Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Zašto biti Srbin u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Biti Srbin u Hrvatskoj ne bi smjelo biti ništa drugačije nego biti Srbin u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Rusiji ili SAD-u. Zato je, koliko god je to pitanje koje je Pupovac nametnuo kao bitnu političku i društvenu temu, to prije svega izraz ozbiljnog poremećaja u hrvatskom društvu.

Izravno je optužujuće, agresivno i s dubokom pozadinom nepriznavanja hrvatskog političkog i državnog prava. S druge strane, namećući to pitanje, Pupovac realno duboko ponižava sve civilizacijsko, ljudsko i integrativno-komunikacijsko među pripadnicima hrvatskog naroda srpskog etničkog podrijetla.

Biti Srbin u Hrvatskoj ne može biti ništa posebno, jer ta je posebnost snažno konfrontirana većinskom narodu po definiciji autentičnog političkog poretka, ali je i snažno suprotstavljena osobnom, prirodnom interesu svakoga razumnog čovjeka srpskog podrijetla. Biti Srbin u Hrvatskoj prema Pupovčevoj političkoj matrici na samom je rubu rasističke paradigme i vrlo je pogubno za hrvatske Srbe.

Uza sve ostalo, sintagma biti Srbin u Hrvatskoj, nužno asocira na manje-više ružna nacionalna sjećanja u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda kroz cijelo 20. stoljeće, koja su iskustveno eskalirala devedesetih godina barbarskim nasrtajem srpstva na sve hrvatsko.

Uz to stravično iskustvo, koje je pojam „Srbin“ televizijskim slikama barbarstava u Hrvatskoj krajnje ozloglasilo diljem svijeta, danas politički inzistirati na tom pojmu, znači, s jedne strane ne odricati se tih barbarstava i ružnih asocijativnih slika, a s druge strane, trajno teretiti ljude srpskog etniciteta zlim i ružnim obilježjima, sprječavajući ih u njihovom društvenom i civilizacijskom razvoju i integraciji u svim izvansrpskim društvima, pogotovo u hrvatskom.

Pupovcu i njegovim pristašama to ne znači isto kao i tim ljudima, jer njima svođenje svega na srpstvo, donosi društveni status i profesionalnu korist, točno onoliko koliko je snažan poremećaj u društvenim standardima u današnjoj Hrvatskoj, i onoliko koliko je to donijelo i donosi štete društvu i tim ljudima koje politički posrbljuju pitanjem – „Kako je biti Srbin?“, komentirao je Marko Ljubić na svojoj facebook stranici.

Pupovac uzvratio: ‘Ako žele da s traktorima uđemo u Bruxelles, ući ćemo’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti

Objavljeno

na

Objavio

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti Obilježen je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora a među ostalim položen je vijenac ispred razbijene spomen-ploče u Tepljuhu.

Predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Društva logoraša Ivan Turudić izjavio je da bi stav o razbijanju spomen-ploče trebale izreći sve stranke, a istaknuo je kako je “izostala očekivana reakcija” pučke pravobraniteljice Lore Vidović i Vesne Teršelič, voditeljice Documente.

Ne bih se baš složio da je njihova reakcija bila očekivana, ali sigurno ne bi izostala da je bila riječ o incidentu ili “incidentu” koji su napravili “hrvatski nacionalisti” ili o “ustaštvu”. Tako će, na primjer, i pravobraniteljica poput Turudića govoriti o “izostanku reakcija” na “relativizaciju zločina NDH” koji “otvara prostor mržnji”, ali prešućivanje oskvrnuća spomenika hrvatskim žrtvama i ratnicima, među njima i logorašima, ne vodi mržnji.

A ako su šutjeli poslije divljaštva u Tepljuhu, Vesna Teršelič i njezina Documenta svojedobno su marljivo ustvrdili kako je “drveni krst” podignut u spomen srpskim žrtvama u Varivodama “vandalski oskvrnut”.

Tako Vidovićka i Teršelička ne pate od viška uvjerljivosti, koja ionako za njihovu jednostranost nije potrebna.

Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Koji jedini narod u Europi nema narodne nošnje?

Objavljeno

na

Objavio

Svojedobno je u Kviskoteci na Hrvatskoj televiziji bilo postavljeno pitanje koje je otprilike glasilo – koji jedini narod u Europi nema narodne nošnje? Odgovor je bio – Srbi.

Potvrđuje to i primjer o kojem je 2008. pisao Jutarnji list – Vrličani su se pobunili pošto je s domjenka u povodu Eurosonga u Beogradu svijetu poslana poruka da je njihova narodna nošnja – srpska.

To je samo jedan od mnoštva primjera srpskog prisvajanja hrvatskoga. Osim velik dio hrvatskog teritorija, Srbi prisvajaju Gundulića, Držića, hrvatsku narodnu književnost… Ono što se na fakultetima u Hrvatskoj uči kao starija hrvatska književnost, za njih je primorska književnost.

Prisvajali su crkvu sv. Spasa, čak i kralja Tomislava, a oni najekstremniji gotovo svekoliku hrvatsku povijest. Posebna su im slabost veliki znanstvenici. Dok je kao predsjednik Srbije prijateljevao s Ivom Josipovićem, Boris Tadić je izjavio da je Ruđer Bošković bio Srbin katolik.

Sada su ogorčeni što će na svjetskoj izložbi „Dubai Expo“ 2020. Hrvatska predstaviti Nikolu Teslu kao hrvatskog znanstvenika i inovatora. Meštrovićev spomenik Tesli u središtu Zagreba sasvim je blizu mjesta gdje su u ratu padale srpske granate, komentirao je Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari