja mržnje u čistom pamćenju čuvamo spomen na naše nedužne žrtve, liječimo ranjene duše, promičemo povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima i na taj način evanđeoskim putem postavljamo čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti u našoj domovini za svakog čovjeka.

Neka Gospod blagoslovi naše bratske osjećaje, dobrohotne misli i iskrene nakane’, stoji u zajedničkoj Izjavi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova

Objavljeno

na

Objavio

Današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme.

Kod krštenja na Jordanu ističe se i ljudsko i Božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a sam Otac Nebeski potvrdio je za Isusa da je njegov ljubljeni Sin.

„Pošto Isus bijaše kršten i izašao iz vode, otvori se nebo, a on vidje Duha Božjega gdje, poput golubice, silazi nad njim. I začu se glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, u kome mi sva milina.“ (Mt 3,16-17)

Slaveći blagdan Krštenja Gospodinova sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan gdje ga je na početku njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti sakrament krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak i želio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja – kazati nama grešnicima, da nas Bog ljubi.  Danas je dan kad se prisjećamo našeg krštenja, naših odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji činiti dobra djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj ‘da’ za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica.

(laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari