Pratite nas

Religija i Vjera

Zaruke Blažene Djevice Marije sa sv. Josipom

Objavljeno

na

Danas slavimo spomendan Gospinih zaruka sa sv. Josipom. On je biblijski utemeljen jer sv. Matej piše: “S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom” (Mt 1,18)

[ad id=”93788″]

Približava se punina vremena. Osoba predodređena da bude Božja Majka još uvijek nije svjesna svoje buduće uloge. Marija je sada mlada žena, a Sveto joj je Trojstvo pripremilo sveti brak kako bi čuvalo njezino djevičanstvo. Sin Božji koji je postao čovjekom, Izraelov Mesija i Otkupitelj svijeta, rodit će se i stasati u obitelji.

Sve indicije upućuju na činjenicu da su roditelji Blažene Djevice Marije već pokojni. Marija je najvjerojatnije živjela u domu svog rođaka, koji je o njoj vodio brigu. Napunivši godine kad je u Izraelu bio običaj da mlada djevojka stupi u brak – oko 15 godina – glava njezine skrbničke obitelji, preuzimajući ulogu Marijina oca, dogovorio joj je brak s Josipom, zanatlijom iz Nazareta.

Evanđelja donose samo nekolicinu podataka o Marijinu zaručniku. Znamo da je i on bio iz kuće Davidove te da je bio pravednik (Mt 1:19) – to jest da je bio čovjek koji uživa u Zakonu Gospodnjemu, o Zakonu njegovu misli dan i noć (Ps 1:2). Liturgija na njega primjenjuje ove nadahnute riječi: K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski (Ps 91[92]:13).

Evanđelje sv. Luke govori nam o tome kada je arkanđeo Gabrijel donio Božju poruku Mariji da će začeti sina, a ona je odgovorila: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1:34) Marijin odgovor, tek što je bila zaručena s Josipom iz Nazareta, ima samo jedno objašnjenje: Marija je bila čvrsto odlučila zauvijek ostati djevica. Nikakav ljudski motiv nije mogao opravdati tu odluku – vrlo rijetku onih dana. Svaka izraelska djevojka – još i više ako je pripadala potomstvu Davidovu – čuvala je u svom srcu nadu da će roditi Mesiju. U Marijinoj čvrstoj odluci Crkvena tradicija vidi plod izvanrednog nadahnuća Duha Svetoga, koji ju je pripremao da postane Majka Božja. Isti Duh ju je također vodio čovjeku koji je trebao biti njezin djevičanski zaručnik.

Mi ne znamo kako su se Marija i Josip susreli. Ako je Marija, što je vrlo vjerojatno, također živjela u Nazaretu, u malom selu u Galileji, oni su se već prije mogli susretati. Marija je morala obavijestiti Josipa o svojoj namjeri da ostane djevica. Josip, pripremljen od Duha Svetoga, morao je u tom otkrivenju osjetiti glas Neba. Najvjerojatnije je i on također osjetio unutarnji poziv da se posveti Gospodinu i dušom i tijelom. Nije moguće zamisliti sklad koji je sjedinio ta dva srca, unutarnji mir koji je izvirao u njihovim dušama nakon zaruka.

Sve o prizoru Marijina života duboko je nadnaravno, ali i duboko ljudski. Sama jednostavnost, koja je svojstvena božanskim stvarnostima, objašnjava pobožne priče koje su ubrzo nastale o zarukama Marije i Josipa – ispunjene čudesnim događajima ovjekovječenima u slikarstvu i književnosti. Prema tim je izvorima, kada je Marija napunila dob da stupi u brak, Bog čudesno pokazao svećenicima u jeruzalemskome Hramu i svim ljudima čovjeka kojega je izabrao da bude Marijin zaručnik.

Prave su činjenice morale biti znatno jednostavnije. Ceremonija zaruka najvjerojatnije je bila održana u Nazaretu. Kada je Marijina obitelj postigla dogovor s Josipom, održalo se zaručničko slavlje koje je, prema Mojsijevu Zakonu, imalo isti učinak kao i vjenčanje. Nakon što je proteklo neko vrijeme, mladoženja je trebao dovesti mladu u svoj dom. I za vrijeme tog razdoblja zbilo se Navještenje.

Marijine zaruke s Josipom imaju veliku važnost u njezinu životu. Josip je bio potomak kraljevske kuće Davidove. Njegovim brakom s Marijom, legalni naziv – sin Davidov – bio bi prenesen na Marijino dijete, ispunivši tako proročanstva. Crkva primjenjuje na Josipa, plemenita roda i još plemenitijega duha, hvalu koju Božanska Mudrost upućuje Mojsiju: Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena! (Sir 45:1).

Izrael ne zna ništa o tom nedavno vjenčanom paru. Kao uvijek, Josip čuva tišinu, a Marija je diskretna. Ali Bogu je ugođeno, a anđeli se dive slaveći ga.

J. A. Loarte

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović; Koja je bolja ili koja je u pravu: Marta ili Marija?

Objavljeno

na

Objavio

Gubitak smisla za male stvari ugušen je planetarnim željama „spašavanja“ svijeta i upravljanja svime. Zato nam nešto i poručuje zgoda susreta Marte i Marije s Isusom.

Članovi mnogih duhovnih pokreta, kako onih redovničkih – monaških, tako i laičkih, u osmišljavanju puta nasljedovanja Isusa Krista pokušavali su naći suglasje između kontemplacije i akcije, rada i molitve.

Uspostaviti ravnotežu između apostolata i pustinjačkoga stila života nije lak put. Stoga, mnogi duhovni oci navode kako je u životu teže prepoznati Božju volju nego je izvršiti.

U susretu Isusa s Martom i Marijom (Lk 10 38-42) otkriva nam se, u najvećoj mjeri, redoslijed onoga što treba činiti, što je važnije i bolje. Često ćemo biti dionicima prijepora i rasprava tko je u pravu u odnosu na izbor postupanja Marta ili Marija? No, očito je kako nije važno utvrditi činjeničnu ili nečiju krivicu.

Sporedno je što Marta hoće reći kako je njezina sestra lijena i ne mari za gosta, kao što nije presudno važno ustvrditi da je Martina predanost oko posluživanja uzaludna i promašena. Isus ne želi reći Marti kako je besmislen njezin trud, njezina zauzetost, gostoprimljivost.

On je samo htio naglasiti kako je Marija izabrala bolji dio, to znači da ni Martin nije loš, nego je Marijin bolji od njezina. To je pedagogija ljubavi koju Isusu postavlja kao standard postupanja. Nije važno drugomu reći da ima krivo, nego je važno istaknuti što je bolje, plemenitije, važnije i pozvati ga da čini tako.

Marta potpuno ocrtava sliku svoga, ali i našega vremena u kojem živimo, pa i onoga unutar Crkve. Puno je prezauzetosti, rada, nadmetanja, užurbanosti. Na mnogim područjima, pa i na duhovnome, nedostatci se pokušavaju nadomjestiti i kompenzirati prenaglašenim aktivizmom.

Čovjek kao da biva zaposjednut mišlju kako mora sve učiniti i stići, kako bez njega ne može ništa i tako živi u ozračju pomisli da je nezamjenjiv. Isusu reče: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.

Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 41-42). Dakle, radi se o klasifikaciji ljestvice vrednota i onoga što je najvažnije.

Drugim riječima kazano: Boga treba staviti na prvo mjesto ito, ne radi Njega, nego radi nas. Čovjek je tek vrijedan ukoliko je svjestan svojih granica i malenosti, te ukoliko shvaća da njegovo djelovanje ima izvor u Bogu – Riječi koja postaje u djelima vidljivom.

Marta, vođena logikom zemaljskoga, bijaše pripravna pogostiti tijelo. No, Marija sjeda do Isusovih nogu i časti svoju nutrinu, srce i dušu slušanjem riječi Gospodinovih, jer, kako Isusu reče: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” (Mt 4,4).

U kontekstu ove biblijske poruke jasno je da na prvo mjesto mora doći molitva i kontemplacija, a tek potom, kao izvorište iz toga akcija i rad. Briga za mnogo čovjeka umara do te mjere da su odnosi i ljestvice prioriteta pobrkane.

Gubitak smisla za male stvari ugušen je planetarnim željama „spašavanja“ svijeta i upravljanja svime.

Poruke raznih „proroka“ pršte na sve strane. Prepoznati pravu poruku traži čistoću srca, ispravnost nakana i otklon od mentaliteta stalnoga materijalnoga interesa.

Marija prepoznaje svoj kairos – milosni tenutak kad sve postaje nevažno u usporedbi sa šansom čuti što Isusu poručuj. Zato se Marijin dio smatra najboljim jer je to put koji će onda i preko služenja drugima, apostolata ljubavi, polučiti plodove nadahnuća i svjedočanstva vjere.

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveti Ilija Prorok

Objavljeno

na

Objavio

Zaštitnik je Bosne i Hercegovine. Mnoge crkve, kapelice i groblja su mu posvećene, kao i tolika imena u našem hrvatskom katoličkom puku.

Ilija je kralju Ahabu prenio poruku da će se zatvoriti nebo i da neće kiša padati dok ponovno Ilija ne zamoli Boga, jer se Ahab odrekao Jahvea i sa svojom Izabelom, ženom pogankom, se priklonio poganskom bogu Baalu. Ilija ide u potok Kerit nasuprot Jordanu i tu će mu gavran donositi kruh, a iz potoka će piti vodu.
Ilija je bio i prorok i čudotvorac. Udovici u Sarfati sidonskoj je uskrisio sina jedinca.

Ahab je tražio Iliju i pošao mu u susret, ali ne da prizna svoj grijeh nego da napadne Iliju kako upropaštava Izraela sušom.

Na brdu Karmenu su prinosili žrtvu Ilija i 450 Baalovih svećenika. Najprije su trebali oni upaliti vatru s neba i pokazati da je njihov bog pravi, a onda je trebao Ilija. Oni su vazdan vikali i zaklinjali, a uz to i Ilija im se rugao da viču jače, jer im je, možda, bog zaspao pa ne čuje. Kada su lipsali, Ilija je naredio da žrtve i žrtvenik obliju vodom, da im izgleda još nemogućnije. Potom je zazvao Gospoda i žeravnjak je sišao s neba i zapalio žrtvu. Tada je Ilija stupio na scenu i pobio svih 450 Balovih proroka i to još zapovijedajući: „Deder da nijedan ne pobjegne“(I Kralj 17,40.). Sve ih ubacio u potok Kišon.

Poslije toga se osjetio samim i napuštenim i pobjegao je od kraljice Izabele, koja mu je zaprijetila da će njemu biti sutra ono što je on uradio njenim svećenicima danas.
Gospod ga čudesno ohrabruje i daje mu hranu na putu prema Božjoj gori Horebu. Bacio je plašt na Elizeja i u plamenim kočijama je uzdignut na nebo.

Knjige Kraljeva ovo sve lijepo o njemu opisuju. Nadimak mu je gromovnik što je bio oštar i vjeran u čuvanju čistoće vjere. Isus će upravo s njim i sa Mojsijem razgovarati na Brdu Preobraženja. Njegovo štovanje je posebno izraženo u nas Hrvata, a još malo naglašenije u Bosni i Hercegovini gdje imamo desetke njegovih župnih crkava, a da ne spominjemo kapelice, groblja i druga pobožna zavjetna mjesta i kote još iz vremena Turaka.
Usput budi rečeno da ga slave i da ga se boje i da ga psuju jednako kao i mi; i Muslimani i Pravoslavci. Sve su od nas preuzeli; i ono bolje i ono gore.

Razmišljanje

Samo ime Ilija na hebrejskom znači – moj Bog je Jahve. Ilija je zacijelo jedna od najjačih figura u Starome Zavjetu. Njegov zanos za Gospodina je neusporediv, kao i žestina gnjeva koji je iskazivao na protivnike Jahveove. Djelovao je za vrijeme kralja Ahaza i kraljice Izabele (874-853) Izabela dolazi od hebrejskoga – moj bog je Baal. Već na samome početku opominje nepravednike i prijeti Božjom kaznom, ne samo takvima koji tuđe otimlju već i njihovom potomstvu.

Ahaz je bio u borbi sa Damaskom i duga suša je umanjila vojnu sposobnost vojnika, pa je tako i kraljeva mržnja prema Iliji rasla. On se skrivao u potoku Keritu gdje mu je gavran donosio kruh(17,3) i kod jedne udovice kojoj je umnožio kruh i ulje u Zarepti, pošto joj je uskrisio sina jedinca.

Poznat je događaj sa brda Karmela kada su prinosili Baalovi svećenici žrtvu, a on ih je izrugivao. Pošto je on prinio žrtvu i Gospod je na njegovu molbu zapalio, pobio je sve Baalove svećenike i ubacio ih u potok Kišon. Čak je prijetio i vikao “pazite da nijedan ne pobjegne”. Poslije ovoga ga uzima kraljica Izabela na zub i progoni ga. On poslije toga bježi i tuži se Gospodu u spilji na brdu Horebu da mu je dosta svega i da želi umrijeti, ali Gospodnji putovi su inčiji. Gospod mu se javlja u tihom lahoru čak na Sinaju i kazuje mu svoje naume.

Ilija se sudario sa kraljevskom kućom poradi Gospoda. Htio im je dokazati da je Jahve izveo narod iz Egipta i svojom čudesnom rukom ih branio i da ih jednako danas brani i čuva. To Ilija dokazuje i svojim čudesnim činima: “U ovim godinama neće biti ni rose ni kiše, dok ja ne kažem” (1Kr 17,1). Tako je bilo i na Karmelu sa poganskim svećenicima, i za Nabota koji je oteo vinograd, a nije isplatio. Ali je znao Ilija da je čovjek i da je slabašan koliko izgledao jak i oštar. U pustinji je Gospodu zavapio da ga uzme sebi pošto se umorio, ali više i obeshrabrio. On je vojevao za Gospoda i pobio tolike poganske svećenika, a da je poslije toga morao bježati i nitko ga nije zaštitio. Međutim, ovo ga povezuje sa Mojsijem na istome brdu Sinaju gdje Mojsije razgovara s Bogom u jednom teškom tonu i nevjerici prema sebi i svojim snagama.

Tako Ilija postaje preteča budućim prorocima. Poistovjetiti će ga sa Krstiteljem (Mk 1,2-3) i da će sudjelovati povratku Isusa na zemlju (Mt 17,3). Uznesen je na nebo u ognjenim kolima koje su vukli ognjeni konji. Otuda mu i ime Gromovnik.

Na Gori preobraženja Isus razgovara sa Mojsijem i Ilijom. Zašto baš njih dvojica?! Oni imaju mnogo zajedničkih osobina u revnosti za Gospoda i u borbi sa ljudima.

Zaštitnik je Bosne i Hercegovine. Mnoge crkve, kapelice i groblja su mu posvećene, kao i tolika imena u našem hrvatskom katoličkom puku.

Posebno se kod svih cijeni njegova odlučnost u obrani vjere i istine. On je uistinu vojevao i revnovao za Gospodina. Uza sve nedaće i nevolje je bio Gospodinov. Nije se izvlačio niti za sebe tražio lažne razloge već je išao zacrtanim putem kako mu je Gospod rekao. Zato mu je kao takvomu povjerovala i ona siromašna udovica u skrajnje sirotnim uvjetima, ali su njegovu snagu okusili i Jahveovi protivnici. Znao je biti miran i dostojanstven kao ovaj slijedeći crni gospodin student iz primjera, ali je znao biti oganj i mač.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari