Pratite nas

U potrazi za Istinom

Zašto gori samo na prostoru gdje se distribuira tjednik “Novosti”? (VIDEO)

Objavljeno

na

Ova reportaža o požarima u Hrvatskoj govori o onome što se dogodilo. Ne onako kako su o tome izvještavali glavni mediji, nego o tome što se zaista događalo na jugu Hrvatske ovoga ljeta.

U Hrvatskoj se ove godine dogodio enorman rast broja požara. Naime, do polovine ljeta ove godine u tri dalmatinske županije bilo ih je tri puta više nego cijele prošle godine.

Toliki rast, toliki enormno veliki broj požara nije moguće objasniti pričama o suši ili visokim temperaturama jer su se s istim klimatskim nepogodama susreli i naši susjedi u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali kod njih nije zamijećen porast u broju požara.

Činjenica da su požari izbijali na prostoru gdje je prije dvadesetak godina izbila srpska pobuna, odnosno na prostoru tzv. Republike srpske krajine, dakle u Splitskoj, Šibenskoj i Zadarskoj  a ne u susjednim županijama, Primorsko-goranskoj, Istarskoj ili Ličko-senjskoj gdje su identični klimatski uvjeti i vegetacija, upućuje na više nego opravdanu sumnju kako su ovoljetni požari bili podmetnuti, a po mnogim indicijama upravo od strane Srba.

Međutim, nakon što je hrvatsku javnost u jeku tih požara uzbunila vijest kako je u okolici Kistanja uhićena skupina Srba pod sumnjom da su izazvali niz vrlo velikih požara, dva dana nakon toga, tu je vijest zasjenila priča o dvije djevojke Hrvatice, koje su na istom prostoru uhićene zbog podmetanja požara. Ono što je hrvatsku javnost dodatno zapanjilo bila je navodna izjava jedne od tih djevojaka koja je policiji navodno priznala da je zapalila selo Brgud zbog mržnje prema Srbima. Vijest je eksplodirala, osobito u Srbiji i BiH-a, koje su svoju javnost izvijestile kako Hrvati, ‘ponovo kao i 1995. godine pale srpske kuće‘. Takav iznenadni obrat je potpuno relativizirao odgovornost desetak do tada uhićenih a uglavnom puštenih Srba podmetača požara, koji su nakon toga odjednom postali ljudi s posebnim potrebama, smanjene ubrojivosti, bolesnici, piromani kojima zapravo treba pomoći, koje se nikako ne smije suditi za nešto što bi u svakoj normalnoj državi dobilo jasnu kvalifikaciju terorizma.

Cijela je priča dobila i drugu konotaciju nakon što je hrvatska pjevačica Meri Cetinić na svoj facebook stavila objavu Šime Ušljebrka, mještanina susjednog sela Lisičići, koji poznaje uhićene djevojke i koji je prvi javno rasvijetlio detalje podle medijske manipulacije s uhićenim djevojkama, kojima se na teret stavlja podmetanje požara u selu Brgud.

Zanimljivo je da su jedino iz istrage uhićene Josipe Ž. u javnost iscurile informacije. Hrvatska je javnost samo za ovaj slučaj saznala što je sve uhićena izjavljivala, koji su njeni motivi i to, ni više ni manje, nego mržnja i osveta prema Srbima. U svim drugim slučajevima tzv. piromana, policija i Državno odvjetništvo su bili toliko zatvoreni da se ni danas ne zna baš ništa o identitetima i motivima srpskih piromana. Mediji su potom, brzo odradili kampanju kako ‘eto piromani nemaju nacionalnost, niti ju smiju imati‘.

Uhićena Josipa Ž dolazi iz vrlo siromašne obitelji koja živi od socijalne pomoći i povremenih sezonskih poslova. Osoba takve obiteljske anamneze je sasvim sigurno pogodna za manipulacije i ucjene. Samo po sebi je sumnjivo da Josipa priznaje kako je podmetnula požar, a to obrazlaže osvetom prema Srbima koji su joj zapalili kuću i imanje, samo po sebi znatno otežava kazneno pravnu situaciju, jer tako može biti optužena za zločin iz mržnje i dobiti višegodišnju zatvorsku kaznu.

U zadnjem broju Hrvatskoga tjednika Ivica Marijačić rasvjetljuje ovu enigmu i objašnjava kako je Josipa djevojka s ograničenom moći odgovornoga promišljanja, te da ona tijekom razgovora u policiji nije dala eksplicitno priznanje, nego je potvrdno odgovorila na sugestiju policijskoga istražitelja, odnosno na njegovu provokaciju „vidi što nam Srbi rade, majku im…“, ona je kimnula glavom. Navodno je upravo to uzeto kao njezino priznanje i kao razlog pritvaranja. Isti tjednik donosi podatak da je navodni požar u Brgudu izazvao mještanin srpske nacionalnosti Milan G. koji ga je i prijavio. Zanimljivost požara u Brgudu jest da je on izbio na južnoj strani sela kada je puhala bura, dakle vjetar sa sjevera te se odmah po izbijanju, taj požar udaljio od sela Brgud zahvaćajući nešto malo šikare i raslinja uz zanemarivu štetu. Obilaskom tog požarišta kod sela Brgud lako je vidljivo kako su uz neke ograde požari izbijali, a uz susjednu ogradu je sve ostalo netaknuto.

Stanovnici Kistanja, Hrvati koji su tamo doseljeni iz sela Janjevo, vrlo su ogorčeni zbog požara, ali i zbog cijele situacije u kojoj se nalaze u svojem novom zavičaju. Iako je njih u Kistanjama više od Srba povratnika, vlast u Kistanjama drže Srbi i to zbog 2 tisuće lažno prijavljenih Srba koji žive u Srbiji, a u Kistanje dolaze samo na glasanje ili po mirovine. Tko ima vlast, taj onda i vodi kadrovsku politiku pa tako i politiku zapošljavanja. Za Janjevce, odnosno Hrvate u Kistanjama to znači da o zapošljavanju mogu samo sanjati.

Ovih je dana aktualna tema o ploči HOS-a u Jasenovcu. Traži se uklanjanje te ploče zbog navodnog fašizma koji ona simbolizira. Međutim, zanimljivo je, ako vas put nanese na mjesno groblje u Kistanjama kako se tamo bez imalo stida koćoperi raskošni spomenik palome knindži Milanu Krneti na kojemu je napisano: ‘Za Krajinu Mišo pade i svoj život mladi dade‘. A  u potpisu stoji “Tvoje Knindže“. Da podsjetimo zaboravne: tzv. Krajina je bila zločinačka okupatorska paradržavna tvorba, a potpisane knindže su prednjačile u zločinima nad hrvatskim življem, primjerice obližnje Škabrnje. Je li ovakvo slavljenje pripadnika hrvatskih krvnika na teritoriju Hrvatske fašizam, procijenite sami.

Stari ljudi koji žive na tim opožarenim područjima pamte kako su požari nekada bili rijetkost. A danas, točnije ove godine čak 5000 požara. To je strašna brojka koja upućuje na punu mobilizaciju svih sigurnosnih službi u Hrvatskoj. Priče o tome kako požari izbijaju slučajno iz nehata, odbačenim opuškom, krhotinama razbijene boce, udarom groma ili iskrenjem dalekovoda su, blago rečeno, priče za malu djecu. Jeste li ikada pokušali zapaliti suhu travu opuškom ili krhotinama stakla razbijene boce? Iznenaditi ćete se kad vidite kako je to gotovo nemoguće. Kad ste čuli da je udario grom i izazvao požar? A legende o dalekovodima koji bacaju iskre su jednako idiotska objašnjenja.

Požari u Hrvatskoj su podmetnuti i to treba jasno reći i prema tome postupati. Radi se o jednoj golemoj pojavi širokih razmjera koja se događa isključivo na prostorima gdje je izbila srpska pobuna devedesetih. Radi se o djelima surovog terorizma i kao takve hrvatsko bi ih pravosuđe moralo sankcionirati dugogodišnjim zatvorskim kaznama, a ne kao što je praksa takve prikazivati kao bolesnike i upućivati ih u ustanove za liječenje ili socijalnu skrb. Upravo je takav odgovor, takva reakcija nadležnih jednako opasna baš kao i piromanski terorizam onih koji se ne mire s propašću svoje paradržave u Hrvatskoj, nego u svojim glavama sanjaju nove ratne pohode.

Autori:
Damir Ljubiččić
Domagoj Pintarić
Marko Jurić

Projektvelebit.hr

Psihijatrijski karton kao idealno sredstvo u borbi protiv terorizma

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Što je Tuđman rekao u Jasenovcu u lipnju 1996. odajući počast žrtvama

Objavljeno

na

Objavio

Upitate li danas koga je li dr. Franjo Tuđman ikad bio u Jasenovcu da bi odao počast žrtvama ustaškog logora, gotovo svi odgovorit će vam kako to nije učinio. I svi će pogriješiti.

Vijenac ispod Kamenog cvijeta položio je 15. lipnja 1996. u sklopu posjeta Jasenovcu, Dragaliću i Gornjim Bogićevcima.

Zašto se onda uvriježilo mišljenje da Tuđman nije bio u Jasenovcu? Glavni je razlog vjerojatno to što nikad nije bio na državnim komemoracijama koje se organiziraju u svibnju, pa se olako prelazi preko podatka da je počast žrtvama ipak odao.

Baš ta nepreciznost potkrala se i nama u intervjuu s akademikom Ivicom Kostovićem koji smo objavili 12. svibnja o.g. te se iz pitanja i odgovora moglo zaključiti da Tuđman nikad nije bio u Jasenovcu. Kostović je u tom intervjuu rekao da “Tuđman nikad nije išao u Jasenovac” jer bi ga napadali zbog njegova podatka o broju žrtava logora. Poznato je, naime, da je Tuđman nakon istraživanja beogradskih arhiva ustanovio da je za NDH u Jasenovcu pobijeno 40 tisuća ljudi.

A što je prvi predsjednik izjavio 1996. u Jasenovcu? Rekavši kako polaže vijenac “svim žrtvama palim u Jasenovcu, žrtvama fašizma i NDH, ali i onima koje je pogubio komunistički režim”, istaknuo je kako “spomen-područje u Jasenovcu treba biti spomen-područje koje će podsjećati hrvatski narod u kakvu je položaju bio”.

Pa dodao: “Kako smo riješili sve probleme, tako ćemo riješiti i problem Jasenovca, ne zato da sakrijemo žrtve ustaškog terora, nego da podsjetimo da je hrvatski narod stradavao pod različitim zastavama, ali i da je sada općom pomirbom došlo do hrvatske slobode i hrvatske države.”

Potom je rekao da “Tito nikada nije posjetio Jasenovac jer je znao da ne može pobjeći od odgovornosti i zato što je od 1945. do 1948. godine na tome mjestu bio komunistički logor u kojem su također ubijani ljudi.” (VL)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

POSLIJERATNI JASENOVAC

Objavljeno

na

Objavio

jasenovac dokumenti
SLAVKO GOLDSTEIN POTVRDIO JE POSTOJANJE PORATNOG JASENOVCA I NEGIRAO MIT O MASOVNOM UBIJANJU DJECE S KOZARE

Sad već pokojni partizanski prvoborac (politički komesar), povjesničar i publicist Slavko Goldstein, u emisiji OTV-a 2 u 9, emitiranoj 26.01.2004. godine u 21,00 sati, na pitanje voditelja Romana Bolkovića o postojanju poratnog logora Jasenovac rekao je među ostalim:

„… Na području ‘Spomen područja Jasenovac’ nije više bilo logora, on je uništen, ali je jedan logor osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu Jasenovac i postojao je dvije godine. Imamo iskaze logoraša … zapovjednika … mještana Jasenovca …“ (prijepis s VHS snimke emisije). Uz to je dodao kako se cijela stvar treba istražiti i potom objelodaniti istinu.

Emisija je išla uživo i zasigurno nisam bio jedini koji je to čuo, s tim što sam spomenutu emisiju i snimio na VHS kasetu.

Dakle, S. Goldstein jasno govori O LOGORU – a ne „radnoj skupini“ ili čemu sličnom, potvrđuje kako postoje iskazi mještana, logoraša i zapovjednika logora.

Godinama poslije, isti je publicist u svojim nastupima u medijima s indignacijom to poriče i odbacuje svaku mogućnost postojanja bilo kakvog poslijeratnog logora na području Jasenovca. Demantirao je sam sebe – iz kojih razloga nije mi poznato.

U međuvremenu su objavljeni nepobitni dokazi da je poratni, komunistički logor na području Jasenovca doista postojao. Tu činjenicu potvrđuju dokumenti iz samih komunističkih arhiva koji su jednim dijelom do sada i publicirani. Dakle, nema nikakve dileme: postojanje tog logora je DOKAZANO i to nitko razuman ne može pobiti. To što se u komunističkim izvorima i arhivima on ne imenuje „logorom“, nego „Zavodom za prisilni rad“ (kao u dokumentu čiji je faksimil objavljen u naslovnici ovog teksta), ne mijenja u suštini stvari ništa. Ljudi su tamo nakon rata odvođeni i izdržavali su svoje kazne prisilno (pod stražom) radeći. Koliko ih je ubijeno u tom „Zavodu za prisilni rad“ pokazat će istraživanja (nadajmo se). Apsurdno je tvrditi da tamo „nije ubijen nitko, osim 2-3 osobe koje su pokušale bježati“ – kao što to danas čini dr sc Ivo Goldstein, jer stvar NIJE ISTRAŽENA, pa se takve ocjene mogu bez ikakve dvojbe svrstati u paušalne i neozbiljne.

Dokument objavljen u naslovnici ovog teksta jedan je od tih dokaza, potječe iz komunističkog arhiva i izdao ga je „Otsjek unutrašnjih poslova pri Kotarskom N.O.-u Sisak“, nosi broj: 3407/46 i datiran je s 6.IX.1946 g.. Evo prijepisa sadržaja:

„Predmet: Lavrnja Đuro iz Galdova izdržao kaznu

Na broj: Stup 48/46 od 31.V.1946 g.

                 

                                            Okružnom Narodnom Sudu Banije

                                                                                                     Sisak

                  Izvješćuje se naslov da je predmetni izdržao kaznu prisilnog rada bez lišenja slobode u trajanju od 2 mjeseca i 4 dana.

                 Kaznu je izdržavao od 24.VI.1946 do 28.VIII.1946 kao radnik u zavodu za prisilni rad Jasenovac.

                Isti je presuđen po naslovu presudom broj i predmet gornji.

                                Smrt fašizmu – Sloboda narodu!“

(dokument je ovjeren žigom ustanove i potpisan od „šefa otsjeka“ Svete Petrića)

Kakva je to osuda na prisilni rad „bez lišenja slobode“ ostaje tajna.

Od svakog ozbiljnog istraživača (ili povjesničara) očekuje se da opovrgne autentičnost dokumenta ukoliko želi pobiti ono što je u njemu navedeno.

Podatke o poratnim komunističkim logorima imala je i američka CIA, koja u svome izvješću od 29. svibnja 1951. navodi brojku od 39 koncentracijskih logora na području Jugoslavije (s oko 200.000 interniranih zatočenika), među kojima je i Jasenovac.  (Vidi)

Dakle, postojanje poslijeratnog komunističkog logora Jasenovac je povijesna činjenica, ma koliko se mnogi žestili zbog toga. I tu činjenicu nije moguće promijeniti niti prikriti nikakvom galamom ili prijetnjama o napuštanju TV emisija, kako je to nedavno učinio dr Ivo Goldstein odbijajući o toj temi razgovarati u nedavno emitiranoj emisiji „Otvoreno“ (HTV 1 program). Na sreću, povijesna istina ne ovisi od njegovog stava i mišljenja, niti je Republika Hrvatska više pod paskom Tita i Partije, pa da politički agitpropovci i aparatčici određuju tko, o čemu, kad i na koji način smije ili ne smije govoriti.

Ovo još uvijek nije „sjelo“ u mnoge glave, ali to nije razlog da se s istraživanjima i utvrđivanjem prave istine ne nastavi.

Naprotiv.

Govoreći u istoj TV emisiji (OTV – Zagreb, emisija 2 u 9, 26.01.2004. godine, 21,00 sati) vezano za maksimiziranje broja jasenovačkih žrtava i manipulacije srpske propagande, Slavko Goldstein kaže:

„… Hrvatski Državni arhiv raspolaže sa svim tim imenima i vrši dalje nadopune …Tako da ćemo mi vrlo skoro…mislim za godinu-dvije doći do egzaktnih podataka, a moja je procjena, koju je i Žerjavić iznio, da se radi o brojci od preko 80 tisuća, svakako manje od 100 tisuća, nikako 700 tisuća …700 tisuća je bila procjena na temelju one pretjerane procjene ukupnih žrtava, pa je propaganda anti-ustaška, anti-hrvatska propaganda to iskoristila … i tu razliku od 700 tisuća pripisala Jasenovcu. I to je postao mit o 700 tisuća, neosnovan, nedokazan …, ali, to se nije smjelo niti negirati … Bilo je zabranjeno temeljito istraživanje. Sada se to istraživanje ponovo vrši. Navodno su u Beogradu slobodoumni i objektivni istraživači došli do 77 tisuća imena … navodno …, a naš Državni arhiv je pošao od 59.000, koje će umanjiti za one koji su duplo navedeni, i povećati za one koji nisu obuhvaćeni. Moje je mišljenje da će se doći do 80, 90 tisuća, i to je nešto preko polovice srpskih žrtava – 52 tisuće vjerojatno, 17 tisuća židovskih žrtava, oko 12 tisuća hrvatskih žrtava, 10 ili 12 tisuća Roma … To je vrlo približno. Kad mi utvrdimo tu istinu poimenično, nestat će potpuno, a već i sada nestaju te diskusije … jer, vi više nemate, osim onog Bulajića, čak ni iz Beograda nemate te teorije od 700 tisuća …“  (prijepis s audio-vizualnog zapisa navedene TV emisije – video snimka iz osobnog arhiva autora).

Otkuda je najednom (2009. godine) „izronio“ popis s 83.145 žrtava, kad se zna – a što je izričito u gornjem citatu potvrdio i Slavko Goldstein – da je hrvatski Državni arhiv imao popis od 59.000!? Razlika iznosi preko 24.000 imena!?

Krije li se ova „tajna“ možda u proizvoljnom i na činjenicama potpuno neutemeljenom popisu 20-ak tisuća „pobijene djece“ – o čemu svako malo slušamo, čas od Vulina i Dodika, čas od Milorada Pupovca?

Istraživač Igor Vukić, koji se ozbiljno bavi ovom problematikom (u isto vrijeme je i tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac), navodi argumente u prilog toga da je i sam Slavko Goldstein 2016. godine priznao neke jako bitne stvari, među ostalim i to da izbjeglice s Kozare (1942.) NISU MASOVNO UBIJANE, NEGO UDOMLJAVANE KOD HRVATSKIH OBITELJI.

Ovom prigodom se nećemo baviti pitanjem kako i zašto je „slavna partizanska vojska“ ostavila nezbrinute civile, pa i toliki broj djece da tumaraju Kozarom i okolnim selima, ali ćemo se osvrnuti na dio teksta spomenutog istraživača:

Slavko Goldstein napokon je otkrio najveću, duboko skrivenu, jasenovačku tajnu. Ustvrdio je da se u logoru nije izvodila opereta Mala Floramye, nego – Grofica Marica!

Nije ironija, ni pretjerivanje. Na svoje smo uši čuli na predstavljanju njegove knjige kako objašnjava, citirajući zatočenika Ervina Millera, da su umjesto Tijardovićeva, u logoru uvježbavali Kalmanovo djelo.

Nedugo prije Goldstein se složio i s tvrdnjom da zarobljenici s Kozare, što su u ljeto 1942 . prošli kroz logor, nisu ubijani. Tu je spoznaju s javnosti podijelio u intervjuu u kojem je prepričao svoj razgovor s ministrom Zlatkom Hasanbegovićem.

Dakle, prema Goldsteinu, u logoru se izvodila opereta Grofica Marica, a 20 000 imena navodnih dječjih žrtava treba odmah brisati iz jasenovačkog popisa.

Zašto je senior Goldstein uopće išao pisati svoju knjigu ‘Jasenovac – tragika’, navodno polemički odgovor našoj knjizi ‘Jasenovački logori – istraživanja’, kad to isto već piše i kod nas?“

(Vidi: Igor Vukić: „Nije Mala Floramye nego – Grofica MaricaKreirano Srijeda, 27 Travanj 2016 14:22 | Objavljeno Srijeda, 27 Travanj 2016 14:22; internet stranica Hrvatskog žrtvoslovnog društva; http://www.viktimologija.com.hr/index.php/priopcenja/1532-igor-vukic-nije-mala-floramye-nego-grofica-marica; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 13.5.2018.)

Ovo su dokumenti koji potvrđuju – Jasenovac je postojao i nakon ’45. godine

Na istini o Jasenovcu danas (koliko je meni poznato) aktivno radi tridesetak intelektualaca i to većinom doktora znanosti i magistara (povjesničara, elektroničara itd.). Ljudi su to koji se ne mire s lažima, svjesni da je mit o ustaškom Jasenovcu bio uporište za zloćudnu i monstruoznu optužbu uz pomoć koje je stigmatiziran cijeli hrvatski narod i obilježen kao „genocidni“ i „zločinački“. Na aktualnom popisu „jasenovačkih žrtava“ otkriveno je preko 14.000 „lažnjaka“ (osoba koje nisu tami ubijene, a većina ih nema nikakve veze s Jasenovcem). I to je tek vrh ledenog brijega. Dakako, gospoda iz JUSP Jasenovac uredno NADOPUNJUJU  svako malo taj popis, NADOMJEŠTAJUĆI kompromitirana imena NOVIMA (!) SA SKUPNOG POPISA ŽRTAVA RATA („Projekt Dotrščina“) I NA TE SKANDALOZNE MANIPULACIJE NE REAGIRA NITKO!?

Nitko od današnjih „antifašista“ se nikad nije ni zacrvenio zbog lažnih brojki o 700 i više tisuća „žrtava“, niti ispričao zbog teških objeda i konstrukcija vezano za ustaški logor Jasenovac.

Umjesto toga, po svaku cijenu, grčevito i svim sredstvima oni žele taj mit sačuvati i spriječiti da istina konačno izađe na vidjelo.

Zato ne treba čuditi da se žeste i prijete.

Jedino im je to preostalo.

Mislim da su čak intimno u sebi duboko svjesni da su ovaj rat izgubili.

Svako nasilje, pa i ono nad istinom i zdravim razumom ima svoj rok trajanja.

Zlatko Pinter

Otvoreno: Bahati Goldstein prijetio da će napraviti skandal i napustiti studio

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati