Pratite nas

Povijesnice

ZAŠTO BEOGRAD SKRIVA TAJNI DNEVNIK NIKOLE TESLE?

Objavljeno

na

“Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodolskog. Preci moje majke, Kalinići,također su hrvatski plemići iz Novog Vinodolskog. Moj pradjed, stjecajem okolnosti, morao je otići u Bosansku Krajinu (Turska Hrvatska). Tamo je oženio pravoslavku i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao “Tesla” prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud dolazi i moje sadašnje prezime Tesla, što je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!”  Ove su rečenice iz neobjavljenog dnevnika Nikole Tesle. Citirani dio navodno je jedan od razloga zašto taj dnevnik slavnog znanstvenika nikad nije objavljen, već se u strogoj tajnosti skriva od javnosti u Beogradu, zajedno s mnogim tajnama koje su u njemu zapisane. Ove Tesline riječi, iz njegovog neobjavljenog dnevnika, prvi put u javnosti isplivale su 1977. u središnjoj informativnoj emisiji nekadašnje TV Zagreb. Te tvrdnje tada nisu izazvale nikakve reakcije, ni potvrdne ni oprečne. Na veliku tajnu iz tajnog dnevnika Nikole Tesle ponovno je podsjetio dr. Petar Vučić, autor brojnih stručnih i znanstvenih članaka iz područja politologije i gospodarstva te ustavnoga, financijskoga i autorskoga prava. U svojoj knjizi “Govor Hrvatima o ispravnom putu” uz mnoge zanimljivosti podsjetio nas je i na priču o dnevniku Nikole Tesle koji spletom okolnosti nikad nije ugledao svjetlo dana.”Senzacionalno je kako hrvatska javnost ne zna za podatke iz Teslinog dnevnika premda se profesorica Ljubica Štefan, autorica brojnih knjiga, pobrinula da mnogi zanimljivi podaci dospiju u Hrvatsku. Ona je, ipak, dok je živjela u Beogradu, imala priliku vidjeti Teslin dnevnik i još neke tajne podatke. Mislili su da je ona Srpkinja i tako su joj pokazali neke strogo čuvane tajne” rekao je dr. Petar Vučić, poznati hrvatski inetelektualac čija je specijalnost geopolitika. Zapis iz tajnog dnevnika Nikole Tesle, koji se krije u državnom arhivu u Beogradu, objavljen je na 55. stranici knjige dr. Vučića.Njegova obitelj nije iz Smiljana niti postoji u tom selu prezime Tesla

O genijalnom pronalazaču i znanstveniku iz Like napisane su brojne biografske knjige i u većini njih navodi se kako je priča o podrijetlu obitelji Nikole Tesla dosta mutna i neistražena. Primjerice, u knjizi “Nikola Tesla istraživač, izumitelj, genij” potpisanoj od grupe autora: Rudež, Muljević, Petković, Paar, Androić (Školska Knjiga, 2006) u predgovoru Vladimira Muljevića stoji:”Kada se o Nikoli Tesli govori i piše, uvijek se počinje sa selom Smiljanom. Njegova obitelj međutim nije iz Smiljana, nego iz drugog dijela Like pa i dalje. U podacima o svim obiteljima koje su prije više od stotinu godina živjele u svim dijelovima Like nigdje nije pronađeno prezime Tesla. Bio je to nadimak jednog od Teslinih predaka, koji se zapravo prezivao Draganić, a bio je doseljenik vjerojatno iz Ledenica. Priženio se u obitelj prote Mandića, pa je tako nastala lička obitelj Tesla.”Prof.dr. Vladimir Njegovan, jedan od Teslinih hrvatskih biografa starije generacije, također se posvetio proučavanju povijesti Tesline obitelji, te u knjizi “Nikola Tesla: 1856-1956” (Zagreb, 1956) također navodi prezime Draganić. Prema predaji, u obitelji Tesla jedan od predaka te obitelji imao je istaknute prednje zube slične tesli, alatu za obradu drveta po čemu je ta grana Draganića dobila nadimak, a poslije i prezime Tesla. Draganići su u Liku na područje Divosela došli vjerojatno u 17. stoljeću iz sela Ledenica pokraj Novog Vinodolskog, kamo su se naselili iz Dalmacije. Iz rodoslovlja obitelji vidi se da je 1485. sedam muškaraca nosilo ime Nikola. Djed Nikole Tesle, otac njegovog oca Milutina, također se zvao Nikola i služio je kao narednik u Napoleonovoj vojsci – tvrdi prof.dr. Vladimir Njegovan.Priča o tome da bi veliki znanstvenik mogao biti genetski i etnički Hrvat mogla se nazrijeti u nekolicini njegovih biografija, ali uglavnom onih pisanih od hrvatskih autora. O Nikoli Tesli do sada je napisano dvjestotinjak knjiga i postoje američki, ruski, njemački i naravno hrvatski i srpski biografi.Hrvatski biografi su najprecizniji kada je u pitanju podrijetlo obitelji Tesla, i svi do jednoga se slažu da obitelj Tesla bez obzira na nesumnjivu pravoslavnu vjeroispovijest Teslinog oca i djeda potječe iz Hrvatske, i svi do jednoga negiraju tvrdnje nekih Teslinih srpskih biografa koji pišu da su preci Tesline majke rođene Mandić došli u Liku iz Šumadije. Koliko su se hrvatski biografi trudili podrijetlo Tesline obitelji što više vezati uz granice današnje Hrvatske, toliko su se srpski biografi trudili priču što više posrbiti.

 

Na koju zemlju je mislio kad je

govorio o prebacivanju ostavštine

Po nekim pitanjima Teslini biografi, domaći i strani, su gotovo jedinstveni. Nakon smrti velikog izumitelja u New Yorku 1943. u njegov su apartman upali agenti FBI-a i dugo kopali po negovim papirima. Pretpostavka je da su se najviše zanimali za Tesline pokuse s oružjem sa smrtonosnim razarajućim zrakama, odnosno tragali su za izumima primjenjivim u vojne svrhe. U knjizi “Tesla – čovjek izvan vremena” jednoj od najpoznatijih Teslinih biografija objavljenoj u SAD-u, Margaret Cheney je pisala da je veliki dio Teslinih rukopisa i prijavljenih i neprijavljenih patenata pod velom državne tajne smješten u Washingtonu. Drugi dio Tesline rukopisne ostavštine, koji nije bio toliko zanimljiv agentima FBI-a, a odnosi se na njegove zabilješke vezane za njegov život i podrijetlo, prebacio je u Beograd Teslin nječak i kraljevski diplomat Sava Kosanović. Poslužio se Teslinom željom da njegova rukopisna ostavština završi u zemlji u kojoj je rođen i Amerikanci su, pošto su dobro pročešljali po Teslinim patentima, udovoljili želji velikoga znanstvenika da ostatak njegovih rukopisa završi u starom kraju. Međutim, Teslin stari kraj nije Srbija, on je rođen u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, točnije u Hrvatskoj, i umjesto u Beogradu njegovi su rukopisi trebali završiti u Zagrebu.Nigdje nije precizirano što je veliki pronalazač točno mislio kada je želio da njegovi rukopisi završe u zemlji gdje je rođen, ali iz današnje perspektive gledano to bi trebala biti Hrvatska.Nikola Tesla u Beogradu je boravio samo jednom, bio je srdačno dočekan i premda je poznato da se nije rukovao s ljudima, poljubio je ruku svog omiljenog pjesnika Jovana Jovanovića – Zmaja, koji je u čast Teslinog dolaska napisao i prigodnu poemu. Međutim po svjedočenju Ivana Meštrovića, u knjizi “Prisjećanja na ljude i događaje” za vrijeme boravka u Beogradu Tesla je doživio još nešto, zbog čega se više nikad nije vratio u Beograd. Kasnije u Americi je rekao velikom hrvatskom kiparu kako ne bi želio da Meštrovićevo kiparsko portretiranje Nikole Tesle završi u Beogradu. Stoga je originalni odljevak slavnoga Meštrovićeva portreta velikoga znanstvenika izložen u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, a kopija se nalazi u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.

 

Tesla nije autor izjave “Ponosim se

srpskim rodom i hrvatskom domovinom”

Svi se danas pozivaju na ovu Teslinu izjavu. Međutim malo se zna kako ta rečenica ne pripada svjetskom poznatom izumitelju. Izreka sa statusom parole, za Hrvate idealnoga stava za Srbe iz Hrvatske, parafraza je čestitke koju je povodom Teslinog 80. rođendana velikom pronalazaču 1936. uputio dr. Vlatko Maček, tadašnji predsjednik HSS-a. U čestitki je dr. Vlatko Maček napisao: “Obraćam vam se kao sinu srpskoga roda i hrvatske domovine” na što je Tesla ljubazno uzvratio da se ponosi i jednim i drugim, i to se kasnije pogrešno uzelo kao glavni dokaz osobnoga nacionalnoga izjašnjavanja najpoznatijeg znanstvenika s ovih područja. Sam Tesla Hrvate i Srbe podjednako je volio, često je recitirao narodne pjesme. Listajući brojne Tesline biografije, može se zaključiti da je bio rojalistički Jugoslaven naklonjen kralju Petru II. Karađorđeviću, s kojim se sastao 1942. u hotelu “New Yorker”. Proveo je zadnjih 10 godina svog života u tom hotelu.Kad je 1930. otvoren “New Yorker” bio je najveći hotel na svijetu, raspolagao je s 2500 soba na 40 katova. Kad je stanoviti Joseph Kinney u izlogu hotela napravio “Hall of the Fame” (kuća slavnih), jedna pored druge našle su se fotografije Nikole Tesle, snimljene 1942. upravo u vrijeme posjeta tadašnjega jugoslavenskog kralja Petra Karađorđevića. S velikim znanstvenikom i kraljem na fotografiji je i Teslin nječak Sava Kosanović, tada još kraljevski diplomat. Odmah do te fotografije bila je izložena fotografija Muhammada Alija snimljena u sobi New Yorkera nakon njegovog poraza u Ožujku 1973. u meču protiv Joea Fraziera. U svojim dnevnicima objavljenim pod nazivom “Kraljevo naslijeđe” pod datumom 8. Srpnja 1942 mladi Petar II. je napisao: “Posjetio sam dr. Nikolu Teslu slavnoga američko-jugoslavenskog znanstvenika. Kad sam ga pozdravio, stari znanstvenik mi je rekao: “Izuzetno sam počašćen. Drago mi je što ste još tako mladi i radujem se što ćete jednom postati veliki vladar. Vjerujem da ću poživjeti do Vašeg povratka u oslobođenu Jugoslaviju. Od svoga oca ste naslijedili njegove posljednje riječi “Čuvajte mi Jugoslaviju”. Ponosan sam što sam Srbin i Jugoslaven. Naš narod ne može izumrijeti. Čuvajte zato jedinstvo svih Jugoslavena – Srba, Hrvata i Slovenaca”. Posljednji monarh iz srpske dinastije Karađorđevića uz to je opisao koliko su ga ganule starčeve riječi i da su nakon toga obojica zaplakali.Nije suvišno spomenuti da su Amerikanci i Englezi te 1942. Kralja Petra još smatrali saveznikom, i on je u SAD došao tražiti od Franklina D. Roosevelta zrakoplove za četnike. Dakle, premda su se kralj i veliki znanstvenik pozivali na jugoslavenstvo i pozdravljali ga, pri tom nisu mislili na isto. Dok je Tesla bio iskren Jugoslaven zaista začuđen kako se to Hrvati i Srbi ne mogu dogovoriti, kralj je bio šovinist kojem je jugoslavenstvo bilo samo najbolji način za provedbu velikosrpskih pretenzija. Profesor Bogdan Radiša, tadašnji voditelj informativne službe, u kraljevskom veleposlanstvu u Washingtonu često se susretao s genijem iz Like i svjedočio da su Tesla i njegov nječak Sava Kosanović predvodili bitku za razvijanje bratstva među Srbima i Hrvatima u Americi. Bogdan Radiša tvrdi da, premda je bio veliki znanstvenik, jedan od najvećih umova s ovih područja, zapravo nije uopće bio svjestan velikoga sukoba između Srba i Hrvata.U vrijeme najveće klaonice čak se u New Yorku uglavnom družio s Hrvatima kao što su Zlatko Baloković, violinist svjetskog glasa; pa braća Živčić; tada vrlo popularni boksači; te već spomenuti Ivan Meštrović.Kada je zbog jasnih antisrpskih stavova Teslin nječak Sava Kosanović 1943. dobio otkaz iz kraljevske diplomatske službe, slavni pronalazač tome se nije mogao načuditi i po riječima njegovog nječaka Kosanovića, to je dosta doprinijelo skoroj Teslinoj smrti.

 

Hrvati i Tesla voljeli su se javno

U knjizi “Tesla – čovjek izvan vremena” Margaret Cheney, poznata američka Teslina biografkinja, citira profesora Bogdana Radišu na još nekoliko mjesta. Tako navodi i slijedeći zaključak: “Nema sumnje da je cjelokupna krvava tragedija Jugoslavije od 1941. do 1943. morala utjecati na Teslu i da je zbog toga bio utučen. On bi me često znao upitati mogu li mu objasniti što se događa među nama i zbog čega se ne možemo složiti…”Zapisala je da je Teslu 8. Siječnja 1942. zanemarujući poruku na vratima “Ne smetaj” pronašla spremačica Alice Monaghan. Mrtvozornik je kao vrijeme smrti upisao 7. Siječnja u 22:30, a kao uzrok smrti je naveo srčanu trombozu. Louis Adamic (Alojz Adamič) napisao je ganutljivi posmrtni govor koji je 10. Siječnja na radijskoj postaji pročitao tadašnji gradonačelnik New Yorka Fiorello H. La Guardia. Velikoga znanstvenika na posljednjem ispraćaju uoči kremiranja ispratilo je samo 12 osoba, od kojih je bilo nekoliko novinara. Zbog velikih napetosti između Hrvata i Srba, Amerikanci su ga procijenili da je tako najbolje. Ipak, kad se 12. Siječnja u katedrali svetog Ivana održalo pravoslavno opjelo, u nju je nagrnulo oko 2000 ljudi, podjednako Hrvata i Srba. Smjestili su se na suprotne strane katedrale, a biskup William T. Manning prije službe tražio je obećanje da ne će biti političkih govorancija i međusobnih provokacija. Biskup je počeo misu na engleskom, a na srpskom ju je okončao prota Dušan Šukletović. Od balkanskih političara uz Teslinog nječaka Savu Kosanovića bili su nazočni veleposlanik Konstantin Fotić, hrvatski ban Ivan Šubašić, bivši premijer Kraljevine Jugoslavije, te ministar poljoprivrede i obnove. Spomenute biografske činjenice pokazuju koliko su se Hrvati i Tesla voljeli javno.Nema mnogo poznatih Srba koji su prema Hrvatima iskazivali toliko ljubavi i obratno. Teslini životni postupci pokazuju kako bi rečenice iz navodnog Teslinog tajnog dnevnika mogle doista biti napisane rukom velikog znanstvenika.Nesumnjivo da je Teslin otac Milutin Tesla bio pravoslavni svećenik, djed Nikola također je bio pravoslavac, ali što je bilo prije toga? Začuđuje kako nitko od brojnih hrvatskih biografa i brojnih drugih hrvatskih znanstvenih i kulturnih radnika nije službeno upitao za postojanje Teslinog dnevnika. Bio Hrvat ili Srbin, Teslin znanstveni rad nije ništa manje impresivan, ali nije li sramotno od javnosti kriti nečiji dnevnik zato što tamo piše da su preci najvećeg “srpskoga” uma bili Hrvati?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. rujna 1991. – ‘Obadva! Oba su pala!’ – riječi koje su obilježile Domovinski rat (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih zrakoplova kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

 

‘Rujanski rat’ – Bitka za Šibenik – Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

27 godina od okupacije Mostara od strane JNA i rezervista

Objavljeno

na

Objavio

Zbog navodnog osiguranja zračne luke, u Mostar i Hercegovinu dolazi nekoliko tisuća rezervista u organizaciji titogradskog i užičkog korpusa JNA. Nedugo nakon dolaska, JNA zauzima položaje na brdima oko Mostara i zračne luke, pripremajući opsadu koja će početi s proljećem.

Prije 27 godina, 19. rujna 1991. u Mostar su došli navjestitelji rata, srpski i crnogorski rezervisti JNA. Zbog navodnog osiguranja Zračne luke, u Mostar i Hercegovinu dolazi više od pet tisuća rezervista, pripadnika titogradskog i užičkog korpusa tzv. JNA.

Nedugo nakon dolaska, tzv. JNA zauzima položaje na brdima oko Mostara i zračne luke, pripremajući opsadu grada koja će početi s proljećem 1992. godine.

Za dolazak rezervista u Mostar (19. rujna 1991.) iako nenajavljen, mostarski krizni stožer bio je pripravan. U suradnji s hrvatskim kadrovima u republičkom MUP-u zaustavljen je prvi nasrtaj rezervista da uđu u samo središte grada. Zaustavljeni su u Gnojnicama i Zračnoj luci, gdje je tadašnji MUP postavio svoje policijske punktove.

U Mostar je ilegalno donesena radio-oprema koju su kupili Hrvati u Njemačkoj. Svakodnevno je sve veći broj dragovoljaca pristupao obrani Mostara, oružje koje je dolazilo ilegalno raspoređivalo se preko glavnog stožera u Grudama. U to vrijem gradom su kružile razne dezinformacije i zlonamjerne glasine koje je širio KOS što je među građane unosilo nemir, pa se krizni stožer morao suprotstaviti i takvom vidu specijalnog rata protiv KOS-a.

Dok je rat praktično pred vratima, oporbene stranke u Mostaru organiziraju razne mitinge podrške za JNA.

Od tada pa do početka ratnih događanja u Mostaru, skoro svakodnevno dolazilo je i do incidenata u koje su bili uključeni rezervisti tzv.JNA. Sporadična pucnjava s okolnih brda prema Katedrali, strašenje građana s dugim cijevima na ulicama, bombe u kafićima, pijančevanje i tuče, te pucnjava na vozila u okolici Mostara, ali i međusobni obračuni rezervista, unijeli su osjećaj straha, nemira i nesigurnosti među stanovnike Mostara.

U listopadu 1991. je napadnuto i selo Ravno u sjeverozapadnom dijelu Popova polja, što je događaj kojim de facto počinje rat u Bosni i Hercegovini, za kojeg tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović je kazao da nije „naš rat“.

Jedinice JNA smještene u Mostaru su trebale, zajedno s kninskim korpusom, zauzeti Split i srednju Dalmaciju. Kako to nisu uspjeli učiniti, užički i podgorički korpus ostaju na ovom području.

Užički korpus je preimenovan u ”bilećki”, a poslije i u ”hercegovački”. Djelovao je na području Mostara. Titogradski korpus je djelovalo na području Popova polja, Neuma, Stona i Dubrovnika.

Pod zapovjedništvom ovih korpusa su kasnije bile i brojne paravojne formacije iz Srbije i istočne Hercegovine, koje su počinile i zločin na Uborku gdje je mučki ubijeno 114 civila iz mostarskog naselja Zalik i Sutina, a za koji nitko nije odgovarao. Bio je to jedan od prvih masovnih zločina nad civilima tijekom četverogodišnjeg rata u BiH./M.L./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari