Pratite nas

Kolumne

Zašto Drago Prgomet nije u pravu: sukob tuđmanista i titoista je ključan

Objavljeno

na

Glavna teza brojnih optužbi bivšeg zamjenika predsjednika HDZ-a Drage Prgometa koju on svakodnevno ponavlja na brojnim televizijskim emisijama i intervjuima glasi: “retorika Tomislav Karamarko može osigurati još jedan mandat Zorana Milanovića iako je njegova Vlada ne samo neuspješna nego i prava katastrofa.” Drago Prgomet je ustvari preuzeo lažne optužbe i retoriku lijevih političara i posebno lijevih komentatora koji cijelo vrijeme svako izražavanje domoljublja u HDZ-u proglašavaju ekstremizmom, desničarenjem pa i ustaštvom, piše Zdravko Tomac u kolumni za Direktno.hr

Drago Prgomet je intelektualac i iskusan političar, branitelj koji je imao značajno ulogu u stvaranju i obrani Hrvatske i provođenju Tuđmanove politike. Imao je i veliku podršku, ne samo u dijelu HDZ-a, nego i u javnosti. Napisao je sjajnu knjigu “Sakupljači gelera” i slovio je kao častan i moralan čovjek.

tomacI osobno sam ga izuzetno cijenio i bio sam uvjeren da će eventualne nepravde prebroditi, da neće izaći iz HDZ-a, a bio sam skoro siguran ako izađe da neće krenuti u prljavu kampanju protiv svoje dosadašnje stranke upravo uoči parlamentarnih izbora u kojima se odlučuje budućnost Hrvatske. Pravo je Drage Prgometa da objasni svoje neslaganje i da javno izloži svoja politička načela te da kaže zašto nije mogao ostati u HDZ-u jer po njegovom mišljenu HDZ vodi politiku suprotno njegovim načelima. Ono što me razočaralo i što si ne mogu objasniti razlog zbog kojih da je Drago Prgomet krenuo u žestoku prljavu kampanju protiv svoje bivše stranke. Zašto prihvaća brojne ponude lijevih medija koji ga guraju u žestoku obračun protiv vlastite stranke i Tomislava Karamarka, zašto on tu priliku koristi i optužuje HDZ i Tomislava Karamarka za ono za što nisu krivi. Drago Prgomet je intelektualac i iskusan političar, i njemu se zato ne može oprostiti takva pogreška u temeljnoj koncepciji da napravi inverziju te da HDZ optuži za ono za što je kriv SDP. Zna dobro i Drago Prgomet da je Zoran Milanović već proglasio i nametnuo strategiju kaosa. Da je ne samo javno rekao nego da i provodi takvu politiku da ima pravo i nedemokratskim sredstvima spriječiti HDZ da preuzme vlast ako pobijedi na izborima. Zoran Milanović optužuje HDZ da je podzemlje da je kriminalna organizacija, da je kriminalna zadruga, da je tmina i zlo a sebe proglašava nebom, svjetlom i dobrim. Sebi uzima pravo da destruira HDZ ali ne samo HDZ nego i branitelje, on je glavni krivac za krizu u Vukovaru i za “šator”.

Dakle, Karamarko i HDZ se samo brane. Karamarko ustvari isto govori što i Kolinda Grabar Kitarović. To je njihov zajednički program s kojim je ona pobijedila uz veliku pomoć Tomislava Karamarka i HDZ-a. Bez njihove podrške ne bi bilo pobjede. Drago Prgomet je previše inteligentan i dobar političar da ne bi vidio da Milanović ne želi pomirbu. Da on opstruira Kolindu Grabar Kitarović i da želi izazvati politički kaos jer nema šanse na demokratskim izborima. Ne vidjeti tu istinu ne može biti pogreška, ne može biti omaška. Upravo zato što sam uvjeren da sve to vidi i zna Drago Prgomet moram reći da ne mogu shvatiti koji su njegovi motivi da je krenuo u tako brutalan obračun sa svojom bivšom strankom, da ju optužuje za ono za što nije kriva i da neposredno radi u korist Zorana Milanovića i njegove politike, da daje lažne argumente za njegove optužbe protiv HDZ-a a posebno protiv Tomislava Karamarka. Upravo zato što sam izuzetno cijenio Dragu Prgometa kao čovjeka, kao liječnika i kao političara i branitelja morao sam ovo napisati. Nadam se da će Drago Prgomet shvatiti da je krenuo krivim putem, da mora prestati raditi to što sada radi jer će izgubiti veliki kredibilitet koji je uživao. Volio bih da ima snage obrazložiti zašto je krenuo ovim putem, zašto optužuje Tomislav Karamarko i HDZ za ono za što nisu krivi. Zašto je napravio inverziju pa politiku SDP-a i Zorana Milanovića amnestirao i njihovu krivnju prebacio na Tomislava Karamarka i HDZ.

Drugo što želim reći je za mene nevjerojatna naivnost Drage Prgometa koji ne vidi da postoje i dalje u hrvatskom društvu duboke svjetonazorske, društvene i druge podjele i da se one preko noći ne mogu prevladati i da će one i dalje postojati. Čudi me da ne vidi da nije moguće postići zajedništvo hrvatskog naroda na način, kako to želi Kolinda Grabar Kitarović, bez suočavanja sa istinom. Prije nego što se uspostavi mogućnost za zajedništvo potrebna je još jedna pobjeda nad titoističkim snagama koje ne žele zajedništvo. Koje pod svaku cijenu, ako treba, na nedemokratski način žele sačuvati svoje privilegije.

Pokazat ću to na jednom primjeru. Kolinda Grabar Kitarović u svom prvom radnom mjesecu pokrenula je niz inicijativa i najavila velike promjene. I to u uvjetima kada ju Zoran Milanović i Vlada potpuno blokiraju i kada su tražili razloge da ne priznaju njenu pobjedu, kada su je pokušali deložirati, kada su činili sve da ju diskreditiraju i onemoguće. U njenim najavama promjena, vjerovali ili ne, najviše histerije, otpora, kuke i motike izazvala je njena izjava da razmatra mogućnost da Titovu bistu izmjesti s Pantovčaka. Titoisti su stali na zadnje noge i poduzimaju neviđene pritiske, čak najavljuju ako to učini da će pokrenuti njen opoziv u Hrvatskom saboru. Postavlja se pitanje zašto je ta Titova bista toliko važna. Ona je simbol i micanje toga simbola bio bi početak detitoizacije koju ćemo prije ili kasnije morati provesti. A koliko je ta bista važna kao simbol pokazuje rezultat predsjedničkih izbora. Tvrdim da je Stožer Ive Josipovića u prošlim izborima ispravno procijenio da veličanjem Tita i obećanjem da će Titova bista ostati na Pantovčaku može dobiti veliki broj glasova pa možda čak i pobijediti. Suprotno Josipoviću, Kolinda Grabar Kitarović se okrenula rehabilitaciji državničke politike Franje Tuđmana te je, htjeli to priznati ili ne, došlo do otvorenog sudara titoista i tuđmanista, tako da je odnos prema Titu i Tuđmanu postalo presudno pitanje koje je u znatnoj mjeri odlučivalo o tome za koga će glasovati građani. Očekivanje Ive Josipovića da će mu Titova bista i veličanje Tita možda donijeti veliki broj glasova u znatnoj mjeri su se i ostvarila. Za Josipovića su glasali dijelovi Hrvatske koji nisu bili izravno u Domovinskom ratu, koji nisu doživjeli razaranja i sve strahote velikosrpske agresije, agresije Crne Gore i JNA, čak je s malom većinom za Josipovića glasovalo i Tuđmanovo Hrvatsko zagorje. Za Kolindu Grabar Kitarović glasovali su u velikoj većini branitelji i dijelovi hrvatske koji su neposredno doživjeli velikosrpsku, crnogorsku i agresiju JNA, koji su se suočili sa genocidnom politikom agresora. Dakle, s malom većinom tuđmanovci su pobijedili titoiste. Međutim, činjenica je da je Hrvatska i dalje ostala politički podijeljena i zato treba biti realan i očekivati da će i na narednim parlamentarnim izborima bitnu ulogu imati sukob između titoista i tuđmanista, između titoista Milanovića i tuđmanista Karamarka. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović i posebno njen sjajan domoljubni govor i prvi potezi koje je povukla titoisti su shvatili kao početak svoga kraja i zato su odlučili svim sredstvima, ne samo demokratskim nego i nedemokratskim, čuvati svoje pozicije te kriminalizirati HDZ, a posebno Tomislava Karamarka. Ta strategija se provodi i zato Drago Prgomet, kao i Jadranka Kosor, ne mogu se praviti naivni, tobože ne znaju o čemu se radi pa onda udarati po svojoj bivšoj stranci na isti način kako po njoj udaraju titoisti na čelu s Zoranom Milanovićem i brojne medijske crvene brigade koje još uvijek vladaju glavnim medijima.

U takvoj atmosferi Tomislav Karamarko i HDZ ne smiju odustati od svoje retorike i svoje politike s kojim su pobjeđivali na izborima i s kojom jedino mogu pobijediti i na idućim izborima. Međutim, jednako je važno da prva hrvatska predsjednica odbaci napade koji ju žele spriječiti da provodi politiku na kojoj je dobila izbore.

Za nju su glasali tuđmanisti a ne titoisti i zato ona mora provoditi politiku kojom je dobila izbore a ne davati ustupke pod pritiscima titoista. Dobro je što je krenula u detitoizaciju na miran način, što je rekla da će to napraviti civilizirano, daće Titovu bistu prebaciti u neki muzej i da će poštovati mišljenje mnogih, za koje je Tito bez obzira što je veliki zločina velika ličnost. Međutim, nije dobro, barem po mom mišljenju, što se pokolebala u provođenju svoje odluke da izmjesti Titovi bistu s Pantovčaka.

To potvrđuju slijedeće njene izjave: “Kako joj izmještanje Titove biste nije najvažnije pitanje i da su od toga pitanja daleko važnija pitanja lošeg gospodarstva, siromaštva, gladi djece i tako dalje”. Zatim je objasnila da u Hrvatskoj ima puno ljudi koji poštuju Josipa Broza te da će to pitanje riješiti na dostojanstvene način kako bi njegova bista bila dostupna na ovaj ili onaj način, onima koji ju budu željeli vidjeti i posjećivati. Takvim svojim izjava ona na neki način dolazi u sukob s HDZ-om, bez čije pomoći ne bi postala predsjednica, jer HDZ traži vrlo argumentirano detitoizaciju hrvatskog društva i tretira Tita kao zločinca, bez obzira na sve zasluge. Te izjave došle su kao svojevrsna kapitulacija nakon strašnih pritisaka titoista koji su od toga napravili najveći politički problem.

U Hrvatskoj i dalje ostaje ključna podjela na titoiste i tuđmaniste. Milanović, Josipović, Holy i drugi na ljevici i dalje su tvrdi titoisti i spremni su Tita braniti do “posljednje kapi krvi”. Suprotno tome HDZ i njegova koalicija inzistiraju da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović provodi politiku na kojoj je dobila izbore, te će s druge strane vršiti pritisak na nju da ne smije odustati od detitoizacije te da ne smije tražiti neke razloge zašto bi to odgodila ili čak odustala. Doduše i u predizbornoj kampanji Kolinda Grabar Kitarović nikada nije rekla da je Tito zločinac, najveći stupanj njezine osude Tita je bio da je diktator. Iz njenog kolebanja može se vidjeti da je ona spremna Tita maknuti kao diktatora ali da ne želi Tita optužiti da je zločinac.

Zbog svih tih razloga uvjeren sam da će sukob titosta i tuđmanista biti i na predstojećim parlamentarnim izborima bitno pitanje koje može odlučiti rezultat izbora. Zbog svega toga HDZ mora odlučno odbaciti kritike Drage Prgometa koji traži promjenu HDZ-ove politike. HDZ mora imati istu politiku s kojom su Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko do sad pobjeđivali na izborima. Odustajanje od te politike moglo bi ugroziti pobjedu HDZ-a. A bez nove pobjede HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović bi u cijelom svom mandatu bila blokirana i ne bi mogla napraviti ništa od onoga što je u svom sjajnom govoru prilikom svečane prisege obećala hrvatskom narodu. Pri svemu tome ne treba zaboraviti da će se na različite načine pokušati otvarati sukob između HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović. Da će se i dalje napadati hrvatski branitelji kao navodno produžena ruka HDZ-a, da će se čak nastaviti i stvaranje crvenih brigada koje trebaju izazvati ulične sukobe, uključujući i fizičke napade, kako pogrdno govore, na “šatoraše”.

U takvim stvarnim političkim odnosima snaga bivši čelni ljudi HDZ-a Drago Prgomet i Jadranka Kosor moraju razmisliti za koga rade i za koju se objektivnu politiku zalažu kada dnevno napadaju svoju bivšu stranku, kada ju sotoniziraju i kada ju pokušavaju oslabiti uoči možda najvažnijih izbora od izbora 90-te. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović neće puno značiti ako se ne postigne još jedna pobjeda. Tek zajedno Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko mogu relativno brzo od titoističke Hrvatske stvoriti modernu, demokratsku Hrvatsku.

[ad id=”40551″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Vučić kao Milošević: Nitko ne smije da vas bije, osim vaše milicije

Objavljeno

na

Objavio

Ovog su tjedna pozornost svjetskih medija privukle slike žestokih obračuna između prosvjednika i policije na ulicama Beograda.

U direktnom smo prijenosu mogli vidjeti prosvjednike koji probijaju policijski kordon i upadaju u zgradu Narodne skupštine, dok policija odgovara brutalnom silom. Ti su prizori mnoge podsjetili na scene od prije dvadeset godina, kada je srušen režim Slobodana Miloševića.

Zbog toga su se mnogi počeli pitati je li ovo kraj vladavine Aleksandra Vučića? No, kako se povijest uglavnom ponavlja kao farsa, tako se i ovdje ubrzo uvidjelo kako, osim nekoliko evokativnih momenata, malo što u ovoj situaciji može sugerirati rasplet događaja sličan onome iz listopada 2000. Milošević je tada već bio isluženi “vožd” koji je izgubio sve ratove koje je započeo, s haškom optužnicom za vratom, izoliran od međunarodne zajednice i poražen na izborima čije rezultate nije želio priznati.

Upad naroda u skupštinu bio je tek “završni čin” kojim je samo potvrđeno stvarno stanje stvari. Iako sličnog doktrinarno-autokratskog profila kao i Milošević, situacija u kojoj se Vučić trenutno nalazi čini se potpuno drugačija. Njegova je stranka upravo osvojila apsolutnu vlast na izborima, a međunarodni akteri još uvijek ga doživljavaju kao “faktor stabilnosti” na Balkanu.

U Parizu i Berlinu Vučić je ovih dana u pregovorima oko Kosova, pri čemu ga tamo nitko neće pitati zašto se njegova policija brutalno obračunava s prosvjednicima na beogradskim ulicama. Vučićev “razvojni put” usko je vezan za pitanje Kosova.

Naime, nakon pada Miloševića on se kao posilni “četničkog vojvode” Šešelja i Slobin ministar propagande, našao u dubokoj oporbi. Kada je Kosovo 2008. proglasilo neovisnost i priznato od većine zapadnih zemalja, postalo je jasno da će to kad-tad morati uraditi i Srbija, jer se priznanje Kosova pojavilo kao glavni uvjet primanja Srbije u EU. Zato se radi politički inženjering kako bi taj posao bio obavljen.

Tadašnji predsjednik Tadić vadi iz političkog naftalina Šešeljeve radikale i nudi im suradnju u zamjenu za podršku “europskom putu Srbije”. Ovi to prihvaćaju, svjesni kako se s radikalskih pozicija nikada neće domoći vlasti, i prave zaokret prema “naprednjačkoj” poziciji. Iako je Tadićeva namjera bila tek stvoriti “lojalnu oporbu” na desnici, koja bi mu pomogla da se priznanje Kosova obavi bez velikih političkih turbulencija, Vučić i Nikolić shvaćaju kako oni to mogu i sami, pa nude Zapadu sebe u zamjenu za Tadića.

Zapad tu ponudu prihvaća i nekadašnji se radikali uspinju na vlast u europskom novom ruhu. Ali, kada se domogao vlasti, Vučić je počeo žonglirati i sjediti na tri-četiri stolca, kako bi kroz razlike međunarodnih aktera oko Kosova pronalazio izgovore za sebe da odgađa isporučivanje dogovorenog. Vučiću je to žongliranje dobro išlo sve dok se u priču nisu uključili Amerikanci, gurajući pragmatičan pristup u vidu bilateralnog priznanja i zamjene teritorija, kako bi se stvar konačno riješila.

Čekalo se da Vučić na izborima osvoji većinu potrebnu za mijenjanje ustava, pa je jasno zašto se Zapad nije osvrtao na bojkot izbora od strane oporbe. Oporba pak računa na to kako će Vučićeva “predaja Kosova” biti njima temelj za preuzimanje vlasti. A onda je, uoči samog sastanka u Washingtonu, uslijedio hladan tuš iz Haaga, odakle je stigla optužnica protiv Hašima Tačija, pa je sve obustavljeno i vraćeno na “izvorne”, europske postavke. Tko god na kraju bio posrednik, jedino je izvjesno kako za Vučića dolazi vrijeme naplate.

Nasukan na sprud vlastite apsolutne vlasti Vučić, dok mu se izmiču svi stolci, očajnički pokušava prebaciti odgovornost na druge – prosvjednike ili čak hrvatske službe. Valjda pri tome misli na puštanje Kapetana Dragana, koga je Crvena Zvezda proglasila počasnim članom, pa on sada s navijačima ruši Vučića s vlasti? Ili su ga možda hrvatske službe nagovorile da uvede policijski sat i mlati ljude koji sjede u parku, pa kad se dohvate jednog mora ga svaki policajac udariti?

Apsolutna vlast znači i apsolutnu odgovornost, pa je jasno kako će sada svaki novi Vučićev izgovor biti sve apsurdniji i neuvjerljiviji. Apsurd je sada jedino ogledalo njegove vlasti. Jer, ne kaže se uzalud – “trenutak tvoga trijumfa bit će trenutak i tvoje propasti”.

Borislav Ristić / Večernji list

Vučić o Hrvatskoj: Naravno da su angažirali sve svoje snage kako bi urušili našu zemlju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza izbornih rezultata – presjek po segmentima društva

Objavljeno

na

Objavio

Odmah nakon predsjedničkih izbora, uslijed iznova izmiješanih karata i novonastale konstelacije političkih snaga postalo je jasno kako će Andrej Plenković moći sastaviti vladu samo dobije li više mandata od RESTART koalicije i Domovinskog pokreta Miroslava Škore zajedno. U ozračju stvaranom temeljem ispitivanja javnog mišljenja, u kojima je HDZ u pravilu zaostajao i za samim RESTART-om, taj se zadatak doimao gotovo nedostižnim. Ipak, Plenković, koji se tijekom mandata u više navrata pokazao na muci junakom, pri čemu su dvije najveće muke zacijelo bile slučaj Agrokor i izbor vodstva Europske komisije, ni sad nije iznevjerio. Ne samo što je omjerom mandata 66:57 potukao političke grupacije koje su kumovale dolasku Zorana Milanovića na Pantovčak, bilo zaokruživši u završnom krugu predsjedničkih izbora broj 1, bilo broj 3, nego je HDZ-ova lista dobila i više glasova nego te dvije zajedno. To se vidi iz zbirnog prikaza glasova na razini čitave Hrvatske i Hrvata izvan nje, s time da u izračun postotaka nije uzeto tridesetak tisuća glasova u izdvojenoj izbornoj jedinici za nacionalne manjine, budući se tamo nacionalne liste nisu natjecale, piše Grgur S./Kamenjar.com

Iz objavljenih rezultata, poglavito onih na posebnim, izdvojenim biračkim mjestima, moguće je približno razaznati kako su glasovale pojedine društvene skupine. Primjerice, puno se nagađalo kako je opća zdravstvena situacija oko globalne pošasti COVID-19 pogodovala vladajućima zbog straha koji se uvukao napose u birače starije životne dobi. Stoga je zanimljivo vidjeti kako su glasovali štićenici domova za starije i nemoćne osobe, dakle, oni najranjiviji, bolestima posebno podložni. To, naravno, ne znači da je taj uzorak reprezentativan za sve starije osobe, ali ipak predstavlja znakoviti indikator.

Vidljivo je kako je HDZ-ova lista dobila zamjetno više u odnosu na državni prosjek, no možda i ne toliko više koliko bi se očekivalo, SDP je prošao blago bolje, a oni koji su se na ovaj ili onaj način zalagali za „švedski model“ borbe protiv korona virusa, koji je štićenike tamošnjih domova desetkovao, primjetno slabije nego među ostalim biračima.

Znatno zamjetnije odstupanje od državnog prosjeka uočava se u glasovanju pripadnika Hrvatske vojske.

Među hrvatskim vojnicima raskorak između nominalno desnog i lijevog političkog pola je najizraženiji (85% desnica, 7% ljevica).

Zanimljivo je pogledati i kako su glasovali pomorci na brodovima, ponajprije zato što se, unatoč svim visokotehnološkim komunikacijskim mogućnostima koje ovo doba pruža, ipak radi o ljudima izoliranima od sredine u kojoj prebivaju. Pritom je bitno navesti i kako približno 80% glasova pomoraca pripada dvjema dalmatinskim izbornim jedinicama.

Vidi se kako su pomorci, usporedi li ih se s ostalim biračima, moguće zbog prisutnijeg avanturističkog duha manje skloni velikim strankama, a više takozvanim trećim opcijama.

A nakon zatvorenika brodova zgodno je pogledati kako su glasovali i zatvorenici u užem smislu te riječi.

Unatoč medijski raširenoj percepciji, čini se da HDZ u tim krugovima ipak ne kotira baš onako dobro kako se uvriježilo misliti, štoviše, dobiva gotovo 10% manje od prosjeka. Dotle Škorin pokret tu uživa čak dvostruko veću popularnost nego u općoj populaciji. A valjda im je srca osvojio lajt-motivom kampanje, uspješnicom „Sude mi“. Pritom bi netko mogao pomisliti i kako ih je zbližilo što i oni, barem kad su djela posrijedi, svoje vole približno jednako uvjerljivo poput autora te pjesme. Slično kao kod starijih osoba, i ovdje nemilosrdni borci za svekoliku pravednost stoje slabije od prosjeka. Očito se zatvorenici ne nadaju kako bi im s tih strana mogla biti udijeljena bilo kakva amnestija.

No, ako se nečije glasovanje stubokom razlikuje od matice birača, onda su to svakako studenti, pri čemu analiza uzima u obzir samo one koji su se na izborni dan zatekli u Zagrebu, a prebivalište im je u drugim izbornim jedinicama kojima su njihovi glasovi naposljetku i pribrojeni. Naime, priloženi graf, koji pokazuje zbirne rezultate glasovanja na posebnim biračkim mjestima u gimnaziji u Križanićevoj, toliko odudara od prosjeka da ne ostavlja mjesta drugom zaključku nego da se doista radi o „poštenoj inteligenciji“.

Za razliku od prethodno analiziranih društvenih skupina, ovdje upada u oči znatna prevaga ljevice u odnosu na desnicu, izraženo postotcima u omjeru 60:38. No, ta je premoć posve izvjesno i veća. Naime, iako je Možemo vodeća lista među studentima u baš svim izbornim jedinicama osim pete (obuhvaća dio Slavonije bliži Savi nego Dravi), treba uzeti u obzir kako su u analizi znatno zastupljeniji studenti iz krajeva udaljenijih od Zagreba (najviše iz Dalmacije, pa potom iz Slavonije, te Istre i Hrvatskog primorja), među kojima ljevica, iako također preteže, ipak nije toliko dominantna kao među kolegama im iz izbornih jedinica bliže Zagrebu. Također, analiza uopće ne obuhvaća studente iz Zagreba i bliže okolice budući su oni glasovali na redovitim biračkim mjestima u mjestima prebivališta. Uzevši to u obzir, može se pretpostaviti kako među studentima prevaga u korist ljevice iznosi barem 70:30.

U nastavku slijedi analiza glasovanja hrvatskih državljana s prebivalištem u Hrvatskoj, koje je izborni dan zatekao u stranim zemljama. Ovdje, dakle, nije riječ o posebnoj jedinici za Hrvate izvan Hrvatske, nego o Hrvatima koji su i dalje prijavljeni u Hrvatskoj, a borave u inozemstvu radi studija, povremenog ili stalnog posla, ili je, pak, riječ o umirovljenicima koji dio godine žive u Hrvatskoj, a dio u zemlji u kojoj su proveli radni vijek. Ove rezultate je smislenije gledati nego one u 11-toj izbornoj jedinici za Hrvate izvan Hrvatske, zato što uključuju i RESTART koaliciju, koja se iz načelnih razloga tamo ne kandidira, te Domovinski pokret koji u toj jedinici također nije nastupio nego je podržao listu generala Glasnovića. K tome, uočljivo je i kako se rezultati po državama bitno ne razlikuju u odnosu na one u 11-toj jedinici.

Irsku i Veliku Britaniju, kao stjecišta nove hrvatske dijaspore, razložno je prikazati zajedno, prije svega zbog malog uzorka (svega 164 glasa), pri čemu se ni rezultati promatrani po državama pojedinačno bitno ne razlikuju.

Ukratko, dominacija ljevice poprilično podsjeća na onu među studentima.

Zanimljivo je promotriti i kakva je situacija u Belgiji, budući se u Bruxellesu zadnjih godina skrasilo podosta Hrvata, ponajviše u sklopu administrativnog aparata Europske unije.

Unatoč tome što gotovo trećina ljudi na licu mjesta ipak uviđa i glasom honorira agilnost i postignuća hrvatske vlade u središtu europske moći, u konačnici ovdje ipak blago prevladava ljevica, čija je perjanica pomodno, zeleno Možemo, dok euroskeptične stranke, poglavito DOMPOK, čuče u zapećku, gdje bi i Hrvatsku pozicionirale u odnosu na Europu.

Tradicionalna odredišta hrvatske dijaspore prirodno je podijeliti na njemačko govorno područje u Europi (Njemačka, Austrija i Švicarska) i prekooceansko, englesko govorno područje (SAD, Kanada i Australija). Evo i tih rezultata:

 

Osim što ovdje ljevica uživa za nijansu veću popularnost nego među hrvatskim vojnicima, uočljivo je i kako u oba navedena područja pobjeđuje pokret Miroslava Škore, osjetno izraženije tamo gdje su SAD i Kanada (a i Australija pride), pa to možda posluži njegovu čelniku kao putokaz.

Naposljetku, promotrimo kako su glasovali Hrvati s prebivalištem u Hrvatskoj koji su se na dan izbora našli u BiH, odakle su, razložno je pretpostaviti, znatna većina i porijeklom.

Znakovito je kako hrvatska ljevica ovdje dobiva otprilike onoliko glasova koliko i Željko Komšić glasova Hrvata u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. A i na desnici su stvari kristalno jasne.

Evidentan raskorak u glasovanju između Hrvata u BiH i klasične dijaspore u zapadnoj Europi (gdje također prevladavaju Hrvati porijeklom iz BiH), te prekooceanskim anglofonskim zemljama, odraz je razlika u razmišljanju Hrvata kojima je očito predobro u tuđini pa bi izdaleka eksperimentirali na sunarodnjacima u domaji, te Hrvata koje kruta stvarnost tjera na ozbiljnost budući se bore za goli opstanak na rodnoj grudi. A i među Hrvatima u Hrvatskoj je konačno prevladala svijest o potrebi okupljanja oko dokazano najboljih, koja im nažalost proradi tek kad bude stani-pani.

Grgur S./Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari