Pratite nas

Kultura

Zasluženo priznanje Mladenu Pavkoviću uručit će Anton Kikaš

Objavljeno

na

U utorak, 6. studenoga u 19 sati u dvorani Hrvatske kulturne zaklade-Hrvatsko slovo u Zagrebu (Hrvatske bratske zajednice 4) Mladenu Pavkoviću, novinaru i publicisti te predsjedniku UHBDR91. bit će svečano uručeno „Priznanje“  tjednika Hrvatsko slovo (u kojem već 20 godina objavljuje kolumnu „Da se ne zaboravi“) i Croatice TV iz Toronta (Kanada). Uz glavnog urednika Hrvatskog slova Stjepana Šešelja, nagradu će mu predati i Anton Kikaš, ugledni Hrvat iz Kanade, o kojem je Jakov Sedlar snimio dokumentarno-igrani film „Nisam se bojao umrijeti“, a  koji nam je uz ostalo rekao:

Domoljubni rad Mladena Pavkovića iznimno cijene mnogi Hrvati i izvan Domovine, a ja ga pratim i prijatelj sam s njim godinama, još iz vremena kad sam prije 27 godina bio uhićen s oružjem koje sam u tadašnju zrakoplovnu luku Pleso dopremio za Hrvatsku vojsku, odnosno obranu naše Domovine. Njegov trud i zalaganje za stvaranje hrvatske države već su odavno trebale nagraditi i državne institucije, ali su zakazale kao i za štošta drugo. Stoga ćemo mi, na poticaj hrvatskih iseljenika, barem malo pokušati ispraviti ovu nepravdu. Za ovu prigodu doći ću iz Toronta, kako bi mu i osobno čestitao – istaknuo je Kikaš.

Priznanje će Mladenu Pavkoviću biti uručeno nakon prikazivanja njegova dokumentarnog filma „Tako je govorila Kata Šoljić“, a u povodu 10-te obljetnice smrti jedne od najponosnijih majki u Hrvata, koja je u Domovinskom ratu izgubila četiri sina i više drugih članova svoje obitelji. (Projekciji će biti nazočna i njezina kćer.)

Međutim, nije na odmet podsjetiti tko je Mladen Pavković, odnosno na njegov životopis od stvaranja slobodne, samostalne  i nezavisne hrvatske države.

Dakle, Mladen Pavković je hrvatski novinar i publicist. Sudionik je, dragovoljac,  Domovinskog rata od  1991. Bio je pripadnik 117. brigade HV (zapovjednik Dragutin Kralj) i 145. taktičke  grupe „Jastrebovi“ (zapovjednik Željko Capić), koja je branila bosansku Posavinu, a gdje je Pavković i ranjen. Pričuvni je natporučnik Hrvatske vojske. Pokrenuo je  „Gardist“, prvi  hrvatski vojni  list, kojem je bio i urednik. Urednik je među ostalim bio i ovih listova:  „Za dom“ (list Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata RH). „Hrvatski književni list“ (kojeg je obnovio sa Zlatkom Tomičićem), mjesečnik „Rat i mir“…

U vrijeme Domovinskog rata organizirao je brojne tribine, likovne kolonije, samostalne izložbe ratnih fotografija (Hrvatska, Madžarska, Austrija…), prigodne kulturne i ine manifestacije, također vezane uz Domovinski rat. Koprivničkom Muzeju darovao je veliki broj svojih radova (više od 500!). Bio je inicijator Prve galerije slika iz Domovinskog rata „Bili smo prvi kad je trebalo“, organizirao je najmanje stotinu humanitarnih koncerata, poglavito za vukovarsku ratnu bolnicu te stradalnike Domovinskoga rata. Na njegovu inicijativu u Podravki je svojedobno s određenog na neodređeno vrijeme zaposleno oko 200 hrvatskih branitelja! Pokrenuo je natječaj za najbolju knjigu iz Domovinskog rata, organizirao prvi Festival ratnih igranih filmova, Smotru dokumentarnih filmova iz Domovinskog rata… Deset godina bio je organizator i voditelj Dočeka Nove godine podno Križa u ušću Vuke u Dunav u Vukovaru, tradicionalne Karavane „Da se ne zaboravi – 2500 kilometara diljem Hrvatske“, dodjele priznanja Junak Domovinskoga rata… Zahvaljujući njemu dosad je podignuto tridesetak spomen – obilježja, spomen – križeva i spomen – ploča poginulim hrvatskim braniteljima, od Vukovara, Koprivnice, Knina, Varaždina, Aržana…

Autor je desetak dokumentarnih filmova o stvaranju hrvatske države. Objavio je, priredio i uredio,  iznimno veliki broj knjiga na temu Domovinskoga rata, od kojih poglavito treba spomenuti „General Ante Gotovina“, „Kata Šoljić“, „General Mladen Markač“, „Dario Kordić“ , „Apeli dr. Vesne Bosanac“, „Moja rijeka suza“ Željke Jurić, Bruno Bušić-svjedok vremena“, Branko Borković – Mladi Jastreb „Rušitelj ustavnog poretka“, „Kad umreš više nisi branitelj“, „Vukovarsko cvijeće“, „Razgovori s Josipom Pečarićem“, „Pero“ (karikature Ote Reisingera) „Svakim nas je danom sve manje“ (o samoubojstvima hrvatskih branitelja), Slobodan Milošević – balkanski krvnik“, „Vukovar“, „Veljko Marić- nisam kriv“, „Članovi udruženog zločinačkog pothvata“, „Ratni dnevnik Marka Miljanića“, „Tako je govorio dr. Franjo Tuđman“, „Bili smo prvi kad je trebalo“, monografiju Jakova Sedlara, „Josip Jović“,“Zar smo se za to borili“, Hrvatska početnica hrvatskog Domovinskoga rata“, „Hrvatski mučenici“, „Od srca srcu za Hrvatsku“, „Razgovori“, „Prešli nas žedne preko vode“ itd., itd. Dok su Gotovina, Markač i Kordić bili u zatvoru organizirao je preko tri stotine tribina u zemlji i inozemstvu… O njegovu životu i radu objavljena je i monografija (“Pobjednik ostaje sam”), dok je Hrvatska radio televizija (HRT) snimila i dokumentarni film  “Zlatno srce Mladena Pavkovića”.

Dokumentarni film o njemu snimila je  Australska televizija i Varaždinska televizija (VTV). Godinama objavljuje kolumne s nazivom “Da se ne zaboravi” u “Hrvatskom slovu”, ali i na raznim portalima. Objavio je i najmanje novine na svijetu. Dosad mu je tiskano  oko tri tisuće tekstova i komentara o stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori – HAZUD (Basel, Švicarska), Hrvatskog novinarskog društva (HND), društva Hrvatskih novinara i publicista (HNiP) te Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Živi u Koprivnici.

Danijel Špehar

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Sve je spremno za dugoočekivanu premijeru filma ‘General’

Objavljeno

na

Objavio

Sve je spremno za ovogodišnje 66. izdanje Pulskog filmskog festivala i za večerašnje otvaranje kojem će nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pod čijim se pokroviteljstvom festival i održava, potvrdila je ravnateljica Festivala Gordana Restović.

Uz brojne dnevne programe i projekcije, prvi festivalski dan obilježit će dugoočekivana premijera filma “General”, redatelja Antuna Vrdoljaka, o životu i značaju za Hrvatsku i hrvatsku povijest generala Ante Gotovine, s Goranom Višnjićem u naslovnoj ulozi. Za taj film iznimno je velik interes publike još od prvog dana puštanja karata u prodaju, rečeno je na konferenciji za novinare u Puli.

“‘General’ je prvi od osam filmova nacionalne produkcije koji će biti prikazan u Areni, a tim se filmovima u hrvatskom programu i konkurenciji za Zlatne arene pridružuje još šest filmova hrvatske manjinske produkcije u Istarskom narodnom kazalištu. U svakom slučaju, tijekom festivala očekuje nas 110 filmova na sedamnaest lokacija”, istaknula je Gordana Restović.

Svečano otvaranje festivala počinje u 21,30 sati i izravno će se prenositi na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije. U sklopu programa otvaranja sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac izvest će nacionalnu i istarsku himnu a tijekom ceremonije uručit će se iznimno važna festivalska nagrada, koja nosi ime po svom osnivaču, Marijanu Rotaru koja je ove godine dodijeljena Povijesnom i Pomorskom muzeju Istre. Nakon svečanosti otvorenja slijedi tradicionalni vatromet koji simbolično označava početak novog izdanja Pulskog filmskog festivala.

Ovogodišnja 66. Pula nudi tri premijere, a umjetnički direktor festivala Zlatko Vidačković iz bogatog programa izdvojio je povratak PoPularnog programa i europskih filmova u Arenu tako da će gledatelji moći uživati u šest filmova uglavnom biografskim, posvećeni posvećeni životopisima velikih umjetnika.

“Mislim da je ova kombinacija hrvatskog i europskog filma dobitna kombinacija koja se, kada smo je prije deset godina pokrenuli, pokazala dobrom za publiku, ali ujedno daje i europski kontekst hrvatskoj kinematografiji”, poručio je Vidačković te dodao kako postoji više razloga vraćanja europskog filma u drugi termin u Areni – od povećanja kvalitete i žanrovske raznovrsnosti do atraktivnosti programa za publiku u Areni.

Foto: Hina

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nikakvo čudo što ‘neki ne mogu razumjeti o čemu govori’ Gradonačelnik…

Objavljeno

na

Objavio

Facebook

OBERSNEL: Ja sam ponosan i zadovoljan intendanturom Marina Blaževića. Jasno mi je da neki ne mogu razumjeti o čemu govorim, ali nemam namjeru nikoga educirati.

JA: Gradonačelnik ne bi educirao educirane ljude! Ima jedna “sitnica”, na mjesto intendanta poželjno je da ima više kandidata sa zacrtanim programima. Zašto nitko, baš nitko više ne želi doći u Rijeku? Nikakvo čudo što “neki ne mogu razumjeti o čemu govori” Gradonačelnik.

OBERSNEL: Smatram puno važnijom činjenicu da se u Zagrebu, Ljubljani, Trstu i drugim gradovima u okruženju s poštovanjem priča o Riječkom kazalištu i da se od tamo organiziraju autobusni prijevozi na programe.

JA: Iruda ti, vidim puno autobusa s talijanskim registracijama koji dovoze ljude na popravak zuba u Rident na Turniću; ne vjerujem da takvi uzgred idu na predstave u HNK Ivana pl. Zajca – po preporuci stomatologa! Sjeća li se Gradonačelnik koliko je HNK Ivana pl. Zajca u posljednje tri (3) godine dobilo godišnjih nagrada hrvatskoga glumišta; trebaju mu prsti samo jedne ruke!

OBERSNEL: Činjenica je da građani Rijeke to Kazalište doživljavaju na drugačiji način i da su oni koji to kazalište vole svojim prilozima praktički obnovili sjedalice u parteru i ložama. To je način na koji rade sve kazališne kuće jer se i time dokazuje odnos prema kazalištu.

JA: A kad je bila radna akcija za gledatelje, kad su se sakupljali dobrovoljni prilozi? Koje to kazališne kuće koje posluju na tržišnim principima prose svoje gledatelje za pomoć u obnovi sjedalica?

OBERSNEL: Za one koje jedino to brine, kazališni zahodi biti će obnovljeni tijekom ljeta iz gradskog proračuna.
JA: Ma svaka čast! Ne će valjda ljudi pišati u Mrtvi kanal ili Kazališni park! Mi smo ipak grad kulturnih ljudi! Hoće li predplatnici dobrovoljno pomoći u obnovi zahoda?

OBERSNEL: Međudržavnim ugovorom Republika Italija obvezala se financirati aktivnosti talijanske manjine, ali se nigdje u tom sporazumu izrijekom ne spominje Talijanska drama.

JA: ??? A kakav se program talijanske manjine treba financirati ako ne u prvome redu kazališni program Talijanske drame, književnost, tiskovine i uobće kulturno stvaralaštvo talijanske manjine? Tu nešto vonja…!

OBERSNEL: U Rijeci postoji jaka svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava na talijanskom jeziku izvedena već 1946. godine. Zaposlenici Talijanske drame su redovni zaposlenici Kazališta i primaju plaću iz proračuna Grada Rijeke.

JA: Ne će financirati Talijanska vlada, ali hoće “Riječka vlada”? Jaka “svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava, bla, bla, bla”… I jaka savjest! Da se razumijemo, poštujem obstojnost Talijanske drame, jedinstvene u Lijepoj našoj, ali (eto ga na!) koliko je njihov program kvalitetan, gdje su nagrade i priznanja, festivali, gostovanja, itd, etc… Talijanska vlada ne želi financirati njihov program, a mi ćemo im davati plaće!?

OBERSNEL: Stav Talijanske vlade je takav kakav je, a riječ je, kako je vijećnik Skerbec već kazao, o tehničkom problemu i sredstva ipak pristižu s određenim zaostatkom od godinu dana.

JA: A što je sad ovo, ipak plaća “s određenim zaostatkom” (od godinu dana!) Talijanska vlada sa stavom (borilački pojam)? U ovome slučaju, Gradonačelnik je trebao gradskim vijećnicima predočiti konkretno mišljenje (stav!) Talijanske vlade, a ne palamuditi o “tehničkom problemu”!

OBERSNEL: Netočno je da je Rijeka 2020 preuzelo financiranje Talijanske drame, već je točno da će kroz programsku djelatnost EPK 2020 na određeni način biti nadoknađen dio sredstava od ovog dijela financiranja drame, zato što su to programi posebno definirani kao dio programa EPK 2020.

JA: Netočno postaje točno i to “na određeni način”! Dakle, “EPK Rijeka 2020” financira se iz Gradskog proračuna, a to znači da će djelatnici Talijanske drame dobiti novac za izvršenje programa, iz Gradskog proračuna plaće, a to je isto! Talijanska vlada dat će nešto “s određenim zaostatkom” što znači jednog dana, a možda i prije!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari